Categories
Business

Da li je Pliva otplivala, isplivala ili potonula?

Danas je moderno pisati o Plivi pa da i ja dodam koje zrnce mudrosti na tu temu. Meni kao osobi koja definitivno nije stručna u burzovnim transakcijama i mešetarenjima, pa čak niti provjerama koliko neka tvrtka u stvari vrijedi, prije nekoliko godina u jednom razgovoru s jednim direktorom stranog farmaceutskog predstavništva iskrsnula je tema vrijednosti Plive. Matematika je tada bila vrlo jednostavna i govorila je o tome kako prava na azithromicynodnosno po naški sumamed do kraja isteka patenta vrijede nekih milijardu dolara i dugo vremena (praktički do početka ove priče s Actavisom), tržišna kapitalizacija Plive je doista i bila milijardu dolara.

Pliva, nekadašnji istraživački centar sada u vlasništvu GSKaSlušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.

No, nakon vijesti da je nepoznati netko otkupio dionica Plive za milijardu i tri stotine milijuna kuna strašno me zanima slijedeće; naime, u selu u kojem živimo ne vjerujem da postoji mogućnost da se netko pojavi s dvije stotine milijuna dolara, pretvori ih u kune i potom počne kupovati kao sumanut a da se to ne zna danima unaprijed? (update: ima tekst o tome na bankamagazine) I manje transakcije su u značajnije utjecale na tečajnu listu pa ne vidim kako se ova provukla. Nadalje, može biti da je cijela transakcija financirana novcem “iznutra”, pa je onda pitanje tko su domaći igrači koji su podmetnuli leđa?

Čitajući press release na Actavisovom siteu, ne vidim po čemu se (osim cijeni) razlikuje od Barrove vizije?

I još posljednje, smatram da je čudo kako Čović i njegova uprava obzirom na slijed poslovnih odluka u posljednjih nekoliko godina uspijevaju održati svoje pozicije. Ne ulazeći u razloge, pitam se (ponovno), tko je u stvari trenutni vlasnik Plive?

Cijena Plivine dionice prije početka ove cijele epizode bila je nešto oko 400kn, u svega nekoliko mjeseci mogli ste zaraditi premiju od više od 75% i fenomenalno je da je jedan broj ljudi sasvim sigurno presretan novostvorenim bogatstvom (ja bih sigurno bio, jer bih zaradio brdo novaca samo gledajući televiziju :).

p.s. čisto fair play-a radi, bacite pogled i na I-scream blogu tekst o Plivi, odnosno na jedan stariji i vjerojatno do sada zaboravljeni tekst na subjektivnom blogu “Najviši zloduh

Misao dana:
It’s not like the stock market is some big mystery. Didn’t you guys see the signs? I saw the signs.

Categories
Business

Balanced scorecard

Danas sam završio u uredu kako bih nadoknadio barem dio zaostataka u mojem “20 ključeva” projektu, a konkretno krenuo sam raditi matematičke formule za indikatore koje ćemo koristiti u matrici koja je vrlo slična, ali ne sasvim identična Balanced Scorecard matrici.Despair.com: When you earnestly believe you can compensate for a lack of skill by doubling your efforts, there's no end to what you can't do.

(većinu vremena sam proveo sređujući blog, tako da nisam bio osobito produktivan businesswise, no rezultati su vidljivi :)

Smisao Balanced Scorecard-a je vrlo jednostavan. Naime ako imate tvrtku (ili bilo koji drugi sustav) i postavili ste svoje ciljeve koje želite postići u nekom periodu, tada morate imati indikatore koje možete promatrati kako vrijeme prolazi a pomoću kojih možete kontrolirati da li se ciljevi ispunjavaju. Ako ste vozač, tada je Balanced Scorecard upravljačka konzola u automobilu. Naime, na upravljačkoj konzoli se nalazi nekolicina različitih lampica i kazaljki koje pokazuju što se s automobilom događa. Teoretski gledano, vi možete odrediti samo jedan parametar u vožnji (primjerice brzinu vozila) ili možete odrediti ciljani prihod svoje tvrtke u nekom vremenskom periodu – no taj parametar ne mora značiti apsolutno ništa. Naime, možete vi tjerati automobil na 200km/h, no tada će potrošnja biti vrlo velika, može biti da će se motor pregrijati, a sasvim sigurno da takav tempo vozaču kreira veliki stres.

Zato je bitno pratiti nekoliko indikatora koji će zajedno dati balansirani pogled na stanje vašeg vozila. Dakle, ako želimo stići na neki cilj, pratiti ćemo i brzinu vozila, i temperaturu motora, potrošnju goriva kao i mnoge druge parametre. Slično je i kod upravljanja tvrtkom, dakle ne želimo gađati samo jedan cilj (primjerice gore spomenuti prihod), nego želimo gledati i nekolicinu drugih parametara koji će nam zajednički dati balansirani pogled (dakle Balanced Scorecard) na ukupno stanje tvrtke.

