Category: eDržava

Jučerašnja presica premijera i državnog odvjetnika me fakat naljutila. Koja smo mi banana država (ali doista, mislim da smo prošli point of no return točku). I evo da pokušam to argumentirati.

Kao prvo, što premijer jedne države ima biti na presici na kojoj mora objašnjavati putne naloge koje su tamo neki birokrati napravili u svojem poslu za Vladu? Razmislite malo o tome? Premijer države se bavi putnim nalozima – valjda u pauzama između kupovine INAe, sindikata, kredita za HAC i još koješta (ili je možda obrnuto, u pauzama nakon potpisivanja putnih naloga i narudžbenica za WC papir premijer se stigao baviti i problemima INAe, HACa, cijenama distribucije plina i nestašicom plastičnih vrećica u velikom maloporodajnom lancu). Usput, jučer sam naletio na nešto zanimljivo, OMV je prodao 1.700 benzinskih stanica za 1.4milijarde dolara (usporedbe radi, INA ih ima oko 480).
Ukratko, to je suludo. Tu presicu je trebao obaviti šef kabineta ili glasnogovornik. Loše i negativne vijesti nikada ne objavljuje političar, ali nikad.

Ili možda ponekad ipak to napravi?

Naime, kako javlja N1 a sada su kao dobro jutro to pjevale i ptičice na grani, uočeno je kako su lažni putni nalozi bili pisani i odobravani i nakon što je Saucha napustio zgradu (meni osobno je najzanimljiviji detalj bio taj što Vlada i Sabor imaju 6 (slovima: šest) blagajni za putne naloge, prave pravcate blagajne, kao u banci). Čime u biti dolazimo do biti problema i moje početne teze. Naime, kako su to neki primjetili, ex. šef ureda premijera Tomislav Saucha nije baš osoba koju je lagano voljeti, no bez obzira na taj mali detalj i još koješta što mu možemo pripisati, glup jednostavno nije.
Sada je trenutak da vam ispričam jednu anegdotu koja je nažalost totalna istina; bio sam svojevremeno angažiran u jednom ministarstvu uvesti reda među nekim dobavljačima koji na godišnjoj bazi čupaju milijune iz državnog proračuna (iz jednog Frankensteinovskog projekta koji je toliko nevjerojatno sulud da je teško objasniti kako se dogodio). I sada, na tom sastanku na kome se okupilo previše ljudi od kojih njih pola nije uopće razumjelo zašto su tamo, još manje o čemu se priča, druga polovica se sastojala od dobavljača koji se trudi zadržati kravu muzaru, pomoćnik ministra koji je decision maker i koji je ujedno po mojem mišljenju sklon “kompromisima” (nemam stvarnog dokaza za to ali mi je radi vlastite dobrobiti lakše da mislim da su ljudi pokvareni nego toliko bedasti) i ja koji pokušavam unijeti nekakav red i smisao u dvadeset godina pijanke.
Nebitno sada o čemu se pričalo (da, uštedjeli smo neke milijune u konačnici ali je to manje važno), tijekom cijelog sastanka, dotični doministar je pričao i kao nešto slušao, ali je istovremeno imao ispred sebe potpisnu mapu i cijelo vrijeme potpisivao desetine (a možda i stotinjak) dopisa koje po poziciji mora potpisati.

Ono što je mene izbezumilo u tom cijelom detalju (na stranu to što se koristi potpisna mapa koja svoje korjene vuče valjda iz zlatnog doba Austro-Ugarske birokracije, čiji je usput sistem za arhiviranje i vođenje evidencije poznatiji kao “urudžbeni zapisnik” i dan danas na snazi) je to što lik nije pročitao niti jedan jedini dokument kojeg je potpisao.

Bahati ljudi su po mom iskustvu aljkavi i jedna od manifestacija toga je da se i ne zamaraju time što potpisuju. Nekako si mislim da je i Sauchi bilo jako lagano podmetnuti nekoliko putnih naloga tjedno a da ovaj uopće ne skuži o čemu se radi (to je cca. prosjek putnih naloga koji mu je prolazio preko stola). Opet, po pisanju Nacionala, Sucha je napravio vlastitu istragu i otkrio stvari koje najoštriji umovi DORHa i Uskoka nisu uspjeli (na stranu sada to kako je Saucha došao do dokumenata iz 2016 godine) što ga čini definitivno inteligentnijim od njegovog nasljednika Nevena Zelića koji o svemu skupa nema nikakvih saznanja (čime je zaradio svoj osobni razred nekompetencije obavljanja posla).

