Categories
Business Ekonomija

Windfall tax – porez na izvanrednu dobit

Ministarstvo financija pokrenulo je eSavjetovanje o izvanrednom porezu na dobit, pa sam čisto interesa radi bacio malo pogled na tu cijelu shemu i uočavam cijeli niz problema i nepravdi koje proizlaze iz ovako definiranog zakona (a za koje sam razmjerno siguran da ne jamče jednakost kako to naš ustav propisuje, čak i ne uzevši u obzir to da se obračun poreza proteže na protekle četiri godine, da će se porez odnositi na 2022. godinu kada poduzetnici nisu mogli znati da će on postojati, te da se u osnovicu za obračun koriste covid godine koje su bile osobito grube za neke od grupacija poduzetnika).

Napravio sam i okvirnu kalkulaciju (koja je vrlo gruba i vidim odavde da kalkulacija nije u svemu ispravna, osobito u situacijama gdje se pojavljuju gubici u prethodnim godinama, pa vam stoga dajem i excel tablicu za free download pa računajte sami).

Kriterij odabira u tablici su bila sva ona trgovačka društva koja su u 2021. godini iskazale prihod od 300 milijuna kuna ili većim (po javno objavljenim podacima FINA-e). Takvih društava ima ukupno 348 i to je najbliže što možemo doći procjeni koja će društva biti zahvaćena ovim zakonom. Ideja kalkulacije je bila da izračunam prosječnu dobit za protekli period od 2018-2021 i da onda vidim koliku dobit smiju ta društva imati a da ne prelete 120% prosjeka i uđu u prostor za Windfall porez.

Ono što je zanimljivo, postoji cijeli niz tvrtki koje za 2022. godinu moraju iskazati bitno nižu dobit od one iz 2021. da bi izbjegle plaćanje poreza. Excel tablica ima iskazanu bruto dobit po godinama za svako od društava, prosjek za sve četiri godine, kao i iznos maksimalne dobiti za 2022. godinu a koji ne “okida” windfall tax. U kolumni “postotak” nalazi se podatak koliko dobit za 2022. može biti veća ili mora biti manja a da ne bi ušli u kategoriju oporezivanja po ovom porezu.

Također je zanimljivo i vidljivo kako postoji niz kompanija koje mogu raznim računovodstvenim manevrima izbjeći plaćanje poreza (tu je situacija osobito zanimljiva za one koji funkcioniraju sa stranim dobavljačima ili tvrtkama koje su matice pa postoje pravila o transfernim cijenama koje se mogu “korigirati” da se podese bilance), potom imamo sve one kompanije koje funkcioniraju s intelektualnim vlasništvom (autorskim pravima i drugime gdje također postoji prostor), pa onda imamo pitanje što sa svim onim kompanijama koje su oslobođene plaćanja poreza na dobit temeljem olakšica (za investicije, nisam pratio tu regulativu dugo vremena ali pretpostavljam da postoje oslobođenja ovisno o visini investicije), pa potom imamo građevinare i njima slične koji tipično osnuju trgovačkog društvo za jedan objekt (kako bi kasnije izbjegli troškove jamstvenih rokova, to vam je kod nas praktički legalizirano izbjegavanje obveza) – pa stoga uopće nisu na radaru, onda imamo grupe poduzetnike koje prihode “razvuku” na više trgovačkih društava iako posluju kao jedno, a uvijek se možemo pitati za razlike u tretmanu tipično uslužnih djelatnosti gdje je kriterij prihoda u odnosu na druge kompanije sasvim drugačiji (200mil prihoda u uslužnoj djelatnosti je slično 1mlrd u proizvodnji a možda i daleko više u trgovini) – ima nekoliko društava koja su jedva ispod 300mil kuna prihoda a iskazuju dobit koja je bitno veća od 200mil kuna godišnje. Da ne govorim o tome da je teoretski moguće (a sada i financijski oportuno) dogovoriti s kojim od kupaca da ne plati fakturu na vrijeme kako bi ta potraživanja u trenutku predaje porezne prijeve bili stariji od 120 dana i mogli ubaciti u sporna potraživanja (dakle jeftinije je zadužiti se za obrtna sredstva nego plaćati kazneni porez na dobit). I na kraju tu su holding kompanije koje fakturiraju svojim tvrtkama kćerima svoje usluge upravljanja pa mogu “dozirati” porez na dobit i kroz taj parametar i izvući ga u društvo koje ne upada u kriterij posebnog poreza. Ukratko, čini mi se da ima dosta nepravde u kriterijima jer kriterij prihoda nije osobito logičan ili pravedan, te kako su se neki veliki dobitaši provukli ispod crte (ima nekoliko tvrtki koje su taman ispod 300mil kuna ali iskazuju dobit koja je vrlo bliska tom iznosu), dok će neki koji nisu zaslužili biti zahvaćeni.