Primjerice, jedan od kriterija kojeg želimo pratiti je ukupni prihod tvrtke. Prihod tvrtke je suma svih računa koje ste izdali u godini dana. No gledajući samo prihod ne znači da poslujemo profitabilno, naime ako svojim trgovcima damo u zadatak da kreiraju maksimalni prihod, tada postoji mogućnost da će oni kupcima davati velike rabate kako bi ostvarili veliku prodaju/prihod, no istovremeno će patiti dobit tvrtke. Želimo pratiti i recimo troškove tvrtke (jer svi znamo da je jedna kuna ušteđena jednaka dvije zarađene), no ako se jako okomimo na troškove tvrtke (kako bi povećali dobit) tada može biti da počnemo grabiti u neke beneficije zaposlenika (smanjimo im radni prostor, ukinemo internet, povećamo im broj radnih sati), pa zaposleni počnu odlaziti po bolovanjima ili razmišljaju o promjeni radnog mjesta. I na kraju, zato što imate nezadovoljne zaposlenike, sve se to na kraju počinje odražavati na vaše kupce i unatoč niskoj cijeni kupci se osjećaju nesretnima i vrlo brzo niti dobra cijena ne pomaže.

Balanced Scorecard je dakle skup indikatora koji će pratiti nekolicinu parametara koji zajedno odražavaju stanje tvrtke. To su tipično parametri koji prate prodaju i profitabilnost (primjerice prihod i ostvarenu maržu), zadovoljstvo kupca (reklamacije, isporuke na vrijeme), troškove poslovanja ali i zadovoljstvo zaposlenika (fluktuacija zaposlenih, bolovanja). Važno je promatrati nekoliko indikatora jer rast samo jednoga može biti napravljen na uštrb ostalih parametara i misleći kako poslujemo jako dobro možemo srljati u velike nevolje.

Misao dana:
The aristocracy have always been entrepreneurs. ‘Aristocracy’ is a Greek word that means the rule of the best–those who are better qualified. Aristocrats had to defend the village against intruders when the Mongols were invading. In that sense, entrepreneurship is really the same thing. Business is about ruling and having responsibilities.

Categories
Business

Još malo o Venture kapitalu

Iako očekujem PDF dokumente prezentacije, mogu navesti nekolicinu Venture kapital tvrtki i fondova koje sam uspio zapamtiti. Prvi od njih je SAEF (koji je čini mi se bio uključen i u Iskon internet), Copernicus capital (koji ispada da posluje uglavom u poljskoj ali i u hrvatskoj i rumunjskoj), i jedini u cijelosti hrvatski fond Quaestus (poznatiji po tome što ga vodi Škegro). Postoji i pilot projekt HBORa odnosno BICROa, a navedeno je i još nekoliko tvrtki koje nisam zapamtio.

Venture kapital je jedan od uobičajenih metoda kroz koje osiguravajuća društva i banke plasiraju svoj kapital, no zakonskog okvira do sada nije bilo pa se tek očekuje razvoj VC tržišta, koje je također jako ograničeno tendencijom vlasnika da vlasništvo nad tvrtkom ljubomorno čuva ili se opire partnerskim odnosima.

Berislav je spomenuo i Business angels, što bi trebali biti pojedinci koji investiraju u pojedini projekt i za razliku od VC fonda direktno sudjeluju u formiranju tvrtke. Zamislite to kao situaciju u kojoj imate koncept i ideju, no nedostaje vam kapital kojeg će pružiti business angel no nedostaje vam i neophodno znanje koje je nužno da bi tvrtka profunkcionirala. Business angeli su obično bogati pojedinci koji se posvete nekolicini projekata kroz ovakav sustav financiranja.

Pitanje cijene venture kapitala je zanimljivo. Naime, ciljan rast vrijednosti tvrtke je nekih 30% godišnje, što je ujedno i jedan od važnih kriterija za ulazak u kapital tvrtke. Ako posjedujete tvrtku ili proizvod kroz kojeg možete ostvariti taj rast od 30% godišnje imate prvi preduvjet za ulazak VC fonda u svoju vlasničku strukturu. Drugi kriterij bi bio management, dakle management koji može osigurati takav rast (s time da VC fondovi ne sudjeluju u dnevnom funkcioniranju tvrtke nego u strateškim odlukama) i vjerojatno najvažniji kriterij je exit strategija, dakle kada VC fond odradi svoj dio posla u razdoblju od 3-7 godina tada želi izići iz vlasničke strukture. Ako imate tvrtku koju nitko osim eventualno vlasnika ne želi kupiti tada ste automatski neatraktivni jer će VC fond biti u najnepovoljnijem položaju.

Iako je venture kapital po definiciji rizični kapital, nije baš totalno točno kako se ulaže bez ikakve garancije. Naime prilikom odluke o ulasku (baš kao i u svakoj slijedećoj godini poslovanja) kreira se poslovni plan kojeg uprava društva mora poštivati (i po mogućnosti prebaciti), unaprijed odrediti rast od 30% nije jednostavno i tu treba biti vrlo oprezan. Nadalje, u slučaju neispunjavanja plana, ulagač ima pravo nekih odluka koje im možda suvlasnički odnos ne bi dozvolio (primjerice promjena direktora), a u slučaju da stvar ode van kontrole imaju opciju konvertiranja ulaganja u potraživanje (čime u nekom stečajnom postupku imaju više šanse za naplatu nego kao čisti ulagaču).

Misao dana:
Everyone’s a pacifist between wars. It’s like being a vegetarian between meals.