Categories
Literatura Muzika

Vedrije note

U zadnjih nekoliko dana sam se počastio s cijelim nizom “poslastica” koje sam totalno zanemario u proteklom razdoblju. Prvo mi je u Algoritam stigla knjiga koju sam naručio prije gotovo dva mjeseca a koju je napisao Wiredov novinar Chris Anderson i zove se “Long tail”.

Teorija kaže kako se sve događa u nekom 80/20 odnosu. Primjerice, ideja je da 20% najprodavanijih CDova čine 80% ukupne prodaje (i 100% profita), tako da lanci distribucije (CDa, knjiga, DVDova ili bilo čega drugoga uključivo i papra i brašna) odabiru artikle koji se prodaju na njihovim policama kako bi maksimalizirali obrtaj zalihe i uvećali profit. To također znači da većina ikada napisanih knjiga nikada nije došla na policu niti je možete kupiti (baš kao što niti ja nisam naišao na Long Tail na Algoritomovoj polici). Dolaskom interneta gdje prostor na polici ne postoji, niti postoji trošak držanja tog artikla (recimo iTunes koji ima nekoliko milijuna pjesama spremljenih na nekoliko hard diskova čija je cijena zanemariva) tada je sve moguće prodavati i svaka roba nađe svog kupca. Long tail je nazv statističke distribucije u kojoj samo vrh ponude daje oštri skok, a potom prodaje opada što dalje i dalje idemo na ljestvici prodaje, no ono što je zanimljivo taj “rep” nikada ne stigne do nule; ili kako su to rekli ljudi u Appleu, 98% sve muzike koju oni imaju u ponudi se proda barem jednom u kvartalu što je nevjerojatni podatak, pa stoga nije ni čudo da je podnaslov knjige “Selling less of more”. Long tail je kreirao paradigm_shift u poimanju globalne ekonomije a osobito interneta.

Druga knjiga (koju još nisam preuzeo) zove se “Crashing the gate” i napisali su je Jerome Armstrong i Markos Moulitsas Zuniga, američki politički blogeri koji pišu o američkom političkom sustavu, demokratskoj stranci i revoluciji koja se događa na njihovom internetu. O ovoj knjizi razmišljam kao o udžbeniku za ono što će se događati kod nas u slijedećih godinu dana.

Christopher Walken for presidentNabavio sam si nakon dugo vremena i nešto malo muzike. Naime, slučajno sam skužio kako je Fat Boy Slim napravio best_of. Fat Boy Slim je čini mi se DJ i nije nužno osoba koju bih išao negdje ciljano gledati, no imao je nekoliko žestokih stvari, uključivo i Praise you koja je dobila MTV Best Dance nagradu prije nekoliko godina, a neposredno nakon toga je napravio i Weapon of choice u kojem pleše Christopher Walken kojeg su odmah proglasili Fred Astairom dvadeset i prvog stoljeća. Walken je zanimljiv i po tome što ga je internet community proglasio kandidatom za predsjedničkog kandidata u američkim predsjedničkim izborima za 2008.

Drugi CD kojeg sam također nabavio je CD new_hit_wondera Gnarls Barkley-a. Njega sasvim sigurno znate po ovogodišnjem hitu Crazy kojeg je otpjevao i na MTV music awards (u jednoj iznimno bizarnoj postavi).

I zadnje, nabavio sam si ulaznice za Sealov koncert slijedeću nedjelju. Seal nije nužno muzičar po mom izboru, no tip je totalno cool, poprilično romantičan a da ne kažemo kako je smotao i Heidi Klum što ga definitivno stavlja u tu grupu. Koncert će sigurno biti sjajan.

Misao dana:
I remember when, I remember, I remember when I lost my mind
There was something so **PLEASANT** about that face
Even your emotions had an echo in so much space

Categories
Literatura

Bulwer Lytton natječaj

Bulwer Lytton literarni je međunarodni natječaj u čast i sjećanje na viktorijanskog pisca Edward George Earl Bulwer-Lyttona (1803-1873). Cilj natjecanja je vrlo jednostavan – pronalaženje najjednostavnije i najlošije rečenice koja otvara zamišljenu/nepostojeću novelu. Iako je Lytton dobro poznat po svojoj noveli “Posljednji dani Pompeja” (objavljene 1834 godine) i iz koje nam dolazi glasovita tvrdnja kako: “Pero je jače od mača!”, njegova najpoznatija je u stvari rečenica kojom je 1834 godine započeo roman Paul Clifford a koju je bezobrazno godinama zloupotrebljavao Snoopy i koja glasi “It was a dark and stormy night”.

