Category: Gadgets

Gadgeti, elektronika, tehnika i tome slično

Categories
Blog Gadgets

Jesen stiže Dunjo moja

Nekada davno, pročitao sam jedan članak u kojem je ondašnji predsjednik uprave informatičkog giganta Hewlett Packarda rekao kako je jako jednostavno poslovati u razdobljima velikog rasta, no u času kada se rast svede na rast tržišta (ili možda koji postotak ili čak promil gore/dolje) onda vas troškovi poslovanja sustignu poput zaostalih vagona. Troškovi uvijek sporije slijede od prihoda.

U mom poslu, automobil se pretvorio u vrlo značajno osnovno sredstvo pa tako moja sadašnja godišnja kilometraža polako nalikuje na kilometražu omanjeg kamionđije. Kako moj trenutni auto ulazi lagano u godine kada počinje kvariti prosjek starosti automobila u Hrvatskoj, a financije nažalost nisu takve da bih se upustio u kupovinu novog, pomislio sam prije nekoliko tjedana kako bi bilo dobro pogledati što se nudi na tržištu polovnih automobila. Do prije dvije godine, u Hrvatskoj se prodavalo oko 80.000 novih automobila, velikom većinom na kredit ili leasing i mislio sam da vrijedi testirati mit o tisućama zaplijenjenih automobila. Kako god okrenuli, na tržištu polovnih automobila ponuda je bogata iz jednostavnog razloga što je došlo vrijeme kada je gore spomenuti vagon troškova sustigao posustalu lokomotivu prihoda i da bi se kompozicija nastavila kretati vrijedi nam svima skupa rezati troškove, a automobili, kao očigledni simbol luksuza jedni su od prvih na redu za racionalizaciju.

Proces kupovine novog automobila kod mene je poprilično racionalna kategorija te ja tako prvo popišem što želim od novog (polovnog) automobila, pa je tako tu obavezna veličina auta (svojevremeno sam bio u jednom lančanom sudaru u njemačkoj i dodatnih metar željeza uvijek dobro dođe), neki sitni luksuzi poput grijanih sjedala (zimi) ili automatske klime (za cijelu sezonu), pa do nekih malo naprednijih dodataka poput tempomata (kojeg smatram alatom za ekonomičnu vožnju). I na kraju, pokušam odrediti i količinu novca koju sam u stanju za to potrošiti i staviti to u balans s očekivanim troškovima eksploatacije i održavanja automobila.

Ono što se zanimljivo desilo kada sam krenuo pretaživati njuskalo.hr (ali i ostale specijalizirane oglasnike) je da su se u mom cjenovnom rangu odjednom počeli pojavljivati i relativno novi automobili visoke srednje ili čak visoke klase po iznimno niskim cijenama. Zajednički parametar svim tim automobilima je benzinski motor iznimno velike zapremine (od 3 litre pa sve do negdje 6) i vrijedi malo prosurfati i pogledati što se to sve nudi i u kojim količinama (doista ćete se iznenaditi).

Nekako mislim da nema stvarnog razloga zašto bi htjeli kupiti automobil s 5.7 litara HEMI motorom, taj automobil ima visoku potrošnju goriva, ima veće troškove redovnog održavanja, njegova nabavna cijena je komparativno vrlo visoka, prodajna cijena kao rabljenog niska, a mislim da je krivo reći i da ga imate gdje voziti u granicama njegovih parametara. No svejedno, na njuskalo.hr ima veliki broj različitih automobila različitih proizvođača s upravo takvim karakteristikama.

I tu sam se dosjetio, poput Balaševićeve pjesme „Stiže jesen Dunjo moja“, ti silni nekad skupocjeni a sada gotovo bezvrijedni automobili svjevrsni su spomenici ili simboli doba „pijanstva i kiča“, površni pokazatelji nepostojećeg bogatstva (a u praksi kreditnog zaduženja) i vremena u kojem se moglo kupiti skupocjeni automobil praktički uz samo jedan telefonski poziv i nekoliko potpisa kod javnog bilježnika. Danas, kada su vagoni troškova sustigli lokomotivu koja je silom prilika svoj šestolitarski, osmerocilindrični benzinski motor morala zamijeniti skromnijim ali neusporedivo ekonomičnijim dvolitarskim dizelom, mislim da se vrijedi zapitati da li je taj novac s kojim smo se neko vrijeme tako razbacivali mogao biti bolje iskorišten i bi li danas zbog toga situacija bila drugačija? A ako je već tako moralo biti, da li smo barem izliječili djetinjaste frustracije koje su nas natjerale na takve investicije?

