Categories
Blog Business Internet

Razgovor sa Seth Godinom

Seth Godin je svjetski priznati stručnjak na polju marketinga i osoba koja se proslavila svojim knjigama od kojih su neke objavljene i kod nas. 1995 godine osnovao je jednu od prvih internet marketing kompanija koju je nekoliko godina kasnije prodao Yahoou. Seth je također i autor vrlo popularnog bloga kojeg pratim duže vremena i prije nekoliko dana palo mi je na pamet da mu postavim nekoliko pitanja.

What is your reason to blog? You do not keep it as your diary, you do not advertise. Do you see your blog as a service to the community, use it as a contact to your customers, self-promotional tool, or is there more subliminal message buried somewhere?

Purple cow / Plava Krava by Seth GodinI blog because it’s important to me to spread my ideas. I get satisfaction out of watching them go out there, morph, evolve and in a little way, change the world.

Internet is changing the way we communicate; even the fact that we are conducting this email interview is a proof of internet_miracle. Where it leads? Are we going to be more and more empowered and every interaction between salesman (or large company marketing office) will be tailor made to our particular preferences? Are we rapidly moving away from one_to_many marketing messaging?

I don’t think one too many is going to go away soon, but I do think organizations must become more permeable, more open to individual
interactions. And it’s clear that the power of many to many conversations is awesome.

Joe Trippi (Howard dean campaign manager), wrote that internet is finally returning democracy back to the voters and that you once again have a chance to say something. Is this limited to politics only, or just about anything else?

Politics is fighting this idea very very hard. I think companies that make a profit are far more open to this idea.

Talking about politics, there is campaign underway for US midterm elections; what is the role of internet and that campaign, and have they (politicians) finally learned on how to use internet to spread their agenda? Have they figured out that they are commodity on the market just like a carton of milk and they have to fight for their sales pitch? How would you, as a marketing “guru” rate their efforts?

I give them a 2 out of 10. Politicians are totally stuck in an old model, and will be until someone succeeds. It’s different than a corporation, where any profit is a good profit. Politicians will resist until someone actually wins!

While web2.0 is all about networking and interaction, people from smaller countries, especially those who speak one of the “smaller” languages can be easily lost in the forest of English delicious links, digg stories. So we have clear need of country/language specific services, but the mass of people using this service is not large enough to sustain its operation. How do you see our problem (or opportunity in disguise)?

Most of the English language sites don’t make any money, and copying what works and moving it into your language should be fast or cheap. I think you should either do that or switch to English!! There are very few barriers in webland.

Seth GodinSame problem like above on search engines; what if I make interview with Seth Godin, and no one in Croatia can learn about it simply because my page is buried below hundreds of other suggestions? Do you think that maybe we have to develop different tools, or do we simply have to find alternate way to spread our message?

If I spoke another language, I’d train Google to only search on that language. It should work, no? But yes, there’s no question that English is dominating. It makes sense that a given market has a standard language… but now the market is the world.

You mentioned quite a number of times long tail. What happens if our whole country is one large long tail? What if our market is small and fragmented, and yet same market forces are at play just like in US?

You can’t have a long tail without a short head. It doesn’t work. So there’s always a short head, but maybe not as big as you would like it to be.

What is in and what is out in marketing industry? In Croatia, TV ads are majority of all spending, then you follow with daily newspapers, a little bit of magazines and internet is proudly trailing behind everything else. Where is US today on this issue and in which direction do you think focus moves?

I think that around the world, word of mouth is resurging and TV is getting more and more expensive in return for what you get. It’ll happen there, it is just a matter of time.

What is your marketing weapon of choice? What do you do to promote squidoo?

Word of mouth! Make great stuff that is friendly to word of mouth. Amplify the ideas and words of your big fans. Flip the funnel and let the word spread. That’s what I preach and what I do.

Squidoo is a fresh startup; what do you think of it and what is its full potential? What is the point where you sell the company?

We have no plans to sell it. There are four of us and we’re very focused on making it a self-sustaining engine of philanthropy.

Last one is just your entrepreneurial view of the company, how to develop it and how do you recognize the day when to sell it; in Croatia when you make company you are basically expected to keep it until you retire?

I think that if there isn’t a culture of buying companies from restless entrepreneurs, there soon will be, if only because someone can be very rich if they pay less and earn more over time!

And finally; your message to the readers of mrak.org blog?

Don’t wait for permission. Go do something. Hurry.

Categories
Business

Road To Nowhere… (4:21, Talking Heads, Little Creatures, 1985)

Da mi je netko jučer ujutro kada sam se probudio rekao kako ću popodne biti u Osijeku, sa stopostotnom sigurnošću bih rekao kako je totalno u krivu. No kako te život zna vrlo često zafrknuti kada najmanje očekuješ negdje tamo oko podneva sam shvatio kako je moja prisutnost u Osijeku (u ukupnom trajanju ne većem od 20 minuta) nužno potrebna te sam sjeo u auto i velikom brzinom odjurio do slavonske prijestolnice.

Obzirom da sam imao dovoljno vremena, pokušao sam iskoristiti priliku i kupiti uređaj za elektronsku naplatu cestarine popularno zvanu ENC. To nažalost nije moguće napraviti baš na svim naplatnim kućicama, nego to morate napraviti na većim izlazima (recimo Županja ili Slavonski Brod i naravno Ivanja Reka). U Slavonskom Brodu je ENC moguće kupiti samo u radno vrijeme, a ono je od 8-14h? Obzirom da sam došao prekasno od toga ništa.

