U najnovijem prijedlogu zakona o izmjenama zakona o porezima i doprinosima krije se jedan pravi mali biser:
MFIN između ostalog, a bez prethodne najave ili objašnjenja povećava
minimalnu osnovicu za obračun poreza i doprinosa članova uprava ili
izvršnih direktora privatnih tvrtki i to na način da će se minimalna
osnovica povećati s faktora 0.65 na 1.1, što znači da će minimalna bruto
plaća člana uprave/direktora biti nešto veća od 8.800kn
Ako
promatramo samo trgovačka društva koja zapošljavaju jednog ili nijednog
zaposlenog, u HR ih je u 2017. godine bilo 68.635 i za poslovnu godinu
2017 su iskazali gubitak od 1.6mlrd kuna (kumulativno za sva društva).
A ako promatramo mikro-mikro trgovačka društva (ona s milijun kuna prihoda ili manje, ovo mikro-mikro je moja klasifikacija, mikro društva su ona do 3mil kuna prihoda) u 2017 godini ima ih ukupno 82.494, ostvaruju oko 19 milijardi kuna prihoda, zapošljavaju ukupno 87.752 osobe i za poslovnu godinu 2017 iskazale su gubitak od 2.687 milijardi kuna.
Trgovačka društva koja će najviše biti pogođena ovom mjerom su ujedno i
društva koja jedva preživljavaju te će implementacija ove promjene
sasvim sigurno ta društva odvesti u još veće minuse te će generirati
ogromne gubitke i stvoriti nove nezaposlene i novi val ekonomske
emigracije.
U ekonomski slobodnom društvu ne vidim kako je moguće regulacijom ostvariti prosperitet ili na ovakav, tipično socijalistički način regulirati minimalna primanja.
Kužim ja da jako dobro na papiru zvuči biti direktor ili član uprave dok mislite o tvrtkama sa stotinama zaposlenih, no direktor je i vlasnik društva koja krpa kanalizaciju, vaš postolar ili automehaničar. Super to zvuči iz perspektive Katančićeve ulice u Zagrebu, ali se ta plaća čini kao znanstvena fantastika u Baranji, negdje visoko u Zagori ili Lici.
Bravo genijalci.
Misao dana: Run for your life from any man who tells you that money is evil. That sentence is the leper’s bell of an approaching looter.
Jučerašnja presica premijera i državnog odvjetnika me fakat naljutila. Koja smo mi banana država (ali doista, mislim da smo prošli point of no return točku). I evo da pokušam to argumentirati.
Kao prvo, što premijer jedne države ima biti na presici na kojoj mora objašnjavati putne naloge koje su tamo neki birokrati napravili u svojem poslu za Vladu? Razmislite malo o tome? Premijer države se bavi putnim nalozima – valjda u pauzama između kupovine INAe, sindikata, kredita za HAC i još koješta (ili je možda obrnuto, u pauzama nakon potpisivanja putnih naloga i narudžbenica za WC papir premijer se stigao baviti i problemima INAe, HACa, cijenama distribucije plina i nestašicom plastičnih vrećica u velikom maloporodajnom lancu). Usput, jučer sam naletio na nešto zanimljivo, OMV je prodao 1.700 benzinskih stanica za 1.4milijarde dolara (usporedbe radi, INA ih ima oko 480).
Ukratko, to je suludo. Tu presicu je trebao obaviti šef kabineta ili glasnogovornik. Loše i negativne vijesti nikada ne objavljuje političar, ali nikad.
Ili možda ponekad ipak to napravi?
Naime, kako javlja N1 a sada su kao dobro jutro to pjevale i ptičice na grani, uočeno je kako su lažni putni nalozi bili pisani i odobravani i nakon što je Saucha napustio zgradu (meni osobno je najzanimljiviji detalj bio taj što Vlada i Sabor imaju 6 (slovima: šest) blagajni za putne naloge, prave pravcate blagajne, kao u banci). Čime u biti dolazimo do biti problema i moje početne teze. Naime, kako su to neki primjetili, ex. šef ureda premijera Tomislav Saucha nije baš osoba koju je lagano voljeti, no bez obzira na taj mali detalj i još koješta što mu možemo pripisati, glup jednostavno nije.
