Categories
Internet

Vjetrenjača

Pollitika.com nastala je taman prije neke četiri godine i u toj predizbornoj godini uspjela je postići cilj koji sam tada imao, a to je da stvorimo mjesto na internetu na kojem svi oni koji su zainteresirani za politiku imaju mjesto na kojem mogu pisati i na kojem mogu komentirati i diskutirati. Nekako mi je ideja bila i da pollitika bude mjesto na kojem mogu razgovarati i oni lijevi i desni, i liberalni i konzervativni. Ako krenemo razgovarati, prije ili kasnije moramo doći do nekog kompromisa i zaključka, a ako nečega nedostaje Hrvatskoj to je definitivno malo timskog rada kako bi nam svima bilo bolje.

I dok se pollitika uspjela nametnuti kao mjesto na kojem diskutiramo o politici, pokazalo se da je jako teško okupiti više ljudi iz više različitih svjetonazora a kako bi djelovali u zajedničkom cilju, no bez obzira na to uspjeli smo napraviti nekoliko inicijativa od kojih je svakako najpoznatija ona o biračkim popisima. Bez obzira što su birački popisi dobili puno pozornosti u inozemstvu i u konačnici pollitici (i meni) osigurali svjetsku nagradu za eDemokraciju, pa čak i unatoč tome što problem biračkih popisa niti danas nije do kraja riješen – nekako sam siguran da je upravo ta akcija nekolicine zainteresiranih dovela do toga da je danas svima jasno kako se manipulira biračkim popisima i kako će ubuduće to biti daleko teže učiniti. Smatram to velikim i vrlo mjerljivim doprinosom ovoj zemlji. Mislim da ljudi okupljeni oko pollitike mogu iznjedriti još puno sličnih, možda nekada malenih i neshvaćenih, no definitivno vrijednih akcija koji će pomoći da svi skupa napravimo nešto pozitivno i za opću dobrobit.

Negdje tamo u doba “registra” imao sam dosta vremena da razmišljam o tome što dalje učiniti s pollitikom. Nakon promišljanja i razgovora s mnogim prijateljima i pollitičarima došao sam do zaključka kako je vrijeme da stvar pomaknemo korak dalje i da od pollitike pokušamo napraviti platformu za daljnje aktivnosti koje imaju svoje konsekvence na politički život. Da bi u tome uspjeli, prva stvar koju je trebalo učiniti je iz pollitike koja je protekle četiri godine bila samostalna web stranica jednog pojedinca, je dati joj pravnu osobnost. Tu osobnost smo pronašli u obliku nevladine i neprofitne udruge koja se zove Vjetrenjača.

Vjetrenjaču su zajednički osnovali Suzana Nevešćanin, Marko Rakar i Krunoslav Vidić (više detalja o nas troje možete naći na www stranici Vjetrenjače).

Puno je razloga zašto baš Vjetrenjača; i na prvome mjestu nameće se simbolika Don Quixotea (Don Kihota, ovisno o tome da li prevodite ime), koji je u svojem ludilu za kojeg i nismo sigurni da li je pravo ili nije ponekad jurišao na vjetrenjače. Borba protiv vjetrenjača je apstraktna, protiv nevidljivog neprijatelja i ta borba je po definiciji neravnopravna, no na vjetrenjače netko mora jurišati i koliko se god cilj činio uzaludnim ili besmislenim, nikada se ništa neće promijeniti ako ne pokušamo. U ovom slučaju, važno je napomenuti da se ne borimo protiv nego za. Udruga Vjetrenjača postati će instrumental u tom cilju.

Vjetrenjača će kao sredstvo svojeg djelovanja koristiti prvenstveno internet, dakle sve aktivnosti koje ćemo raditi biti će realizirane isključivo i jedino na internetu iz jednostavnog razloga što upravo putem interneta na najbrži i najjeftiniji način možemo doseći najveći broj ljudi. Vjetrenjača, kako sam naziv udruge kaže, ima namjeru baviti se promocijom prava na pristup informacijama. Pritom, ta informacija koju želimo približiti nije nužno samo informacija koja je u vlasništvu državne ili lokalne uprave, nego informacija kao takva – svaka informacija koja je predmet javnog interesa je ujedno i informacija za koju je Vjetrenjača zainteresirana.

Da bi postigli ove ciljeve, osmislili smo nekoliko projekata (malih, srednjih i velikih) na kojima već radimo neko vrijeme, a budući da je Vjetrenjača neprofitna organizacija, a htjeli ili ne za svako djelovanje je potreban neki novac ono što ćemo također pokušati učiniti je uvjeriti sve one koji koriste ili simpatiziraju neku od aktivnosti Vjetrenjače da doniraju udrugu. Ono što možete učiniti je donirati udrugu i dopustiti nama da odaberemo kako ćemo utrošiti taj novac, ili možete donirati neki od predloženih projekata (i to naravno u iznosu po želji i bez limita donjeg ili gornjeg). Možete predložiti i svoj projekt, ali možete nam se i pridružiti, treba nam puno informatičke podrške (php, mysql i tome slično), ekonomista i pravnika koji će se baviti analizom podataka kojima se želimo baviti.

