Prošlu nedjelju navečer, novinar Jutarnjeg lista Gojko Drljača poslao mi je pet pitanja o Drugoj fundaciji. Upit je počinjao rečenicom: “U redakciji smo dobili informacije koje otvaraju pitanja o Drugoj fundaciji odnosno vašem biznisu zastupanja dužnika u švicarskim francima protiv banaka.” Zamolio sam ga da s objavom pričeka moj povratak s puta i neposredan razgovor, uz rečenicu koju je u članku korektno citirao: uvjeren sam da biste nakon toga imali sasvim drugačija pitanja. Redakcija nije mogla čekati, pa sam odgovore poslao pisano, iz Španjolske (gdje trenutno radim), u roku od svega 40 sati koliko su mi dali.
Prvo priznanje, jer je zasluženo. G. Drljača me kontaktirao prije objave, moje je odgovore prenio točno i u cijelosti, kao okvir uz članak, upravo kako je obećao. S njim o švicarcima javno raspravljam još od svibnja, i tada sam napisao da su njegovi tekstovi, za razliku od sponzoriranih kolumni, korektni. Pri tome ostajem: činjenice koje je od mene dobio prenesene su točno i cjelovito.
Problem nisu činjenice. Problem su zaključci izvedeni bez razumijevanja cjeline, i upravo zato ovaj tekst nije demanti. Ovo je popis pitanja koja bi svatko tko tu cjelinu razumije postavio, a koja postavljena nisu. Drugim riječima: dokaz one moje rečenice iz e-maila.
Prije toga, jedna napomena o podrijetlu priče. Pitanja nisu nastala u redakciji; stigla su, kako upit sam kaže, izvana, kao složeni paket. Nije ni prvi put: prije nekoliko tjedaan Poslovni dnevnik objavio je slični nepotpisan tekst o istoj temi, s dijelom istih podataka, a da me nitko nije ni pokušao kontaktirati. Takvi paketi imaju autora, trošak i svrhu, a njihov rukopis je prepoznatljiv; autora ne moram imenovati, on zna da znam. Važnije od autora je pitanje kome paket koristi. I da ne bude zabune: novinari smiju pitati sve, o svakome, pa i o meni, i prvi ću to braniti, jer sam na tom načelu proveo dobar dio radnog vijeka. Ovo stoga nije prigovor pitanjima nego molba čitatelju: dok čitate ovu priču, dopustite i mogućnost da ona nije nastala spontano, nego kao dio kampanje s jasnim ciljem. Druga fundacija je uvjerljivo najveći pojedinačni tužitelj protiv banaka u Hrvatskoj, i svaka naša tužba drži otvorenim rizik da će banke za nezakonitu zaradu na CHF kreditima ipak odgovarati. Komu je u interesu da se povjerenje u takvog tužitelja oslabi, prosudite sami. To ću reći jednom i ostaviti po strani, jer zanimljivije je ono što slijedi.
Jedna riječ: “jamčimo”
Priznajem da nisam razumio čemu inzistiranje na toj riječi. Sada, nakon što sam pročitao članak, razumijem: cijela konstrukcija o “nerizičnom poslu” stoji ili pada na tome znači li “jamčimo” zajamčeni iznos ili zajamčenu raspodjelu.
Pa da jednom zauvijek bude jasno. Da, jamčimo, i to bez ikakve ograde: klijentu pripada 75 posto svakog eura koji se naplati od banke. To je jamstvo raspodjele i ono vrijedi od prvog dana. Ono što nitko nikada nije jamčio jest iznos, jer iznos određuje sud, a ne mi. Nikome nije obećano “dobit ćete toliko i toliko”; obećano je “što god se naplati, tri četvrtine je vaše, a ako se ne naplati ništa, ne dugujete ništa”. I kad kažem ništa, mislim doslovno: čak i ovjeru ugovora kod javnog bilježnika plaća Druga fundacija. Za usporedbu, sjetite se koliko su vam raznih naknada banke naplatile pri sklapanju tih istih kredita (dapače, ako imate takve kredite, javite nam se da vam vratimo nešto od toga – čak i ako ste ih već utužili i dobili, imamo mi još ideja).
