Categories
Ostalo

Mea culpa

Jučer tijekom dana na mail adrese raznih redakcija poslana je mail poruka i ovo je moje očitovanje:

Odmah da kažem da je riječ isključivo o mojem grijehu i sramoti koji nema apsolutno nikakve veze s mojim današnjim poslom. Riječ je o poslovnom projektu koji nije uspio, kojeg sam zaustavio u času kada sam shvatio da se radi o bezizlaznoj situaciji i zbog kojeg snosim mnogobrojne posljedice već duže vrijeme.

Riječ je o tvrtci u kojoj sam bio direktor, a koja je propala prije nekoliko godina i u kojoj je u konačnici ostao nepodmireni dug prema državi na osnovi poreza i doprinosa. Riječ je o tvrtci koja je u svom vrhuncu imala 50 sjajnih ljudi i koja se bavila proizvodnom djelatnošću.

Ukratko i bez okolišanja, taj podatak je točan.

Činjenice su jasne.  Poduzetnički projekt u kojega sam iskreno vjerovao, slijedom okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, nije uspio i u konačnici je tvrtka ostala u obvezi prema državi po osnovu poreza i doprinosa. Pokušavao sam neko vrijeme naći rješenje i zatvoriti obveze koje nikad nisam odricao. Kao i svakom poduzetniku, nije mi bilo jednostavno presjeći gordijski čvor i projekt preko noći zaustaviti. Uz pogrešne poslovne procjene, koje su samo i jedino moj krimen, nisam jednostavno bio spreman pristati na kompromise koji su mi se nametali, a bili se izvan okvira zakona. Kao i mnogi poduzetnici bio sam izložen nerazumijevanju birokracije, nelojalnoj konkurenciji i namještenim natječajima, no ni na koji način tim činjenicama ne želim umanjiti moju osobnu odgovornost.

Netočno je (a autor anonimnog maila najbolje zna zašto tako insinuira) da sam tvrku namjerno doveo do stečaja, istina je upravo suprotna. U trenutku kada je tvrtka postala nelikvidna, činio sam sve kako bih maksimalno iskoristio vrijednost imovine i podmirio dugovanja tvrtke. Ne skrivajući se, radio sam nekoliko godina “24/7” kako dobavljači i financijske institucije ne bi, od nekontrolirane propasti tvrtke, ostali oštećeni za milijunske iznose. Naravno, i zaposleni bez plaća. Do danas uspio sam podmiriti više od 95% svih dugovanja koje je tvrtka imala. Osobno sam se zadužio u iznosu od 420.000 kn koje sam usmjerio na podmirenje obveza zaposlenicima, prema dobavljačima i dijelom prema državi s osnova doprinosa. I tako sve do današnjih dana, gdje veći dio mojih životnih prihoda odvajam kako bi podmirio preostale obveze. Sve navedeno lako je provjeriti, a dobavljači i zaposlenici mogu iz prve ruke svjedočiti o tome.

Naravno da mi je kristalno jasan i sam trenutak u kojem ovaj mail dolazi u medije. Iako se javnim poslom bavim već nekoliko godina, tek sada i u ovim okolnostima sam postao meta. Odnosi u kojima sam se našao, očito, takve stvari nose sa sobom.

Kako se nikada nisam sakrivao neću to raditi niti u budućnosti. Svoj teret naučio sam svih ovih godina nositi sam i nisam osoba koji će ga na bilo koji način prebaciti na tuđa leđa.

59 replies on “Mea culpa”

Ako je to sve što su uspjeli naći (isproducirati), onda Ti skidam kapu. :)

Da je namjerno sabotirao vlastitu firmu kako bi podlo došao u dugove i ostao svima dužan i zamjeren… Ahahahah… Lol.

Samo jedan human resources ispravak :) – doprinosi su dug prema radniku, ne prema državi. Mirovina, zdrav. osiguranje, porez na dohodak, osiguranje za slučaj ozljede na radu i nezaposlenosti – to je sve novac radnika. Iako to u Hrvatskoj ni radnici ne smatraju svojim novcem, to je vec problem ljudi.
Inace, cestitam na osjecaju odgovornosti. To cijenim.
I, naravno, na psihickoj snazi to sve izdrzati. Bravo.

Da citiram svoj tweet od prije jedne minute “E moj Mrak, nisam nikad mislio da cu te u dnevniku vidit u tom kontekstu.”