Pogledajte stranice Vjetrenjače, ako ste u mogućnosti donirajte (do 2% prošlogodišnjeg prihoda obveznika poreza na dohodak ili dobit su porezno priznati rashodi), a svakako podijelite link s prijateljima na facebooku ili twitteru.

S današnjim danom aktivan će biti i prvi projekt Vjetrenjače i to grafička vizualizacija državnog proračuna. Pogledajte i taj, sasvim novi i u našim krajevima dosada neiskorišteni alat.

Categories
Ekonomija

Zakašnjeli rebalans

Ovo s rebalansom je već pomalo zabrinjavajuće jer se ekipa iz pozicije i opozicije ulovila u jedan igrokaz koji nema stvarnog izgleda za uspjeh, a što je najgore čini se da se s obje strane nalazi ekipa koja niti ne razumije što bi u stvari trebalo učiniti.

Maras je ponovio prijedlog SDP-a da se svi rashodi, osim mirovina, plaća i socijalnih davanja, smanje za 10 posto, čime bi se uštedjelo potrebnih pet milijardi kuna. ‘Dojam je da Vlada radi upravo suprotno’, rekao je Maras, izražavajući bojazan da se rebalans priprema samo da bi se stvorili preduvjeti za nova zaduženja. (tportal)

Ovo bi bilo super da je realno, no ekipa je nekako propustila neke temeljne argumente uzeti u obzir, kao što je to na primjer kalendar. Dečki su zaboravili da je danas 17. kolovoza i da će se sjednica Sabora desiti negdje krajem kolovoza gdje će proračun biti izglasan, a nedugo potom i objavljen pa će tako stupiti na snagu.

Ukupni iznos trenutno važećeg proračuna je nekih 140 milijardi kuna. Od tih 140 milijardi, njih nekih 22 milijarde otpada samo i isključivo na plaće zaposlenih u državnoj upravi. No nije to samo tih 22 milijarde nego je negdje u troškovima zdravstva sakriveno dodatnih 7-8 milijardi kuna plaća koje se ne iskazuju zbog metodologije obračuna. Dakle, preostaje nam na raspolaganju nekih 108-110 milijardi kuna. Od ove brojke treba odmah oduzeti nekih 64.5 milijardi kuna koliko iznose tzv. naknade građanima i kućanstvima a što su u stvari transferi u mirovinski i zdrastveni sustav iz državnog proračuna. Ostali smo dakle na nekih 43,5 milijardi kuna od kojih opet moramo oduzeti 6.4 milijarde kamata za zajmove, i nekih 17 milijardi glavnice +- neki sitniš sa strane što čini dodatne 24 milijarde, a što pak znači da je za sve ostalo (uključujuči i struju, vodu, telefon i slično) ostalo nekih 20-ak milijardi kuna.

Štogod učinili s tom brojkom, nerealno je da u rujnu mjesecu možete iz tih 20 milijardi iscjediti 5 milijardi kuna ušteda iz jednostavnog razloga što je po dinamici trošenja proračuna dvije trećine tog iznosa ionako već potrošeno u prethodnim mjesecima a da ne kažemo kako je dobar dio od tih preostalih 5-6 nepotrošenih milijardi ionako već rezerviran različitim cjelogodišnjim ugovorima i u biti jedino što ovom metodom možemo računati je nekih  milijardu do dvije ali i to u jako optimalnim uvjetima.

Da ne bi ispalo da samo SDP sjedi na ušima:

Osvrnuvši se na mogućnost rezanja plaća za 10 posto, što je nedavno najavio Josip Friščić, premijerka Jadranka Kosor je kazala:

‘To nije Friščićev prijedlog, nego razmatranja što bi sve moglo ući u rebalans.’ (tportal)

Dakle, ako uzmemo obrnutu logiku i idemo kresati 10% plaća, a znamo iz gornjeg da nam je ukupna masa plaća za cijelu godinu oko 32mlrd kuna, a imamo četiri preostala mjeseca (a objektivno, ne možete retroaktivno skidati plaće i u biti imate samo tri mjeseca plaće koje možete zahvatiti do kraja godine), ispada da bi linearno smanjenje mase plaća za 10% zahvatilo oko 8 milijardi kuna bruto i ako to smanjimo za 10% onda se masa plaća smanjuje za tih donekle komičnih 800 milijuna kuna do kraja godine i u biti smo na brojci koju se može dobiti i SDPovom metodom.

Ako pak zbrojimo jednu i drugu opciju, uzmemo realnosti (dakle vlada je tražila 10%, sindikati su sada krenuli u drugi čin ovog igrokaza i naći će se negdje na 5%) onda je realni rebalans koju ova vlada može iznjedriti smanjenje ukupne mase državnog proračuna od oko 2 milijarde kuna i to u jako optimističnom scenariju (što je nekih 1.5% proračuna), dok će se razlika neminovno napuniti dodatnim zaduženjem.

Toliko o tome.

