Categories
Internet

Rat kakvog još nismo vidjeli

Objava više od dvije stotine tisuća izvješća američkih diplomatskih predstavništava očekivala se još od svibnja ove godine kada se počelo o tome javno raspravljati, a u lipnju ove godine u Iraku je uhićen Bradley Manning. Bradley je američki vojnik osumnjičen za curenje, no on je samo jedan od više od tri milijuna američkih službenika koji ima pristup SIPRNet-u, privatnom intranetu američke administracije koji povezuje diplomatska predstavništva i koji se koristi kao “silos” za različite dokumente od kojih mnogi imaju i oznake tajnosti različitih stupnjeva.

Iako je inicijalni val objava trebao uslijediti u nedjelju prije ponoći, objava je uslijedila nekoliko sati ranije vjerojatno isprovocirana curenjem naslovnice i članaka iz njemačkog Der Spiegel-a. Istovremeno, sama stranica wikileaks na kojoj će se u zasada nedefiniranome roku objaviti svih dvije stotine i pedeset tisuća dokumenata bila je nedostupna zbog DOS napada (DOS – denial of service, tip hakerskog napada u kojem se server preplavi tolikim brojem istovremenih zahtjeva tako da se server uspori do neupotrebljivosti). Samo rušenje wikileaksa pripisuje se hakeru pod nazivom “Jester” koji od početka ove godine sustavno ruši web stranice koji promoviraju fundamentalističke (tipično islamske) ideje, a obrazloženje koje je Jester ponudio je tvrdnja kako Wikileaks ovom objavom ugrožava mnogobrojne američke i ostale operativce na terenu.

Objava poput ove ima elemente specijalnog rata, s time što su ulozi daleko veći a infrastruktura potrebna za vođenje sukoba daleko manja. Na twitteru je netko napisao kako je Wikileaks ekvivalent Che Guevare dvadeset i prvog stoljeća, što je zanimljiva usporedba jer wikileaks ratuje informacijama protiv sustava koji svoju moć crpi iz saznanja koja drugima nisu dostupna. S druge strane, zahvaljujući informacijskoj infrastrukturi koja do nedavno nije postojala sve je veći pritisak javnosti za otvaranjem vlasti prema građanima. Iako će neminovno iz ove priče izaći puno prljavog veša, mnogi odobravaju ovu akciju WikiLeaksa kao put prema otvaranju i drugačijem vođenju politike a uz malo sreće pomoći će i u razumijevanju da vlade nisu nužno te koje mogu i smiju odrediti što građani žele ili trebaju znati.

Način na koji wikileaks objavljuje podatke je također zanimljiva, znajući kako sami po sebi ne mogu stvoriti medijsku gužvu, ekskluzivni pregled informacija dostavljene su nekolicini svjetskih medija tjednima prije objave. Pet novinskih kuća u pet zemalja svijeta (zanimljivi odabir; nijedna od odabranih kuća nije iz domene elektroničkih medija) istovremeno su objavili svoje poglede na priču i naravno svaki od njih je obradio i naglasio one dijelove koji su za njihovu publiku relevantni. Drugi element ove objave je što će se dokumenti objavljivati u valovima, što znači da će ova tema dominirati medijima u slijedećim danima i tjednima, a istovremeno jučerašnja objava postavlja kontekst cijele priče. Podaci nisu samo iskrcani na internet, nego su medijske kuće kroz svoj istraživački i analitički pristup postavile okvir i ton kroz koji će se ovo curenje promatrati, tako da je jasno kako se pazilo na koji način i kako će se novootkriveni podaci interpretirati.