Ni prvi ni zadnji koji je nešto krivo procijenio. Ali,sviđa mi se način na koji si sve objasnio, ne tražeći krivce kako to obično ljudi čine. Vjerujem u tebe i da ćeš sve riješiti, te da će ovo ostati tek jedan loš splet okolnosti.A znaš i sam da se kod nas oprašta sve osim uspjeha!

zajebo si, ali to znas i sam. ipak, svakome se to moze dogoditi. od kada postoji hrvatska situacija je toliko odvratno nezivjesna da jedan krivi potez ili procjena svakog poduzetnika moze otjerati u velike probleme. za tu situaciju nisi kriv ti, vec oni koje svi mi putem poreza i izdvajanja placamo da nam osiguraju uvjete za normalno poslovanje, to je jedna te ista ekipa koja ne radi svoj posao, a pritom glumi da vodi ovu drzavu. ipak, unatoc tvome dijelu grijeha, kojeg sigurno ima, jako mi je drago da nista ne skrivas, da na optuzbe odgovaras istinom, da ne muljas i lazes i da si pomiren s time da sneses sve posljedice do zadnje kune. zbog svega toga imas moju potpunu podrsku. nismo se nikad upoznali, ali mi se cini da si okej tip i drago mi je da se jedan od nas, covjek s interneta, popeo na pantovcak. napravi nesto dobro tamo ;)

Ovo je zaista zanimljivo. U najmanju ruku. Čovjek koji je na pollitika.com u jednom trenutku presjekao i založio se za medijsku promociju mog problema, ali i za moguću internacionalizaciju slučaja ako bude trebalo, pred čim su onda štrumpfovi ustuknuli na trenutak i brzinski srušili necivilizacijske presude.. Eto, čovjek je u većim problemima… A ja uopće to ne znam do danas… Kao vjerojatno ni većina korisnika kolaborativnog bloga pollitika.com…
Mrak, nadam se da je tvoj potez/odgovor na članak u Jutarnjem neki novi moment/element koji neće ostati usamljen u zemlji čuda!

tko radi taj i griješi,tj ima uspone i padove.napadaju oni što su cijeli život naučili sisati proračun i neznaju kako je buditi se ujutro s mišlju kako nabaviti novac za 50 radnika,i kako platiti sve što traže ovi birokratski krpelji.takvi su samo naučili tražiti sanacije i poticaje.nedaj se Mrak,i rasvjetlite te muljatorske sile kad dodjete na Pantovčak

Definitivno su određeni likovi jedva dočekali navedeni tajming…no, sam si napisao…nisi od onih koji bježiš…nisi niti prije…znam da si čovjek od riječi i djela i ne sumljam da češ im svima pokazati pravu snagu duha, vjere u sebe zbog koje si i krenuo u poduzetničku avanturu…držim ti palčeve i želim ti puno uspjeha u daljnjem radu…

Ukratko, ova situacija pokazuje stvarno stanje morala u Hrvatskoj. Kad kreneš u biznis, automatski si kriminalac: ako uspiješ to je moguće samo kriminalom ili političkim utjecajem, a ako propadneš to si namjerno napravio kako bi ostvario osobnu korist. To je možda nekad i bilo tako, kad su se direktorske fotelje dobivale dekretom, ali kako bi Marko profitirao namjernim odvođenjem firme u stečaj? To je onaj paradoks koji se mota po glavama domaćih mediokriteta i kojeg oni rješavaju pozivom na linč.

A što se tiče medija, oni se danas natječu tko će imati veću aferu na naslovnici, bez ikakvog postavljanja toga u neki kontekst. A svakome se može naći nešto — ako treba oni će izvući da je netko u dječjem vrtiću ukrao igračku. Po meni su to potezi očajnika, jer klasični mediji polako gube bitku s Internetom — i tu ne mislim samo na tiskana izdanja, već i na njihove online inačice, jer im je pristup praktički identičan. Da nema Markovog bloga za cijelu priču ne bih ni saznao jer praktički više ni ne pratim medije osim ako se ne zateknem u autu na puni sat pa čujem vijesti na Otvorenom.

Hm a kada te jos pocnu ganjati bijesni vlasnici Toyota :-) Nego Marko jesti ti primjetio da ti je pol posljednjih posjetitelja golisavo i muskog spola :-)))))

marko rakar je jedna od rijetkih osoba koja je zaslužila da bude u timu ive josipovića,držim i fige da riješiš sve ove probleme i da ekipi na pantovčaku pokažeš kako se rade ,,prave stvari˝”

Reci cu samo jedno Marko, tko radi taj i grijesi, a grijesiti je ljudski. Stoga ne vidim kako bi ova informacija imalo utjecala na tvoj posao koji si izvrsno obavio, te posao koji te jos ceka.

