Categories
Politika

Počinje cirkus

Dakle, jutros u 0:00 sati službeno je počela izborna kampanja. Naravno predizborna kampanja traje već neko vrijeme i dok je primjerice Bandić već obavio lagano oranje u proteklih nekoliko mjeseci (na račun zagrebačkih poreznih obveznika), isto to su napravili i Vidošević (na račun HGK tj. na vaš račun), Josipović, Pusić, Ožbolt dok se ostatak tek zagrijava i kreće valjda danas.

Objektivno, postoje samo četiri doista ozbiljna kandidata plus pokoji sa strane koji može na ovaj ili onaj način utjecati na individualni rejting jednog od ta četiri. S današnje perspektive, u stvari odlučujemo o tome tko će se tući u drugom krugu i to su po svoj prilici Ivo Josipović te Bandić, Hebrang ili Vidošević.

Po anketama najlošije od njih troje stoji upravo Hebrang, no HDZ ima tradiciju kasnog ulaska i bilo bi jako pogrešno Hebranga tek tako ignorirati. Istovremeno Vidošević i Bandić (barem po nekim anketama) vode mrtvu utrku koja je sve samo ne mrtva. Jedna od mojih teorija o izbornom procesu u hrvata je između ostalog i ta da su se svi dosadašnji izbori bazirali na nekompetentnosti i nesposobnosti druge strane i ovo su vjerojatno prvi izbori gdje će to biti drugačije jer su ulozi pojedinih kandidata vrlo visoki. Vidošević i Bandić su primjeri toga. Kako god okrenulo, Bandića u Zagrebu čeka ili vrlo napeta atmosfera jer je raskrstio sa SDPom (što su i vrapci na grani znali već godinama; osim valjda onih vrabaca na iblerovom) ili predsjednička pozicija; dok  Vidošević kako god okrenuli svoju političku sinekuru u obliku volontera za predsjednika HGKa. Najmanje u stvari mogu izgubiti Hebrang ili Josipović jer se jednome smiješi politička mirovina (čisto radi starosti), a drugome vjerojatan ponovljeni mandat u Saboru i odlazak na pokoju savjetničku funkciju.

Sama situacija u drugom krugu je totalno neizvjesna (barem prema mom mišljenju) jer dok je situacija na lijevoj polovici igrališta poprilično definirana i manje-više jamči ulazak Ive Josipovića u drugi krug, istovremeno se na desnoj strani nagomilala količina vrlo snažnih (ako ne već i dobrih) kandidata koji će čisto snagom svoje karizme natjerati veliki broj birača u drugom krugu da iziđu i biraju. Hoće li tradicionalno anarhična ljevica uspjeti u tome to ćemo tek vidjeti.

Birači su ovoga puta odabrali korupciju i kriminal kao temu koja je presudna za daljnji život zemlje – i to je nešto s čime se slažem u cijelosti. No, biti će veliki problem pretvoriti tu borbu protiv korupcije u nešto s čime se birači mogu poistovjetiti; a još teže će biti kandidate pretvoriti u simbole borbe protiv tog istog kriminala i korupcije ako znamo da su na tablici korumpiranosti, upravo političari na samom vrhu. I to nas na kraju dovodi do pitanja vjerodostojnosti kandidata što je sama bit kampanje. Tko će biti taj koji će dokazati da je upravo on taj?

Moje je mišljenje da je narod (kao i obično) pomalo naivno nasjeo na cijelu priču pa se tako (ne)kvalitete  pojedinaca sakrivaju iza pažljivo sagrađenog javnog imagea koji je prečesto sam plod korupcije na različitim razinama. Sama činjenica da je to tako ukazuje kako politika i političari nisu dovoljno učinili da sami objasne svoju poziciju i kroz nju educiraju svoje birače. Radeći to samo nekoliko mjeseci pred izbore samo osnažuju gore navedeno mišljenje kako je politika prljav posao.

Nisam još prošetao gradom da vidim kako izgleda grad okićen u izborno ruho, no pretpostavljam da će ovoga puta bitka biti malo žešća.  Ivi Josipoviću vizuale rješavaju Bruketa&Žinić i sve što mogu o tome reći je da je pristup drugačiji. Vidošević je navodno angažirao neku stranu agenciju koja je besramno iskopirala Obamin vizualni identitet (s još glupljim objašnjenjem zašto su to učinili). HDZ ide starim provjerenim putem (reklame za Hebranga već krase Index.hr), dok Bandiću vizuale i kampanju vodi Design System koji je do sada vodio sve izborne kampanje SDPa (koje su sve redom osim jedne bile izgubljene, a i te bi doista trebalo biti genije da su izgubili). Biti će zanimljivo gledati kako isti ljudi rade drugu kampanju i koliko će u njoj biti uspješni. Zabave sigurno neće nedostajati.

Osim licemjerja kojime se kandidati sakrivaju iza PR agencija i spin doktora, gotovo je nevjerojatno kako birači ne kažnjavaju primjerice očiti nesrazmjer između imovine kandidata i njegovih primanja, a također ne kažnjavaju niti zloupotrebu položaja u vlastitu promociju. Zašto je bolje imati 200 afera u odnosu na samo jednu (ili nijednu) totalno mi je nerazumljivo.

Situacije je dakle, kako bi to sami političari rekli – složena. Pitam se hoćemo li kolektivno, kao nacija, nešto naučiti iz cijele priče i hoće li mudrost nacije biti dovoljno velika da prozre kroz sve te blatne fasade i doista prepozna što je u ovome času najbolje za Hrvatsku?