Ista logika razrješava i navodnu kontradikciju između “nerizičnog” posla za klijente i “rizične” obveznice za ulagatelje. Sudski spor protiv banke jest rizičan i to nikada nismo porekli. Naš model taj rizik ne ukida, jer ga nitko ne može ukinuti; naš model ga premješta, s potrošača koji ga ne može nositi na ulagatelje koji su za to plaćeni. Zato klijent ne riskira ništa i zato obveznica nosi 12 posto. To nisu dvije proturječne poruke dvjema publikama, nego jedna istina, rečena svakome u dijelu koji se na njega odnosi. Da smo rizik sakrivali, prodavali bismo obveznicu uz tri posto.
I još jedna činjenica koju članak izostavlja, a koja njegovu konstrukciju okreće naglavce: obveznica je izdana privatnom ponudom. Zakon izričito ograničava javno oglašavanje takvih izdanja, i tih smo se ograničenja držali doslovno i vrlo strogo: uvjete, rizike i cjelokupnu dokumentaciju ulagatelji su dobili prije upisa, u razgovorima jedan na jedan, u informacijskom paketu opsežnijem od svega što je o obveznici ikada izrečeno javno. Javnosti sam o njoj govorio tek nakon izdanja, jer prije nisam ni smio. Svaka sugestija da sam javnosti pričao jedno, a ulagateljima prešutio rizike, obrće dakle i redoslijed i stvarnost: oni koji su rizik preuzeli znali su o njemu najviše, i znali su prvi te i danas znaju daleko više. Smatram i tvrdim kako je citat o “zaista rizičnoj obveznici”, koji članak koristi kao dokaz proturječja, upravo dokaz suprotnog: tako govori izdavatelj koji rizik ne skriva ni od koga.
Usput, o riječima: u odgovorima sam ispravio i riječ “zastupanje”, jer Druga fundacija nikoga ne zastupa niti bi smjela, budući da je zastupanje pred sudovima rezervirano za odvjetnike. Ispravak je u tekstu članka korektno prenesen. U podnaslovu je, međutim, ostala ista pogrešna riječ. Kad ispravak uđe u tekst, a pogreška ostane u naslovu, okvir je očito bio važniji od činjenice.
Pitanja koja nisu postavljena
Prvo nepostavljeno pitanje: koliko vrijedi ono što tužite? Članak do centa barata našom poznatom obvezom, otprilike milijun eura prema imateljima obveznica u veljači 2029., i iz nje izvodi zaključke o održivosti. Ali solventnost se ne računa iz jedne strane bilance. Na drugoj strani stoji portfelj potraživanja prema bankama, čija vrijednost ovisi o broju i veličini predmeta, a to pitanje, jedino iz kojeg se išta o održivosti može zaključiti, u upitu ne postoji. Nismo ga odbili; nitko ga nije ni postavio. Analiza koja uspoređuje poznatu obvezu s imovinom za koju nije ni pitala nije analiza, nego slikoviti dojam s brojkama.
Drugo nepostavljeno pitanje: koliko u Hrvatskoj traje naplata kroz sud? Članak sudi poslovni model Druge fundacije na temelju financijskih izvješća za prve dvije godine rada. Pa vas pitam: poznajete li ikoga tko je nekoga tužio, u ovoj zemlji, i od podnošenja tužbe do pravomoćne presude i naplate stigao za dvije godine? Protiv banke, koja ne štedi novac i koja koristi apsolutno svako procesno pravo kako bi odugovlačila i usporila postupke? Društvo koje vodi višegodišnje sporove u prvim godinama po definiciji iskazuje troškove, jer se pristojbe i vještačenja plaćaju unaprijed, a naplata dolazi na kraju. Upravo zato obveznica dospijeva 2029., a ne 2026. Suditi nas po drugoj godini znači suditi voćnjak po drugoj sezoni nakon sadnje. Kao da gradite zgradu pa se žalite što tokom gradnje ne ubirete najamninu i pritom zaključujete kako je projekt “rizičan”.