Ovo je jeftin trik te pokusaj ugrozavanja samog ugleda novog kabineta. Svi koji su radili u svojim tvrtkama, osnivali ih ili se borili sa drzavom, znaju kako je privatnim poduzetnicima.A licemjerno je prozivati tebe kad su nam u politici Luka Bebic i njegov sin vlasnik B1 plakata, Bandicevi poduzetnicki duhovi i slicno..

No vec znamo da je ova zemlja licemjerna.

Ovo je dobar potez spram struke i samo naprijed, sto nas ne ubija, cini nas jacima ;)

@Petra: Možda je tako u teoriji, ali znamo kako se kaže — u teoriji, nema razlike između teorije i prakse; u praksi ima. :)

Novac za doprinose i druga davanja, istina, ide (u teoriji) za dobrobit radnika (zdravstveno, mirovinsko itd), i u tom smislu to jest “njegov” novac. No u praksi on ne može odlučivati š to će s tim novcem; ja ne mogu reći “OK, ne želim da mi zdradvlje osigurava HZZO nego ću uzeti taj novac i plaćati liječnike kako mi zatreba”. I ako uzmemo da se novcem radnika ustvari plaćaju potrebe nekih drugih ljudi (recimo zdravstveno studenata, nezaposlenih i umirovljenika, te mirovine sadašnjih umirovljenika), a ne onoga tko uplaćuje, onda nikako ne možemo reći da su doprinosi novac djelatnika.

nemam namjeru puno drviti o novonastaloj situaciji no nekoliko stvari moram napisati

kao prvo, svojim odlukama i postupcima od prije nekoliko godina napravio sam jučer i danas veliku štetu novome predsjedniku i najradije bih propao u zemlju zbog toga ali ne mogu, iskreno se ispričavam i jako mi je žao što će sjećanje na taj dan biti trajno umrljano sjećanjem na ovu priču

a) ovim tekstom nisam tražio oprost grijeha, a još manje očekivao podršku od puno dobrih ljudi, no u biti imaju pravo nekolicina skeptičnih i treba se pitati kako bi reagirali da je to netko drugi (ili još bolje, kako smo svi skupa uključivo i mene reagirali ranije na iste ili slične teme), kako god bilo, a u nedostatku bolje riječi, skrušen sam nekolicinom komentara i mailova koje sam dobio

b) moj prvi motiv za gornji tekst je bio da pokušam u minimum riječi napisati što se desilo, blog je medij na kojem djelujem i logično je da je na njemu to i objavljeno kako bi se moglo sagledati sa svim drugim stvarima koje radim, a na pollitici je objavljeno zato jer je to zajednica koju sam skupa s vama stvarao i donji minimum reda je da to saznate od mene a ne od drugih

c) nemam namjeru niti pokušati objasniti što se to meni točno desilo jer su konačni argumenti protiv mene (tužio sam se i u konačnici izgubio), jedino što znam je da bih u sličnoj situaciji da se ponovi danas učinio isti, makar je postojao cijeli niz mogućnosti koje su mi stajale na raspolaganju a koje bi izbjegle cijelu situaciju u kojoj sam upao (od kojih su sve do jedne ili nezakonite ili po mom dubokom uvjerenju nemoralne) – to je jače od mene, tako sam odgojen i tako reagiram instiktivno

d) smatram da je prema meni učinjena jedna ogromna nepravda kroz koju sam izgubio ama baš svu imovinu koju sam sticao od 1994 godine do danas i koliko god to otrcano zvučalo (a znam da je tako, bavim se time i posao mi je da prepoznajem takve stvari) moja temeljna motivacija bavljenja javnim poslom je da pokušam spriječiti da se slične stvari ponovno dogode drugim ljudima

e) dapače, razmišljajući i odlučivajući o tome da li da prihvatim tu doista neočekivanu ponudu, nekako sam si mislio da će mi to biti prilika da kroz javni posao odradim dio grijeha kojeg nosim sa sobom, to se da lako izračunati i siguran sam da bih štetu koju sam i nanio (ponavljam, ne namjerno) nadoknadio nekoliko puta, a uvjeren sam da bih bio u poziciji pokrenuti niz postupaka koje smatram dugoročno bitnim i korisnim za društvo u cjelini

nemojte me žaliti, ja od prvoga dana znam za ovo i znao sam da će doći dan (prije ili kasnije) kada će mi biti teško to objasniti osobito u kontrastu sa svim stvarima i idejama za koje se zalažem; znam da sam u najmanju ruku nevjerodostojan i povjerovati će mi samo oni koji me poznaju i to je sasvim ok

