Category: Ostalo

Ostali postovi za koje nemam primjerenu kategoriju.

king of pain… (5:52, The Police, Live! (Disc 2), 1995)

Post author By Marko
Post date 7 March, 2006
4 Comments on king of pain… (5:52, The Police, Live! (Disc 2), 1995)

Ulovili su me (ponovno) sinusi, završio sam kod doktora koji mi je gurnuo neke metalne štapiće (premda su to iz moje perspektive bile šipke) valjda do malog mozga, dobio sam lokalnu anesteziju (kaže doktor “kokainsku” – zvuči mi jako ilegalno :) i nakon cijele priče osim nekolicine uputnica dobio sam i cijelu malu vrećicu lijekova, kapljica i prašaka kojima moram ispirati nos, natapati bronhije, drogirati sinuse i općenito suzbijati bolove koji me razdiru na komadiće.

Imam četrnaestogodišnje iskustvo s glavoboljama (i to glavoboljama koje se i na seizmografu mogu zabilježiti) tako da mi koncept bola nije nepoznat, ali ovo je sasvim novo poglavlje.

Moj prijatelj Arsenyev kojeg sam nagovorio na blogiranje malo je zastao s pisanjem jer su ga navodno neki komentari izbacili iz takta (to su mi drugi rekli/natipkali, nemam first_hand informaciju). Njegov prekrasan putopis, u stvari mali književni ep Putevima Dersu Uzale možete pročitati u dvadeset nastavaka na Bestseleru (link je s desne strane) i bilo bi dobro da svratite do njegovog bloga i ostavite mu koji komentar i pisamce podrške. On ima puno toga za reći i moram priznati kako je meni ukazao na cijeli niz čudnih načina da se sagleda ista stvar, što me jako iznenadilo jer sam obično ja taj kojem na pamet padaju u najmanju ruku čudnovate ideje.

No, ne spominjem Arsenyeva uzalud. Da ne kompliciram previše, u nekoliko emailova smo se dopisivali o amerikancima i činjenici kako im je Brokeback mountain sasvim sigurno kolac u srcu njihove kulture i uopće državnog poretka. Pronašao sam čak i nekoliko sjajnih parodija na Brokeback mountain trailere (koji su neslavno pobrisani s arhive mracnogbloga s blog.hr-a), a jučer sam pak naletio na jedan također sjajni link s fotogalerijom lego kockica s motivima iz brokeback mountain-a. Link je ovdje.

Jutros sam bio i u poreznoj i ekipa je (ponovno) psovala na sve strane jer sam im PDV obrasce poslao internetom umjesto u papirnatom obliku. Uputio sam ih na njihovu informatiku i to nisu baš dobro primili. I really could not care less.

Misao dana:
“The president said we must continue to find new sources of oil. The only place he doesn’t want any drilling, ‘Brokeback Mountain.'” —Jay LenoÂ

Tags Arsenyev, bestseler, PDV

Blog Internet Muzika Ostalo

life: the movie… (7:18, The Walkabouts, Ended Up A Stranger, 2001)

Post author By Marko
Post date 24 February, 2006
4 Comments on life: the movie… (7:18, The Walkabouts, Ended Up A Stranger, 2001)

Jučer je bio jedan od onih dana za koji bi bilo mudrije da sam ostao kod kuće, pokrio se preko glave, ugasio telefone i ne provjeravao emailove.

U znaku krajnje depresije krenuo sam da odem u kinpo pogledati Walk the line, inače biografski film o Johnny Cashu koji je pod stare dane svirao žešće nego ikada i čija me muzika fascinira (film iz nekog razloga igra samo od 22:30 što je malo prekasno za nas uredske trudbenike). Iskreno, Casha sam uopće uočio relativno nedavno i to nakon što je napravio obradu od U2 One što je izišlo na jednom od CDa American recordings. A totalno sam pao nakon što sam poslušao obradu Hurt koju u originali sviraju nine inch nails. Nine inch nails su pak poznati po tome što su svojevremeno izbacili iz banda člana koji je bio “prekonvencionalan” a danas se taj (izbačeni) lik prodaje po svijetu pod imenom Marilyn Manson. Anyway, tu je početna strofa iz Hurt-a (sada zamislite kako to pjeva vrlo sporo, za klavirom, vrlo stari čovjek izbrazdana lica koji je prošao sve poroke ovoga svijeta):

I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that’s real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt

I will let you down
I will make you hurt

On the bright side, pronašao sam sjajan web site funwithmovies. Na stranici imate po jedan frame iz 30 filmova i morate pogoditi ime filma o kojem je riječ. Ja sam postigao score od 18 čime spadam u sam vrh prosjeka, kako ste vi prošli?

