Ovo je treći tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.
Proces i očiti nedostaci konverzije
Izmjenama zakona, nadležnost za nadzor provedbe „konverzije“ pripao je regulatoru odnosno HNB-u. Dva tjedna prije stupanja na snagu zakona o konverziji, HNB je objavio „Izvješće o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora“ u kojem se na stranici 4. nalazi bilješka (koja generalno nikog ne zanima ali ima dalekosežne implikacije) i u kojoj se navodi: „Sve simulacije izrađene su na temelju spomenute baze, no iz niza razloga, a ponajprije zbog činjenice da baza za EUR kreditne partije ne postoji te da banke razvrstavaju kredite po određenim kategorijama, svi rezultati prikazani u tekstu trebaju se shvatiti kao svojevrsne procjene učinaka mogućih mjera.“.
U priopćenju za javnost „Osvrt HNB-a na javne odjeke nakon ponuđenog izračuna konverzije kredita u CHF .“ od 20. studenog 2015. (dakle pet dana nakon što je bankama istekao zakonski rok od 45 dana koji je bio propisan za pribavljanje mišljenja sudskog vještaka ili revizora o usklađenosti tzv. kalkulatora konverzije s odredbama o načinu konverzije propisanim člankom 19.c.) HNB navodi: „Budući da HNB podacima o kamatnim stopama na kredite u otplati po valutama raspolaže tek od konca 2011. godine, simulacije i izračuni iz kojih su gornji zaključci doneseni temelje se na procijenjenim povijesnim kamatnim stopama na kredite vezane uz franak i euro. (…) U tom slučaju, kamatne stope korištene u otplatnim planovima za takve eurske kredite mogu znatno odstupati od vaganih statističkih prosjeka kamatnih stopa na kredite u otplati koje u agregatnom iskazu za kredite u eurima objavljuje HNB, za razdoblje od konca 2011. godine.“.
Posljedica jest da iako je HNB bio nadležan za provedbu nadzora banaka u procesu konverzije, u trenutku provedbe, po vlastitom priznanju nije mogao nadzirati niti kontrolirati ispravnost izračuna iznosa visine preplate/manjka. I da, bilo je potrošača kojima je konverzijom utvrđen i manjak i koji su bankama morali vraćati preplaćene iznose anuiteta, što ide u prilog tezi da su potrošači unatoč činjenici da moraju bankama vraćati „negativne preplate“ bili skloni prihvatiti konverziju samo radi uklanjanja opasnosti dodatnog klizanja tečaja i smanjenja anuiteta. Dužnici nisu bili u mogućnosti pregovarati o ponuđenim im dodacima ugovora o konverziji nego su se koncentrirali isključivo na smanjene mjesečnih anuiteta, dok je sve ostalo bilo sekundarno, a ponuđeni aneksi ugovora su ionako bili „uzmi ili ostavi“.
Izračune konverzije su banke jednostrano i netransparentno računale i dostavljale potrošačima. Sudski vještaci i revizori koji su provodili provjeru usklađenost tzv. kalkulatora konverzija (mišljenje vještaka Addiko, mišljenje ovlaštenog revizora Zagrebačka banka, mišljenje ovlaštenog revizora OTP banke) jednoglasno su utvrdili uvidom u odabrani uzorak kalkulacija činjenicu da su kalkulatori konverzije i konačni kumulativni iznosi preplate/manjkova anuiteta usklađeni s odredbama zakonskih promjena (kasnije se pokazalo da ni to nije točno), a svi su u svojim nalazima naglasili i ogradili oko toga da uopće nisu provjeravali točnost podataka koje im je banka dostavila. Za primijetiti je i da je tekst mišljenja gotovo istovjetan kod svih banaka, naivno bi mogli pomisliti da su ga iz istog predloška pisali. Kalkulator konverzije je možda čak i računao ispravno (iako danas znamo da nije), ali zato sasvim sigurno nitko nije provjeravao ispravnost brojeva koji su se u njega unosili.
Zakon je propisao rokove konverzija svima na iste datume, što otprilike znači da su banke u otprilike istome trenutku poslale najmanje 65.000 izračuna konverzije potrošačima (ovo je naša procjena, ukupno je izdano oko 125.000 CHF kredita, konvertirano je oko 55.000 uglavnom stambenih), a potrošači su imali svega 30 dana da prihvate ili ne prihvate ponudu. Usporedbe radi, u sudskim postupcima koje Druga fundacija vodi protiv banaka za izračun svake tražbinu određuje se financijsko vještačenje, cijena vještačenja je (prosječno) 700 EUR, a sudovi vještacima daju rok za predaju izvješća od 45 do 60 dana. Dakle ako je vještaku potrebno toliko vremena za izračun, koliko je onda potrebno osobi koja nije vična matematici da samostalno provjeri točnost izračuna? Koliko njih se odlučilo povjeriti izračun neovisnoj osobi i ako jest, koliko su to platili i koliki je kapacitet izračuna ograničenog broja sudskih vještaka koji su osposobljeni za izradu ovakve kalkulacije. I posljednje, u nekoliko tisuća sporova koje mi vodimo, niti jedna banka niti u jednom jedinom sporu podatke nije dostavila u strojno čitljivom obliku nego ih dostavljaju na papiru, koji je nerijetko nečitki i nedokumentirani ispis sirovog CSV dokumenta (iznenadili bi se u koliko međusobno različitih oblika možete dobiti iste podatke od iste banke – ponekad pomislimo da to banke namjerno rade :).
Iz prve ruke vam mogu potvrditi da banke kada plaćaju po pravomoćnim sudskim presudama nisu u stanju ispravno izračunati zatezne kamate (ne bi vjerovali koincidenciji, ali redovito su greške na štetu naših korisnika a u korist banke). Dakle ako znamo da banke ne znaju ispravno obračunati kamate (što im je temelj cijelog businessa), kako bilo tko može pomisliti da prosječni potrošač može provjeriti ispravnost izračuna konverzije?
Vrlo je važno naglasiti, a o tome ću pisati u detalje nešto kasnije, kako je u trenutku konverzije postojala odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ništetnosti promjenjive kamatne stope. Banke prilikom izračuna konverzije uopće nisu uzimale u obzir utvrđenu ništetnost kamatne stope – iako su to bile dužne učiniti, pa kao posljedicu izračun konverzije tu ništetnost ni na koji način ne uključuje niti su korisnici kredita bili upozoreni na tu iznimno bitnu činjenicu. Još jedan od argumenata zašto konverzija nije niti može biti restitucija.
Ako govorimo o procesu, razumni je zaključak kako je potrošač zaprimio izračun konverzije i jedina stvar koja ga je zanimala i temeljem koje je donosio odluku o pristanku je bio novi izračun mjesečnog anuiteta i ukupni iznos pretplate. Potrošač objektivno nije raspolagao podacima ili znanjem nužnim za samostalnu provjeru izračuna konverzije, a u tom trenutku nije mogao ni angažirati za taj posao stručnu osobu. Prihvaćanje konverzije stoga nije bio prihvaćanje ili potvrda točnosti kalkulacije koja je ponuđena, nego pristanak na manje zlo.
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana:
Rather than justice for all, we are evolving into a system of justice for those who can afford it. We have banks that are not only too big to fail, but too big to be held accountable.