Disclaimer: Kao što sam to ranije napisao, sudjelujem u izbornoj kampanji Ive Josipovića tako da sve ovdje napisano pročitate kroz tu prizmu.

Misao dana:
You might have noticed I don’t complain about: politicians. Everybody complains about politicians. Everybody says they suck. Well, where do people think these politicians come from? They don’t fall out of the sky. They don’t pass through a membrane from another reality. They come from American parents and American families, American homes, American schools, American churches, American businesses and American universities, and they are elected by American citizens. This is the best we can do folks. This is what we have to offer. It’s what our system produces: Garbage in, garbage out. If you have selfish, ignorant citizens, you’re going to get selfish, ignorant leaders. Term limits ain’t going to do any good; you’re just going to end up with a brand new bunch of selfish, ignorant Americans. So, maybe, maybe, maybe, it’s not the politicians who suck. Maybe something else sucks around here… like, the public. Yeah, the public sucks. There’s a nice campaign slogan for somebody: ‘The Public Sucks. F*ck Hope.

8 replies on “Počinje cirkus”

Što se mene osobno tiče, čvrstog sam stava kako je Josipović “najčišći” od svih izglednih kandidata, s najmanje putra na glavi i kostura u ormaru. Jedina mrlja za koju znam je njegova uloga u donošenjima nepravednih (ako ne i neustavnih) zakona o autorskim pravima i formiranju mafijaškog ZAMP-a. Volio bih čuti njegovo objašnjenje zašto je sudjelovao u nečem to te mjere kriminalnom; a objašnjenje tipa “svi u svijetu rade na isti način” me ne zanima — ZAMP nije ništa drugo nego ozakonjeni reket, jednako kao i RIAA te brojni drugi ekvivalenti u svijetu.

“Zašto je bolje imati 200 afera u odnosu na samo jednu (ili nijednu) totalno mi je nerazumljivo.”

Općenito imam osjećaj da je u Hrv. pohvalno kada se netko “snađe”. Znači pohvalno je krasti, ne plaćati račune, doći do nečeg “preko veze”. Sinonim za sve to ovdje je Spretnost, što po samom značenju nije negativna osobina. Znači ljudi će onoga tko dobro živi na neki način u sebi opravdati kako bi se i dalje mogli diviti njegovom uspjehu i lijepom životu. Općenito mozak ne voli proturječnosti i stvari koje narušavaju u njemu uspostavljenu ravnotežu i pokušava ih se na razne načine riješiti.

Kada sam bila jednom došla iz Praga bili su izbori gdje je bio još Budiša. Onda su ljudi pričali da glasuju za Mesića jer Budiša je takav ni slan niti sladak dok je Mesić zabavan, priča viceve itd. To su govorili i ljudi s VSS, i više od toga.

Ljudi odlučuju prije svega emocijama i nesvjesnim i svaka promidžba trebala bi se bazirati prvenstveno na tome da kora mozga radi što manje. Za takve stvari je potrebno imati debelu koru želuca ili vrlo benigni superego :).

Meni je Vidoševićeva stranica najbolja. To što je kopirana, većina ljudi neće zamjeriti, jer i ne zna da je kopirana – većina ljudi ipak ne poznaje Obaminu kampanju. Nešto malo sam razmišljala zašto mi je bolja, ali nije baš da sam analizirala :). Kod Vid.stranice imam dojam širine (što je meni kao osobi bitno :)), a iako su obje stranice pune, to može biti zbog toga što je gornji dio s Vidoš.slikom postavljen u perpektivu, znači ima prostornu dimenziju. Po projektivnoj psihodijagnostici gornji desni kvadrant je kvadrant muškog principa (oca, janga, Sunca, racionalnog, ekstraverzije, aktivnosti, vatre, “kamo se ide”; dominantan je recimo na slikama bitaka). Desna strana je općenito strana muškarca. To se lijepo vidi kod hodanja, gdje muškarac uvijek (ili većinom :)) hoda ženi s njene lijeve strane jer je štiti desnom rukom. Lijeva strana je strana žene (nesvjesnog, Mjeseca, iracionalnog, introverzije i pasivnosti, “od kuda se ide”). Gornji lijevi kvadrant je kvadrant pasivnosti. Općenito vodoravno je ženski princip (drži ravnotežu), a okomito muški (hijerhija, ambicioznost). Vidoš.stranica je orijentirana prije svega okomito. “Vaša” je poprilično vodoravna. Za Hrvate bih rekla da prije svega biraju težak “muški princip”, apropo sve reakcije oko Budišinog kandidiranja prije x godina, ali mislim da općenito u većini društava iza funkcije predsjednika stoji arhetip oca.

Disclaimer: Ovo ne znači da sam V. fan. :)

haha, ovo me objašnjenje baš razveselilo

mislim da postoji jedna velika i ozbiljna mana vidoševićevog sitea ali eto neka se drugi time bave a ne ja :)

glede predsjednika, ja bih volio da imamo jednog štrebera i poštenjačinu, takvog još nismo imali i ivo je doista takav lik i makar sam ga poštivao i ranije, mislim da je samo narasao u mojim očima u međuvremenu tako da mi nije žao truda; ivo će biti sjajan predsjednik kad bude izabran

josipović je jedan od ljudi iz HDSa s kojim je povezan i ZAMP
ne znam što bih ti rekao oko toga, shvaćam ja zašto te zamp žulja i mislim da je to više problem poslovnog modela i nesposobnosti industrije da se odupre (ili prihvati) novu realnost, a daleko manje da postoje ljudi koji prikupljaju poreze i naknade
to ti je po meni skoro pa isto kao i htv, ako imaš prijemnik moraš plaćati

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *