Categories
Politika

O financiranju političkih stranaka

Jučer je Transparency International Hrvatska objavila rezultate analize transparentnosti financija političkih stranaka (vidi Index). Ukratko, financije stranaka nisu transparentne.

O financiranju političkih stranaka sam već pisao u rujnu prošle godine (vidi: financiranje političkih stranaka, Zakon o financiranju političkih stranaka), u trenutku kada je novi zakon o financiranju političkih stranaka bio u postupku. Jedna od komičnijih stvari u tom prijedlogu je bilo i obrazloženje predlagatelja (vlade) koja je doslovce napisala slijedeće:

Zakon financiranju političkih stranaka ključni je zakon nacionalnog antikorupcijskog programa

Značenje ovih riječi totalno se poklapa i sa zaključkom Transparency Internationala, koji je zaključio kako građani stranke smatraju visoko korumpiranima, a neobjavljivanje financijskih izvješća pojedinih stranaka (poimence: HDZa i HSUa) nikako ne pomaže. SDP je prva stranka za koju ja znam da je objavila svoje financijsko izvješće na internetu (datum na njihovom siteu je 12. veljače). No međutim, razina podataka koju možete izvući iz tog izvješća je praktički nikakva i nema pametnih zaključaka koje iz tog izvješća možete izvući.

Analizom prethodnih izvješća ne samo SDPa nego i svih parlamentarnih stranaka došao sam do zaključka da se do sada nitko nije pozabavio problemom donacija (što je bolna točka sviju), primjerice u SDPovom izvješću za 2006 godinu piše da je zaprimio donacije u iznosu od 2.117.473kn, od čega treba oduzeti nekih 600.000kn koje su donirali članovi SDPa iz svojih primanja (koliko mi je poznato, svi dužnosnici SDPa imaju obvezu dio svoje plaće uplatiti na račun stranke, čini mi se 10ak postotaka). Ostaje dakle 1.5 milijuna kuna donacija raznih pravnih i fizičkih osoba za koje u stvari ne znamo odakle su došli.

Kako su upravo donacije najkritičniji dio prihoda političkih stranaka, bilo bi super kada bi popis donatora i iznosa bio javan. No taj podatak nisu objavile druge stranke (iako bi bilo lijepo od njih da su to učinile) i unatoč tome što ja od SDPa očekujem dodatni iskorak u svojoj transparentnosti, nije realno da ćemo taj popis uskoro vidjeti, baš kao što i mnogi donatori očekuju da će ostati anonimni iz jednostavnog razloga što u našoj državi kakva je,  zasada takav podatak može biti iskorišten za razno razne pritiske.

Druga stvar za koju mislim da je strašno važna je pitanje donacija koje nisu prošle kroz stranačku blagajnu. Primjerice, ako neka tvrtka donira domjenak za politički skup, tada će (iako to nije nužno legalno, ali recimo da može proći) prikazati taj domjenak kao vlastiti trošak poslovanja (čime dio PDVa ima pravo povratiti), a u slučaju recimo najma prostora, tiskanih materijala ili marketinga dobije 100% povrat PDVa i 100% trošak (u odnosu na 122% troška ako taj isti iznos daju direktno stranci u vidu novčane donacije) – ne postoji dakle niti mehanizam koji bi favorizirao transparentno financiranje stranaka.

Inače, općenito ta izvješća su ako se mene pita vrlo općenita, bazirana su na financijskom izvješću prihoda i rashoda neprofitnih udruga i malo se korisnih podataka iz tog izvješća može pročitati; bilo bi super kada bi stranke morale objaviti i ukupnu bruto bilancu, a isto tako bi bilo dobro vidjeti obvezu iskazivanja fair vrijednosti imovine (primjerice za SDP i HDZ znamo da posjeduju zgrade u centru Zagreba koje obje vrijede zasigurno više od njihove ukupne iskazane imovine).

Puno toga se još treba napraviti da se sa političkih stranaka spere ljaga korupcije, no mislim da bi i stranke tu mogle učiniti i same puno toga, bez čekanja novih i transparentnijih zakonskih rješenja.

Misao dana:
Xerxes: All your Athenian enemies would kneel at your feet if you will but kneel at mine.
Spartan King Leonidas: You are gracious as you are divine. Only a madman would refuse such a gracious offer. However, slaughtering all your Persian warriors this morning has left a nasty cramp in my leg, so kneeling will be hard for me.

Categories
Politika Video

I kada smo Barack Obama i ja…

Zadnjih nekoliko dana sam na YearlyKos konferenciji u Chicago-u. YearlyKos je konferencija koja je nastala kao rezultat entuzijazma ekipe koja se okupila oko dailykos.com web sitea, a koji je najpopularniji i daleko najutjecajniji politički blog na svijetu, a na čijem je primjeru nastala i naša hrvatska pollitika.com.

Blogeri koji prate američku politiku, osobito ovi koji prate američke demokrate su u posljednjih nekoliko godina poslati vrlo moćna gomilica na temelju čijeg se pisanja i komentiranja sasvim pouzdano može reći kako su neki kandidati iznikli ili pak potonuli, a mnogi smatraju kako je upravo zahvaljujući internet zajedinici u cijelosti promijenjen tijek posljednjeg izbornog ciklusa za kongres i senat kada su demokrati nakon dugog niza godina ponovno u većini.