Sada je trenutak da vam ispričam jednu anegdotu koja je nažalost totalna istina; bio sam svojevremeno angažiran u jednom ministarstvu uvesti reda među nekim dobavljačima koji na godišnjoj bazi čupaju milijune iz državnog proračuna (iz jednog Frankensteinovskog projekta koji je toliko nevjerojatno sulud da je teško objasniti kako se dogodio). I sada, na tom sastanku na kome se okupilo previše ljudi od kojih njih pola nije uopće razumjelo zašto su tamo, još manje o čemu se priča, druga polovica se sastojala od dobavljača koji se trudi zadržati kravu muzaru, pomoćnik ministra koji je decision maker i koji je ujedno po mojem mišljenju sklon “kompromisima” (nemam stvarnog dokaza za to ali mi je radi vlastite dobrobiti lakše da mislim da su ljudi pokvareni nego toliko bedasti) i ja koji pokušavam unijeti nekakav red i smisao u dvadeset godina pijanke.
Nebitno sada o čemu se pričalo (da, uštedjeli smo neke milijune u konačnici ali je to manje važno), tijekom cijelog sastanka, dotični doministar je pričao i kao nešto slušao, ali je istovremeno imao ispred sebe potpisnu mapu i cijelo vrijeme potpisivao desetine (a možda i stotinjak) dopisa koje po poziciji mora potpisati.
Ono što je mene izbezumilo u tom cijelom detalju (na stranu to što se koristi potpisna mapa koja svoje korjene vuče valjda iz zlatnog doba Austro-Ugarske birokracije, čiji je usput sistem za arhiviranje i vođenje evidencije poznatiji kao “urudžbeni zapisnik” i dan danas na snazi) je to što lik nije pročitao niti jedan jedini dokument kojeg je potpisao.
Bahati ljudi su po mom iskustvu aljkavi i jedna od manifestacija toga je da se i ne zamaraju time što potpisuju. Nekako si mislim da je i Sauchi bilo jako lagano podmetnuti nekoliko putnih naloga tjedno a da ovaj uopće ne skuži o čemu se radi (to je cca. prosjek putnih naloga koji mu je prolazio preko stola). Opet, po pisanju Nacionala, Sucha je napravio vlastitu istragu i otkrio stvari koje najoštriji umovi DORHa i Uskoka nisu uspjeli (na stranu sada to kako je Saucha došao do dokumenata iz 2016 godine) što ga čini definitivno inteligentnijim od njegovog nasljednika Nevena Zelića koji o svemu skupa nema nikakvih saznanja (čime je zaradio svoj osobni razred nekompetencije obavljanja posla).
Ukratko, da se vratimo na temeljni problem, smatram kako je sasvim jasno da je netko (tajnica) mogla bez problema ishoditi takve putne naloge. Čisto da dodamo malo na vatru, u javnim istupima istrčao je i Zvonko Matišić kao drugi svjedok, a koji je po svojoj poziciji bio nadređen toj cijeloj vertikali i možda je bio u poziciji i sam shvatiti što se događa. Naravno, svi uključeni su bili krajnje zainteresirani da problem nestane u času kada je bio otkriven i nema lakšega nego problem shvaliti na gore spomentog Sauchu, dva na jedan (od čega je ovaj jedan nesimpatičan i još je oporba; čisti zicer).
I vratimo se sada na našeg premijera, prije dvadesetak dana kada se cijela ova afera razmotala on je rekao sljedeće (citat):
Nije dobro da se izrazito lakonski odgovornost prebacivala na neke državne službenike. To nije u redu, oni rade svoj posao korektno.
I na prvu to zvuči super, birokrat je ustao u obranu birokrata, štitimo sustav i te fore kako to već ide, no ako malo dublje zarežete ispod površine neće biti osobito teško shvatiti da je tadašnja Sauchina tajnica danas Plenkovićeva tajnica (a nekad ranije tajnica Jadranke Kosor), osoba koju on mora vidjeti kada ide i kada se vraća s WCa.
Nije Plenković radio pressicu radi Sauche, niti je to radio radi putnih naloga, nego je radio pressicu kako bi umanjio štetu na sebi i svom liku i nedjelu.
I sada tu dolazimo i do Dinka Cvitana i što je on radio tamo (meni je to usput totalno OK, DORH zastupa interese RH u svim predmetima i ne vidim neki problem u tome, osim toga, DORH iako dio pravosuđa nije nužno dio pravosudne vertikale i nema tu nekog sukoba interesa ili neprimjerenog kontakta kao što se pokušava insinuirati).
Moje pitanje je otprilike sljedeće; Tomislav Saucha je nevjerojatnom lakoćom unutar 12 sati Sabornicu zamijenio pritvorom i potom istražnim zatvorom. Po svemu sudeći, čisto mjereći reakciju premijera, očito je Saucha cijelo vrijeme bio u pravu i postavlja se pitanje kako je moguće da je do tog uhićenja uopće došlo? Kakve procedure i ljude ima DORH i tkogod je već bio uključen u istragu a da ovakve stvari nisu bile poznate još tada? Kako je moguće da uhitimo ljude samo zato jer su eto, nesimpatični i još pritom sakupimo koji politički poen?