Ukratko, da se vratimo na temeljni problem, smatram kako je sasvim jasno da je netko (tajnica) mogla bez problema ishoditi takve putne naloge. Čisto da dodamo malo na vatru, u javnim istupima istrčao je i Zvonko Matišić kao drugi svjedok, a koji je po svojoj poziciji bio nadređen toj cijeloj vertikali i možda je bio u poziciji i sam shvatiti što se događa. Naravno, svi uključeni su bili krajnje zainteresirani da problem nestane u času kada je bio otkriven i nema lakšega nego problem shvaliti na gore spomentog Sauchu, dva na jedan (od čega je ovaj jedan nesimpatičan i još je oporba; čisti zicer).

I vratimo se sada na našeg premijera, prije dvadesetak dana kada se cijela ova afera razmotala on je rekao sljedeće (citat):

Nije dobro da se izrazito lakonski odgovornost prebacivala na neke državne službenike. To nije u redu, oni rade svoj posao korektno.

I na prvu to zvuči super, birokrat je ustao u obranu birokrata, štitimo sustav i te fore kako to već ide, no ako malo dublje zarežete ispod površine neće biti osobito teško shvatiti da je tadašnja Sauchina tajnica danas Plenkovićeva tajnica (a nekad ranije tajnica Jadranke Kosor), osoba koju on mora vidjeti kada ide i kada se vraća s WCa.
Nije Plenković radio pressicu radi Sauche, niti je to radio radi putnih naloga, nego je radio pressicu kako bi umanjio štetu na sebi i svom liku i nedjelu.

I sada tu dolazimo i do Dinka Cvitana i što je on radio tamo (meni je to usput totalno OK, DORH zastupa interese RH u svim predmetima i ne vidim neki problem u tome, osim toga, DORH iako dio pravosuđa nije nužno dio pravosudne vertikale i nema tu nekog sukoba interesa ili neprimjerenog kontakta kao što se pokušava insinuirati).

Moje pitanje je otprilike sljedeće; Tomislav Saucha je nevjerojatnom lakoćom unutar 12 sati Sabornicu zamijenio pritvorom i potom istražnim zatvorom. Po svemu sudeći, čisto mjereći reakciju premijera, očito je Saucha cijelo vrijeme bio u pravu i postavlja se pitanje kako je moguće da je do tog uhićenja uopće došlo? Kakve procedure i ljude ima DORH i tkogod je već bio uključen u istragu a da ovakve stvari nisu bile poznate još tada? Kako je moguće da uhitimo ljude samo zato jer su eto, nesimpatični i još pritom sakupimo koji politički poen?
Ili, još bolje, koliko je drugih ljudi uhićeno na isti, aljkavi i loše dokumentiran način samo da bi kasnije sve što im se stavljalo na teret bilo odbačeno? (retoričko pitanje, i mene su tako bili uhitili pa znam ponešto o tome iz prve ruke)
Ne bi li danas na naslovnicama morali vrištati o odgovornosti istražitelja i ne bi li danas trebali tražiti nečiju glavu na pladnju? U civiliziranim zemljama bi danas Dinko Cvitan sakupljao stvari sa stola i obavio walk of shame iz svoje kancelarije na prvom katu Gajeve.

I sada malo samoreklame; Rijetko ako ikada pišem o svom poslu, no ovo je idealna prilika da napišem kako je hvatanje nepravilnosti kao ovih ovdje opisanih nešto što radim i nešto što radim za novac i po meni radim dobro (čak bih rekao i zabrinjavajuće dobro). Iznenadili bi se koliko je toga bilo pronađeno u vrijeme dok sam surađivao s vlasti (o mnogim stvarima ste čitali u novinama ne znajući tko je u pozadini), jednako kao što bi se iznenadili i koliko je toga pogurano pod tepih kao i koliko je predloženih projekata i istraga zaustavljeno na najvišim visinama zbog straha što će se sve otkriti. To vrijedi i za onu SDPovu Vladu, Oreškovićevu ali i ovu – nema nikakve razlike.
Birokracija se ne želi obračunati s birokracijom, nema za to niti političke volje niti energije, niti smatra da je to bitno. Tajnica poput ove Plenkovićeve ima u svakoj instituciji, mogućnosti manipulacije i prevara ima na stotine no dok pijanka traje nikome nije u interesu to riješiti i zato nema napretka. Kao što je svojevremeno Mart Laar rekao Sanderu u lice: Borba protiv korupcije počinje tako da i sam nisi korumpiran.

Kao i uvijek, mi ne razočaramo niti na prvom koraku.

Misao dana:
And suddenly I was an accountant who was popping out of bed in the morning, excited to get to work. That doesn’t happen to accountants. Ever. I’ve checked with other accountants.