Objava više od dvije stotine tisuća izvješća američkih diplomatskih predstavništava očekivala se još od svibnja ove godine kada se počelo o tome javno raspravljati, a u lipnju ove godine u Iraku je uhićen Bradley Manning. Bradley je američki vojnik osumnjičen za curenje, no on je samo jedan od više od tri milijuna američkih službenika koji ima pristup SIPRNet-u, privatnom intranetu američke administracije koji povezuje diplomatska predstavništva i koji se koristi kao “silos” za različite dokumente od kojih mnogi imaju i oznake tajnosti različitih stupnjeva.
Iako je inicijalni val objava trebao uslijediti u nedjelju prije ponoći, objava je uslijedila nekoliko sati ranije vjerojatno isprovocirana curenjem naslovnice i članaka iz njemačkog Der Spiegel-a. Istovremeno, sama stranica wikileaks na kojoj će se u zasada nedefiniranome roku objaviti svih dvije stotine i pedeset tisuća dokumenata bila je nedostupna zbog DOS napada (DOS – denial of service, tip hakerskog napada u kojem se server preplavi tolikim brojem istovremenih zahtjeva tako da se server uspori do neupotrebljivosti). Samo rušenje wikileaksa pripisuje se hakeru pod nazivom “Jester” koji od početka ove godine sustavno ruši web stranice koji promoviraju fundamentalističke (tipično islamske) ideje, a obrazloženje koje je Jester ponudio je tvrdnja kako Wikileaks ovom objavom ugrožava mnogobrojne američke i ostale operativce na terenu.
Objava poput ove ima elemente specijalnog rata, s time što su ulozi daleko veći a infrastruktura potrebna za vođenje sukoba daleko manja. Na twitteru je netko napisao kako je Wikileaks ekvivalent Che Guevare dvadeset i prvog stoljeća, što je zanimljiva usporedba jer wikileaks ratuje informacijama protiv sustava koji svoju moć crpi iz saznanja koja drugima nisu dostupna. S druge strane, zahvaljujući informacijskoj infrastrukturi koja do nedavno nije postojala sve je veći pritisak javnosti za otvaranjem vlasti prema građanima. Iako će neminovno iz ove priče izaći puno prljavog veša, mnogi odobravaju ovu akciju WikiLeaksa kao put prema otvaranju i drugačijem vođenju politike a uz malo sreće pomoći će i u razumijevanju da vlade nisu nužno te koje mogu i smiju odrediti što građani žele ili trebaju znati.
Način na koji wikileaks objavljuje podatke je također zanimljiva, znajući kako sami po sebi ne mogu stvoriti medijsku gužvu, ekskluzivni pregled informacija dostavljene su nekolicini svjetskih medija tjednima prije objave. Pet novinskih kuća u pet zemalja svijeta (zanimljivi odabir; nijedna od odabranih kuća nije iz domene elektroničkih medija) istovremeno su objavili svoje poglede na priču i naravno svaki od njih je obradio i naglasio one dijelove koji su za njihovu publiku relevantni. Drugi element ove objave je što će se dokumenti objavljivati u valovima, što znači da će ova tema dominirati medijima u slijedećim danima i tjednima, a istovremeno jučerašnja objava postavlja kontekst cijele priče. Podaci nisu samo iskrcani na internet, nego su medijske kuće kroz svoj istraživački i analitički pristup postavile okvir i ton kroz koji će se ovo curenje promatrati, tako da je jasno kako se pazilo na koji način i kako će se novootkriveni podaci interpretirati.
Američka administracija je vrlo ljuta i proteklih tjedana je puno energije uložila u objašnjavanje partnerima što će se u tim “telegramima” naći, no iako postoji mišljenje da će objava značajno utjecati na američku diplomaciju treba reći kako je riječ o korespondenciji među diplomatima koja uključuje različite obzervacije i zaključke, no iste takve dokumente posjeduju i sve ostale vlade i krivo je vjerovati kako je riječ o osobito štetnom materijalu ili materijalu koji će trajno naštetiti američkim interesima; nešto veća opasnost proizlazi iz toga što se kroz čitanje tih dokumenata mogu pronaći metodologija i interes američkih diplomata i obavještajnih službi.
Najveći problem kojeg wikileaks ima je što je ovom objavom definitivno razuljutio ne samo američku vladu nego i mnoge druge, tako da je vjerojatno kako će pritisak na gašenje stranice ali i progon njezinog osnivača Juliana Assangea postati sve veći. Wikileaks je donekle neutralizirao taj pritisak javnom objavom torrent dokumenta velikog 1.6gb s nazivom “polica osiguranja” za kojeg se ne zna što sadrži, a obzirom da je zaštićen AES256 enkripcijom zasada nema jednostavnog načina da se primjenom čiste računalne sile provjeri što se u arhivi nalazi.
p.s. ovo je članak objavljen u Večernjem listu u utorak 30. studenog 2010.; u međuvremenu bih samo dodao slijedeće: sadržaj dopisa teško da će naštetiti odnosima Hrvatske i Amerike, no gotovo je sigurno da će napraviti puno zanimljivih uvida na našu lokalnu scenu obzirom da se izvješća gotovo sigurno bave domovinskim ratom, haaškim sudom, generalom Gotovinom kao i raznim likovima s hrvatske političke scene