Ili, još bolje, koliko je drugih ljudi uhićeno na isti, aljkavi i loše dokumentiran način samo da bi kasnije sve što im se stavljalo na teret bilo odbačeno? (retoričko pitanje, i mene su tako bili uhitili pa znam ponešto o tome iz prve ruke)
Ne bi li danas na naslovnicama morali vrištati o odgovornosti istražitelja i ne bi li danas trebali tražiti nečiju glavu na pladnju? U civiliziranim zemljama bi danas Dinko Cvitan sakupljao stvari sa stola i obavio walk of shame iz svoje kancelarije na prvom katu Gajeve.
I sada malo samoreklame; Rijetko ako ikada pišem o svom poslu, no ovo je idealna prilika da napišem kako je hvatanje nepravilnosti kao ovih ovdje opisanih nešto što radim i nešto što radim za novac i po meni radim dobro (čak bih rekao i zabrinjavajuće dobro). Iznenadili bi se koliko je toga bilo pronađeno u vrijeme dok sam surađivao s vlasti (o mnogim stvarima ste čitali u novinama ne znajući tko je u pozadini), jednako kao što bi se iznenadili i koliko je toga pogurano pod tepih kao i koliko je predloženih projekata i istraga zaustavljeno na najvišim visinama zbog straha što će se sve otkriti. To vrijedi i za onu SDPovu Vladu, Oreškovićevu ali i ovu – nema nikakve razlike.
Birokracija se ne želi obračunati s birokracijom, nema za to niti političke volje niti energije, niti smatra da je to bitno. Tajnica poput ove Plenkovićeve ima u svakoj instituciji, mogućnosti manipulacije i prevara ima na stotine no dok pijanka traje nikome nije u interesu to riješiti i zato nema napretka. Kao što je svojevremeno Mart Laar rekao Sanderu u lice: Borba protiv korupcije počinje tako da i sam nisi korumpiran.
Kao i uvijek, mi ne razočaramo niti na prvom koraku.
Misao dana:
And suddenly I was an accountant who was popping out of bed in the morning, excited to get to work. That doesn’t happen to accountants. Ever. I’ve checked with other accountants.
U ovom blog postu se nalazi velika količina podataka iz javnih ali nažalost dijelom nepouzdanih izvora, pa lijepo molim da prije nego što donesete neki zaključak da temeljito pročitate, dobro razmislite i po potrebi provjerite informaciju. Važno je prilikom donošenja zaključaka imati na umu protok vremena od događaja do danas.
Prošle godine pred parlamentarne izbore napravio sam vrlo sličnu analizu pa sam je odlučio ponoviti (osobito zato jer je tijekom te analize štošta ispalo na vidjelo). U želji da izbornu kampanju učinim transparentnijom, da svi skupa upoznamo naše kandidate te da budemo malo educiraniji oko toga koga biramo u Hrvatski sabor, došao sam do zaključka da bi bilo dobro pogledati povezanost kandidata i raznih poslovnih subjekata. Rezultati su dostupni svima (ako želite, podatke možete preuzeti, možete napraviti svoju dodatnu analizu i objaviti podatke na svojem mediju/portalu/blogu ali lijepo molim da navedete izvor podataka).
Glavna ilustracija ovog blog posta je excel dokument s popisom kandidata za zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru za izbornu kampanju 2016, a koji su na povezani s nekom pravnom osobom. Pravne osobe mogu biti obrti, tvrtke, dionička društva kao i razne institucije. Pregled je cjelovit koliko može biti i odnosi se na sve pravne osobe otkako postoji evidencija (dakle za posljednjih dvadesetak godina).
Od svih kandidata, njih 909 se u nekome trenutku pojavilo u nekome svojstvu u nekoj od pravnih osoba; mogu biti vlasnici, direktori, članovi nadzornih odbora, prokuristi, stečajni upravitelji ili drugo.
Za svaku osobu naveden je početak i kraj mandata u nekom svojstvu, neki od datuma nedostaju i to je zato jer ili ta konkretna funkcija nije vremenski ograničena (primjerice vlasnik tvrtke) ili podatka nema zato što mandat nije prestao. Kod promatranja početka i trajanja mandata treba imati na umu da pojedini trgovački sudovi ne upisuju datum početka i trajanja određenog svojstva te su ti datumi preuzeti iz oglasnika Narodnih novina (ti datumi su najnepouzdanija točka analize i na njih treba osobito paziti).
