Categories
Ekonomija Politika

gasoline alley… (3:38, Rod Stewart, The Unplugged Collection Vol.1, 1993)

Ova priča s plinom i ukrajinom je malo kompleksnija nego što izgleda. Nisam siguran da li ste skužili, no Rusija od Ukrajine očekuje da počne plaćati tržišnu cijenu plina koja je cca. 4x veća od cijene koju trenutno plaćaju. Argument se čini vrlo logičnim sve dok ne saznate kako ta ista Rusija ostalim bivšim republikama koje su skloniji Moskvi također prodaje plin ispod njegove realne cijene.

Rusija je zemlja velikih prirodnih bogatstava, njihova platna bilanca posljednjih godina pokazuje ogromne suficite i oni svoje nagomilane dugove rapidno isplaćuju prije njihova dospijeća. Htjeli mi to ili ne Rusija, zbog svoje veličine ako ni zbog čega drugoga ponovno postaje velika sila, a zbog nafte i plina kojima obiluje važan je čimbenik strateških odnosa zapada, bliskog istoka i istoka.
Ovo je prvi puta da je Rusija pokazala zube na jednom vrlo kapitalističkom primjeru no čini mi se da je ovo samo prvi u dugačkom nizu.

Kod nas je situacija zanimljiva jer bi samo nekoliko hladnijih dana dramatično povećali potrošnju plina. Jedan od daleko najvećih potrošaća je primjerice HEP toplinarstvo koji ima ogromne gubitke na mreži i koji nema načina kontrolirati grijaće elemente kod svojih potrošaća; tako da je potrošaću sasvim svejedno da li ima otvorene prozore i radijatore na maksimumu, ili pak zablindirane prozore i radijatore na minimumu. Nitko u HEPu osim na akademskoj razini ne raspravlja o uštedama koje bi kontroliranjem i naplaćivanjem samo isporučene energije postigli jer kada bi se to desilo odjednom bi svima na očigled bile sve neefikasnosti tog primitivnog susatava; sam bog zna koji bi kosturi iz tog ormara ispali.

Toliko o brizi za okoliš i donekle jednostavnim mjerama koje bi se mogle napraviti za dramatične uštede; mjerenje isporučene energije, zabrana prodavanja nekontroliranih sustava, porezne olakšice na ekološki prihvatljive sustave grijanja i hlađenja, porezne olakšice na automobile na plin ili hibridne automobile…

Jučer gledam (onako preko oka) emisiju o prodaji imovina strancima i ne razumijem u čemu je problem. Temelj kapitalizma koji je usađen duboko u naš ustav je privatna imovina i njome svatko može raspolagati kako on želi. Nadalje, taj isti kapitalizam i asocijacije kojima želimo pristupiti očekuju slobodnu prodaju tih istih nekretnina i ne vidim zašto bi se mi sada osobito zbog toga uzbuđivali jer nama nitko ne priječi da odemo usred frankfurta i kupimo onaj njihov neboder. Dapače, vjerojatno bi nas dočekali širokih ruku.

Razumijem ja strahove, čak razumijem i argument kako sada nekretnine kupuju špekulanti no to nije protuzakonito na bilo koji mogući način?

I sve ako bi mogli organičiti kupovanje nekretnina ili ga totalno otežati, ono što stranci danas rade je da osnuju hrvatsku tvrtku koja onda kupi nekretninu (i uz malo porezne maštovitosti izbjegnete pritom i plaćanje poreza); a to nikako ne možete ograničiti (osim ako ne zaželimo raskidanje svih pregovora, razgovora i možda neke tihe sankcije).

Da li je netko spomenuo da će Europa doći uz cijenu? Ima i gorjih stvari od nekretnina.

Misao dana:
The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he, who in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother’s keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who would attempt to poison and destroy my brothers. And you will know my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.
Categories
Politika Priroda i društvo

bigmouth strikes again… (3:13, The Smiths, The World Won’t Listen, 1986)

Ako je državna uprava danas doista u štrajku kako ćemo mi skužiti razliku?

Misao dana:
Sometimes the best solution to morale problems is just to fire all of the unhappy people.
Categories
Politika

big iron… (3:52, Johnny Cash, Unearthed III: Redemption Songs, 2003)

Malo prije na vijestima čujem kako je opozicija u Sisku skupa s nekim prebjezima iz SDPa dala nogu dosadašnjem gradonačelniku i blogeru Davorku Vidoviću, inače SDPovom saborskom zastupniku i nekadašnjem ministru rada i socijalne skrbi (za one koji nemaju toliko dugotrajno sjećanje).

Sada slijedi uobičajena i očekivana bitka oko legalnosti cijele odluke, što će se razvlačiti slijedećih nekoliko tjedana, pala je koliko razumijem i koja krivična prijava (čija je sudbina vjerojatno najtamnija ladica u posljednjoj kancelariji vlažnog podruma sisačke policijske stanice/državnog odvjetništva koja je nakon ovih gotovo pa petnaest godina HDZovog suverenog vladanja sasvim sigurno indoktrinirana do kraja). No u krajnjoj instanci Davorko će (neovisno o tome koliko simpatičan bio i meni i narodu) navjerojatnije izvisiti i to je (vjerojatno) i njemu jasno iako to neće reći na glas.

Ironično je da je Ivo koji upravlja cijelom lutkarskom družbom zvanom Vlada RH jedina je šansa za spas Siska, jer ako je imalo inteligentan shvatiti će kako otimanje mandata na način koji je to napravljeno u Sisku (a vjerojatno i na mnogim drugim mjestima) nije dugoročni recept za uspjeh, te bi daleko mudrije rješenje (kada bi postojala šansa da HDZ dobije mandat) bilo ponavljanje izbora. Razlika između Siska i Mrduše Donje u kojoj se odigrao potencijalno identični scenarij je u tome što je Sisak ipak grad solidnije veličine, te da se tamo sukobljava s gradonačelnikom tj. organizacijom SDPa koja je očigledno nešto i radila, te koja nije totalno anonimna.

Ja ne znam kako Sisčani gledaju na cijelu priču, no da sam ja tamo, dobro bi zapamtio ovaj događaj pa čak i da sam zadrti HDZovac jer se smjene vlasti događaju na izborima, a nikako se to ne bi smjelo raditi putem zakulisnih igara, manipulacijama poslovnika i na izrežiranim sjednicama u salama restorana.
S druge strane, nadam se da će i SDP malo više naučiti o tome koga i zašto stavlja na svoje liste jer stavljajući na listu ljude koji mogu biti tek tako (pot)kupljeni ugrozili su svoju poziciju i donekle su se ponijeli neodgovorno prema svojim vlastitim biračima.

Sisak je najveći luzer u cijeloj priči jer je sustavno zanemarivan već godinama, a ovakva nestabilna situacija sasvim sigurno znači zaustavljanje svih aktualnih ili manje aktualnih projekata, rebalans proračuna, a na udaru će biti i pročelnici koji su (ako se dobro sjećam) vrlo nedavno odabrani javnim natječajem. Nadam se samo da imaju dobre ugovore i ugovorenu odštetu koja predviđa upravo ovakvu situaciju.

Eto, imam i prigodnu misao, baš za ovu priliku.

Misao dana:
When I was a kid I used to pray every night for a new bicycle. Then I realised that the Lord doesn’t work that way so I stole one and asked Him to forgive me.