nemojte me osobito žaliti i zbog toga što sam oduvijek bio samostalan, svoje prve novce sam zaradio u petom razredu osnovne škole i tako je odonda do danas, u poslu u kojem sam bio u doba ove cijele proglašen sam za top 200-300 ljudi na svijetu (u smislu struke, očito ne uspjeha :), u poslu u kojem sam danas također bilježim neke rezultate i tu i vani i moja egzistencija nije ni na koji način ugrožena, a ionako imam neke ponude na stolu koje za redove veličina prelaze prihode koje bih imao na brdu (možda bih trebao biti malo ciničan ali neću)

ima i dobroga koje je proizašlo iz ove priče, naime ovo me opterećuje već godinama i taj strah od slike na naslovnici je duboko u meni, nije mi jednostavno i teško govorim zadnja dva dana i kada ovo preživim znam da sam totalno čist i da u mom ormaru preostaje samo nekolicina kazni za prebrzu vožnju i jedno parkiranje u prvoj zoni koje nisam platio

eto, neovisno o tome što će se sve sručiti na mene u slijedećim danima, ovo je posljednji puta da pišem na ovu temu

marko

Zanimljivo, ja te ne poznajem, a vjerujem ti. Vjerojatno zato što, nažalost, poznajem poslovno okruženje u kojem se sve to dogodilo. I svjedok sam preko nekoliko ambicioznih i manje ambicioznih, a po mom mišljenju genijalnih, poduzetničkih pokušaja i promašaja nedvojbeno zahvaljujući poslovnom miljeu u kojem su nastajali i postojali.

@Marko
Idejama koje projicira novi predsjednik i aktivnostima oko toga se moze pomoci i bez formalne pozicije. Logiku micanja s formalne isturene pozicije mogu jos razumjeti. Nije da njima puno znaci, ali cijela ekipa bi dobila veliki minus u mojoj procjeni njihovih sposobnosti i vjerodostojnosti, kad bi te se olako rjesili nakon ovakvog jednog sitnog nabacivanja blatom. Be obzira na njih, ti iz ovog izlazis samo jaci i nadam se da ces jos glasnije i efikasnije siriti pozitivnu energiju svojim djelovanjem.

let the force be with you, my friend! ipak si mi ti dao prvi posao dok sam još studirao, i tvoja firma mi je bila odskočna daska. plaća je, u tim teškim godinama, bila na vrijeme i za one prilike, velika. hvala

Vrlo, vrlo mi je žao što se ovo dogodilo. No, ako je Predsjednik Republike bio izviješten pravodobno od tebe o svemu ovomu tada nije postojao razlog da ti ponudi mjesto u svojoj najbližoj radnoj okolini. Naravno, ne zato što ti to ne zaslužuješ, dapače, već zato što svako mjesto u njegovoj najbližoj radnoj okolini predstavlja javnu funkciju podložnu itekakvim političkim ocjenama, procjenama, motrenjima itd. Dakle, očevidno je negdje bio nazočan „kratak spoj“. No, događa se i ništa se strašno nije dogodilo.
Poduzetničke vode u Hrvatskoj su užasne. Konačno, osjetio sam ih i osobno na vlastitoj koži, premda nisam doživio takav bankrot zato što sam bio mnogo oprezniji. S obzirom na to da nemam razlog ne vjerovati ovoj tvojoj javnoj izjavi, za čestitati ti je što nisi pobjegao s mjesta poslovne nesreće, i što si ostao na nogama, da tako kažem. To mogu samo osobe nedvojbenih kvaliteta. Čestitam ti na takvim kvalitetama!

Novi predsjednik reče:”Ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati glavu! Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu…” Pa gospodine Rakar ako cijeniš predsjednika .Josipovića kao što kao što se da naslutiti iz članka evo idealne prilike da se iskupiš. Ukaži na one koji su ti učinili nepravdu. Olakšaj sebi i drugima, pokaži da nisi kriv kao što tvrdiš,a krivac neka odgovara. U situaciji u kojoj si se našao zaista nema mjesta šutnji

Chin up, Marko!