Misao dana:
He said that there was death and taxes, and taxes was worse, because at least death didn’t happen to you every year.

Categories
Ekonomija Politika Priroda i društvo

Kako su naše mirovine završile kod slučajnog ministra Paladine

Vjerujem da ste pročitali članak na Index istragama koji objašnjava mehanizam kojim je novac kojeg uvjerljiva većina nas uplaćuje u drugi mirovinski stup nizom arbitrarnih i meni se čini očigledno kriminalnih transakcija pretočen u imovinu aktualnog ministra Ivana Paladine. Šteta prema mirovinskim fondovima je procijenjena na otprilike 12 milijuna kuna, što znači da je svatko od nas tko je obveznik plaćanja u drugi mirovinski stup (a to je u ovome času više od 80% radno sposobnih građana) sudjelovao u gradnji Paladinovog malog ilegalnog carstva s oko 10 kuna.

Mehanizmi kako se to dogodilo su detaljno opisani u seriji Indexovih članaka, no teško je ne postaviti nekoliko pitanja na koje bi nam netko morao dati odgovor.

Esencija problema je otprilike sljedeća; obavezni mirovinski fondovi upravljaju danas s otprilike 130 milijardi kuna i svake godine, ne računajući prinose, povećavaju se za oko 7 milijardi kuna novih uplata. Budući da su to najsnažnije financijske institucije u zemlji, za očekivati je da zapošljavaju najkvalitetnije moguće ljude koji će najvećom mogućom pažnjom upravljati tim novcem i donositi za svoje članove najpovoljnije moguće poslovne odluke. Ako je to tako, kako je onda moguće da su OMF-ovi odlučili kupiti obveznice Instituta građevinarstva Hrvatske nepunih godinu dana prije nego što je IGH završio u blokadi i potom u predstečajnoj nagodbi (s time da morate znati da u trenutku izdavanja obveznica Zakon o predstečajnoj nagodbi još nije postojao). Svaka moguća imalo temeljita analiza morala je pokazati značajne rizike investicije u takvu vrijednosnicu, i ti rizici su bili barem dijelom ugrađeni u obveznicu kroz vrlo visoki obećani prinos od 9%. Vrijedi reći kako nije moguće zaraditi novac bez rizika, no to ne znači da se novcem budućih umirovljenika smije igrati ruski rulet. Savjesna i temeljita analiza poslovanja IGH (povijesti, trendova, tržišta) morala je pokazati visoku vjerojatnost default događaja, posljedično stečaja, kao i neizvjesnosti naplate obveznice. Konteksta radi, IGH je u 2012. godini iskazao gubitak od nevjerojatnih 449 milijuna kuna, što je 50% više od ukupnih prihoda te godine i ne postoji izgovor kojeg bilo koji analitičar može dati a da pritom opravda ovu investicijsku odluku (a koja je donesena u lipnju 2012., usporedbe radi 2011. godinu je IGH završio s 13.5mil kuna dobiti i 429mil kuna prihoda). Vrijedi podsjetiti da 2012. godine kada su OMF-ovi odlučivali o kupovini, na snazi je bila i tadašnja, puno konzervativnija verzija Zakona koji regulira njihovo ponašanje. Pitanje je stoga kako je uopće moguće da sredinom najgore poslovne godine u povijesti IGH nekolicina analitičara u više fondova daju pozitivno mišljenje na kupnju tako rizično i izvjesno nenaplativog instrumenta?

Odgovor leži u činjenici da OMF-ovi vjerojatno uopće nisu slobodnom odlukom “kupili” ove obveznice, nego ako malo bolje pretražite internet, vidjeti ćete kako je IGH u istome trenutku kada je plasirao obveznice objavio kako je i iskupio svoje komercijalne zapise u gotovo istoj vrijednosti (a možemo “nagađati” kako je struktura vlasnika komercijalnih zapisa istovjetna ili vrlo slična strukturi vlasnika nove obveznice). To bi također značilo i da su OMF-ovi bili dobro upoznati s financijskom situacijom IGH-a najmanje godinu dana prije default događaja, te da su iz tog razloga utjecali na izdavatelja i kreirali obveznicu koja u svojim osiguranjima plaćanja ima i nekretnine (to također znači i da su se propustili naplatiti na vrijeme i time kasnije oštetili članove OMF-ova, ali vjerojatno i prekršili cijeli niz drugih zakona koji reguliraju trgovačka društva, obvezne odnose i pravila ponašanja na tržištima kapitala).

Svejedno, u času kada je IGH otišao u predstečajnu nagodbu (što se vidjelo godinu dana ranije, iz orbite, čak i lošim dalekozorom), OMF-ovi su se našli u situaciji da je obveznica odjednom nenaplativa. U instrumente osiguranja plaćanja ove obveznice naveden je u zalog i cijeli spektar raznih nekretnina, a koje su tijekom vremena, to sada znamo, redom završile kao privatna imovina aktualnog ministra Paladina. Na direktno pitanje zašto su prodali u bescjenje svoje potraživanje po osnovi obveznica, odgovor OMF-ova je vrlo proziran i neuvjerljiv, naime oni kažu kako Zakon koji regulira njihovo djelovanje izrijekom zabranjuje stjecanje nekretnina pa su stoga radije prodali obveznicu pod velikim diskontom nego da prekrše zakon. Znamo da je 54.5% obveznica ministar Paladina stekao za 200.000EUR kroz ortački ugovor sa Sergejem Gjadelkinom iako su se te obveznice u tome času nalazile u B2 kapitalu (kojeg naš Sergej, barem nominalno, nije mogao/smio kontrolirati pa je dobro pitanje koje bi se mogao upitati motivirani tužitelj; koju je točno polugu Sergej imao prema B2 kapitalu), a analogno tome za pretpostaviti je kako su i OMF-ovi prodali svoje obveznice sa sličnim diskontom. Pravu cijenu stjecanja mi ne znamo, a brojka od 30% koja se pojavljuje u Indexovom članku je bazirana na nekoj od internih valuacija jednog od fondova a koji se našao u javno dostupnom dokumentu; to nije jamstvo da je obveznica doista prodana za 30% nominale, prava istina je najvjerojatnije puno, puno gora za članove OMF-ova (ali spreman sam biti iznenađen :).

Taj gore navedeni alibi kojeg su OMF-ovi iskoristili je, gledajući povijesnu perspektivu, vrlo smiješan. Naime, OMF-ovi su stekli obveznicu koja je u svojoj pozadini imala “fail safe” zalog nekretnina; mislim da je validno pravno pitanje da li je u slučaju naplate svojeg potraživanja (iako je izrijekom zabranjeno u zakonu), osobito ako govorimo u kontekstu pažnje dobrog gospodara, bolje prodati obveznice za kikiriki (kao što su to učinili OMF-ovi) ili se naplatiti u značajno većem iznosu (ili u cijelosti, a možda i zaraditi) kroz prodaju nekretnina? Prateći tu izvrnutu logiku OMF-ova, svaki financijski papir koji kao osiguranje plaćanja u sebi sadrži nekretnine (što je ultimativno i univerzalno prihvaćeno sredstvo osiguranja) a koji bi mogao dovesti do situacija da OMF-ovi steknu nekretnine je za same OMF-ove nevjerojatno rizičan i neprihvatljiv instrument(!?).

Ali smiješni dio njihovog alibija je u biti ovaj; ako promatrate što je napravio ministar Paladina, nekretnine nisu uopće u njegovom vlasništvu nego se vode na Auctoru kao skrbniku čiji je posao unovčiti te nekretnine. Tko kaže da OMF-ovi nisu mogli napraviti apsolutno istu shemu i tako se pokušali naplatiti i pritom uopće ne prekršiti zakon (ili barem da daju dojam da su se trudili)? Iz imovinske kartice ministra Paladina znamo koliko te nekretnine i potraživanja vrijede danas, tako da su naši OMF-ovi i ovdje kolosalno pogriješili u svojim procjenama.

