Categories
Gadgets

Još jedan Huawei gadget, ovaj puta P40lite

Prije nešto dana sam napisao kraći osvrt na Huaweijev top “napravili smo jer možemo” Mate Xs model mobilnog telefona, a danas evo nešto da napišem o praktički lower end modelu Huawei P40 lite, a kojeg danas možete kupiti za svega malo više od 2.000kn.

Ovaj telefon uspoređujem prvenstveno s mojim već pomalo “starim” (nešto malo više od godinu i pol) iako i dalje vrhunskim Mate 20pro. dimenzijama, P40lite je jedva malo veći od Mate20pro i nekoliko grama lakši. Po količini memorije i prostora za pohranu su istovjetni, kao i većina drugih parametara koja je ista ili vrlo uporediva s Mate20pro. Razlika, a koja je očigledna, je u tome što P40lite ima nešto slabiju selfie kameru (“samo” 16 mega pixela), stražnja kamera je nešto bolja na P40 lite ali je zato širokokutna slabija od Mate20pro, nema NFC-a (za kojeg vjerojatno ni ne znate čemu točno služi), i ima 3.5mm priključak za slušalice makar možete koristiti i USB-C ako ih imate. Oba smartphonea podržavaju brzo punjenje i oba posjeduju osmerojezgreni procesor s time što P40lite ima oko 10-15% niži takt po jezgrama pa je i ponešto sporiji (što ja nisam uspio osjetiti). P40lite podržava dvije SIM kartice (kao i većina drugih Huawei telefona) i spaja se na praktički sve što možete zamisliti ili kroz 4G ili kroz WiFi. Baterija je iste veličine (4.200mAh) iako je moj subjektivni dojam da P40lite bolje upravlja i duže traje sa svojom baterijom. Ima sličnosti i razlika – ipak je ovo jeftiniji model pa je i ekran nešto manje rezolucije ali i dalje bitno više od FHD-a, možda je staklo ekrana nešto lošije, ne bih znao jer mi telefoni ne ispadaju iz ruke pa mi to nije kriterij, a skener za otisak prsta je integriran u prekidaču a ne u ekranu kao na Mate20pro – ali mislim da bez neke pretjerane dvojbe možete zaključiti kako ono što je bilo top model prije godinu i pol danas spada u nižu kategoriju pametnih telefona (ja promatram P seriju kao premium seriju consumer uređaja, dok su Mate više namijenjeni nekoj corporate/business okolini, P40lite je u tom sustavu “najslabiji” Huaweijev telefon, iako sam Huawei ima i niz drugih telefona nižih karakteristika i još povoljnije cijene – zato je možda pogrešno reći kako je P40lite niža kategorija jer je definitivno riječ o pametnom telefonu vrlo raskošnih karakteristika ali niske cijene). Sažeto; telefon je brz i cjenovno povoljan, baterija traje a kamera je vrhunska (i na kakve smo inače navikli kod Huawei pametnih telefona).

Huawei P40 lite

I sada kada smo obavili cijelu diskusiju oko hardware-a, red je da se pozabavimo “slonom u sobi” i popričamo malo o softveru jer situacija ovdje nije toliko jednostavna (makar daleko da je od komplicirane). P40 serija telefona je ona koja nema u sebi google play services, to ukratko znači da ne možete iz google play storea downloadati aplikacije, u biti ne samo to nego s P40 smart phoneima uopće nemate google play store. To možda zvuči alarmantno ali situacija je u biti vrlo jednostavna za riješiti na puno međusobno različitih načina.

Primjerice, ono što me jako začudilo jest to da u Huawei App Gallery (ekvivalentu gore spomenutog Google App Storea) imate cijeli niz aplikacija koje bi možda tražili na google-u. Recimo, ja koristim MS Office na svojem Mate 20pro i Office možete downloadati iz Huaweijevog dućana. Zanimalo me dosta što je sa Facebookom, Whatsappom ili Instagramom i oni su također dostupni ili kroz dućan ili kao direktni download (to me u biti skroz zateklo, jer je WhatsApp ponudio download aplikacije koju potom samo pokrenete i to je to; možemo diskutirati da li je to klik više ili manje ali aplikacije su tu). Huaweijev dućan uključuje i da se “predbilježite” za trenutak kada aplikacija bude dostupna a nudi i potencijalne zamjene za popularne aplikacije, a sam Huawei tvrdi (a to nije osobito teško provjeriti), ako sve bitne top aplikacije postoje i u Huawei app storeu.