Igrao sam se zadnja dva dana nešto s RSSom pa me zanima tko prati blogove putem RSSa? RSS sam prvi puta probao prije nekoliko godina i tada se nije imalo što za pratiti RSSom, no danas skoro svaki site ima rss feed, a svi blogovi na blog.hr domeni također imaju svoj feed. Za one koji ne znaju RSS je kratica od Realy simple syndication a to bi mogli prevesti kao “doista jednostavna distribucija”. U svom RSS readeru odaberete blogove koje želite pratiti i on vas automatski obavijesti kada je neki od blogova osvježen. Na taj način možete pratiti velikom brzinom ogromnu količinu sadržaja umjesto da klikčete po bookmarcima od jednog do drugog bloga ili web sitea.

Tko koristi rss?

Odbrojavanje: još 6 š-e-s-t postova do…

Misao dana:
I put a new engine in my car, but forgot to take the old one out. Now my car goes 500 miles per hour. The harmonica sounds *amazing*.

Tags Blog, Johnny Cash, marilyn manson, rss, U2

Ostalo

comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Post author By Marko
Post date 23 February, 2006
2 Comments on comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Jučer sam nekim poslom završio u mercedesovoj/eurolineovoj zgradi u kovinskoj i u silasku dolje odlučio sam malo prošvrljati auto salonom budući da nikada nisam nogom kročio u auto salon njemačkog auto proizvođača.

Odmah sam bio uočen od nekolicine trgovaca koji su me pažljivo pratili pogledom (btw. znate li da auto kojeg si je Šeks nabavio nedavno košta 1.100.000,00 kuna u maloprodaji?). U času kada sam se očigledno koncentrirao na sportski Mercedes C200CDI sjatili su se na mene poput jata pčela na med (imam i neke druge metafore koje mi padaju na pamet ali ova će biti sasvim OK).

A nakon što sam im onako usput kroz izlog salona pokazao svoj skoro pa petogodišnji automobil kojem je po mojim riječima stiglo vrijeme zamjene za nešto veće i ozbiljnije, odlučili su da sam ozbiljni kupac te je sales proces krenuo punom snagom.

U roku od svega nekoliko minuta došli smo do finih detalja o automobilu poput one o tome da li želim naručiti peterokrake ili šesterokrake aluminijske naplatke – što me iskreno začudilo jer ja u svom svemiru naplatke (aka. felge) dijelim na čelične i aluminijske, dok su ovi razvili daleko precizniju i detaljniju podjelu. Pričali smo i o stražnjem vs. prednjem pogonu, pa sam tako naučio da u Mercedesu imaju vrlo malo hvale za Audi A6, a niti BMW ne smatraju ozbiljnim konkurentnom.
Nakon što su otkrili da neću izvaditi novce iz ruksaka (što je tamo očigledno nije sasvim neobično) ponudili su mi i iznimno dobro financiranje “s više nego odličnom kamatnom stopom od 5,5%“.

Ukratko, jedan dobro (ali ne pretjerano) opremljeni Mercedes C200CDI košta nekih 38.000EURa bez pregovora o cijeni, pa ako ste u nabavci…

Da sam imao vremena ostati sigurno bi pala i kakva probna vožnja, a da sam spomenuo koje ime s gornjih katova vjerojatno bi pala i neka vikend posudba koju vjerujem daju potencijalnim kupcima. Na njihovu žalost, nemam osobito mišljenje o njemačkim automobilima. Neki vozači voze primjerice Mercedesa zato što im je dopao taj auto prstom sudbine ili kako već, a neki voze Mercedesa jer im je to karakterna osobina.
Gledajući ankete koje provodi JD powers nije teško skužiti koje mjesto ti proizvođači doista imaju.
Moji interesi su puno manje u felgama a puno više u detaljima poput iPod priključka ili mp3 playera, a neke očito zanimaju felge i spušteno podvozje. Mene interesiraju tzv. running costs automobila, dok je nekima prepoznatljivost automobila ključna (što bi Freud rekao na sve to?).

U svakom slučaju, prodajnom procesu u Mercedesu dodjeljujem čistu peticu i preporučam posjete njihovim salonima u terapeutske svrhe budući da ćete se nakon posjeta definitivno osjećati bolje i važnije, a tko zna, možda vas i nagovore da kupite svog vlastitog mercedesa, 5,5% kamate se ne propušta tako lako.

Misao dana:
I play the harmonica. The only way I can play is if I get my car going really fast, and stick it out the window. I’ve been arrested three times for practicing.

Tags auto, freud, mercedes