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 14. kolovoza 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://njuskalo.hr Njuškalo je najpopularniji hrvatski internet oglasnik i ako niste posjetili tu web stranicu krajnje je vrijeme da to učiniti. Osim što možete pokušati prodati neki vama nepotrebni predmet, beskonačne količine vremena možete utrošiti na razgledavanju predmeta koje drugi nude, a često se možete i od srca nasmijati kada vidite cijenu po kojoj se to nudi.

Share the post "Jesen stiže Dunjo moja"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Gadgets Internet

Wei Chen i njegove baterije

Nedugo nakon mojih posljednjih problema s dečkima u plavom pokvarilo mi se moje prijenosno računalo. Riječ je o prijenosnom računalu poznatog proizvođača a koje je tamo krajem 2006. godine kada je kupljeno s pravom imalo nadimak “mama svih notebooka”, no danas, gotovo četiri godine kasnije riječ je o jednom sasvim kokretnom ali ne i spektakularno vrijednom računalu. Notebook je bio moj vjeran pratitelj na više kontinenata, kroz više izbornih i ostalih kampanja i izlizanost tastature najbolje svjedoči o tome koliko je teksta prešlo preko njega. No, kako to bude, računalo ili da budemo precizniji njegova baterija je odlučila otići tamo gdje već baterije idu kada im istekne rok trajanja, nadajmo se u neku sretniju i recikliranu budućnost.

Obzirom da je riječ o računalu koje u biti sasvim dobro služi svrsi, moja prva reakcija je bila otići do prvog dućana i kupiti novu bateriju te sam uz malo pretraživanja interneta pronašao nekolicinu dućana u kojima se ona može kupiti no to na kraju nisam učinio iz jednog jedinog razloga. Cijena nove baterije ovisno o prodavaču kreće se između 750 i 1.000 kuna, te bih investicijom u tu bateriju objektivno udvostručio vrijednost računala tako da je baterija neko vrijeme bila na ledu. Potom sam se krenuo baviti idejom kako je možda bolje reparirati postojeću bateriju (ipak, vrijeme je recesije) te sam čak i pronašao mjesto gdje se to može učiniti i gdje serviser garantira 90% sigurnosti u uspjeh. No i ovdje se cijena pretvorila u problem jer baterija sa šest ćelija s ugradnjom košta oko 900kn (a nekako sumnjičim da za tu uslugu ne bih dobio račun).

Rješenje svog baterijskog problema pronašao sam (polako se približavamo poanti) kroz savjet s twittera gdje su mi savjetovali da pokušam novu bateriju pronaći na ebayu. Ebay je američki, a danas u biti već multinacionalni servis za elektroničku trgovinu kroz koju možete kupovati ali i prodavati bilo što, doslovce od igle do lokomotive (ako požurite, ima jedna lokomotiva koja se prodaje za svega 48.500 američkih dolara, prodajna aukcija završava taman u nedjelju, dakle imate vremena a prodavatelju se žuri jer mu “nedostaje prostora u dvorištu”).

Nakon kraćeg pretraživanja, pronašao sam prodavatelja koji se zove vrlo opisno “battery sell” i koji prodaje bateriju kakvu trebam i koja košta nevelikih 32,99 američkih dolara što je po današnjem tečaju točno 190 kuna i osamdeset i dvije lipe. No, da bi moje iznenađenje bilo tim veće, u prodajnu cijenu uključena je i poštarina, i to širom svijeta. Nevjerojatno. Baterija koja me u centru Zagreba košta gotovo tisuću kuna, doputovati će do mene iz Kine za ukupno 190 kuna i osamdeset i dvije lipe, a kako je riječ o isporuci vrijednosti ispod 300kn i to fizičkoj osobi oslobođena je plaćanja carine, PDVa kao i bilo kojeg drugog postupanja.

Vlasnik “Baterry sell” je izvjesni Wei Chen kojeg nisam imao prilike upoznati, no sasvim sigurno se ne radi o nekom kineskom tajkunu nego o čovjeku koji je pronašao svoje mjesto pod suncem (ili u nekoj mračnoj i skučenoj garaži što je daleko vjerojatnije) te magijom interneta i nevjerojatnom sposobnošću pregovaranja s lokalnim poštanskim uredom bez problema uspijeva prodati bateriju za moje računalo za otprilike jednu petinu njezine cijene koju bih ja platio u zagrebačkom dućanu. Naravno, ova usporedba nije totalno fer jer ipak, jedno je prošetati se do dućana u gradu po ovoj žegi a nešto sasvim drugo pričekati poštara u klimatiziranom domu.