Rezultati natječaja za 2006 godinu su ovdje i besramno kopiram neke od najboljih:

Pobjednik natječaja za 2006:
Detective Bart Lasiter was in his office studying the light from his one small window falling on his super burrito when the door swung open to reveal a woman whose body said you’ve had your last burrito for a while, whose face said angels did exist, and whose eyes said she could make you dig your own grave and lick the shovel clean.

Skoro pa pobjednik za 2006:
“I know what you’re thinking, punk,” hissed Wordy Harry to his new editor, “you’re thinking, ‘Did he use six superfluous adjectives or only five?’ – and to tell the truth, I forgot myself in all this excitement; but being as this is English, the most powerful language in the world, whose subtle nuances will blow your head clean off, you’ve got to ask yourself one question: ‘Do I feel loquacious?’ – well do you, punk?”

Kategorija “Avantura”, nečasni spomen:
It was a day, like any other day, in that Linus got up, faced the sunrise, used his inhaler, applied that special cream between his toes, wrote a quick note and put it in a bottle, and wished he’d been stranded on the island with something other than 40 cases each of inhalers, decorative bottles, and special toe cream.

Kategorija “Detektivsta fikcija”, pobjednik:
It was a dreary Monday in September when Constable Lightspeed came across the rotting corpse that resembled one of those zombies from Michael Jackson’s “Thriller,” except that it was lying down and not performing the electric slide.

Kategorija “Ružičasta proza”, pobjednik:
A single sparkling tear fell from Little Mary’s cheek onto the sidewalk, then slid into the storm drain, there to join in its course the mighty waters of the Los Angeles River and, eventually, Long Beach Harbor, with its state-of-the-art container-freight processing facilities.

Kategorija “Romansa”, pobjednik:
Despite the vast differences it their ages, ethnicity, and religious upbringing, the sexual chemistry between Roberto and Heather was the most amazing he had ever experienced; and for the entirety of the Labor Day weekend they had sex like monkeys on espresso, not those monkeys in the zoo that fling their feces at you, but more like the monkeys in the wild that have those giant red butts, and access to an espresso machine.

Kategorija “Kaubojski”, pobjednik:
His mistake, Shut-eye McBlamaway reflected, was not in standing up to a gang of desperadoes and rustlers on the high country, but in standing up to a gang of desperadoes and rustlers who had just left the set of a Sergio Leone shoot, and were thus equipped with those guns that never run out of ammunition.

Kategorija “Nekategorizirano”, časni spomen:
Kathy, who had bound her breasts and cropped her hair, and lied about her gender to join a monastery of Jesuits in northern Kentucky, until she was discovered one night in the shower, winced as the dentist pulled her tooth.

Kategorija “Nekategorizirano”, časni spomen:
Withdrawing his hand from her knee, the English professor stormed, “Ending a sentence with a preposition is the sort of nonsense up with which I will not put,” although she had merely looked at his hand and asked, “What are you doing that for?” in a sentence intended to end the proposition.

Kategorija “Nekategorizirano”, časni spomen:
I saw her from across the room and knew I had to meet her, not because of her ample bosom, or her full lips, or her beautiful creamy skin, or the way her hair was twisted into a nice tight bun, or the buttoned-up blouse that begged to be torn off her body, or the skirt that was perhaps a size too small, but because she was my kid’s teacher and I was here for the parent-teacher conference.

Categories
Literatura

Priča o Frnteku i Njuškici…

Totalno neočekivano slijedi autobiografski detalj iz srednje škole, s nastave hrvatskoga jezika.

Kaže priča kako su jednom postojala dva praščića koji su se zvali Frntek i Njuškica i koji su zajedno živjeli u istome svinjcu. Jednoga dana su načuli seljaka kako govori kako se bliži vrijeme Božića i kako im treba pečenka. Njuškica si je pomislila da što je tu je, i ako je njezin red onda neka tako i bude; Frntek je pak bio lukaviji pa je mislio da ako prestane jesti i bude mršav onda će seljak zgrabiti Njuškicu onako lijepu i okruglu, praktički pečenku koja hoda.

I tako su prolazili dani, Njuškica se debljala, a Frntek mršavio i kada je seljak stigao odabrati pečenku pogledao je jednu i drugu te si pomislio kako je Njuškica lijepa zdrava a Frntek nekako kržljav i čini mu se boležljiv pa je možda mudrija odluka da Frntek završi kao pečenka.

Uglavnom, ispričala nama profesorica gore navedenu priču (uz vjerojatno više detalja) i pita kakva je to priča, a ja kao iz topa ispalio da je to socijalna drama. Sjetio sam se toga prije neki dan i lijepo nasmijao.

Misao dana:
“Twelve voices were shouting in anger, and they were all alike. No question, now, what had happened to the faces of the pigs. The creatures outside looked from pig to man, and from man to pig, and from pig to man again; but it was already impossible to say which was which.”