Categories
Business Ekonomija Politika

sugarhigh… (2:37, Coyote Shivers, Empire Records, 1995)

Pitali me neki što online a što offline što mislim o nedavnom prijedlogu za FlatTax sustav.

Kao prvo, ja mislim da to jednostavno više nije moguće izvesti iz razloga što su odnosi unutar hrvatskog državnog proračuna toliko definirani i unaprijed zadani da bez nekog žešćeg pospremanja državnih financija to neće biti moguće izvesti. Ako se sjećate, sve nam je krenulo nizbrdo u času kada smo uveli PDV, no ne zbog sustava PDVa koji je inače jedan sjajan princip oporezivanja nego zato što je naglo veličina državnog proračuna skočila za skoro 50%. Bilo bi zanimljivo vidjeti što se desilo s tih 10-15 milijardi kuna koliko se odjednom slilo u državni proračun 1998. godine i kako je država uspjela u tako kratkom roku potrošiti tolike količine novaca?

U svakome slučaju, postojeći porezni sustav se ustalio i manje ili više ekonomski tokovi (to znači: kako business funkcionira) se prilagodio ovome sustavu. Prihodi od PDVa i poreza na dohodak su većinski prihodi proračuna i svaka promjena koja bi promijenila te odnose (a flat tax o kojem se raspravlja u svakome slučaju bi smanjio porezne stope) značajno bi promijenio odnose prihoda i država da bi uopće realizirala državni proračun (a sjetimo se; plaće državnih službenika + running_costs administracije su praktički 50% proračuna , dok je drugi dio rezerviran za socijalne transfere u sustav mirovinskog i zdravstvenog, a tek je minorni dio zadužen za investicije), ukratko smanjenjem poreza ili promjenom odnosa među porezima država to jednostavno to mora uzeti negdje drugdje, ili otpustiti pola proračuna, smanjiti rashode u zdravstvu ili mirovinskom ili odustati od investicija.

Naša država se nikada nije bavila rashodnom stranom proračuna već isključivo prihodnom, i ako pogledate što naš knjigovođa iz Velike Gorice radi onda nije teško zaključiti kako je njemu odgovor na skoro pa svako pitanje; financijska policija i povećanje prihoda od trošarina.

Protivnik sam flat tax sustava ne zato što on na jednaki način oporezuje sve zaposlene (jer bih ja dobio višu plaću zbog toga), nego zato što se mudrom primjenom poreznih politika može stimulirati domaća proizvodnja u odnosu na uvoz. Primjer; ako imate stolicu koja košta 100kn u domaćoj proizvodnji i 100kn na našoj granici iz uvoza. Danas je cijena te stolice u dućanu 122kn u oba slučaja. Kada bi smanjili stopu PDVa, odnos na tržištu se ne bi promijenio niti milimetra. Ako bi pak umjesto PDVa smanjili doprinose za mirovinsko, zdrastveno ili porez na dohodak, tada bi proizvodna cijena te stolice u hrvatskoj bila manje opterećena troškovima rada i stolica bi možda koštala 5% manje, i u dućanu više ne bi imali dvije stolice po 122kn nego jednu po 115 a drugu po 122 kune. Da uopće i ne spominjem da bi radnik dobio veću netto plaću u nekom iznosu, u odnosu na smanjenje PDVa gdje bi se u dućanima roba koja je tipično socijalna kategorija (kruh, mlijeko, brašno…) pojeftinila tek koju lipu. (znam, na ove artikle se treuntno ne plaća PDV no to je samo pitanje trenutka kada će se vratiti natrag)
Naši političari to ne razumiju (ili barem o tome ne govore na glas), a svi se redovito okome na PDV kao da je on uzrok svih problema, dok je u stvarnosti PDV jedan od rijetko dobrih sustava oporezivanja.

Korijen svih naših problema je prerastrošna i preglomazna državna uprava. Dok se tome ne stane na kraj nema nama napretka. Volje da se s time netko obračuna jednostavno nema.

Naš drugi problem je produktivnost u svim sferama društva. Prošli tjedan sam bio u tvrtci koja gotovo cijelu svoju proizvodnju izvozi i čovjek je pokazao na prezentaciji slide na kojem piše kako je njihova prosječna bruto plaća 1.100EUR, dok njihov najveći konkurent ima 2.200EUR (tvrtka u italiji). Prihod po zaposlenome u Italiji je 139.000EUR godišnje, a prihod u njihovoj tvrtci svega 45.000EUR. Iz toga slijedi da je udio cijene rada u krajnjem proizvodu u hrvatskoj tvrtci i dalje 50% veći od istovjetne tvrtke u Italiji unatoč tome što Talijani imaju 100% veća primanja. To se, ljudi moji, zove produktivnost.

Problemi koje mi danas imamo nisu ništa novoga, eto, i stari rimljani su imali identični problem. A svi znamo što se njima desilo.

Misao dana:
The national budget must be balanced. The public debt must be reduced; the arrogance of the authorities must be moderated and controlled. Payments to foreign governments must be reduced, if the nation doesn’t want to go bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. (Marcus Tullius Cicero, 55 B.C.)