Na samoj konferenciji se u petnaestak dvorana govorilo o različitim elementima online djelovanja, od analize politike, web videa, praćenja kampanja, anketa pa sve do nauuke i znanosti na internetu ili pak globalnom zagrijavanju. No da bi ilustrirao značenje i snagu ove samonikle organizacije vrijedi reći kako je 250 novinara (počevši od CNNa na dalje) pratilo 1.500 blogera, ili još bolje da vam spomenem neke od govornika koji su se obratili skupu. U četvrtak na večernjem keynote govoru, govorio je Howard Dean. Howard Dean je bio predsjednički kandidat 2004 godine i on je ujedno prvi kandidat koji je (slučajno ili ne) uspio iskoristiti internet kao mehanizam za lansiranje svojih ideja. Howard Dean je na kraju ispao iz igre i nije ušao u finalni sraz s republikancima, no zauvijek je promijenio poimanje politike i utjecaja interneta na politiku, a danas je i predsjednik DNCa što je valjda ekvivalent predsjednika demokratske stranke (evo primjera gdje predsjednik stranke nije i premijer). U petak ujutro, govorio je Wesley Clark. Američki general, također predsjednički kandidat koji je u vrijeme Clintona bio zadužen za operaciju nad Srbijom. U subotu ujutro trebali su gostovati Nancy Pelosi, prva žena na čelu američkog kongresa i Harry Reid, vođa američkog senata (zbog zasjedanja kongresa i senata na temu državong budžeta i izglasavanja pojedinih zakona koji bi omogućili Bushu neka dodatna prava u borbi protiv terorizma – društvo nije stiglo).

No vrhunac cijele priče je bio Presidential Leadership forum koji se dogodio jučer, a u kojem je sudjelovalo 7 od ukupno osam demokratskih predsjedničkih kandidata. Sudjelovali su dakle; Barack Obama (kojem je bio i rođendan i kojem je 2000 prisutnih otpjevalo “happy birthday”), Hillary Clinton (koja je bila izzviždana nekoliko puta), Denis Kuchinich (naše gore list), Chriss Dodd, Bill Richardson, John Edwards i Maurice Gravel. U prvih sat i četrdeset i pet minuta, organizirana je debata na temelju više od pet stotina pitanja koja su prikupljena putem interneta, a nakon toga je svaki od kandidata održao kraći meeting u zasebnim dvoranama.

Da vas ne gnjavim s time tko je što rekao, imam nekoliko rečenica koje su mi padale na pamet tijekom dana. Kao prvo, osiguranje. Ako se sjećate, na saboru HDZa da bi ušli u dvoranu morali ste proći detektore metala i rendgen za torbu koju bi eventualno imali. Ovih sedmero ljudi koji su vrlo očigledno bili okruženi osiguranjem i policije i tajne službe nisu imali nikakvo posebno osiguranje. Dakle da sam htio, mogao sam ušetati u zgradu s bilo kakvim oružjem i napraviti veliki nered. Drugo, kada je cijela stvar počela, na pozornici (koja je od mene bila udaljena nekih 30ak metara) vidjeli ste sedam kandidata, no po mojem mišljenju samo tri predsjednika i to je strašno očigledno. To su Barack Obama, John Edwards i Hillary Clinton. Za ostale je očigledno kako su u tu trku uletili ne zato da pobijede (a od Chris Dodda i Maurice Gravela ste to mogli i jasno čuti) nego zato kako bi neke od tema koje zastupaju digli na nacionalnu razinu. Hillary Clinton nije omiljena među blogerima unatoč visokim rezultatima u anketama, i njezin dolazak na konferenciju je bio više pokušaj približavanja i krpanja starih promašaja nego stvarni iskorak prema internet populaciji. U nekoliko navrata je bila izzviždana, a osobito u trenutku kada su kandidati bili pitani hoće li i dalje primati novce od Washingtonskih lobista – jedino je Clintonica uredno rekla da hoće, ostali su se izmotavali dok su Obma i Edwards jasno rekli kako nikada nisu niti neće primiti novac za kampanju od lobista. Barack Obama je totalna hipnoza, čovjek ima fenomenalan glas i iznimno je uvjerljiv, dok je po mojem mišljenju John Edwards budući američki predsjednik. Pogledajte video koji sam snimio (sorry, kamera je malena, ja nisam neki snimateljski talent i rasvjeta je bila vrlo ograničena):

[youtube]alyWr6NxZUg[/youtube]

Druga stvar koja je bila očigledna samou pojedinačnim diskusijama je slijedeća. Kao prvo, da bi uopće mogli otići do određenog kandidata morali ste se prijaviti i jedna osoba se mogla prijaviti samo jednome kandidatu (jedino ako ste imali press iskaznicu ste mogli šetati uokolo) i hrpa ljudi kod John Edwards je bila uvjerljivo najveća. Ujedno, Edwardsova prezentacija je bila u dvorani koja je bila presložena u amfiteatar tako da je Edwards doslovno bio okružen svojim budućim glasačima, a nastupio je bez sakoa u košulji. Svi ostali kandidati, uključivo i Obama nastupali su ex catedra. Tijekom brekout sessiona svojem kandidatu ste bili u mogućnosti prići na metar-dva udaljenosti, tijekom debate to naravno nije bilo moguće.

