Categories
Business Politika Priroda i društvo

DoingBusiness 2006

Svjetska banka objavila je novi izvještaj o tome koliko je lagano ili teško poslovati u 155 zemalja svijeta uključivo i Hrvatsku. Cijeli report možete pročitati u PDFu ovdje, a ja vam prenosim nekoliko zastrašujućih činjenica:

  • Hrvatska je u poretku po lakoći poslovanja na impresivnom 118 mjestu (poredbe radi, Srbija je na 92),
  • Na popisu zemalja u kojima je najteže sagraditi skladište ili proizvodni prostor pronašlo se mjesta i za našu malenu zemlju,
  • Kao najvažnija reforma u Hrvatskoj u 2004 naveden je: Zakon o gradnji, no i nakon tog zakona potrebno je ispoštivati 28 procedura, 278 dana i 12 prosječnih mjesečnih dohodaka kako bi isposlovali dozvolu za gradnju skladišta,
  • Na popisu propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama, hrvatska je apsolutni rekorder s impresivnih 956 procedura dana potrebnih za upis nekretnine, primjera radi prvi slijedeći je Haiti s tričavih 683 procedure dana, a listu predvode Norveška i Švedska sa po samo jednom procedurom danom,
  • Pogodite koja se zemlja nalazi na popisu najlošije zaštićenih investitora (hint: počinje slovom H),
  • Vjerovali ili ne Hrvatska, Bolivija i Etiopija su jedine zemlje na svijetu u kojima direktor ne mora objasniti svoje poslovne interese u transakciji čak i kada sam glasa o njoj (hint: Pliva),
  • Hrvatska, Srbija, Poljska i Slovenija imaju najveći broj sudaca po glavi stanovnika. Istovremeno to su i zemlje s najvećim brojem zaostataka u sudstvu (usporedbe radi, nizozemski ili danski sudovi imaju svega jednu četvrtinu tog broja sudaca i administrativnih djelatnika po broju stanovnika),
  • Mi smo uz Island, Indiju i Slovačku jedine zemlje koje ne dozvoljavaju uvid u financijsko stanje zaduženosti neke stranke (primjerice dobavljača),
  • Da bi naplatili dug, potrebno je odraditi 22 procedure, pričekati 415 dana i platiti na takse i slične troškove 10% ukupnog iznosa potraživanja,

Usporedbe radi:

  • Naši istočni susjedi imaju najfleksibilnije zakone o raspodjeli radnog vremena zbog čega su došli na popis 10 najfleksibilnijih država s radnom regulativom,
  • Srbija je spojila katastre s gruntovnicom i time smanjila vrijeme upisa nekretnine za 40%,
  • U 2004 Srbija je odradila sudske reforme i prosječno skratila vrijeme prisilne naplate ugovora za 400 dana (u hrvatskoj je prosječno vrijeme naplate 415 dana),
  • U Srbiji za pokrenuti poduzeće vam treba svega 15 dana (u hrvatskoj 49).

Misao dana:
“There must be some way out of here,” said the joker to the thief,
“There’s too much confusion, I can’t get no relief.
Businessmen, they drink my wine, plowmen dig my earth,
None of them along the line know what any of it is worth.”

Categories
Business

Esej o neuspješnoj prilagodbi novonastalim tržišnim uvjetima

Ovih dana intenzivno ludim jer mi je jedan veliki projekt pri samom vrhuncu, a sve skupa se iz razno raznih (uglavnom birokratskih) razloga odužilo iznad svake normalne granice – no ok, sve je pri kraju, svjetlo na kraju tunela je na vidiku (i to ovaj puta nije nadolazeći vlak).
Jedna od aktivnosti koju je bilo nužno napraviti je i potpisivanje nekih ugovora u PBZu koji se nedavno preselio u Radničku ulicu. Znate kako to ide s bankama, čim oni odluče dati neke novce, nakon što ste im dva mjeseca dokazivali da vam uopće nisu potrebne i da je to samo čin dobre volje i usluge koju u stvari njima radite iz čisto altruističke želje da im pripomognete u njihovom računu dobiti iz gubitka jednostavno zato što se novci kod vas ionako samo gomilaju i imate ogromnih problema u plaćanju poreza na silnu dobit, pa iz tog razloga štancate malo bankovnih naknada kako bi kreirali malo troška u svojoj bilanci i kako Šukeru iz usta otrgnuli hipotetički komad janjetine.

Bilo kako bilo, nakon što se banka teška srca odluči na kraju odvojiti od neke količine novca (koja u ovom konkretnom slučaju uopće nije niti bila njihova, dakle mojom akcijom nisam povećao dug bankarskog sektora) morate silom prilika potpisati hipoteku i fiduciju na vlasititu dušu, morate potpisati obveze koje definitivno nadmašuju one koje izgovarate u crkvi “dok nas smrt ne rastavi” jer po bančinim pravilima to nije dovoljno dobar izgovor za raskid ugovora i na kraju potrebno je otići do javnog bilježnika potpisati zadužnicu i mjenicu.