Hajmo se svi skupa iskreno nadati (rekla bih, moliti, da nisam teški ateist) da smo zakoračili u državu u kojoj će svi snositi posljedice svojih postupaka, kako političke tako i bilo koje druge. Možda zaista jednog dana svi budu odgovarali za ovakve grijehe za kakav si ti odgovarao. Nadajmo se tome, to će počistiti dosta šljama s naše političke scene!

kako to ružno izgleda u novinama,pa i oni komentari o čovjeku bez fakulteta,koji ne plaća poreze, a koji će postati savjetnik predsjedniku.
pošto pratim tvoj rad vjerujem da nisi nemoralna osoba.

tu je možda i veliki problem današnjih novina, one su sredstvo manipulacije, oružje kojim se koristi protiv političkih neprijatelja, prepune poluinformacija i što je najgone one NE INFORMIRAJU. ne znamo ni kakav, ni koliki je dug, ni kako je nastao, ni tko je sve tu upetljan…

o tome što se stvarno dogodilo ne znam ništa i sve što ostaje je odabrati onoga kome ćeš vjerovati ili sve ignorirati.

vidi se koliko pratim domaću politiku i tradicionalne medije kad sam tek danas saznao za to razvlačenje po medijima zbog duga državi…

znači, nisam se dugo uključivao u neke online rasprave, ali ovim putem ti moram izraziti podršku od stare blogerske garde i skidam ti kapu što nisi ništa okolišao, nego si kad je stvar isplivala imao muda i odmah rekao da je to istina…tako rade veliki i s tim si se riješio velikog tereta…istina oslobađa, čist si pred sobom i dragim bogom, a to je glavno…a državu, ma nju ćeš već nekako namiriti, ovo iskustvo će te samo ojačati i bit će to za tebe peace of cake, kikiriki od problema kad se malo slegne ovo…

dakle fuck it, i sam sam poduzetnik i znam da nije lako, i svi mi koji se borimo kao mali igrači na tržištu to znamo…pogotovo u tiskarskom biznisu u kojem si ti bio gdje je konkurencija s nerealnim price dumpingom brutalna, profitne margine smješno niske itd… to ljudi koji nisu u privatnom poslu slabo kuže, ali jebiga tako je… npr. moj prijatelj u rijeci ima tiskaru i da nema 5 stalnih klijenata koji su mu godinama lojalni, i on bi davnih dana bio prisiljen staviti ključ u bravu…znam iz priča raznih ljudi da je u zagrebu po tom pitanju priča još zamršenija, ljudi rade samo da pokriju trošak, tako da je to što se tebi desilo realna tržišna situacija u koju može svatko upasti…jaki nakon pada dižu glavu i idu dalje, nema se vremena za kukanje i cviljenje, a duboko vjerujem da si od tog kova izrađen…

i na kraju, nemoj zabrijat da je ovaj događaj zasjenio današnji dan i slične spike, jer vjeruj mi, ta vijest već danas, a kamoli sutra neće više nikoga zanimati…bio si jasan od starta, rekao si istinu i nitko od toga neće imati nikakve štete… riješio si se velikog tereta i sad možeš dalje lagan kao perce… :)

peace bro i glava gore…;)

cemu tolika drama oko toga? za dva dana toga se nitko nece sjecati. odi u vikendicu na tjedan dana i vrati se kao da nista nije bilo. jasno je da ti nisi los i svatko normalan to moze vidjet. s druge strane, da je neki HDZ-ov duznosnik duzan novac za porez i doprinose tko od svih koji su ovdje komentirali bi rekao “ma nema veze, mi znamo da je on u redu”? ipak mislim da oni koji ulaze u drzavnu sluzbu trebaju imati ciste racune s drzavom (iako znam koliko je to teska misija ako si poduzetnik).
i jos nesto, ono sto je Petra napisala je tocno, to su novci bivsih zaposlenika. zbog neplacenih davanja oni mogu jednog dana imati problema kod odlaska u mirovinu, ostvarivanja zdravstvenog i sl.
za kraj, volio bih kad bi ljudi kao ti jednog dana zavrsili u timu nekoga tko to stvarno zasluzuje.

