Categories
Business Priroda i društvo

Kako se izračunava restitucija? – Konverzija nije obeštećenje! – IX

Ovo je deveti tekst i serije, uvodni tekst i linkove na prvi dio serijala možete pronaći ovdje, uvodni tekst za (ovaj) drugi dio serijala nalazi se ovdje. Cijeli drugi dio možete downloadati i kao PDF dokument.

Sudska praksa koja se tijekom godina kristalizirala, donesena je kroz mehanizam kolektivne presude, a potom prošla i sve moguće izazove i instance provjere (Vrhovni Sud Republike Hrvatske, Ustavni Sud Republike Hrvatske) nedvojbeno je i konačno utvrdila kako su krediti u švicarskim francima nepošteni i nezakoniti. U predmetima u kojima se radi o nekonvertiranim kreditima presuđuje se u korist potrošača, te se banke obvezuju isplatiti restituciju koja se izračunava na svakom individualnom slučaju zasebno uz financijsko vještačenje. Ovo nije samo situacija u Hrvatskoj, nego se o istoj stvari na vrlo slične načine i s istovjetnim ishodom odlučuje i u drugim zemljama Europske Unije. Druga fundacija u direktnom je kontaktu i aktivno razmjenjuje operativna i pravna iskustva s nekoliko odvjetničkih ureda koji se bave ovom tematikom u drugim zemljama, posebice Poljskom i Španjolskom koje su kroz mnogobrojne sudske postupke do sada najdalje otišle u zaštitu svojih potrošača.

Kako se izračunava restitucija?

Ovisno o tome kada je korisnik pokrenuo sudski postupak, vještačenje će prilikom izračuna iznosa restitucije uzeti u obzir odredbe ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ništetnost valutne klauzule ukratko znači da se iznos mjesečne rate ili anuiteta ne mijenja u odnosu na  promjenu tečaja ugovorene valute (obzirom na utvrđenu ništetnost, smatra se da je kredit dignut u kunama, tj. primjenjuje tečaj na dan isplate kredita), dok ništetnost promjenjive kamatne stope znači da banka nije smjela jednostrano mijenjati kamatnu stopu na plasirani kredit tijekom otplate, pa se na ukupni period primjenjuje samo prvo-ugovorena tj. početna kamatna stopa.

Naglašavam kako cijelo vrijeme govorimo o restituciji, dok se u praksi često ovaj termin izmjenjuje s pojmom obeštećenje kao sinonimom (pa i u mojim tekstovima). Strogo i pravnički gledano, restitucija se definira kao čin vraćanja nečega što je bilo izgubljeno ili uzeto na nepravedan ili nepošten način. Obeštećenje je ipak nešto širi pojam koji uključuje restituciju, ali se ono može proširiti i na naknadu štete koju je netko pretrpio (izgubljenu dobit ili prihod, te druge nematerijalne štete poput gubitka ugleda, zdravlja i slično), a oštećena strana ima pravo tražiti i sve plodove koje je nepravedni stjecatelj ostvario dok je raspolagao nepošteno stečenim. Postupci koji se vode kod domaćih sudova bave  se isključivo restitucijom (vraćanjem nepošteno stečenog) i ne uzimaju u obzir naknadu štete koju je netko trpio (neugodnosti ili gubitci koji su proizašli iz takvog nepravednog odnosa). Druga fundacija u svojim predmetima zasada nije zatražila da banke plate štetu i vrate plodove koji su nastali iz nepoštenog stjecanja.

Krajnje pojednostavljeno – ako vam je netko uzeo bicikl, restitucija predstavlja povrat tog bicikla (onoga što je uzeto) i naplatu zateznih kamata, dok obeštećenje uključuje i kažnjavanje osobe koja vam je isto napravila  (zatvorskom ili financijskom kaznom), kao i oduzimanje toj osobi svega što je stekao dok se vozio na vašem biciklu uvećano za zatezne kamate. Banke koje su izdavale kredite u švicarskim francima (zasada) ni na koji način nisu kažnjene. U nekim drugim zemljama, primjerice Francuskoj, BNP Paribas banka je u okviru nagodbe svojim korisnicima isplatila 600 milijuna eura, a što je uključivalo ne samo povrat nepošteno stečenog, nego i naknadu štete kao i premiju na ime kaznenih odredbi i povrede prava potrošača. U Hrvatskoj od kaznenih postupaka protiv financijskih ustanova imamo samo kaznenu prijavu protiv RBA leasinga, zasada taj postupak nije rezultirao optužnicom.