Mjenica je inače jedan zanimljivi dokument o kojem imam jednu knjigu koji opisuje kako se mjenica ispunjava, sve to ne bi bilo čudno da knjiga nije na 160 stranica a sama mjenica nije bitno veća od razglednice, tako da ako vam netko pokuša uvaliti mjenicu na potpis preporučam da malo proučite zakon o mjenici i barem malo tumačenja što to točno znači jer su dosezi mjenice (ako se ispravno formuliraju) jako, jako dalekosežni.

Zadužnica je također zanimljivi i autohtoni hrvatski dokument nastao kao zamjena za akceptni nalog tj. barirani ček. Zadužnici je suprotno mišljenju mnogih propisan samo sadržaj a ne i formular, tako da oni ružni formulari od Narodnih novina nisu nužni ako ispravno formulirate tekst zadužnice. Zadužnica je agresivniji ali s pozicije odgovornosti manje opasan dokument i kada birate između mjenice i zadužnice preporučam da uvijek odaberete zadužnicu.

I zadnje, zašto se ured Javnog bilježnika zove baš tako? Postoji li bilježnik koji nije javni?

I da se vratim na neuspješnu prilagodbu novonastalim tržišnim uvjetima; u Radničkoj se sada nalazi cijeli niz financijskih institucija počevši od Privredne banke preko Raiffaisena a vjerojatno ima toga u okolici još podosta i naravno mnogi idu tamo potpisivati kojekakve ugovore koji očekuju i neke zadužnice, mjenice i ostale dokumente. Očekivali bi da u obližnjim kioscima, dućanima i prodavaonicama sendviča ima mjenica i zadužnica na kilograme ali bi se jako iznenadili. Jučer sam morao obići doslovce osam dućana, papirnica i kioska da bih traženu mjenicu napokon pronašao na kisoku Duhana na autobusnom kolodvoru. Neki ljudi, čak ni kada imaju priliku za neki prihod pred nosom nisu je u stanju realizirati.

Misao dana:
This is your life and it’s ending one minute at a time.

Categories
Business

Da li je Pliva otplivala, isplivala ili potonula?

Danas je moderno pisati o Plivi pa da i ja dodam koje zrnce mudrosti na tu temu. Meni kao osobi koja definitivno nije stručna u burzovnim transakcijama i mešetarenjima, pa čak niti provjerama koliko neka tvrtka u stvari vrijedi, prije nekoliko godina u jednom razgovoru s jednim direktorom stranog farmaceutskog predstavništva iskrsnula je tema vrijednosti Plive. Matematika je tada bila vrlo jednostavna i govorila je o tome kako prava na azithromicynodnosno po naški sumamed do kraja isteka patenta vrijede nekih milijardu dolara i dugo vremena (praktički do početka ove priče s Actavisom), tržišna kapitalizacija Plive je doista i bila milijardu dolara.

Pliva, nekadašnji istraživački centar sada u vlasništvu GSKaSlušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.

No, nakon vijesti da je nepoznati netko otkupio dionica Plive za milijardu i tri stotine milijuna kuna strašno me zanima slijedeće; naime, u selu u kojem živimo ne vjerujem da postoji mogućnost da se netko pojavi s dvije stotine milijuna dolara, pretvori ih u kune i potom počne kupovati kao sumanut a da se to ne zna danima unaprijed? (update: ima tekst o tome na bankamagazine) I manje transakcije su u značajnije utjecale na tečajnu listu pa ne vidim kako se ova provukla. Nadalje, može biti da je cijela transakcija financirana novcem “iznutra”, pa je onda pitanje tko su domaći igrači koji su podmetnuli leđa?

Čitajući press release na Actavisovom siteu, ne vidim po čemu se (osim cijeni) razlikuje od Barrove vizije?

I još posljednje, smatram da je čudo kako Čović i njegova uprava obzirom na slijed poslovnih odluka u posljednjih nekoliko godina uspijevaju održati svoje pozicije. Ne ulazeći u razloge, pitam se (ponovno), tko je u stvari trenutni vlasnik Plive?

Cijena Plivine dionice prije početka ove cijele epizode bila je nešto oko 400kn, u svega nekoliko mjeseci mogli ste zaraditi premiju od više od 75% i fenomenalno je da je jedan broj ljudi sasvim sigurno presretan novostvorenim bogatstvom (ja bih sigurno bio, jer bih zaradio brdo novaca samo gledajući televiziju :).

p.s. čisto fair play-a radi, bacite pogled i na I-scream blogu tekst o Plivi, odnosno na jedan stariji i vjerojatno do sada zaboravljeni tekst na subjektivnom blogu “Najviši zloduh

Misao dana:
It’s not like the stock market is some big mystery. Didn’t you guys see the signs? I saw the signs.