Problematični dio (što je ujedno i osnov šanse da se sva ta imovina i u međuvremenu stečeni prihod vrati u početno stanje), a koji se odnosi na ministra Paladina je činjenica da je on cijelo ovo vrijeme povezana osoba, a povezane osobe ne smiju glasati na skupštinama, uključivo i na skupštinama imatelja obveznica. Dobro je pitanje i zašto nije preispitan status Paladine obzirom da je moralo bit poznato kako je on potencijalno povezana osoba (povezanom osobom ga čini više elemenata, činjenica da je bio predsjednik uprave IGH, činjenica da je barem neko vrijeme bio i dioničar IGH, te naravno ortački ugovor koji je na svjetlo dana izronio tek kroz Indexovu istragu). U trenucima kada su se razvrgavale prethodne odluke o namirenju iz prodaje nekretnina (vidi Indexov članak), članovi skupštine imatelja obveznica su znali ili morali znati da postoji vjerojatnost da je Paladina povezana osoba. Još jedan proziran odgovor vjerojatno leži u činjenici da je na skupštini glasao kroz institut skrbničkog računa putem opunomoćenika pa su članovi skupštine mogli ustvrditi da ne znaju tko je stvarni vlasnik te da povezanosti nema (malo neuvjerljiv argument kod obveznice sa svega nekoliko vlasnika, ali bitno je da postoji barem minimalni osnov za “deniability”; bilo bi zanimljivo vidjeti zapisnike o glasanju i kako je skrbnik glasao i u čije sve ime, da li je glasanje bilo pojedinačno ili skupno jer i to ima konsekvence u potencijalnom sudskom postupku, kao i preispitati da li skrbnik ima zakonsku obvezu prijaviti ili odgovarati za glasanje povezanih osoba, što je u konkretnom slučaju morao znati).

Kako god okrenuli, promatrajući ovu cijelu krimi priču iz današnje perspektive, moramo odlučiti vjerujemo li OMF-ovima da su napravili detaljnu i savjesnu analizu koja je unatoč tome što upošljavaju najbolje analitičke umove, svejedno dovela do milijunskih gubitaka za članove (te da nisu svjesno sudjelovali u procesu dovođenja IGH u default), ili pak govorimo o cijelom kaskadnom nizu situacija u kojoj su OMF-ovi demonstrirali krajnji nemar i ne samo propustili zaštititi imovinu fonda nego možda čak i otvoreno pogodovali trećim stranama na štetu svojih članova (u ovome slučaju ministru Paladini kao krajnjem vlasniku obveznica). A ako je to tako, legitimno pitanje je koja je bila protučinidba i prema kome točno?

Obavezni mirovinski fondovi do 2014. godine uopće nisu imali zakonsku obvezu izvještavanja o svojim rezultatima, a do danas nije definiran ni obvezni raspon podataka koji bi se u takvom izvještaju morao naći (što je veliki propust HANFA-e), pa se kao rezultat izvještaji pojedinačnih fondova bitno razlikuju u opsegu, sadržaju ali i metodologiji (ili nedostatku iste). Transparentnost poslovanja OMF-ova je mala ili nikakva i u osnovi im moramo vjerovati na riječ da posluju savjesno i/ili uspješno. Ja pak smatram da im ne treba previše vjerovati i da sve treba preispitati jer o tome, ali doslovno, ovise naše mirovine.