Američka administracija je vrlo ljuta i proteklih tjedana je puno energije uložila u objašnjavanje partnerima što će se u tim “telegramima” naći, no iako postoji mišljenje da će objava značajno utjecati na američku diplomaciju treba reći kako je riječ o korespondenciji među diplomatima koja uključuje različite obzervacije i zaključke, no iste takve dokumente posjeduju i sve ostale vlade i krivo je vjerovati kako je riječ o osobito štetnom materijalu ili materijalu koji će trajno naštetiti američkim interesima; nešto veća opasnost proizlazi iz toga što se kroz čitanje tih dokumenata mogu pronaći metodologija i interes američkih diplomata i obavještajnih službi.

Najveći problem kojeg wikileaks ima je što je ovom objavom definitivno razuljutio ne samo američku vladu nego i mnoge druge, tako da je vjerojatno kako će pritisak na gašenje stranice ali i progon njezinog osnivača Juliana Assangea postati sve veći. Wikileaks je donekle neutralizirao taj pritisak javnom objavom torrent dokumenta velikog 1.6gb s nazivom “polica osiguranja” za kojeg se ne zna što sadrži, a obzirom da je zaštićen AES256 enkripcijom zasada nema jednostavnog načina da se primjenom čiste računalne sile provjeri što se u arhivi nalazi.

p.s. ovo je članak objavljen u Večernjem listu u utorak 30. studenog 2010.; u međuvremenu bih samo dodao slijedeće: sadržaj dopisa teško da će naštetiti odnosima Hrvatske i Amerike, no gotovo je sigurno da će napraviti puno zanimljivih uvida na našu lokalnu scenu obzirom da se izvješća gotovo sigurno bave domovinskim ratom, haaškim sudom, generalom Gotovinom kao i raznim likovima s hrvatske političke scene

Categories
Business Ekonomija Priroda i društvo

Proračunski kalkulator

U ljestvici životnih vrijednosti nekako nam se svima skupa pogubio koncept odgovornosti i to na nacionalnoj razini. Nije onda stoga ni čudo da se vlastodršci na ovakav način ponašaju prema građanima, da su građani u biti ravnodušni, a da smo i jedni i drugi umjesto uređenog društva stvorili paralelnu strukturu zapovijedanja i ekonomskih tokova, pa onda u konačnici nije uopće čudno kako se mnogi prema državnim financijama odnose kao prema bankomatu ili u nekim malo esktremnijim situacijama kao samoposluzi. Bitno je očito samo ostvariti dojam da se nešto radi, a već će taj dojam netko platiti, pa onda nije ni bitno koliko poreza plaćamo ili kako se taj novac troši jer ga ionako ne smatramo svojim.

Ako ste uzeli malo vremena i ispunili proračunski kalkulator, po prvi puta možete izračunati koliko vi točno sudjelujete u državnim financijama. S prosječnom bruto plaćom od devet tisuća kuna tijekom godine od svog poslodavca uspijete iskamčiti jedva nešto više od 53.000 kuna, dok istovremeno u tom istom razdoblju država od Vas i Vašeg poslodavca a na temelju uloženog rada uspije iščupati impresivnih 60.900 kuna, što je nekih petnaestak posto više nego što vi tijekom godine dobijete na ruke. Ne znam kako vama no meni se ta podjela čini pomalo nepravednom i nije stoga čudo što je upravo Hrvatska zemlja s najvećim porezima na rad u svijetu (gdje, u određenim kategorijama, uspijemo prestići čak i neusporedivo bogatiju i socijalno pravedniju Dansku).

Na vidjelo izlaze i neke druge nelogičnosti. Nije li nevjerojatno da u zemlji s tolikim brojem nezaposlenih i s toliko socijalnih slučajeva, s gore spomenutom plaćom u sustav socijalne pomoći uplaćujete svega 369 kuna, dok istovremeno poljoprivrednike stimulirate sa 664 kune, HŽ, Croatia Airlines i brodogradilišta od Vas dobiju dodatnih 560 kuna, dok u kapitalnim pomoćima (koje također velikim dijelom idu poljoprivrednicima) isplaćujete dodatnih 515 kuna.