U Zagrebu sam bio bolje sreće, budući da mlada i relativno neupućena dama prodaje ENC komplete od 7-19h. Sam ENC uređaj košta 122kn, mogu ga koristiti samo automobili (tj. vozila prve skupine) i korištenjem ENCa dobijate pravo na 10% popusta (dakle s 1.000 potrošenih kuna cestarine isplatili ste uređaj).

No kako ja želim kupiti ENC uređaj koji glasi na tvrtku (kako bih dobio pravo na povrat PDVa) situacija je malo kompliciranija. Naime, unatoč tome što je ENC uređaj prepaid uređaj (dakle ako nema novaca na računu nema niti vožnje) iz nekog iznimno čudnog i nerazumljivog razloga Hrvatske autoceste od vas očekuju potpis ugovora, koji je u stvari malo opsežniji formular uz kojeg dobijete nekoliko stranica “definicija” iz kojega, kako sama dama u kontejneru kaže “slijede moje obveze“. Problem je u pečatu, naime ako želite R1 račun morate potpisati formular i lupiti pečat. Pečat morate imati. Ne znam kako drugi, no u mom slučaju pečat je debelim lancem zakovan za sef tvrtke i samo u iznimnim situacijama izlazi iz svog spremišta. Vjerujem da postoje ljudi koji hodaju s pečatom u džepu, no iole ozbiljnija tvrtka ima vjerojatno vrlo razrađene procedure tko i pod kojim uvjetima smije koristiti pečat, moja je jedna od tih i pravilo je vrlo jednostavno.

Pečat je zanimljiva stvar, ona naime ima neke duboke povijesne korjene, no moje je mišljenje da je u doba elektronskih potpisa i elektronskog poslovanja on totalno nepotreban. Dapače, promjenama zakona o trgovačkim društvima koje je uslijedilo kako bi hitro.hr uopće zaživio koliko se sjećam pečat je u uklonjen iz zakona i tvrtka ga više uopće ne treba imati (ovo nisam 100% siguran). Nadalje, koja je uopće poanta lupanja pečata, ako je kartica prepaid od pečata (kao uostalom i većine drugih podataka koje je potrebno ispuniti) Hrvatske autoceste nemaju nikakve koristi. Vjerojatno neki birokrata si je smislio malo posla i on tamo odlučuje o sudbinama vlasnika ENC uređaja poigravajući se njihovim elektronskim računima u elektronskom univerzumu hrvatskih autocesta, a da toga neupućeni vozači nisu niti svjesni, a dotičnom birokratu kojem je netko uskratio čokoladu kada je imao sedam ili mu nije htio skinuti pomoćne kotače s bicikla kada je navršio desetu godina pričinjava veliko zadovoljstvo, te ga ispunjava na načine kojima mi ostali možemo samo sanjati.

I kada sam već ogadio hrvatske autoceste, samo da spomenem da je ENC u principu kopija ABC sustava koje slovenci (baš kao i ja) koristimo već godinama. Slovenski ekvivalent ENC uređaja možete kupiti na bilo kojoj benzinskoj postaji, napuniti ga možete na bilo kojoj naplatnoj kućici ne izlazeći pritom iz automobila; a cijeli sustav je podešen da se brzinom od 40km/h približite uređaju i on diže rampu, dok se kod nas morate zaustaviti da bi podigli rampu. O načinu na koji su ENC kućice označene uopće ne bih niti govorio jer je to totalna sramota da jedan sustav na kojem je toliko para oprano bude označen fotokopiranim listovima A4 papira dopisanih flomasterima (a sigurno se još koji milijunčić oprati kroz oznake i signalizaciju).

Zašto mi nismo u stanju ukrasti niti dobru ideju?

Misa dana:
I drive way too fast to worry about cholesterol.

Categories
Business Ekonomija Politika

DoingBusiness 2007

Svjetska banka je objavila preliminarni report DoingBusiness 2007 (pdf alert), o prethodnoj godini sam pisao nedavno. Puni report još nije dostupan, no ono što je očigledno je kako je Hrvatska s prošlogodišnjeg 118 mjesta pala na 124 mjesto (što je ipak minimalni pozitivni pomak budući da je u ovoj godini u izvještaj obuhvaćeno još država, pa bi po istoj metodologiji u prošloj godini bili 134ti; nije utješno ali barem nešto).

Pozitivne razlike koje su primjećene se odnose na registraciju nove tvrtke (hitro), zemljišne knjige (digitalizacija zemljišnih knjiga) i regulativa oko provedbe ugovora (zakon o obveznim odnosima). I to bi bilo to!

Izvještaj svjetske banke potvrđuje ono o čemu sam puno pisao, a to je da postojeća vlada u svoje tri godine mandata nije načela niti jedno jedino područje koje ima direktni utjecaj na olakšano poslovanje gospodarstva. Iako je hitra registracije tvrtke pohvalna, iako je čišćenje zemljišnih knjiga sjajno, tisuće nepotrebnih propisa, besmislenih pravila kreiraju nepotrebne radne sate i poskupljuju ionako deficitarnu proizvodnju.

Podsjetio bih i na komentar kojeg je ostavio mr.Wolf a koji kaže: “Ako bude lose, reci ce da je to sve bezveze i podsjetiti kako su se i prosle godine bunili i ukazivali na nekvalitetu podataka.” 

Misao dana:
The vision must be followed by the venture. It is not enough to stare up the steps – we must step up the stairs.