Marko, nije to ona javnost koja te zanima.
Ta javnost ne procjenjuje, a i kad osuđuje, čini to zato jer u kaosu netko upire prstom. Znaš me, cijeloga života i ja radim slično. I ja sam dobio po prstima od ljudi sličnih navika. Razlike u okolnostima su neznatne: ja sam napravio posao, ostali su dužni meni, iznos nije o kakvom govoriš ti. Ja sam sebi još možda predbaciova kukavičluk, jer se nisam usudio upustiti, razmahati se u poslu kojemu bih bio “vlasnik” (znaš kakav sam ti ja vlasnik…), a da rizik dijelim s ljudima koje bih pozvao da mi se pridruže. Apsolutno znam da si isto mislio i da to što si zavrtio ima isi takav temelj. Ako sam sebi išta predbacivao zbog defanzivnosti, sad ne mogu. Na kraju obrazac ispada isti, a i žrtve toga obrasca nastaju po istom obrascu, gotovo bez obzira na to koliko se drže moralno uspravno. Ja sam svoju pouku izvukao. Znam što znači htjeti propasti u zemlju i još se pritom razderati ko list papira po simetrali. Mislim da su i pokvareni naučili što su i prije znali: da im se isplati ostati takav.
A prava je pokuka: nema razmjera između “kazni” i “nagrada” u životu. Niti – iskreno – oni koji streme dobrome, tome streme samo zato jer se nadaju da će biti nagrađeni razmjerno svojoj dobroti. Ne. Oni postupaju tako jer su takvi. Jer im se “osladilo” biti dobar i veličinu nisu tražili u vanjskim priznanjima (razmjernim ili nerazmjernim), a ona ih nisu mogla ni promijeniti, kako to drugima čine.
Prije dva tjedna sahranio sam oca. Na dan sahrane u lokalnim novinama osvanulo je nekoliko osmrtnica koje nisam naručio: neke od poznatih i susjeda, neke od posve nepoznatih. Moj stari je javno bio poznat kao vrstan u poslu koji je radio. Ali one osmrtnice nisu bile radi toga što je bio vrstan u svom poslu. Znam da je mogao biti i bogat i javno, ritualno poštovan. On je znao koliko mu je toga dosta. Ostalo što je radio radio je tiho. Iz svog “poroka” dobrote.
To je jedino što zapravo činimo i to je jedini trag koji ostavljamo iza sebe. Da još nekoga zarazimo porokom dobrote.
Možemo pokušati popravljati svijet. To i činimo. Ali ono zlo u svijetu tome uvijek, zakonomjerno pruža otpor, a ima u tome i mašte.

Nismo gospodari svoje dobrote, ali o sebi uvijek odlučujemo. I strepimo da se to ne promijeni, a da ne opazimo. To je taj porok.

Ej… samo nemoj sad zapostavit Blog! Ti si mi jedino redovito stivo uz Jona Stewarta !
A od ove cijele price snimi film (Nesto u stilu wag the dog?).
Mozda da te Malkovich glumi?

Prijatelju, greška je bila kad si priznao da si zajebo i da želiš vratiti nofce.
Nemožeš na taj način rješavati probleme, ne sječam se, nisam ja majke mi , nisam znao, nisam ja odgovoran, i ona najjača to su sve laži iskonstruirane protiv mene, to su pravi odgovori ako želiš bilo šta raditi u politici. Ja sam stvarno mislio da si pametniji i da znaš da istina nigdje ne prolazi.

Iskreno se nadam da te zbog toga neće maknutai sa tvog cilja, ako se to dogodi bit će mi žao što ni na ovim izborima nismo uspjeli dobiti čovjeka koji se drži svoje rječi i principa

ne kažem da svi nebi trebali vratiti dugove koje imamo, dakako to je temelj zdravog poslovanja,mraku dubok naklon, kada je meni trebalo , a bilo je sasvim opravdano, meni je pomogao kako god je mogao stoga bih molio jaće blogere neka pokrenu među nama svima a i šire ako je moguće ( a znam da je) jednu akciju
nagovorite Marka da objavi broj računa , a mi ostali , ja prvi svakako, bi mogli uplatiti po 100 kn
Naime zašto ne bi to ućinili čovjeku kada u politici ostaju ljudi koji nisu znali a svjesno su radili loše stvari po državu i građane iste, dok je on nesebićno pomagao svima nama.

ne da mi se sve ovo čitati – samo jedan mali note:

josipović se zahebao što te nije ostavio na namjenjenoj poziciji; ovo sa dugom je potpuna glupost – i država je dužna svima živima i neživima, pa nije da je zbog toga rulja digla puč. da ste se malo strpili priča bi izvjetrila iz novina za maximum 10 dana, i nikom ništa!

pozdrav,

mariana

Vec sam ti sve rekao, samo jedno jos, tko radi taj i grijesi, svi smo mi ljudi.. ovo je samo pokazalo kakva je ovo zapravo zemlja..

Dok god na inauguraciji Bajic sjedi pokraj Bandica, a Sanader dolazi tamo kao uzvanik.. mi smo jos debelo u govnima.

@Berislav Lopac

Berislav, sve počinje od svijesti ljudi, “običnih” ljudi, njih je najviše. Od toga polazi Obama, ako nemam loš osjećaj. Ako država ne može dobro urediti sistem oporezivanja dohotka i sistem doprinosa, onda svakako ne doprinosimo time što npr. rekreaciju, plaćanje školovanja, službeni auto na korištenje 24h i slično ne smatramo svojom plaćom, a kamoli mirovinu npr. Meni je to čudno.