Financijsko vještačenje koje se provodi kod utvrđivanja visine restitucije na primjeru nekonvertiranih kredita sučeljuje i računa razliku između stvarnih uplata korisnika kredita u odnosu na otplatni plan koji pretpostavlja početni tečaj švicarskog franka (i to po srednjem tečaju HNB na dan kada je kredit isplaćen korisniku – a nekad i po prodajnom tečaju banke koja je plasirala kredit, ako je to bio početno ugovoreni tečaj), a ako je korisnik pokrenuo postupak i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope tada se otplatni plan korigira na način da se na cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjuje i početna ugovorena kamatna stopa koja je bila ugovorena u trenutku potpisivanja ugovora. Od zbroja svih uplata korisnika se potom oduzme ukupni iznos koji je predviđen korigiranim otplatnim planom (dakle planom koji uključuje početnu kamatu i početni iznos CHF-a), te dobivena razlika čini ukupni iznos koju je korisnik kredita preplatio tj. taj iznos predstavlja restituciju. Nadalje, na svaku se takvu pojedinačnu uplatu/preplatu (uobičajeno se krediti plaćaju u mjesečnim ratama ili anuitetima) potom obračunavaju zatezne kamate do trenutka isplate, pa se konačni iznos restitucije sastoji od zbroja ukupnog iznosa preplata i pripadajućih zateznih kamata do dana isplate restitucije.

Ništetnost valutne klauzule ukratko znači da smatramo da je kredit izdan u valuti u kojoj je isplaćen – dakle kunama, a ništetnost kamatne stope (po shvaćanju Vrhovnog suda RH) podrazumijeva da se smatra da se treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo trajanje kredita, a kamatna stopa koja se primjenjuje je početna kamatna stopa (dakle ona koja je navedena u ugovoru o kreditu).

Objašnjenje izračuna restitucije je pojednostavljeno i izvedeno na primjeru kredita koji nije prošao zakonom propisani postupak konverzije (tzv. nekonvertirani kredit), a kako bi postupak bilo lakše razumjeti i usporediti s problematikom konvertiranih kredita.

Misao dana:
Banks have done more injury to the religion, morality, tranquility, prosperity, and even wealth of the nation than they can have done or ever will do good.

Categories
Business Priroda i društvo

Konverzija i bankarsko zamagljivanje – Konverzija nije obeštećenje! – VIII

Prije dvije godine osnovao sam Drugu fundaciju čiji je jedini posao osigurati obeštećenje potrošačima koje su banke oštetile temeljem nepoštenih ugovora o kreditu. Neposredni povod je tada bila nadolazeća zastara za tužbene zahtjeve za kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom na švicarske franke (tzv. slučaj Franak). O cijelom poduhvatu sam tada pisao kroz tekstove O legitimnom interesu i najvećoj bankarskoj tajni, te u tekstu O još jednoj bankarskoj tajni (i regulatornoj snošljivosti). Danas, dvije godine kasnije, dovršavam seriju tekstova kako bi nakon nekoliko stotina presuda ilustrirao gdje se nalazimo, osobito s konvertiranim kreditima i što je još sve pred nama.

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu o postupku sve do naplate od banke.

Ovo je druga serija tekstova o konverziji kredita u CHF. U ovom, posljednjem dijelu ukupne serije objašnjavam kako se izračunava restitucija, kako banke zloupotrebljavaju proces konverzije kako bi još više zaradile, u kojem kontekstu i s kojom namjerom je nastao zakon o konverziji, kako se izračunava konverzija i koje su razlike između konverzije i restitucije, o tome koje je trenutno stanje na sudovima i kako banke utječu na sudove, te u konačnici što je ukupna ništetnost ugovora i koje su šanse da se proglasi potpuna ništetnost ugovora.

Tekstovi su podijeljeni po poglavljima i ovdje se nalaze linkovi na sve tekstove po njihovom redoslijedu:

Prvi dio – kontekst:

Drugi dio – konverzija i njezine posljedice:

Cijeli drugi dio možete downloadati i kao PDF dokument.