Problem može nastati kada krenete u neke malo egzotičnije ili u našem slučaju lokalnije vode, a konkretni problem može biti recimo internet bankarstvo. Na sreću, i tu je lagano doskočiti problemu i to tako da instalirate na svojem i bilo čijem drugom telefonu Huaweijevu aplikaciju “Phone Clone” i jednostavno prekopirate aplikaciju s bilo kojeg drugog Android telefona. Nekada davno je migracija s telefona na telefon bila totalna gnjavaža i veliki rizik no PhoneClone funkcionira besprijekorno i brzo, vrlo malo klikanja i konfiguriranja i aplikacija je kod vas. Probao sam i pokrenuo i Zabino i PBZovo internet bankarstvo i oba funkcioniraju.

I zadnje, ako vam čak ni sve to nije dovoljno i baš vam treba google play store i pripadajući servisi, postoji cijeli niz raznih metoda kako ugraditi naknadno play store i nastaviti koristiti uređaj kao da je i bilo koji drugi Android telefon. Prva metoda uključuje download i instalaciju sa USB sticka (USB-C stick nije baš široko dostupan svima po džepovima, makar ih možete kupiti u bilo kojem dućanu koji prodaje informatičku opremu), po svemu sudeći, jednom kada google play odluči da je riječ o autoriziranom uređaju (a to je ono kada se ulogirate svojim google accountom) daljnjih poteškoća više nema. Metoda ima još i redovito se pojavljuju nove (koje su uglavnom jednostavnije od gornje) i one uključuju direktni download i instalaciju aplikacija koje potom obave proces instalacije svih potrebnih aplikacija i servisa.

Kako ja i inače preferiram alternativna rješenja i izbjegavam Google kao platformu (što ne znači da sam totalno u tome uspješan), iznenadio sam se koliko je jednostavno i “trouble free” instalirati sve aplikacije koje me zanimaju. Najviše sam brinuo o Facebook/Messenger/WhatsApp kombinaciji (s time da ne koristim Messenger), a potom za internet bankarstva. Sve je proradilo iz prvog pokušaja. Jedine aplikacije koje vidim da neće raditi su aplikacije tipa Netflix ili HBO GO koje se oslanjaju na DRM kojeg Huawei jednostavno nema (ima vjerojatno svoj ali ga Netflix ne prepoznaje, barem zasada). Naravno, nitko normalan ne gleda filmove na mobilnom telefonu, ali ako koristite uređaje tipa ChromeCast onda ste u problemu (meni je taman Amazon Echo u dolasku pa me zanima kako će to raditi s Huaweijem, ekipa po internetu kaže da možete downloadati i Amazonov app store što nisam pokušao). Američko Kineska borba oko 5G-a će sasvim sigurno trajati neko vrijeme, ali može se lagano dogoditi da ameri počnu popuštati u času kada shvate da je Huawei počeo graditi svoj vlastiti eko sustav u kojem oni nisu pozvani. Promatrao sam razvoj Huawei app store-a posljednjih nekoliko mjeseci i app store iz primjerice prosinca prošle godine opsegom i odabirom nije ni na koji način usporediv s daleko širom ponudom koju imate danas i koja je definitivno adekvatna za veliku većinu korisnika.