@Berislav Lopac

Berislav, sve počinje od svijesti ljudi, “običnih” ljudi, njih je najviše. Od toga polazi Obama, ako nemam loš osjećaj. Ako država ne može dobro urediti sistem oporezivanja dohotka i sistem doprinosa, onda svakako ne doprinosimo time što npr. rekreaciju, plaćanje školovanja, službeni auto na korištenje 24h i slično ne smatramo svojom plaćom, a kamoli mirovinu npr. Meni je to čudno.

nema me posljednje vrijeme na pollitici, radim neke druge stvari, ali na ovo sam jednostavno morala odreagirati.
moje mišljenje o josipoviću ti je poznato, kao i to da sam glasala protiv njega jer duboko vjerujem da će on ovu zemlju podijeliti još više nego je danas podijeljenja.
isto tako znam da ga ti cijeniš i vjeruješ u njega, pa neka ostane na tome da svatko zadrži svoje mišljenje.
no, bacanjem tebe van iz igre postiže se to, da se sklanja jedina osoba koja je nešto mogla napraviti po pitanju izgradnje tog mosta izmedju naše dvije hrvatske.
svakome tko je čitao pollitiku, bilo je jasno, ako je doista htio razmišljati, da je to mjesto gdje ljudi pokušavaju naći neke kompromise za bolji daljnji zajednički suživot dviju strana, koje imaju suprostavljena mišljenja. a internet je, stari moj, gadna stvar, pamti vječno i nitko te ne može cenzurirati kada stisneš ono – submit.
ljudima kojima se josipović okružio, čast rijetkim izuzecima, nije u interesu neka složna, zajednička hrvatska. onoga časa kada je josipović riješio zadržati perkovića, bilo je jasno što se dalje može očekivati.
znam da se nećeš složiti sa mnom, al ovo je moje mišljenje i nalazim za shodno da ga napišem.
kakav je u stvari tvoj grijeh, to što nisi, poput drugih, napravio dug pa zbrisao van, nego si ostao ovdje kako bi ga otplatio?
pa to je dječja igra prema onome što je perković radio, al perković je i dalje u igri,a ti nisi.
jednom, kada o tome budeš mogao razmišljati bez emocija, nego samo čisto, racionalno, vjerujem da će ti se kockice posložiti.
što se mene tiče, iako smo neistomišljenici, iskreno mi je žao što je tako ispalo, iako to samo dokazuje da sam od početka bila u pravu.
mislim da je ovo gubitak za sve nas, jer vjerujem da bi ti radio na tome da, kao prvo, narod dobije točne informacije, a kao drugo, da taj isti narod konačno nadje zajedničke ciljeve i interese, zapostavljajući podijele.
i to ti je jedini grijeh.
pozdrav, u konačnici, nisu te vrijedni.
diana majhen

Marko,

samo guraj dalje, ovi i ovako ne znaju sta rade i gdje zive. Tebi vise vjerujemo nego njima, a to mislim da ti je mnogo bitnije.

Puno srece i pozdrava iz Banja Luke.

Marko,

ako si dosada vratio 15.5 milijuna kuna, unutar max. 6 godina, to znaci da si mjesecno vraćao oko 260.000 kuna. Zar se posao konzultanta, blogera i aktivista moze toliko puno naplatiti?

ne, konzultantskim poslom se bavim od 2007 godine; ostatak novaca sam vratio kroz djelatnost društva koje je predmet ove priče, prodajom imovine i osobnim posudbama

i da, konzultantski posao koji radim je daleko bolje plaćen od posla kojim sam se prije bavio (po ma baš svakom kriteriju kojeg možeš smisliti)

GOS;;:Marko ovo je nepravda prema vama i očito da vaše znanje nekoma smeta ,a smeta što ste pametniji i uspješniji od njih ali eto obni su moćniji i samo to ja vjerujem ako vi to plaćate da će naš Ivo naći načina da vas zeme ksebi i on je sam priznao da ste neprocijenjiv stručnjak,stoga imate moju podršku 100%,a vjerujem i svih kojima ste se obraćali tekom kampanje.Pozdravite suprugu i poljubite onog prekrasnog sinčića..

Sto bi tocno radio i da jesi postavljen? Sto radi “savjetnik za internet”?

I, gdje je nestala “maxima”?