Treće nepostavljeno pitanje: što je Vrhovni sud zapravo odlučio? Odluka Rev-457/2025 za konvertirane kredite ne proizvodi izgubljene sporove, nego manje iznose u dobivenima: potrošačima je priznato pravo na zateznu kamatu, a uskraćen povrat glavnice. Klijent i dalje dobiva svojih 75 posto, samo od manjeg iznosa, pa su naši interesi i njegovi poravnati jednako kao i prije. A o samoj odluci vodi se postupak pred Ustavnim sudom, pa priča o konvertiranim kreditima nije završena; o tome zašto tu odluku smatram pogrešnom pisao sam u lipnju. Evo jedne jednostavne analogije zašto odluka VSRH-a nije logična ili održiva – VSRH je odlučio da vam lopov ne mora vratiti auto koji vam je ukrao, ali mora podmiriti troškove pranja i goriva.
“Otkriće” staro četrnaest godina
Naslov članka obećava odgovor na pitanje tko “zapravo stoji” iza Druge fundacije, kao da je nešto otkriveno. Nije. Sve što članak o vlasničkoj strukturi navodi prepisano je iz javnih registara, u koje sam te podatke, kao zakonski zastupnik, sam upisao, ispravno, u roku i u skladu sa zakonom. Ta struktura nepromijenjena je od 2012. godine, punih četrnaest godina, i od tada je uredno prijavljivana nadležnim tijelima; javno je pretraživa i svakome dostupna jednim upitom. Ništa od toga nijednog dana nije bilo skriveno. Otkriće koje godinama stoji u javno objavljenoj knjizi nije otkriće, nego zakašnjelo čitanje. Poslovne odnose s vlasnicima, partnerima ili klijentima javno ne komentiram, kao niti jedno drugo trgovačko društvo, i to nije tajnovitost nego temeljna pristojnost prema ljudima s kojima radim.
Slično je i s mojim životopisom, koji je u članku prikazan kao zbirka “zvučnih titula” bez međusobne veze. Nijedna od njih nije samoproglašena: predsjednika IAPC-a biraju kolege iz desetaka zemalja i svih kontinenata, liste i nagrade imaju svoje žirije, a svaka stavka provjerljiva je jednim upitom, što je više nego što se može reći za “informacije” koje su pokrenule ovu priču. A nit koja ih povezuje postoji već desetljećima i nije se promijenila: podaci, transparentnost i asimetrije moći, od popisa birača i javne nabave do banaka. Tko tu nit i logičnu progresiju ne vidi, proglasit će putanju čudnom. Nije čudna. Samo se proteže kroz više desetljeća.
Gdje završava javni interes
Dio postavljenih pitanja posve je legitiman i na njih sam odgovorio bez zadrške. Kad je suvlasnik društva uhićen, javnost ima pravo pitati kako je društvo financirano i što to znači za klijente. Ali javni interes nije sve što javnost može zanimati. Za tu razliku postoje pravila, i to ne moja: Kodeks časti hrvatskih novinara dopušta zadiranje u privatnost samo kad je opravdano iznimnim javnim interesom, a Europski sud za ljudska prava u presudama Von Hannover (br. 2) i Axel Springer postavio je test koji primjenjuju sudovi diljem Europe: pridonosi li objava raspravi od općeg interesa, ili samo zadovoljava znatiželju? Javna osoba sam za sve što je povezano s mojim javnim radom i tu ne tražim nikakvu zaštitu. Ali privatni spor fizičke osobe s datumom sudskog spora iz 2011., u međuvremenu riješen nagodbom, ne prolazi taj test ni po jednom meni zamislivom kriteriju: iz njega čitatelj o obveznicama, sporovima i pravima klijenata ne saznaje ništa.
Članak je, doduše, objavom detalja nehotice ponudio i mjeru te “afere”, “drame” riješene nagodbom. Odgovorio sam i na to pitanje, kako ne bi bilo dojma da išta skrivam. Ali crta između javnog interesa i nečijeg interesa da nešto postane javno ostaje, i trebala bi je povlačiti svaka redakcija sama.
Odgovori, u cijelosti
Kako sam i najavio u e-mailu, ovdje su moji odgovori točno onako kako sam ih poslao. Pitanja, koja je Jutarnji objavio integralno, ovdje prenosim sažeto.
Prije odgovora iznio sam nekoliko činjeničnih ispravaka:
Druga fundacija ne zastupa dužnike. Potraživanja preuzima ugovorom o ustupu (cesiji) i u postupcima je tužitelj u svoje ime, na vlastiti rizik i trošak. Naplata je, kako stoji i na našim stranicama, komisijska: i klijent i Druga fundacija naplaćuju se tek kada se naplati od banke. Klijent pritom zadržava 75 posto naplaćenog iznosa, a ako postupak ne uspije, ne snosi nikakve troškove. Ništa nije “jamčeno”.
Obveznice ne isplaćuju godišnje kupone. Prinos od 12 posto godišnje isplaćuje se jednokratno, zajedno s glavnicom, na dan dospijeća 6. veljače 2029. Do danas stoga nije dospjela niti jedna isplata, pa niti jedna nije mogla izostati. Obveznica se nalazi u depozitoriju SKDD-a pod oznakom IIF-O-0292A.
Iako to niste pitali, osvrnut ću se i na postupak Agencije za zaštitu osobnih podataka iz 2023., budući da se i ono ponovno spominje u paketu pitanja koja su distribuirana redakcijama. Podaci su prikupljeni iz javnih registara. Prije njihove obrade proveli smo sve testove koje Opća uredba o zaštiti podataka zahtijeva za obradu na temelju legitimnog interesa, uključujući test razmjernosti, i ta je dokumentacija dostavljena AZOP-u tijekom 2023., zajedno sa svim traženim očitovanjima. U više od tri godine od tada AZOP nije izrekao nikakvu mjeru ni upozorenje, niti je zatražio dodatno očitovanje.
1. O vlasničkoj strukturi i stvarnom vlasništvu
Vlasnička struktura i podaci o stvarnom vlasništvu ispravno su i u skladu sa zakonom upisani u sudski registar i Registar stvarnih vlasnika. Poslovne odnose s vlasnicima, partnerima ili klijentima javno ne komentiram, kao što to ne čini niti jedno drugo trgovačko društvo.
2. O ulaganju fonda ORCA Bason i ulozi Vuka Vukovića
Obveznice su izdane 2024. pod jednakim uvjetima za sve ulagatelje, pa tako i za fond ORCA Bason, bez ikakvih dodataka ili posebnih sporazuma. O izdanju obveznica odlučila je uprava Druge fundacije, a u trenutku izdanja g. Vuković nije bio ni suvlasnik društva. U trenutku upisa protiv fonda nije bila poduzeta nikakva nadzorna mjera, a mjere Hanfe iz 2025. odnose se na distribuciju udjela fonda u Hrvatskoj, potpuno su odvojena stvar i Druga fundacija u tim postupcima nije bila stranka niti predmet interesa regulatora. Pitanja o fondu i njegovoj ulagačkoj politici molim uputite fondu i nadležnom regulatoru. G. Vuković nikada nije sudjelovao u upravljanju društvom niti je koristio prokuru, koja je služila isključivo osiguranju kontinuiteta poslovanja. Opozvana je odlukom uprave 11. rujna 2026., istoga dana kada sam saznao za njegovo uhićenje, a brisana je iz sudskog registra 24. rujna 2026.
3. O financijama društva, obveznicama i položaju klijenata
Podaci koje navodite odnose se na 2024. Prema izvješću za 2025., prihodi su porasli na približno 153.000 eura, a gubitak se smanjio na približno 17.600 eura. Druga fundacija vodi višegodišnje sudske postupke: pristojbe i predujmovi za vještačenja plaćaju se unaprijed, a rezultati poslovanja očekuju se po okončanju tih postupaka. Negativni kapital u ovoj fazi odražava upravo te unaprijed plaćene troškove postupaka, a ne nenaplative obveze. Upravo zato smo se odlučili za javno izdanje obveznica s dospijećem 2029.: time smo jasno pokazali da smo spremni na dugu borbu. Druga fundacija u potpunosti je financirana, a po potrebi su spremne i dodatne linije financiranja, pa hipotetski scenarij koji navodite ne smatram realnim. No budući da pitate: i u tom hipotetskom scenariju sudski postupci se ne gase. Potraživanja su najvrjednija imovina društva, a zadaća je svakog upravitelja da postupke dovede do kraja i imovinu naplati. Rizik u tom scenariju snose ulagatelji, vlasnici i imatelji obveznica, a položaj klijenata ostaje uređen njihovim ugovorima: naplaćuju se kada se naplati od banke. Klijenti su sa svojim pravima upoznati prilikom potpisivanja.
4. O konvertiranim kreditima i odluci Vrhovnog suda
Konvertirani krediti čine značajan dio portfelja. Odluka Vrhovnog suda Rev-457/2025 bila je jedan od scenarija predviđenih poslovnim planom, a poslovni model unaprijed je testiran i na taj scenarij, uključujući djelomičnu restituciju, te ostaje održiv. O toj odluci vodi se postupak pred Ustavnim sudom, pa sudska praksa o konvertiranim kreditima još nije konačna. Svakoj banci uz tužbu dostavljamo i ponudu za nagodbu; do danas niti jedna banka nije pristala na pregovore.
5. O mojim osobnim financijama
Pitanje se odnosi na moje osobne financije, a ne na Drugu fundaciju. Podatak koji navodite ne odgovara današnjem stanju: s drugom stranom postignuta je nagodba i ta je situacija zaključena. Pojedinosti nagodbe ne komentiram. Ta situacija nema nikakve veze s vlasničkom strukturom ni s poslovanjem Druge fundacije. Iskreno, ne vidim javni interes u svojim osobnim financijama, ali odgovaram kako ne bi bilo dojma da išta skrivam.
Za kraj
Moj rad ponekad je nosio etiketu “kontroverznog”, i s vremenom sam shvatio da ta riječ u pravilu znači samo jedno: da se nisam povukao pred jačim. Govorio sam istinu i postavljao pitanja moćnijima od sebe i to me često jako skupo koštalo, a presude o tome tko je bio u pravu stizale su kasnije, i javne su. Nemam nikakvog razloga vjerovati da će ovaj put biti drukčije.
Druga fundacija će se za svoje klijente boriti do kraja. Naši motivi su stopostotno poravnati s njihovima iz najjednostavnijeg mogućeg razloga: ako se oni ne naplate, ne naplaćujemo se ni mi. Uvjerljivo smo najveći tužitelj protiv banaka u Hrvatskoj i ta pozicija ima cijenu koju plaćamo svjesno: nećemo biti dragi nikome tko o bankama ovisi ili za njih radi.
Ako imate neutuženi kredit u švicarskim francima (ili drugim valutama) konvertiran ili ne, utužen ili ne, i želite znati što to znači za vas, pišite Drugoj fundaciji. Odgovorit ćemo vam jednako kao i novinaru: u cijelosti.
Misao dana:
Solvency analysis made easy: count the liabilities, skip the assets, publish the verdict.