Za svaku pravnu osobu naveden je njezin OIB, naziv pravne osobe i županija sjedišta pravne osobe. Ako je pravna osoba brisana iz evidencije onda je napisan i datum brisanja (uočite da je datum brisanja preuzet iz službenih registara sudova ili ministarstava, dok su počeci i krajevi mandata iz NN pa se datumi mogu razlikovati). Za svaki subjekt je navedeno i to da li je trenutno aktivan ili nije, ako postoji naveden je i temeljni kapital društva. Za trgovačka društva naveden je i prihod i dobit ili gubitak iz prethodne poslovne godine (2015), ako podatka nema to vjerojatno znači da ti podaci nisu predani. Nadalje, navedeno je i da li je račun društva u blokadi ili ne na dan objave ovog teksta (važno; teoretski je moguće da neka pravna osoba bude u blokadi po jednom računu ali ne i po drugom; u tom slučaju je ta pravna osoba navedena dvaput, ista se situacija pojavljuje ako je kandidat zaveden u više svojstava u jednoj pravnoj osobi, npr. kao vlasnik i direktor), a također su tu i parametri procjene boniteta poslovnog subjekta. Bonitet se računa za poslovnu godinu (koja je navedena), naznačen je trend kretanja rejtinga (uzlazni, silazni ili nepromijenjen u odnosu na prethodnu godinu), te subjektivna procjena rizika nelikvidnosti subjekta. Vrijednost 1 je sigurnost nelikvidnosti (i opasnosti za stečaj), dok je vijednost 0 minimalni rizik nelikvidnosti. Napominjem da je ovo brojka nastala temeljem matematičke formule i po svojoj strukturi izračuna je slična izračunu bankovnog boniteta te je stavljena u odnos s šansama preživljavanja sličnih tvrtki unutar istog statističkog područja. Tu ocjenu treba uzeti kao orijentacijsku.
Od izvora, korišten je oglasnik Narodnih novina, registri trgovačkog suda i registar ministarstva obrta, ministarstva financija, registar javne objave financijskih rezultata FINAe (za izračun rejtinga) kao i komercijalno dostupni podaci o blokadama (napominjemo da ne znam koliko je dugo subjekt u blokadi te da li je blokada 10 lipa ili 10 milijuna kuna). Nažalost, rado bih vam napisao kako su javne evidencije točne, ažurne i općenito vjerodostojne no to nažalost nije uvijek slučaj te SVE podatke treba uzeti s dozom opreza. Također, sve te evidencije su dizajnirane da budu maksimalno nečitljive i nedostupne što bilo kakvu smislenu analizu otežavaju do maksimuma; ogroman je trud uložen da bi se postigao ovakav rezultat iz tih krajnje neprijateljski nastrojenih institucija prema transparentnosti, otvorenosti, a da ne kažemo da su i dalje u direktnoj suprotnosti s EU direktivom o ponovnoj upotrebi podataka (tzv. PSI direktiva – tu otprilike ide moje dugogodišnje zalaganje da FINAu treba jednostavno ištekati iz zida jer su oni beyond repair te da je ona samostalno najveća prepreka transparentnosti i elektroničkom poslovanju u ovoj državi).
Spajanje osoba i pravnih subjekata je napravljeno tako što je DIP objavio OIBove kandidata na odluci o kandidaturi. OIB-ovi osoba nisu navedeni u ovom excel dokumentu jer se smatraju osobnim podacima (iako su u svojoj biti javni budući da su javno objavljeni u službenim registrima i na službenim stranicama DIP-a).
Za razliku od prošlog puta, ovaj puta su objavljene i liste, spol i dob kandidata kako bi mogli raditi dodatne usporedbe, također analizom su ovoga puta obuhvaćeni svi kandidati za zastupnike (dakle i dijaspora i manjine).
Tekst će biti dopunjavan i korigiran za korekcije eventualnih pogrešaka ili nejasnoća koje se pojave u komentarima.
Ako ste uspjeli pročitati te se slažete s gore navedenim disclaimerom i objašnjenjenjem evo nekoliko zanimljivih podataka o kandidatima za sabor:
909 kandidata za sabor jesu ili su bili povezani s nekim pravnim osobama (u raznim svojstvima),
tih 909 kandidata za sabor se pojavljuju u ukupno 1.396 pravnih osoba
od tih 1.396 pravnih osoba njih 320 je brisano iz evidencija (likvidacijom, stečajem ili na drugi način)
123 pravne osobe su u blokadi
Koliko vidim, i u ovom popisu postoje kandidati za zastupnike a koji su postojeći državni dužnosnici a da se nalaze u pravnim osobama makar to ne bi smjeli biti.
Misao dana: And suddenly I was an accountant who was popping out of bed in the morning, excited to get to work. That doesn’t happen to accountants. Ever. I’ve checked with other accountants.
Share the post "Kandidati za zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru, sezona 2016"
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.