Maxima ili Maksima ;) nije u Markovoj nadležnosti. Svaka čast Marko ako mozes dobro naplaćivati svoje konzultantske usluge. Nadam se da cu jednog dana i ja moci :)

U Hrvatskoj se ne može poslovati jer su administrativni troškovi veći od adminidstrativne dobiti. Postoji niz parafiskslnih nameta kojih nema u civiliziranom poslovnom svijetu. Zato Hrvatska propada i to svaki dan sve više.

tko zna, mozda ces sada skinuti sa stranice da uzimas klijente samo prema preporuci :D iako, onda pazi da i druga pogreška (a za koju si rekao negdje da postoji) ne ispliva u nezgodnom trenutku.

sad te u hrv čeka korigiranje imidza izvan kruga ljudi kojima si drag. good luck.

druga pogreška je da nisam završio fakultet, upisao sam faks 1990 i napustio ga u zimu 1991/1992 pa nek neko proba skužiti zašto se to desilo :)

ovo glede klijenata nemam namjeru mijenjati, dobio sam novi i neusporedivo bolje plaćeni posao nepunih sat vremena nakon što sam bio najuren na htv-u

Neki dan sam na Scobleu čitao o tome kakva je elitna konferencija TED, da treba cca $6,000 za upad. Pa nije ti baš loše u životu :-)

ja i dalje ne kuzim da li je “savjetnik za internet” i “strucnjak za facebook” samo nezgrapna novinarska provala ili stvarno postoje takva radna mjesta u predsjednickom uredu? odnosno, kaj tocno znaci kad se opisuje necija kvalificiranost tim rijecima? o tome se radi…kao da kazes “strucnjak za slovo A”.

:-)

ali, ok…nevazni detalji, zaboravimo i to.

o “maksimi”… uopce ne kuzim o cemu govorite – obicno se ljudi kaju rijecima “moj preveliki grijeh” a ne sa “moj grijeh” pa mi se to ucinilo u najmanju ruku farsicnim pokusajem pranja ruku…kao da svima porucujes “ej, prave stvari tek dolaze – fuckas milju kuna”. cak je i poncije pilat to bolje odradio, imho. cini mi se da je to ipak jezicac na vagi u tvoju korist – pretpostavljam da se ipak jednostavno nisi snasao na “normalni” nacin.

inace, mislio sam da me nista vise ne moze iznenaditi ali kad sam cuo za ovo ostao sam paf! izuzetno zalosna prica, ostavlja gorak okus u ustima, ponajprije jer se od mnogih moglo ocekivati nesto takovo ali ne i od jednog nagradjenog promicatelja demokracije.

doduse, i obama je dobio nobela za mir a vodi, kaj ja znam, 2 ili 3 rata…svijet je otisao vrit…mozda je i uvijek bio tamo.

posto mi nisu poznati detalji, necu se upustati u “osude” ali niti sektasko “branjenje” – koliko vidim i jedni i drugi imaju crno-bijeli svijet u glavama.

takodjer ne vidim cemu napadi po nekim portalima na dr. Ivu Josipovica – sto je trebao uciniti? ipak te postaviti na funkciju? svasta.

postupili ste ispravno nakon sto ste ucinili nesto neispravno – to je ljudski i razumljiv potez. mnogima na ovim prostorima stran. ali, sada je povjeenje skoro i nemoguce vratiti. eto zasto se “ne isplati”…

ipak, sretno ti bilo – ne sumnjam da ces se znati snaci.

takodjer sretno i svima koji ce, poput tvoji bivsih zaposlenika, ostati bez radnih mjesta…za mnoge od njih nisam siguran da ce se snaci. o tome bi u predsjednickom uredu (i ne samo tamo) trebali vise razmisljati a ne o facebook igrackama.

damir

a) ne, ne postoji niti je predviđeno da postoji to radno mjesto; moj posao je trebalo biti nešto sasvim drugo; natruhu mojih kvalifikacija možeš pročitati u gornjem lijevom linku na ovom blogu, to bi ti moralo dati barem grubu sliku tko sam ja

b) maksima je jedna PR agencija iz zagreba i netko me stavio u kontekst s njom, što nije točno

c) moja priča je daleko kompliciranija, pitanje noveTV je bilo da li sam dužan ili nisam, ja sam samo potvrdio da je to točno, ponavljam da se ne smatram krivim (iz razloga koji će u slijedećim danima izići na vidjelo)

d) s veseljem mogu potvrditi da su se svi zaposleni koji su dobili otkaze dalje zaposlili (nekolicini sam i ja pomogao u tome), postoje samo dvije osobe koje nisu

na tvom mjestu napustanje fakulteta ne bih smatrao pogreskom. a ako tocno naslucujem razloge, cak bih to smatrao i dobrim potezom. kad pada kisa po tebu ne mudrujes o smislu zivota nego pokrivas glavu. faks ljudi upisuju iz raznih razloga…ima i slucajeva da je ljudima jednostavno dosadno pa upisu faks. errr… :-o

Leave a Reply to Toni Aničić Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *