Kada su već rebalansi u modi

Sezona je rebalansa i manje-više nitko od toga nije pošteđen. Naravno, puno se diskutira o rebalansu državnog proračuna i proces donošenja tog rebalansa više podsjeća na cjenjkanje na ulicama Istanbula nego na neki dobro promišljeni proces, no što je tu je – birači će to (valjda) znati vrednovati prvom slijedećom prilikom.

Oglasio se i novopečeni (ali zdravi) predsjednički kandidat koji nam tvrdi da nije sve tako sivo. Andrija Hebrang, lik koji tvrdi da ne govori uvijek istinu počastio nas je svojim osvrtom na krizu a koji je objavljen (gdje drugdje) nego u Jutarnjem listu. Ne ulazeći u detalje i analizu ostalih (očigledno tendenciozno plasiranih) brojeva, zapalo mi je oko na slijedeći citati:

Zato što je poznat podatak kako 78 posto stanovnika Hrvatske smatra da zemlja ide u lošem smjeru. To pojačava tzv. potrošački pesimizam, pa promet u trgovini pada dok ukupna masa štednje u bankama raste. Pesimizam je rak-rana izlaska iz krize, a najbolje se liječi usporednim podacima.

Ovo naime nije točno, jer je štednja hrvatskih građana pala u proteklom razdoblju a novi bilten HNBa koji bi morao izići svakoga časa (ako već nije) sasvim sigurno će pokazati i trend smanjenja. Andrija je daleko od stvarnosti i voli slušati ono što mu uši žele čuti pa mu nije za zamjeriti, no treba malo promotriti što se događa na razinama ispod državnog.

Ako ste primjetili, grad Zagreb je nedavno također u tišini i dubokom hladu gornjogradske vijećnice također izglasao rebalans proračuna. To je bio jedan žestoki obračun i puno se toga srezalo i rezultat silnih pregovora je smanjenje proračuna od impresivnih 1,87% ili ukupno “breath taking” 150 milijuna kuna (ovo navodim tek toliko da shvatite kako je država u stvari dala daleko veći obol krizi nego primjerice grad Zagreb).

No, Zagrebački nojevi u uredu za proračun bojim se i nisu nešto previše pametno napravili i nekako ne vjerujem da je sadašnja situacija održiva. Ako promotrite prijedlog proračuna grada Zagreba (a nažalost samo prvotnu verziju možete vidjeti na stranicama grada, ova najnovija očito još nije online) tada možete lagano uočiti da impresivnih 5 milijardi kuna proizlazi iz primitaka na Porez na dohodak. Dakle, nekih 63% ukupnog proračuna ovisi o primicima iz vaše i moje plaće. Ono što je puno zanimljivije je to da grad nije dirao očekivane primitke iz poreza na dohodak unatoč tome što primjerice državni proračun, čiji (prijedlog) možete vidjeti ovdje, predviđa pad prihoda od poreza na dohodak od cca. 7,8% što bi preneseno na Zagreb i to bez obzira na formulu koju smo upotrijebili moralo značiti minimalno 5% promjene u prihodima ili nekih 400mil kuna što je neusporedivo više od 150mil kuna koliko je rebalansirano proračunom.

Iz gornjega slijedi kako ćemo o Zagrebačkom proračunu još diskutirati. Iako, za razliku od državnog proračuna koji je koliko toliko konsolidiran, u Zagrebačkom proračunu ne vidimo aktivnosti Zagrebačkog holdinga. Primjerice jedna od većih financijskih injekcija koje oni očekuju su i one pare od Jure Radića i njegovog IGH-a. Ako se sjećate, oni su kupili 50% Zagrepčanke i do kraja ove godine morali bi isplatiti 40mil eur za svoju polovicu. Razlog zbog kojeg IGH nije platio zagrepčanku je kriza i nemogućnost pronalaska financiranja – pa stoga donekle čudi informacija kako je upravo IGH bio jedan od onih koji su dokapitalizirali tamo neke tvrtke koje posluju u neposrednoj okolici Pelješkoga mosta. Očito se prioriteti mijenjaju.

Država ovim posljednjim rebalansima jasno pokazuje da je Vlada u cijelosti izgubila kompas te da se odluke donose preglasavanje po razno-raznim hodnicima bez čak i minimalne analize rezultata i efekata. No može se lagano dogoditi da su proračuni na lokalnim razinama, a mene ovdje zanima Zagrebački, za razliku od državnog još uvijek u svijetu gdje med i mlijeko teče potocima. I dok se na državnoj razini paničari i trči u krug, na lokalnoj čini se još se nismo suočili sa stvarnošću.

Misao dana:
Reality is that which, when you stop believing in it, doesn’t go away.