No kako kaže poslovica, ni med cvetjem ni pravice, naš obrazovni sustav koji odgaja one koji će morati brinuti o nama kada odemo u mirovinu ima uvjerljivo najmanju prosječnu plaću dok sektor obrane ima uvjerljivo najveću od 12.194 kune. Policija je prošla nešto lošije s okruglih deset tisuća, a ako promatramo ostatak državnog aparata njihov prosjek je 8.340 kuna u odnosu na istu takvu administraciju ali u lokalnoj upravi gdje je prosjek skoro pa 20% veći i iznosi 9.868 kuna. O zdravstvu pojma nemamo jer njihove plaće nisu nigdje iskazane i osim anketnih podataka doista ne znamo koliko je ljudi u njemu zaposleno a još manje kolike su im plaće. U crkvenu škrabicu uplaćujemo donekle podnošljivih 50 kuna, dijaspora će dobiti od Vas jedva petnaestak kuna, dok će na otplatu državnog minusa otpasti 2.440 kuna.

U vremenima krize, država je ta koja mora generirati gospodarski rast uz pomoć vizionarskih programa i ulaganjima u investicije koje će generirati najveću moguću dobit u najkraćem mogućem roku. Investicije koje će zaposliti domaće gospodarstvo, koje će potaknuti zapošljavanje i stvoriti nove porezne obveznike koji će malo rasteretiti punjenje državne kase. Za te namjene predviđena je stavka “Ostalo” koja u proračunskoj 2011 godini iznosi svega 15 milijardi kuna, i kada od te brojke još oduzmemo sve one tekuće troškove koje je država imala da bi ugrijala i ohladila taj silni administrativni aparat, kupila im precijenjeni fotokopirni papir, nešto automobila i poštanskih omotnica, ono što ostane je u biti razočaravajuće, no čak i kada bi svaku kunu uložili u investicije, ispada da država u investicije u slijedećoj godini ima namjeru uložiti svega 2.900 Vaših kuna, pa stoga ako odlučite u slijedećoj godini kupiti hrvatskih proizvoda u vrijednosti većoj od 3.000 kuna onda znate kako ste za Hrvatsku učinili više nego što će u Vaše ime napraviti 300.000 zaposlenika državnog, lokalnog i javnog sektora kroz 2011. godinu.

Proračunski kalkulator nije igračka, njegov je zadatak da ponovno uspostavi vezu između Vašeg džepa i državne potrošnje kojom upravljaju pijani milijarderi. Pijanci koji su na vlast postavljeni našim neodgovorno danim glasom na izborima.

p.s. ovo je moja dvadeset i druga kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 27. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://proracunskikalkulator.com/ Iako je državni proračun za 2011. godinu izglasan i dalje nije kasno da pokušate sastaviti svoju verziju proračuna te je podijelite s prijateljima. Smanjite poreze, otpustite administraciju, nabavite vojne avione, smanjite ili povećajte deficit države.

Categories
Ekonomija

Formalni proračun

Nema drugog načina da krenem s ovim tekstom nego da ponovim udžbeničku tvrdnju kako je državni proračun poslije Ustava najbitniji dokument jer on opisuje način na koji će neka država funkcionirati u slijedećem razdoblju. Nije onda ni čudo da način na koji se taj proračun donosi u cijelosti demoralizirajući, obeshrabrujući i u svojoj biti depresivan. Svega 24 sata je prošlo od objave proračuna do trenutka u kojem je Sabor krenuo diskutirati o tom dokumentu i to jednostavno nije dovoljno vremena da se prouči otprlike četrnaest tisuća stavaka ili više od tri stotine stranica od kojih se proračun sastoji.