Categories
Business Priroda i društvo

absolute beginners… (5:37, David Bowie, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Nadovezujući se na nekoliko prethodnih postova o zapošljavanju i nezaposlenima (idiot prayer i nastavak – na mom drugom blogu) osim znanja, vještina i odgovornosti kao tri osnovne karakteristike koje su svakome poslodavcu bitne prilikom zapošljavanja, imam još tri važna koncepta koje je bitno razumjeti (ili barem ja mislim tako).

Ovi koncepti su jednako važni na razini osobe (dakle zapošljavanja), tvrtke ili proizvoda ili usluge koju prodajete i nudite.

Prvi važni koncept kojeg vrijedi naučiti je tzv. commodity market, teško mi je tu riječ prevesti na hrvatski osim eventualno kao “masovno tržište”. Commodity bi u grubo bila roba, usluga, tvrtka ili osoba koja djeluje na masovnom tržištu; dakle ako proizvodite mlijeko ili ako kopate kanale tada spadate na masovno tržište. Kupac robe, usluge ili rada odlazi u dućan i odabire najpovoljniju ponudu, dakle odabrati će najjeftiniju ponudu i ako svojim znanjima i vještinama spada u ovu kategoriju, kategoriju u kojoj vlada pravilo “more of the same”, morate se suočiti s činjenicom da na tom segmentu tržišta pobjeđuje najjeftiniji dobavljač.

Drugi, malo napredniji oblik je convinience market, to je segment tržišta na kojem cijena više nije presudna i na kojem kupci odlučuju zato što im tako odgovara. Kao što bi na commodity tržištu dobar primjer bio karton mlijeka kojeg odabirete na polici, tako na convinience tržištu govorimo o npr. kupovini parfema. Dakle, umjesto najjeftinije ponude u obzir ulaze i neki drugi kriteriji poput kvalitete ili osobne preference kupca.

Treći i najpoželjniji dio tržišta je tržište rješenja (solution market). Dakle segment u kojem se očekuju konkretna rješenja na konkretne probleme. Ako ste primjerice bušili rupu za sliku i potom probušili cijev za centralno grijanje koja je počela curiti, imate problem kojeg želite hitno riješiti i potreban vam je netko sa znanjem i vještinama koje garantiraju rješenje problema. Tada zovete ili osobu/tvrtku koja vam je taj posao odradila prvi puta ili jednostavno zovete prvoga na popisu i upće ne pitate koliko nešto košta iz jednostavnog razloga što imate problem kojeg morate riješiti.

Podjela na commodity, convenience, solutions uglavnom ima smisla kada govorimo o proizvodima ili uslugama, no identična pravila funkcioniraju i na tržištu rada. Ako se bavite poslom koji je jednostavn za naučiti i za kojega postoji velika ponuda na tržištu rada i potencijalni poslodavci imaju veliku mogućnost izbora tada je vaša pozicija na commodity tržištu, nudite ono što nude i drugi i praktički jedini kriterij je cijena rada, tj. posao će dobiti onaj koji pruža minimalno osiguranje da ga može i obaviti ali zato poslodavac procjenjuje da je u dotičnu osobu nije nužno uložiti mnogo novca.

Ako se bavite nekim imalo deficitarnim zanimanjem za koje postoji veća potreba i za kojeg nema velike ponude na tržištu, ulazite u područje convenience tržišta na kojem do neke mjere možete postavljati svoje uvjete i očekivati kvalitetniju ponudu, no za razliku od prvog slučaja, potencijalni poslodavac će puno više vremena provesti istražujući koji je točno maksimum koji od vas može izvući u odnosu na uloženi novac.

Na prva dva tržišta vi ste taj koji nudu svoju uslugu poslodavcu.

Treći dio, tržište rješenja je situacija u kojoj poslodavac ima problem. Taj problem može biti raznolik od ustrojavanja prodajne mreže, rješenja nekog infrastrukturnog problema ili rješenja nekog tehnološkog problema unutar njegove proizvodnje – dakle bitno je da potencijalni poslodavac ima problem koji ne može riješiti kroz oglasnik iz jednostavnog razloga što za problem koji ima postoji ograničena kolilina ljudi koji su svojim sposobnostima uopće u mogućnosti riješiti njegov problem. Takvi ljudi se “kupuju” i takve ljude traže poslodavci (putem veza i poznanstava, head hunting agencija i na stotine drugih načina), umjesto da posloprimac traži poslodavca kroz uobičajeni postupak natječaja.

Razmislite malo u koju grupu spadate;  svaka imalo modernija osoba mora znati kako je kontinuirano školovanje jedini ključ koji garantira kontinuiranu zaposlenost. Pokušajte svoje dodatno školovanje i interese podrediti tome da napredujete na ljestvici kako bi se maknuli s masovnog tržišta u convenience tržište, a ako je ikako moguće napredovati i do točke u kojem poslodavci traže vas umjesto vi njih.

Misao dana:
True terror is to wake up one morning and discover that your high school class is running the country.

Categories
Blog Business Internet

east… (4:00, Balanescu Quartet, Luminitza)

Pronašao sam još jedan ne baš toliko domaći blog ali i dalje čitak, a koji se bavi businessom, uglavnom elektronskim i povezanim s tehnologijama, no vrijedi pogledati. U posljednjem postu, biznisblog se bavi time kako započeti elektronski business (via borja), vežite pojaseve i pripremite putovnice jer vas ovaj link vodi preko naše istočne granice.

Misao dana:
National borders aren’t even speed bumps on the information superhighway.