Misao dana:
The budget should be balanced, the Treasury should be refilled, public debt should be reduced, the arrogance of officialdom should be tempered and controlled, and the assistance to foreign lands should be curtailed lest Rome become bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. Cicero , 55 BC

Categories
Blog Gadgets

Jesen stiže Dunjo moja

Nekada davno, pročitao sam jedan članak u kojem je ondašnji predsjednik uprave informatičkog giganta Hewlett Packarda rekao kako je jako jednostavno poslovati u razdobljima velikog rasta, no u času kada se rast svede na rast tržišta (ili možda koji postotak ili čak promil gore/dolje) onda vas troškovi poslovanja sustignu poput zaostalih vagona. Troškovi uvijek sporije slijede od prihoda.

U mom poslu, automobil se pretvorio u vrlo značajno osnovno sredstvo pa tako moja sadašnja godišnja kilometraža polako nalikuje na kilometražu omanjeg kamionđije. Kako moj trenutni auto ulazi lagano u godine kada počinje kvariti prosjek starosti automobila u Hrvatskoj, a financije nažalost nisu takve da bih se upustio u kupovinu novog, pomislio sam prije nekoliko tjedana kako bi bilo dobro pogledati što se nudi na tržištu polovnih automobila. Do prije dvije godine, u Hrvatskoj se prodavalo oko 80.000 novih automobila, velikom većinom na kredit ili leasing i mislio sam da vrijedi testirati mit o tisućama zaplijenjenih automobila. Kako god okrenuli, na tržištu polovnih automobila ponuda je bogata iz jednostavnog razloga što je došlo vrijeme kada je gore spomenuti vagon troškova sustigao posustalu lokomotivu prihoda i da bi se kompozicija nastavila kretati vrijedi nam svima skupa rezati troškove, a automobili, kao očigledni simbol luksuza jedni su od prvih na redu za racionalizaciju.

Proces kupovine novog automobila kod mene je poprilično racionalna kategorija te ja tako prvo popišem što želim od novog (polovnog) automobila, pa je tako tu obavezna veličina auta (svojevremeno sam bio u jednom lančanom sudaru u njemačkoj i dodatnih metar željeza uvijek dobro dođe), neki sitni luksuzi poput grijanih sjedala (zimi) ili automatske klime (za cijelu sezonu), pa do nekih malo naprednijih dodataka poput tempomata (kojeg smatram alatom za ekonomičnu vožnju). I na kraju, pokušam odrediti i količinu novca koju sam u stanju za to potrošiti i staviti to u balans s očekivanim troškovima eksploatacije i održavanja automobila.

Ono što se zanimljivo desilo kada sam krenuo pretaživati njuskalo.hr (ali i ostale specijalizirane oglasnike) je da su se u mom cjenovnom rangu odjednom počeli pojavljivati i relativno novi automobili visoke srednje ili čak visoke klase po iznimno niskim cijenama. Zajednički parametar svim tim automobilima je benzinski motor iznimno velike zapremine (od 3 litre pa sve do negdje 6) i vrijedi malo prosurfati i pogledati što se to sve nudi i u kojim količinama (doista ćete se iznenaditi).

Nekako mislim da nema stvarnog razloga zašto bi htjeli kupiti automobil s 5.7 litara HEMI motorom, taj automobil ima visoku potrošnju goriva, ima veće troškove redovnog održavanja, njegova nabavna cijena je komparativno vrlo visoka, prodajna cijena kao rabljenog niska, a mislim da je krivo reći i da ga imate gdje voziti u granicama njegovih parametara. No svejedno, na njuskalo.hr ima veliki broj različitih automobila različitih proizvođača s upravo takvim karakteristikama.

I tu sam se dosjetio, poput Balaševićeve pjesme „Stiže jesen Dunjo moja“, ti silni nekad skupocjeni a sada gotovo bezvrijedni automobili svjevrsni su spomenici ili simboli doba „pijanstva i kiča“, površni pokazatelji nepostojećeg bogatstva (a u praksi kreditnog zaduženja) i vremena u kojem se moglo kupiti skupocjeni automobil praktički uz samo jedan telefonski poziv i nekoliko potpisa kod javnog bilježnika. Danas, kada su vagoni troškova sustigli lokomotivu koja je silom prilika svoj šestolitarski, osmerocilindrični benzinski motor morala zamijeniti skromnijim ali neusporedivo ekonomičnijim dvolitarskim dizelom, mislim da se vrijedi zapitati da li je taj novac s kojim smo se neko vrijeme tako razbacivali mogao biti bolje iskorišten i bi li danas zbog toga situacija bila drugačija? A ako je već tako moralo biti, da li smo barem izliječili djetinjaste frustracije koje su nas natjerale na takve investicije?

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 14. kolovoza 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://njuskalo.hr Njuškalo je najpopularniji hrvatski internet oglasnik i ako niste posjetili tu web stranicu krajnje je vrijeme da to učiniti. Osim što možete pokušati prodati neki vama nepotrebni predmet, beskonačne količine vremena možete utrošiti na razgledavanju predmeta koje drugi nude, a često se možete i od srca nasmijati kada vidite cijenu po kojoj se to nudi.