Ovo je peti tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.
Stvarna posljedica konverzije je stabiliziranja narušenog poslovanja banaka
U dokumentu „Smjernice za upravljanje valutno induciranim kreditnim rizikom“ kojeg je u svibnju 2006. godine objavio HNB, stoji: „Sastavni dio kreditnog rizika, kao najznačajnijeg rizika u bankovnom poslovanju, jest i valutno inducirani kreditni rizik. Valutno inducirani kreditni rizik (VIKR) je rizik gubitka kojemu je dodatno izložena kreditna institucija koja odobrava plasmane u stranoj valuti ili s valutnom klauzulom i koji proizlazi iz dužnikove izloženosti valutnom riziku.
Ovaj je rizik povezan s valutom u kojoj se kredit ili drugi plasman odobrava. VIKR je svojstven svim onim bankarskim sustavima koji se obično nazivaju dolariziranim ili euroiziranim sustavima. Najčešće su to sustavi u kojima su imovina i obveze banaka (ali i drugih financijskih institucija i znatnog dijela realnog sektora) uglavnom iskazani u stranim valutama ili su imovina i obveze iskazani u domaćoj valuti, ali su indeksirani uz, u pravilu, stabilnu konvertibilnu valutu kao što je dolar ili euro (valutna klauzula).“. „Ako bi došlo do znatnog pada vrijednosti domaće valute, kod kredita odobrenih u stranim valutama ili uz valutnu klauzulu javio bi se valutno inducirani kreditni rizik zbog toga što bi se povećala izloženost banke na osnovi porasta vrijednosti tih plasmana izraženih u domaćoj valuti. (…) Ako klijenti nemaju adekvatnu imovinu, odnosno prihode u stranim valutama ili njihova potraživanja nisu također indeksirana ili na drugi način zaštićena od smanjenja vrijednosti domaće valute, banka je za “prirast” svojih potraživanja koja su posljedica valutne klauzule, dodatno izložena kreditnom riziku.“.
HNB je sredinom 2006. godine uputio bankama smjernice (umjesto da regulira, regulator bankama izdaje smjernice o VIKR i upozorenja građanima koja su kompilacija naknadne pameti rasuta po novinskim člancima tog vremena) o tome da postoji mogućnost materijalizacije VIKR unutar bankarskog sustava, s obzirom na činjenicu da se val emisija hipotekarnih/stambenih kredita građanima s CHF valutnom klauzulom nalazio na svom vrhuncu (naime, uspjeli smo rekonstruirati kreditne politike stambenih i hipotekarnih kredita kreditnih institucija od 1994. do 2022. godine temeljem podataka o promjena upisa svih pojedinačnih založnih prava banaka upisanih u zemljišne knjige, radilo se o analizi 2,3 milijuna promjena upisa založnih prava banaka u teretovnicu zemljišnih knjiga.).
Dokument razlaže strategije ograničavanja rizika i predostrožnosti koje su banke dužne poduzeti kako bi ograničile ili otklonile mogućnost materijalizacije VIKR-a, primjerice: „Banke trebaju uspostaviti pouzdan sustav odobravanja i jasno definirati kriterije odobravanja kredita i drugih plasmana izraženih u stranoj valuti i uz valutnu klauzulu. (…) U tu svrhu banke trebaju prikupiti dovoljno informacija od klijenata kako bi procijenile usklađenost devizne pozicije i upravljanje valutnim rizikom klijenta, odnosno grupe srodnih klijenata. Ovisno o vrsti klijenta i vrsti izloženosti, pri odobravanju kredita i drugih plasmana izraženih u stranoj valuti i uz valutnu klauzulu u obzir bi trebalo uzeti sljedeće dodatne elemente: rizični profil klijenta, osobito njegovo upravljanje valutnim rizikom, svrhu kredita ili drugih plasmana te devizne izvore otplate, osjetljivost klijenta na moguću promjenu ekonomskih i tržišnih uvjeta poslovanja, posebno s aspekta mogućih promjena tečaja, zahtjeve za primjerenim osiguranjem kredita i drugih plasmana klijentima koji su osjetljivi na moguće promjene tečaja.“.