Misao dana:
The money power preys on the nation in times of peace, and conspires against it in times of adversity. It is more despotic than monarchy, more insolent than autocracy, more selfish than bureaucracy. It denounces, as public enemies, all who question its methods or throw light upon its crimes.

Categories
Business Priroda i društvo

O knjigovodstvenim posljedicama konverzije – Konverzija nije obeštećenje! – VII dio

Ovo je sedmi i posljednji tekst iz prve serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.

O knjigovodstvenim posljedicama konverzije

U sagledavanju nastale situacije, među najvažnijim je i činjenica da efekti porasta vrijednosti tečaja CHF za banke u najvećem opsegu predstavlja nerealizirane dobitke i nisu posljedica stvarnih priljeva novca u navedenoj valuti, niti je početni odljev novca banaka nastao u navedenoj valuti tj. u CHF, već u kunama.

Potrošači nisu u novcu primili iznose protuvrijednosti u CHF, već kunske iznose, te je i porast kreditnog zaduženja odraz revalorizacije po tečaju CHF, a što predstavlja nerealizirani pripis povećanja kreditnog zaduženja koji nije rezultat stvarnog priljeva novca dužnika/potrošača. Stoga ugovorni odnosi koji su bankama jamčili visoke povrate temeljem zaštitnog mehanizma u CHF dovode dužnika u neravnopravan i ovisan položaj uslijed kojeg mora vraćati iznos koji značajno premašuje iznos stvarnog novca koji je isti primio, a koji također banka nikada nije isplatila.

Promatrajući s knjigovodstvene pozicije, trošak konverzije od 828 mil eura koji je isplaćen/prebijen s potrošačima je velikim dijelom računovodstveni trošak valutnog usklađenja otplatnih planova potrošača, kojim su banke u stvarnosti izbjegle puno veće gubitke i koje su na kraju krajeva banke same proizvele. Taj „trošak“ proizlazi iz tečajnih razlika i ne predstavlja stvarni trošak banke budući da se one nikada nisu niti zaduživale u švicarcima nego su s klijentima potpisivale ugovore koji je CHF koristio kao vrijednost temeljem koje se indeksiralo dugovanje potrošača. Pojednostavljeno rečeno, nisu banke tih 828 mil eura platile usljed promjene tečaja nekoj švicarskoj banci u kojoj su se zadužile, nego jednostavno nisu deklarirale 828 mil eura dobiti ili su teretile troškom svoje prethodno poslovanje za dobit koju su već isplatile svojim vlasnicima. Ako ne vjerujete meni, pročitajte obrazloženje Ministarstva Financija Saboru prilikom donošenja Zakona o konverziji.

Da su domaće banke slučajno bile dužne CHF svojim kreditorima (a nisu), one bi završile u bankrotu i sanaciji jer se konverzija primjenjuje samo na odnos banke i potrošača. Uočite suptilni detalj kako od domaćih bankara nitko i nikada nije vikao da mora platiti npr. UBS-u 500 milijuna EUR više nego što je posudio? Bankovni „trošak“ je knjigovodstvenu miraž – financijska fatamorgana, ali su zato uništeni životi potrošača čvrsta i nepobitna činjenica.

Banke već desetak godina uporno ponavljaju da je konverzija ujedno i obeštećenje, no nema nikakve dvojbe da su u stvarnosti banke te koje su obeštećene u procesu konverzije. Neke od njih kroz tajni (i sasvim izvjesno protuustavni/protuzakoniti) sporazum između banaka i Vlade Republike Hrvatske, dijelom kroz arbitražni postupak kojeg je Société Générale u međuvremenu već dobila, a Addiko je na putu da dobije. Kada bi sudovi doista zauzeli stav da konverzija jest obeštećenje – tada bi bankama pripalo ne samo kompenzacija koju već godinama uživaju od države nego bi im pripao i ovaj do sada nekonzumirani „trošak“ konverzije a koji treba biti isplaćen oštećenim i financijski uništenim potrošačima.

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.

Misao dana:
I sincerely believe that banking establishments are more dangerous than standing armies, and that the principle of spending money to be paid by posterity, under the name of funding, is but swindling futurity on a large scale.