I posljednje, negdje u nekom od komentara napisano je kako je ovih 12 milijuna samo kap u moru od 130 milijardi kuna i zašto se uzbuđujemo na tako minornom gubitku. Moj argument je apsolutno identičan, ovo doista je malena kapljica, no more se sastoji od puno kapljica poput ove i pitanje je koliko je ovakvih investicija bilo, kao i na kojim se sve razinama manipulira ili oštećuju članovi fonda; koliko još ima novopečenih bogataša poput Ivana Paladina, a koji su svoje male tax-free imperije stvorili o trošku članova mirovinskih fondova?. Uz malo sreće, ovo će biti kapljica koja će preliti čašu i natjerati regulatora HANFA-u da se ozbiljno pozabavi OMF-ovima, kao i zakonodavca da u nadolazećoj i neizbježnoj “reformi” mirovinskog sustava nepovratno ugradi mehanizme transparentnosti, odgovornosti i nužnosti vezanja nagrade za rezultate koji u ovom času nedostaju.

p.s. samo da bude totalno jasno, duboko vjerujem da je individualizirana štednja (kroz obavezne, dobrovoljne mirovinske fondove i na cijeli niz drugih načina) jedini mogući oblik mirovine koji jamči iole smislenu mirovinu, na državnu mirovinu I stupa nemojte previše računati (osobito ako ste mlađi), to što sam vrlo kritičan prema našim OMF-ovima ne znači da ne podržavam taj model (dapače)

Misao dana:
“A man approaching retirement called the retirement office to inquire about his pension. Afterward, he was asked if his wife worked. “She’s worked all her life making me happy”, he replied. “Yes sir, but has she earned money to receive her pension?” “When we got married we agreed on an arrangement”, he said. “I would earn the living, and she would make the living worthwhile”.

“Make the living worthwhile”…have we forgotten the very essence of that? Have we forgotten to live for someone else, that doing so IS what makes a living worthwhile?”

Categories
Edukacija i školstvo Internet

Praćenje kvalitete zraka

Prije nekoliko godina sam otkrio kako sam odjednom postao osjetljiv na pelud, najviše reagiram na ljetnu/jesensku sezonu ambrozije koju više ne mogu preživjeti bez redovitog uzimanja lijekova (a povremeno i kortikosteroida u doista lošim danima). Osjetim i ove proljetne peludne groznice (peckanje u očima, smetnje u disanju) ali to mogu prebroditi bez lijekova.

Prirodno je onda da pokušavam kontrolirati svoju okolinu kako bih na razne načine ublažio utjecaje prašine i peludi, pa je tokom vremena nastao cijeli niz raznih mehanizama praćenja kvalitete zraka oko mene.

Većinu svog vremena provodim u uredu pa je puno toga koncentrirano u uredu. Mjerenje sam krenuo raditi uz pomoć Netatmo uređaja koji je zgodan jer mjeri niz elemenata bitnih za kvalitetu zraka u uredu, od kojih je svakako najbitnije mjerenje koncentracije CO2 u prostoru.

Koncentracija CO2 tijekom ožujka 2022.

Mjerenje CO2 je bitno jer izloženost prevelikim količinama CO2 dovodi do zamora i glavobolja, ali puno bitnije, ako se nalazite u okolini s više od 800ppm-a CO2, tada je narušena vaša sposobnost donošenja odluka (skoro kao da ste pijani tj. pod utjecajem alkohola).

Netatmo, iako brine o mnogo toga vrlo malo kaže o količini nečistoća u zraku pa sam da bih to pokušao riješiti, nabavio Xiaomi Air Purifier Pro. Ovaj pročistač koristi laserski senzor koji mjeri onečišćenja u rangu od 2.5 mikrometara (a koji su najveći izvor problema za disanje) i ovisno o očitanju pokreće filter koji potom filtrira zrak u svojoj okolici. Da bih imao kakav-takav pregled što se događa sa zrakom, kupio sam prošle godine i Ikea Vindriktning senzor, to je vrlo jeftini senzor koji pak koristi IR svjetlo za mjerenje kvalitete zraka (to znači da je za red veličine neprecizniji). Ovaj senzor je zanimljiv zato što na sebi ima mali semafor (zeleno, narančasto i crveno) pa možete lagano vidjeti koja je kvaliteta zraka (iako možda nije najpreciznije izmjerena). Slični semafor ima i Netatmo ali se odnosi samo na koncentraciju CO2 u prostoru.

Xiaomi Air Purifier Pro dashboard (u mojoj Android aplikaciji).