Usporedbe radi, Austrijski regulator financijskog tržišta (njem. Finanzmarktaufsicht, skraćeno FMA) još je 2003. godine donio Minimalne standarde za kreditne institucije (eng. FMA Minimum Standards for Granting and Managing Foreign Currency Loans (FMA-FX-MS) i FMA Minimum Standards for Granting and Managing Loans with Repayment Vehicles (FMA-TT-MS)) te je započeo upozoravati austrijske kreditne institucije da se devizni krediti u CHF smatraju proizvodom visokog rizika, dok ih je 2008. godine u cijelosti zabranio. FMA je reagirao na širenje takvog kreditiranja u Austriji, gdje su kreditne institucije nudile takve proizvode većinom svojim bogatim potrošačima koji nemaju primanja ili druge izvore prihoda u CHF. Osobito su istaknuli obvezu da potrošačima pažljivo i detaljno objasne rizike povezane s valutom CHF i kreditiranja u stranoj valuti. Tako su austrijske kreditne institucije, kod davanja takvih kredita u Austriji, bile obvezne slijediti standarde davanja kredita i svojim potrošačima dati brošure u kojima su upozoravale i objašnjavale rizike povezane s takvim kreditima. Uvjerljivu većinu CHF kredita u Hrvatskoj su izdale austrijske banke (što znači da su „znale ili morale znati“ ali su to svejedno činile).
Važećim ali i prethodnim Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama propisano je praćenje i ocjenjivanje kreditne sposobnosti potrošača tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita. Budući da je značajnom broju potrošača kreditna sposobnost znatno smanjena, odnosno da je kreditno opterećenje postalo takvo da prelazi zakonski maksimum, prema načelu savjesnog i poštenog postupanja, kreditne institucije trebale su reagirati i kreirati primjerene mjere, a ne teret prebacivati na potrošače, a HNB je to sve skupa trebao nadzirati.
O tome kako je sve to na kraju završilo zaključite sami iz tablice nenadoknadivih ili djelomično nadoknadivih kredita u kojima se za svaku valutu plasmana ovisno o namjeni raslčlanjuje stopa odnosno udio onih plasmana koji su postali nenadoknadivi ili djelomično nadoknadivi (tzv. NPL-ova – Non-Performing Loans, odnosno „loših dugova“). Stambeni krediti vezani uz CHF bili su gotovo dvostruko rizičniji od onih u EUR u 2010. godini, udio nenaplativih kredita iznosio je 3% za hipotekarne kredite u EUR, dok su istovremeno bili 5,73% za hipotekarne kredite u CHF-u. Nenaplativi hipotekarni krediti u CHF-u nastavili su se udvostručavati, dosegnuvši 12,36% u 2013. godini, što je dramatično eskaliralo sredinom 2016. godine kada je više od 63% hipotekarnih kredita u CHF-u bilo narušenog zdravlja, što je više od devet puta od onih u EUR-u.
Tablica udjela nadoknadivih ili djelomično nadoknadivih kredita
| Udio (u postocima) | |||||||
| 31. 12. 2010. | 31. 12. 2011. | 31. 12. 2012. NR | 31. 12. 2013. | 31. 12. 2014. | 30. 9. 2015. | 30. 6. 2016. | |
| UKUPNO | 11,23 | 12,43 | 13,93 | 15,70 | 17,06 | 17,05 | 14,99 |
| Kuna (HRK) | 15,90 | 16,81 | 16,65 | 17,91 | 19,02 | 18,29 | 15,10 |
| Euro (EUR) | 9,85 | 11,08 | 12,93 | 14,53 | 15,82 | 15,91 | 13,73 |
| od toga: stanovništvo | 6,57 | 6,93 | 7,46 | 9,15 | 10,71 | 11,02 | 10,87 |
| od toga: stambeni krediti | 3,01 | 3,29 | 3,67 | 4,88 | 5,58 | 5,86 | 6,74 |
| Švicarski franak (CHF) | 8,82 | 11,16 | 13,16 | 16,19 | 18,51 | 19,68 | 66,11 |
| Stanovništvo | 6,05 | 8,00 | 9,98 | 13,31 | 15,50 | 16,57 | 65,48 |
| Stambeni krediti | 5,73 | 7,27 | 9,15 | 12,36 | 13,12 | 14,25 | 63,43 |
| Krediti za kupnju automobila | 2,44 | 1,77 | 2,77 | 6,75 | 23,49 | 60,29 | 99,15 |
| Ostali krediti stanovništvu | 15,25 | 23,44 | 25,98 | 30,22 | 54,92 | 57,65 | 81,23 |
| Trgovačka društva | 27,12 | 40,24 | 49,93 | 52,94 | 58,99 | 70,40 | 76,16 |
| Ostali sektori | 25,53 | 12,41 | 14,30 | 24,60 | 29,45 | 26,70 | 30,82 |
| Ostale valute | 4,90 | 7,13 | 15,12 | 31,57 | 33,09 | 29,93 | 24,67 |
Izvor: UDIO DJELOMIČNO NADOKNADIVIH I POTPUNO NENADOKNADIVIH KREDITA U UKUPNIM KREDITIMA – HNB (SP-4 tablica kvalitete kredita po valutama)
Banke su ignorirajući upozorenja i smjernice regulatora nastavile prodavati toksične hipotekarne plasmane (švicarce) sve do konca 2008. godine i stvorili sve preduvjete za materijalizaciju VIKR-a. Često se provlači teza da je provedba ZID ZPK (konverzija) bila usmjerena rasterećivanju dohotka potrošača, izbjegavanju ovrhe nad nekretninom i zaštiti potrošača. Međutim, ako promatrate stvarne efekte zakona, najveću korist imale su upravo banke u čijim se portfeljima stambenih/hipotekarnih kredita vezanih za CHF materijalizirao valutni rizik (a koje su same i unatoč smjernicama i upozorenjima regulatora banke odlučile ignorirati) upravo radi valutne neusklađenosti prihoda potrošača i iznosa anuiteta koji je bio vezan za tečaj CHF, a na koji ni regulator ni banke nisu imale utjecaja.
Kako bi banke otklonile eksploziju tog rizika (a 63% nenaplativih ili djelomično naplativih kredita se definitivno kvalificira) bankama su preostale samo dvije opcije: uskladiti valutnu poziciju ugovora potrošača sa stambenim/hipotekarnim kreditima vezanim uz CHF u EUR kredit i podnijeti jednokratni trošak konverzije (zamjene otplatnih planova) od 6,32 mlrd hrk (828 mil eur) ili započeti s masovnim postupkom work out-a (prisilne naplate, ovrha nad nekretninama…) nad desetinama tisuća klijenata i početi bilježiti masovne troškove rezervacija za gubitke od neprihodonosnih plasmana (prema našoj procjeni 2,8 mlrd eur) za veći dio kreditnog portfelja hipotekarnih/stambenih kredita vezanih u CHF koji bi postao nenaplativ ili djelomično naplativ. Da nije bilo zakona o konverziji, banke bi bile prisiljene većinu od 2.8 mlrd eur pretvoriti u rezervacije koje bi bile veće od kapitala pa bi stoga silom propisa završile pod prinudnom upravom. Uvjeravanje javnosti kako je zakon o konverziji osmišljen i proveden radi potrošača je najuspješnija PR kampanja koje su banke kod nas do danas provele.
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana:
Banks do not create money for the public good. They are businesses owned by private shareholders. Their purpose is to make a profit.