Čisto eksperimenta radi, malo sam pogledao kako bih saznao koliko bi mene koštalo slanje iste te baterije iz Zagreba do Wei Chenove garaže i odgovor je zapanjujući. Čak dakle da je i Wei naručio od mene bateriju, trošak poštarine do njegove garaže je točno 186,97 kuna, što znači da trošak pakiranja, same baterije i mog profita moram nekako ugurati u tri kune i osamdeset i pet lipa, a i to bi držalo vodu samo i jedino pod pretpostavkom da nekako zaobiđem izvozno carinjenje koje uz obavezne biljege košta dodatnih nekoliko stotina kuna.

Još uvijek u nevjerici gledam taj račun od 190 kuna i osamdeset i dvije lipe i nekako si mislim da sigurno postoji dobar razlog zašto kinezi uredno bilježe stope rasta od 10 i više postotaka godišnje, dok mi ovdje stagniramo. Razmislite o tome.

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 24. srpnja 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://ebay.com/ Ebay je najveća svjetska platforma za etrgovinu. Prodavati možete doslovce bilo što, a prodaja se uglavnom događa po principu aukcije. Ono što je Hrelić Zagrebu, to je eBay globalnom selu.

Share the post "Wei Chen i njegove baterije"

  • Facebook
  • X
Categories
Gadgets

BlackBerry 9700 (aka Bold II)

Nisam već duže vremena pisao ništa o gadgetima, a imam ih nekoliko novih o kojima bi vrijedilo pisati. Eto, neka prvi od njih bude moja svakodnevna alatka BlackBerry 9700 ili uređaj kojeg često zovu Bold II. Oni koji čitaju moj blog znaju da sam donekle fanatični korisnik Blackberrya pa sam tako bio jedan od prvih Blackberry korisnika u Hrvatskoj (sigurno među prvih 10-20), a promijenio sam i niz uređaja kako su se telefoni mijenjali. Od prvog, čini mi se 7230, preko 8700, 8800, 9000 i sada 9700. Također, tijekom kampanje u kojoj sam sudjelovao koristio sam i 8900 i 8520 uređaje (i bio jedan od rijetkih pacijenata koji je mjesecima hodao s dva blackberrya).

Anyway, makar su svi uređaji koji su prethodili Boldu bili svi redom vrlo dobri, uređaji su se dramatično počeli poboljšavati s 8800 koji je prvi bio s ugrađenim GPSom, a BlackBerry bold je povrh toga imao i ugrađeni foto aparat i mp3 player (može biti da ga je imao i 8800). Bold je bio sjajan i po tome što je prvi imao ekran velike rezolucije (barem mislim, možda je i 8800 imao, davno je to bilo :) te je imao i MicroSD (koji je bio i u 8800) pa ste uređaj onda mogli koristiti i kao usb stick.

Problem s boldom je bio u tome što je to ipak telefon koji je bio relativno velik (ne prevelik, nije pretežak) ali je taman toliko veći da možete skužiti kako ne leži u ruci baš najbolje. Nedugo nakon Blackberry bolda došao je model 8900 koji je bio idealne veličine, sjajnog dizajna i superiorne kamere (3 mega piksela s auto fokusom). U biti jedina razlika između 8900 i 9000 ako gledamo po osobinama je to što je 9000 imao 3G a 8900 ga nema.

Kako god okrenuli, negdje prošle jeseni izašao je model 9700 ili Blackberry bold II i to je uređaj kojeg ja sada posjedujem. Funkcionalno gledano on je istovjetan kao i bold s time da ima dvije-tri bitne razlike. Prva bitna razlika je što su dečki iz RIMa uspjeli ugurati Bold u form factor 8900 telefona tako da je Bold sada otprilike iste veličine kao i prethodni model 8900. Druga bitna stvar je foto aparat koji je sada vrlo sličan ili identičan kao i onaj u 8900 (dakle 3mpix + autofokus), a treća bitna karakteristika je vijek trajanja baterija koja sada u mom slučaju uredno preživi bez punjenja/dopunjavanja četiri puna dana što je sjajan rezultat. Mimo gornjeg, Blackberry je prešao sa mini USB konektora na micro USB konektora. Ovo sa USBom je inače jako korisno jer praktički svaki uređaj koji na sebi ima USB možete iskoristiti za punjenje ili dopunjavanje svog Blackberrya (što recimo nije slučaj s nekim drugim telefeonima). Činjenica je da je USB prihvaćen kao standard te da će vrlo uskoro praktički svi telefoni koristiti ove konektore no zasada to je sjajna komparativna prednost BlackBerrya. Dodatna je fora što je trackball zamijenjen touchpadom pa bberry 9700 više nema pokretnih dijelova (ja nikada nisam imao problema s trackballom no znam korisnike koji jesu). Touchpad funkcionira istovjetno touchpadu kojeg imate na notebooku, pouzdan je, fino se može podesiti i savladate korištenje u prvih deset sekundi korištenja.