Ako vam treba solidan uređaj za razmjerno malo novaca Huawei P40lite je solidan i dobar izbor (i sasvim sigurno ga treba ozbiljno razmotriti bez obzira na koji ste se uređaj namjerili). Vjerojatno će vas prijatelji i Samsung ljubitelji plašiti s nedostatkom Google Play Store-a, što može biti problem ako ste neki bazični korisnik telefona a često koristite neku od aplikacija koje nema u Huaweijevom dućanu aplikacija, no uvijek imate tech-savy kćer, sina ili kolegu koji će se s time izboriti bez velike muke. Ako koristite standardne društvene mreže, WhatsApp, Viber i slične aplikacije za razmjenu poruka te koristite neko od domaćih internet bankarskih aplikacija onda uopće ne morate brinuti (nešto slično je napisao i zaključio urednik Bug-a Dragan Petric prije nekoliko dana).

Misao dana:
The good news about computers is that they do what you tell them to do. The bad news is that they do what you tell them to do.

p.s. u duhu transparentnosti; morate znati da surađujem s Huawei-jem koji mi je i osigurao ovaj uređaj, nadalje – Huawei nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

Categories
Gadgets

Huawei Mate Xs (mali osvrt na ovaj gadget)

U ovim teškim koronavirus vremenima pravi je trenutak da vas malo zamaram novim gadgetima (nisam to već dugo radio). Naime, negdje u samom početku korona krize dobio sam na višednevno igranje smartphone Huawei Mate Xs, neke recenzije ste sigurno već čitali, ali evo nekoliko mojih dojmova a za koje mislim da nisu previše spominjani.

Huawei Mate Xs je jedan od onih uređaja koji zbunjuju samom svojom pojavom. Riječ je o mobilnom telefonu u sasvim novom “form factoru” i onako na prvu, naviknuti kakvi jesmo na uobičajene formate i oblike smartphonea teško je a ne razmišljati o ovom telefonu kao čudnom odabiru. Istovremeno, sjećam se moje prve diskusije s direktorima VIPNET-a tamo krajem devedesetih kada sam tražio da počnu prodavati BlackBerry-e pa su mi rekli da oni to nikada neće prodavati jer nitko normalan ne želi čitati mailove ili surfati (tadašnjim) internetom preko telefona (toliko o tome). Makar me Mate Xs kao geek-a kakav jesam zanimao kao zanimljivi gadget, moje razmišljanje je više išlo u smjeru “ne vidim se kao vlasnik takvog smartphonea” (čak i kada bih imao dovoljno novaca da ga kupim jer je ovo vrlo, vrlo skupi smartphone). Uočite korištenje prošlog vremena u prethodnoj rečenici jer se do kraja mojeg malog druženja s uređajem par stvari promijenilo.

Kao prvo, kada primite ovaj smartphone u ruku, on sa svojim metalnim i masivnim kučištem izgleda moćno i solidno. Neki će možda reći da je telefon krupan i težak (s 300 grama težine i 11mm debljine kada je sklopljen definitivno spada u kategoriju vrlo teških), no meni baš odgovara držati solidni komad telefona i moj već ostario (ali i dalje vrlo moćan) Huawei Mate 20pro u usporedbi izgleda kao nježna igračka. Nadalje, u usporedbi veličine ekrana, Xs je definitivno veći i to mi odgovara također. Dijelom zato jer volim veće ekrane i kada više toga stane na njih, a dijelom zato jer me biologija hvata posljednjih nekoliko godina i praktičnije je s naočalama čitati s većeg ekrana nego s manjeg (ekrani ionako evoluiraju prema sve većima, pokušajte se sjetiti prvih smartphonea od prije 10+ godina i njihovih minijaturnih ekrančića do ovoga sada). Ova veličina je baš dobra mjera veličine i solidnosti uređaja (znate kako govore za aute “ne rade više danas takve aute” kao nekad, tako i ovaj telefon u ruci super leži i ima tu neku kvalitetu mase koju moderni tanki, zaobljeni telefoni jednostavno nemaju). To također znači da ga nećete tek tako staviti u džep, ali svejedno nije ni neugodno ili nezgrapno velik.