Ovo se naravno sve odnosi na kvalitetu zraka u samom uredu, no nečistoće dolaze izvana i tu u biti dolazimo do razloga zašto pišem ovaj tekst. Ako se sjećate, tijekom studenog prošle godine imali smo u nekoliko dana niz tekstova koji su govorili o tome kako je Zagreb najzagađeniji grad na svijetu. Problem imamo i s kriterijima što je točno zagađeni zrak, jer kao i u mnogim drugim situacijama postoji niz standarda. Na internetu ćete najčešće pronaći reference na AQI – Air Quality Index što je američka mjera kvalitete zraka, dok bi mi trebali mjeriti po EU AQI indexu (koji je vrlo sličan, razlikuju se u periodima uzorkovanja). U AQI indexu se mjeri štošta, poput ugljik monoksida, ozona, sumpora, NOx, olova i 2.5 i 10 mikrona čestica. Čestice od 10 mikrona se odnose na peludi i prašinu, dok ove od 2.5 se odnose na kemijske spojeve (a manje od 1 mikrona na bakterije i viruse). Jedan od problema s indeksom kvalitete zraka je i nedovoljan broj postaja koje mjere kvalitetu ili mjere samo dijelove indeksa. Ima dosta izvora za kvalitetu zraka, poput Hidrometeorološkog zavoda, Ministarstvo gospodarstva, a postoje i “amaterske” postaje poput one moju je postavio Možemo!.

Jedan od većih svjetskih kontributora je i IQAir, tako da ako imate neku od njihovih stanica za mjerenje kvalitete zraka onda možete odabrati da se podaci izmjereni na vašoj postaji (a riječ je o poluprofesionalnoj opremi) može dijeliti s ostalima. Nakon serije članaka o lošem zraku u Zagrebu, moj prijatelj Nikola Vrdoljak (iz Agencije 404) je bio u kontaktu s ekipom iz IQAir-a te su oni, kako nema dovoljno postaja u Zagrebu donirali nekoliko komada njihovih postaja kako bi ih postavili (veliko hvala IQAir-u). Jedna od njih se nalazi od nedavno i na zidu mog ureda i počela je “dijeliti” svoje podatke sa svijetom, pa tako mjerenja ulaze u svjetsku statistiku. Konkretnije, postavili smo IQAir AirVisual Outdoor stanicu, a koja je opremljena modulima za mjerenje temperature, vlažnosti, pritiska zraka, te mjerenju 10, 2.5 i 1 mikron čestica u zraku.

Dashboard moje IQAir stanice na dan pisanja teksta.

Rezultati moje stanice koja je non-stop spojena na internet tako postaju dio svjetske statistike, te su uključeni u razmjenu podataka o mjerenju kvalitete zraka u gradu Zagrebu. Ako želite promatrati što se točno događa na mojoj stanici (a koja je locirana otprilike pored raskršća Donjih Svetica i Vukovarske), to možete u bilo kojem času pogledati ovdje. Moj dashboard (vidi sliku gore) je puno detaljniji od ovog javnog, no podaci se i dalje slijevaju gdje trebaju. Kroz praćenje mjerenja posljednjih dana, uočavam da je koncentracija čestica od 10 mikrona kontinuirano u zelenom, dok se koncentracije manjih čestica često dižu iznad optimalnih vrijednosti. IQAir prikuplja podatke iz raznih izvora, ali i dijeli podatke s ostalima pa tako možete dobiti i API ključeve kako bi se zakvačili na njihov API servis i direktno preuzimali željene podatke.

Još jedan dashboard, koji pokazuje ažurne rezultate mjerenja.

p.s. ovo nije sponzorirani tekst nego moj mali pokušaj da bacite pogled na kvalitetu zraka i da pročitate ovih nekoliko linkova koji se odnose na mjerenja, bitne parametre kvalitete i da (koliko to možete) pokušate utjecati na to da boravite u zdravom prostoru i znate što možete očekivati od dugotrajne izloženosti lošem zraku

Misao dana:
People today have forgotten they’re really just a part of nature. Yet, they destroy the nature on which our lives depend. They always think they can make something better. Especially scientists. They may be smart, but most don’t understand the heart of nature. They only invent things that, in the end, make people unhappy. Yet they’re so proud of their inventions. What’s worse, most people are, too. They view them as if they were miracles. They worship them. They don’t know it, but they’re losing nature. They don’t see that they’re going to perish. The most important things for human beings are clean air and clean water.