Što se tiče softvera, protekle godine su bile jako dinamične te je BlackBerry sa OS generacije 4 prešao na OS generacije 5 koji funkcionira sjajno. Blackberry je iznimno stabilan uređaj i može raditi doslovce mjesecima bez restarta i 9700 nije nikakva iznimka (ako na bberryu stisnete istvoremeno alt + shift + H onda dobijete ekran na kojem vam pišu temeljni podaci o uređaju te “uptime” aparata). Moj bberrry trenutno pokazuje nekih 15 dana uptimea što i nije neki rezultat no zbog događanja koja su mi se desila u posljednje vrijeme povremeno ga gasim kada želim biti 100% siguran da nitko ne sluša ono o čemu govorim.

A kad smo već kod sigurnosti, jedna od fora sa blackberryem je security wipe (kojeg možete pokrenuti sa samog telefona) ili remote “kill” komanda koja će obrisati telefon čim se ovaj prijavi na mrežu. Druga stvar je to što blackberry prilikom prve prijave na mrežu kreira set enkripcijskih ključeva kojim se enkriptira ukupni (ali samo DATA) promet na telefonu u oba smjera. To otprilike znači i da ako ste pod mjerama nadzora (kao neki) onda ekipa iz OTCa može samo detektirati koliko je bytea prošlo u kojem smjeru no ne i o čemu se radilo ili kuda su koji paketi išli ili koje su vrste. To je sigurno frustrirajuće.

Problem koji tradiocionalno opterećuje BlackBerry je njegov web browser koji je apsolutno upotrebljiv, no, budimo iskreni nije niti blizu onome koji se koristi recimo na iPhoneu. OS 6 koji je predviđen za drugi ili treći kvartal ove godine (dakle vrlo brzo) morao bi riješiti taj problem te će se koristiti webkit kao podloga za browser i time ćemo imati isti engine kao što ga koristi i Apple tako da će i taj problem nestati.

BlackBerry nema stotine tisuća aplikacija u svom app storeu, no sve bitne stvari su vrlo dobro pokrivene. Ja na svom uređaju koristim pod normalno Facebook i Twitter, igram se i sa foursquareom, koristim native BlackBerry maps za navigaciju (što radi sasvim ok) i google maps. Ono što je komparativna prednost u odnosu na iPhone je to što je blackberry totalno sinhroniziran sa google servisima pa ako imate svoj mailbox na gmailu (ali i na google appsima) onda je sinhronizacija mailboxa i adresara native podržana; sinhronizacija kalendara je podržana ali kroz dodatnu (i besplatnu) aplikaciju Google Sync.

Da skratim, 9700 je sjajan uređaj i definitivno do sada najbolji bberry kojeg sam imao. Maleni je i kompaktan, sjajno leži u ruci, ima dobru tastaturu, sve funkcije koje su mi potrebne rade sjajno i još kada dobijemo OS 6 za koji mjesec i jedina prednost koju iphone ima u odnosu na bberry će u cijelosti nestati.

I posljednje, ono što nikada ne smijete zaboraviti i što je u biti iznimno velika prednost ama baš svakog blackberrya u odnosu na bilo koji drugi smartphone je to što BlackBerry nije samo uređaj nego i tarifa. Moj BlackBerry kojeg imam u VIPnetu ima bberry tarifu koja je objektivno flat rate internet na GSM telefonu u iznosu od 91kn mjesečno – probajte to isto napraviti s bilo kojim drugim telefonom. Također, ako iskoristite neku od akcija, može vam se lagano desite da flat rate internet skupa s nekim minutama i besplatnim SMSovima dobijete za impresivnih 50kn mjesečno. Dakle, ne samo da je uređaj u startu jeftiniji od konkurencije, nego su njegovi troškovi kroz vrijeme komparabilno manji.

Misao dana:
Inspector Gadget always works alone. You’ll have to volunteer for something else.

Share the post "BlackBerry 9700 (aka Bold II)"

  • Facebook
  • X