Druga bitna karakteristika Mate Xs-a je u tome da ga možete “preklopiti”. Njegov ekran je napravljen iz najnovijih fleksibilnih OLED ekrana koji je za razliku od konkurenata izveden tako da ekran u biti obmota vanjski plašt smartphonea. Ovo tehničko rješenje koje zasada koristi samo Huawei se meni čini logičnijim iz jednostavnog razloga što Xs ima samo jedan ekran (koji radi ili polovica kada je sklopljen ili cijeli kada je rasklopljen – u tehničkoj dokumentaciji oni navode dva ekrana iako je on izveden iz jednog komada, moguće je da je riječ o dva panela ali to je u ovom slučaju više pitanje semantike nego vidljive razlike jer spoj dva ekrana nije moguće vidjeti), no puno bitnije, radijus rastvaranja ekrana je bitno veći nego kod drugih uređaja pa je i stress, a analogno tome i otpornost ekrana na traume bitno bolja.

Kada rasklopite telefon, onda se cijeli ekran magično uključi i preformatira na novu rezoluciju i odjednom, umjesto telefona s malim ekrančićem u rukama imate pravi pravcati tablet. Tu je u biti i najveće iznenađenje ovog telefona i razlog zašto sam promijenio svoje mišljenje o njemu, jer je kada se odlučite na dugotrajnije surfanje ili bilo kakav solidan rad na Huawei Mate Xs-u, veličina ovog ekrana više nego dovoljna za neki imalo ozbiljan posao. Klasične android aplikacije se iz smartphone moda same prebace u tablet način rada i stvari funkcioniraju besprijekorno, a zahvaljujući opakom hardveru koji je po puno kriterija usporediv (a često i nadmašuje) mnogobrojne desktope ili notebooke na koje ste naišli, nije nikakav problem otvoriti word ili excel i složiti ili korigirati neki tekst ili se baciti u malo tablične kalkulacije. Neću vas posebno zamarati tehničkim karakteristikama, ali mislim da nije pretjerivanje kada se kaže da ovaj telefon ima više memorije (RAMa i storagea), veću rezoluciju ekrana i procesor s više jezgri nego notebook ili desktop kojeg vjerojatno koristite. Sve druge karakteristike smartphonea (a tu osobito mislim na foto/video mogućnosti) su apsolutno u rangu top Huawei modela i ne vidim da možete na to imati primjedbu. Btw. svi Huawei uređaji dolaze kao dual sim uređaji (s time da umjesto drugog SIMa možete ubaciti i dodatnu memorijsku NM karticu – ozbirom da uređaj stiže s 512GB za pohranu podataka pitanje je zašto bi ta opcija nekome trebala, ali ako treba tu je).

Xs dolazi s 4.500mAh baterijom koja bi morala dati puni dan rada bez neke pretjerane muke. Naravno, ako nakrcate stotinu aplikacija koje sve rade u pozadini, a odlučite na rastvorenom telefonu pregledati cijelu sezonu “Better call Saul” onda možete očekivati da će bateriju biti potrebno dopuniti, no sa 65W brzim punjačem (koji je dovoljno jak da puni i moj notebook!?) nije nikakav problem u desetak minuta rapidno dopuniti bateriju i nastaviti dalje. “Autonomija” ne bi nikome smjela biti problem.

Problem koji bi mogli imati i zbog kojeg ćete dobro razmisliti hoćete li koristiti Xs je pitanje aplikacija. Naime, ovo je mobilni uređaj koji nema (standardno) Google Play Servise i to bi za mnoge mogao biti problem. Na sreću, ima puno različitih načina kako tome doskočiti. Prvi, vrlo jednostavan i nevjerojatno efikasan način je korištenje Huaweieve Phone Clone aplikacije koja omogućava direktno kopiranje s bilo kojeg Android telefona. Jednostavno instalirate aplikaciju na oba telefona (iz google ili huawei app storea) i preselite aplikacije, sadržaj i settinge na Mate Xs bez razmišljanja. Moja procedura prilikom zamjene telefona je uvijek bila instalacija od nule (iz puno razloga), no za potrebe testiranja sam iskoristio Phone Clone i bio sam doista iznenađen koliko je brzo i temeljito prebacivanje s jednog na drugi telefon (mene je doista teško iznenaditi ali PhoneClone me doista razveselio – ovaj recept radi s bilo kojim Huawei telefonom, tako da nije ograničeno na Xs). Mimo toga, na internetu imate cijeli niz shema kako instalirati Google Play Servise i onda se ovaj telefon ponaša kao i bilo koji drugi Android. Razlika je jednostavno ako koristite neku aplikaciju koja koristi DRM (Digital Rights Management) pa vam onda recimo neće raditi Netflix aplikacija, tako da zasada ništa od “Better call Saul” na Xs-u (zato poslušajte Davida Lyncha što kaže na tu temu).

Huawei Mate Xs me iznenadio, iskreno nisam očekivao da ću doći do zaključka kako je ovaj savitljivi ekran korisna evolucija u smartphone svijetu, no nakon što sam se igrao s njime moram revidirati taj stav i mogu zamisliti niz situacija u kojima bi ovaj uređaj mogao biti praktično rješenje i zamijenio tablet i/ili notebook koji nosim sa sobom. Osim toga, to što Mate Xs nema google play se pokazalo kao bitno manji problem od očekivanog i doslovno sve aplikacije koje koristim (od whatsappa ili vibera, preko facebooka i instagrama, netbankinga, pa sve do MS Office-a) su se ili prekopirali i samo nastavili raditi, ili sam ih sam pronašao unutar Huaweievog app dućana. O tome ću malo više uskoro, jer sam dobio još jedan telefon za igranje (Huawei P40 lite). U međuvremenu, ako vas dopadne Mate Xs, poigrajte se s njime jer bi se mogli ugodno iznenaditi.

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII – and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.

p.s. u duhu transparentnosti; morate znati da surađujem s Huawei-jem koji mi je i osigurao vrijeme s ovim uređajem, nadalje – Huawei nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

Categories
eDržava Ekonomija Politika

O padovima (BDP-a i proračunskih prihoda)

Jučer na sjednici vlade se govorilo o gospodarskim rezultatima i očekivanjima u ovoj godini. Ministar Marić je tako podijelio projekcije kretanja gospodarstva koja je proglasio “konzervativnima” što je donekle čudna formulacija u ovim okolnostima, pojašnjavajući što to znači nije bio puno precizniji kada je rekao:

Projekcije su nam i do sada bile konzervativne, pa je izvršenje bilo bolje. U ovom okolnostima uzet je također konzervativan pristup.

Malo je nejasno što to znači, da li to znači da je do sada vlada prognozirala manji rast nego što je stvarno bio slučaj (nekako mi je ostalo kako uporno precjenjuju rast), ili to pak znači da su sada pad procijenili većim nego što ga doista očekuju? Jer ako je tako, onda je ova rečenica još zanimljivija:

Bazni scenarij po njegovim riječima ne uključuje pretpostavku da se virus vraća najesen, uz posljedično ponovno zatvaranje ekonomije.

Što je od toga točno konzervativna procjena meni je i dalje nejasno (ministar Marić i dalje misli da se može spasiti turistička sezona u što duboko sumnjam).

Ipak, neusporedivo mi je zanimljivija ova rečenica koja je prošla totalno ispod radara a koja mi se čini apsolutno komičnom (iako ima daleko boljih pridjeva kojima bi se mogla opisati):

Vlada je u Programu konvergencije za 2020. i 2021. godinu za ovu godinu projicirala pad BDP-a za 9,4 posto, a za 2021. očekuje oporavak po stopi od 6,1 posto te manjak proračuna opće države od 6,8 posto BDP-a ili 24,8 milijardi kuna u 2020., a u 2021. godini projicirano je smanjenje manjka proračuna opće države na 2,4 posto BDP-a.