Eto toliko od mene iz Chicaga.

Misao dana:
We need to internalize this idea of excellence. Not many folks spend a lot of time trying to be excellent.

Categories
Politika Priroda i društvo

Državno poticana piromanija

Prije nekoliko dana na pollitici, savjesni je napisao blog zapis pod nazivom Veni, Vidi, Izgorjelo. Negdje u komentarima diskusije o požarima, sakrio se komentar Dragutina Lesara koji je napisao slijedeće:

Bez namjere da insinuiram podsjećam na odredbu zakona da se opožareno područje iz šumskog može prenamjeniti u građevinsko i to bez plaćanja naknade za prenamjenu. Besplatno, brzo i jednostavno.

Dakle ovo što sada slijedi nije baš za one osjetljiva srca, a i treba malo kreativnosti da bi razumjeli o čemu se radi. Osnovna ideja je da bi svoju djedovinu na kojoj je djed uzgajao neku poljoprivrednu kulturu ili neku šumu i šumicu u kojoj je tražio hladovinu htjeli pretvoriti u građevinsko zemljište. To želite napraviti zato jer građevinsko zemljište vrijedi 10x više od poljoprivrednog, zato jer na poljoprivrednom zemljištu morate raditi na suncu a u sjeni urbane vile ili apartmana možete lagodno piti bevandu i fureštati furešte.

Naravno, postoje odredbe zakona koje vas priječe u takvom naumu, primjerice Zakon o poljoprivrednim zemljištima, koji točno definira pod kojim se uvjetima može poljoprivredna površina pretvoriti u građevinsko.

Ono što proizlazi iz ovoga je da su u naš zakon ugrađene odredbe koje kažu da ako vam se eto, nekim slučajem sudbine, vaše zemljište zapali da potom imate mogućnost to isto zemljište (primjerice neku šikaru ili šumu) prenamijeniti u građevinsko zemljište i na njemu izgraditi neki objekt.

I doista, ako pogledate neke od zakona, primjerice u Zakonu u poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01) u odredbama zakona od članka 17 do 21 navedeni su uvjeti pod kojima se poljoprivredno zemljište može pretvoriti u građevinsko (specifično su definirane odredbe koje govore o tome kako to provesti bez ikakvog plaćanja, u normalnim uvjetima konverzija se plaća kao 5% tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet konverzije).

A u Zakonu o šumama, u članku 53. piše slijedeće:

Opožarene površine šuma ne mogu se privesti drugoj kulturi 5 godina od opožarenja.

To je odredba koju je uzakon ugurao HNS a kojime se priječi situacija da se izgorena površina odmah pretvori u građevno zemljište.

Šumski požar

U jednom drugom komentaru, Lesar pak govori o analizi šumskih požara u 2005 godini i sudbini zemljišta:

Podaci dobiveni praćenjem u 2005:
Od 48 požara u blizini naselja, njih 26 bilo je na područjima koja su kasnije prenamjenjena u građevinska.

Ukratko, ako ste spremni povjerovati u ovu cijelu priču, ako imate šumsko zemljište koje inače nije namijenjeno građevini (ali bi moglo biti kada gore ne bi bilo šume koju je u normalnim uvjetima nemogućee prenamijeniti u građevinsko) onda ako se, eto, nedaj bože, desi neki šumski požarčić onda su sve prepreke skinute.

Slučna situacija se dogodila i u Grčkoj, koju Lesar spominje, a gdje je zbog velikog pritiska na dodatno građenje i uz zakonske rupe kojima se omogućilo legaliziranje takvih situacija, paljevina postala praktički legalna metoda za prenamjenu zemljišta:

Another factor that led to increased forest arson in the 1980s and 1990s is a spin-off of the demand for land to build secondary summer housing and to develop tourist accommodations. This demand far exceeded supply, as most forests in Greece are public and protection laws make change –of use very difficult. Furthermore, an exact and complete land register has only recently started to be developed. The lack of land for development drove prices extremely high, and the lack of a land register and poor law enforcement allowed those burning forested lands to illegally occupy them. On more than one occasion, many years later, when the number of people in this category became too many and it was evident that it would be practically impossible to evict them from the areas they had occupied, the Greek government legalized these occupied lands. In this way, a motive for arson was created.

Nije totalno identična situacija ali je dovoljno slična. U svakome slučaju, ako vam se dogodi da vam susjed zapali zaraslu borovu šumu, teško je da ćete se buniti što je i vaš komad izgorio iz jednostavnog razloga što i sami imate priliku skoro pa bezvrijednu šumu pretvoriti u apartmansko naselje.

Živio kapitalizam i zakoni koji to omogućuju. Još jedna od nelogičnosti koja je moguća samo u Hrvatskoj.

Misao dana:
Rođen kao piroman, umirem kao vatrogasac.