Ne znam kako to vide vladajući, no donošenje proračuna na ovaj način jako podsjećana na Šukerovo samo “formalno” sudjelovanje u odlukama vezanog uz INA-u, Jadrankin “formalni” potpis na ugovore s TLM-om i općenito na tu cijelu piramidu ignorancije koja vlada vladom i vladajućom strankom. Veliko je pitanje i što se desilo s “bolnim rezovima” koji su nekako putem nestali, kao ni što se desilo s usklađenjem s pravnom stečevinom EU-a koja bi se morala manifestirati na zakon o PDV-u, te na subvencije prema brodogradilištima ili poljoprivredi.

Saborska rasprava koja je uslijedila nije nimalo pomogla da se razjasni što se s proračunom doista dogodilo i diskusija se (očekivano) pretvorila u međusobno vrijeđanje i prazno lamentiranje bez ikakve imalo smislene osnove. Ja sam se pak dugo vremena bavio državnim proračunom i ne samo s njime nego i postupkom kako se on donosi te sam u toj svojoj maloj istrazi pronašao nekoliko doista nevjerojatnih podataka.

Moja prva ideja vezana za proračun je bila da se jednostavno smanji veličina državnog proračuna. Meni je to bilo jasno još 2007. godine no danas je to opće poznata situacija, no ako ste kojim slučajem jedan od stotinu i pedesetak saborskih zastupnika i dođete na istu ideju kao i ja tada odmah možete lupiti glavom u zid iz jednostavnog razloga što Saborski poslovnik koji regulira pitanje davanja amandmana na državni proračun uopće nema predviđenu situaciju u kojoj bi se proračun mogao smanjiti. Provjerite, ja nisam vjerovao da tako nešto očigledno nije predviđeno ali eto to je tako. Moje drugo veliko otkriće vezano za saborsku proceduru je bilo pitanje koliko je amandmana na državni proračun do sada prošlo. Dakle, do sada smo imali dvadesetak proračuna i dodatnih četrdesetak rebalansa i ako kažemo da smo u ukupno 60 situacija donosili proračun (ili njegov rebalans) mislim da je jasno da je ovih 150 ljudi, koliko god oni bili loši za posao koji obavljaju čisto statistički gledano moralo iznjedriti jedan jedini amandman koji je prihvaćen. To nažalost nije točno, u povijesti hrvatske demokracije do današnjeg dana nije prihvaćen nijedan oporbeni amandman na državni proračun, a ovi koji i jesu prihvaćeni su svi redom bili tehničke korekcije koje je u biti Vlada preuzela i sama ih ponudila kao svoj.

Nevjerojatno mi je promatrati lakoću i neracionalnost obrane i donošenja proračuna svejedno da li ona dolazi od samih ministara ili od zastupnika vladajuće koalicije. Mora tamo biti inteligentnih ljudi (odbijam vjerovati da nema) pa mi stoga nije jasno kako je moguće da se postave zaštitnički prema toliko štetnom dokumentu koji će nas koštati kao društvo i kratkoročno i dugoročno. Dokumentu koji će u svojem pravosudnom epilogu, koji će zasigurno uslijediti, barem neka od lica koje smo gledali na klupama umjesto u crnim BMW-ima i Audijima zatamnjenih stakala odvesti u bijelo plavim vozilima u smjeru Rementinca ili Gajeve.

Ovo nije ni razvojni ni socijalni proračun, ovo je državni proračun koji je poput države u kojoj se donosi korumpiran od početka, neodrživ i štetan. Ovaj proračun nije čak niti predizborni, ovo je “formalni” proračun.

Svakako posjetite Vjetrenjačin Proračunski kalkulator.

p.s. ovo je moja dvadeset i prva kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 20. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://www.doingbusiness.org/ Doing business je godišnje izvješće svjetske banke koje govori o tome koliko je koja država pogodna za investiranje. Možemo diskutirati o tome da li ti kriteriji uključuju najbolji interes zemlje, no činjenica ej da je to dokument kojeg že svaki imalo već investitor svakako konzultirati a vjerojatno i koristiti kao jedan od argumenata gdje uložiti svoj novac.