Ja sam opet nešto računao pa mi je taj scenarij vrlo, vrlo nevjerojatan, naime moja kalkulacija prebačena u tablicu čisto da vidite vremenski slijedi izgleda ovako:

Samo da objasnim od čega se tablica sastoji, imamo vremenski slijed od 2002. do 2019. godine, podaci o rastu BDP-a u drugoj kolumni su stigli iz tablice glavnih makroekonomskih indikatora HNB-a (podaci za 2018. i 2019. su i dalje privremeni, dakle i dalje ne znamo 100% točno koliki je rast bio). Podaci o potrošnji opće države dolaze iz tablice vremenskih serija Ministarstva Financija (koju sam koristio već ranije). Do 2014. imamo samo podatke središnje države, a potom se prebacujemo na opću državu (iskreno, to su malo kruške i jabuke ali kako je uvjerljiva većina opće države i dalje središnja država prisiljen sam vjerovati kako su odnosi, jer nas oni zanimaju, točni ili vrlo, vrlo blizu točnih). Da bi situacija bila još kompliciranija, napominjemm da je između 2014. i 2015. godine došlo do promjene metodologije konsolidacije opće države pa je prekinut vremenski slijed (pa se zato prebacujemo iz treće u četvrtu kolumnu radi kalkulacije). I u posljednjoj kolumni se nalazi rast opće države (dakle koliko je para više prikupljeno).

Dva su bitna zaključka koja proizlaze iz gornje tablice, prvi od njih je da rast BDP-a od 1% donosi otprilike 2% rasta proračuna (to je prst puta oko metoda, prosjek je 1.71% opet uz par intervencija u brojeve). Analogno tome, pad BDP-a od 1% donosi i pad poreznih i drugih državnih prihoda od 2% proračuna (pa slagali se mi s time ili ne). To znači da ako nam BDP pada 9.4% onda očekujemo pad proračunskih prihoda (aka. proračunska rupa za koju se moramo zadužiti) od cca. 16%. To je jako daleko od gore spomenutih 6.8 posto BDP-a i ima nekoliko mogućih objašnjenja (makar se uglavnom čini kako naši političari namjerno bacaju krive podatke samo zato da se ne shvati što su točno rekli):

  1. Pad BDP-a se računa kao apsolutna brojka u odnosu na rezultat kojeg smo postigli u 2019. godini, dok naš ministar pad proračunskih prihoda računa ne u odnosu na postojeći proračun nego na proračun nakon rebalansa – a taj rebalans prvo mora resetirati plan 2020 (a plan je bio 2.8%) na stanje iz 2019 da bi tek onda došli do pada od -9.4% (što nam dijelom daje gabarite koliko misle srezati proračun, jer treba zbrojiti 2.8% plana s 9.4% pada, pa smo u biti na 12.2% – moj opis tog rezanja je jednostavan i nadam se razumljiv: nedovoljno).
  2. Druga metoda da ra razlika između pada BDP-a i pada proračunskih prihoda ne bude takva jest ta da se uvedu neki novi porezi. Ako pogledate gornju tablicu, postoje dvije godine (pada) u kojima razlika proračunskih prihoda i pada ne prate gornju formulu to su 2009. i 2012. godina. U 2009. godini je vlada Jadranke Kosor uvela krizni porez, čime se nadomjestila pad ekonomske aktivnosti i pripomoglo da se na duži rok država zakopa u recesiju. Drugi takav događaj je 2012. godina, kada je Milanovićeva vlada podigla PDV s 23% na 25% i također nadomjestila proračunsku rupu.

Ono što je gotovo sigurno jest to da će pad BDP-a biti ogroman (promatrajte samo procjene prvih kvartala zapadnih zemalja u kojima je kriza tek kretala u krajem prvog kvartala, drugi će biti devastirajući), a sve skupa to stavite u relaciju s nama gdje smo drugi kvartal pregazili, a koncentracija našeg turističkog BDP-a dolazi u trećem kvartalu. Tako da “konzervativno” nije metoda kojom treba pristupiti procjenama.

Vlada se priprema na izbore i uvažavanje činjenica i ekonomskih pravila im ne ide ni u normalnim vremenima, a kamoli vremenima krize a ponajmanje u vremenima izbora. U sljedećim tjednima možemo od njih očekivati puno magle, suludih obećanja i otvorenog laganja.

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared, and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.