Prošloga vikenda bio osim svega što se događalo desio se i interview Andrije Hebranga, novo istaknutog predsjedničkog kandidata HDZa (koji navodno o tome još razmišlja, a gdje je govorio o svemu i svačemu. No, najviše je pažnje posvećeno njegovoj rečenici u kojoj govori o Maksu Luburiću.
Hebrang je naravno sve skupa demantirao no eto ovdje možete downloadati cijeli intervju kao i sporni dio koji donosim kao screenshot.
Dakle, za one koji ne znaju čitati ćirilicu ovdje doslovce piše slijedeće:
Hoćete da nam kažete da su se i Maks Luburić i Andrija Hebrang borili za hrvatske interese?
– Apsolutno.
I Luburić?
– Apsolutno. Kroz svoju viziju. Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put.
Andrija Hebrang je pokušao demantirati da je tako nešto rekao, no kako svi dobro znamo, on je osoba koja nikada ne laže, on samo povremeno ne govori istinu što je, kako on to lijepo kaže, puno pristojnije.
Puni interview (na ćirilici) možete pročitati na linku (PDF alert, 2.7mb dokument): Interview Andrije Hebranga u NINu.
Andrija Hebrang je meni osobno enigma, jer dok mogu poštivati njegove stavove s kojima se ne slažem, istovremeno mi apsolutno nije jasno kako on prečesto postaje glasnogovornik stranke pokušavajući obraniti neobranjivo. On je suviše inteligentna osoba da ne bi razumio konsekvence svojih djela pa me stoga strašno zanima što je kompenzacija koja mu omogućava da odrađuje taj prljavi posao.
Mišljenja sam da je Hebrang ekstrem čak i u vlastitoj stranci te da bi bila nacionalna sramota da on kojim čudom postane predsjednik.
Misao dana:
People never lie so much as after a hunt, during a war or before an election.
7 replies on “Andrija Hebrang: što je doista rekao NINu”
Ovo je barem objektivnije od onog sto je napisao Izmet Jergovic na istu temu.
Mraq, nisi svatio… on je samo tampon koji privlaci svu paznju i gnjev na sebe dok ce stvarni predsjednicki kandidat biti Ivo the Spasitelj. Perfidna igra dragog nam i sveprisutnog XD3a…
Bravo, točno, jedino pravo pitanje.
Odgovor je ovaj (davnašnji, varirao sam ga u stotinu varijanti):
AH je provokator. To je najdrevnija uloga u hrvatskom političkom teatru.
Kao što su najglasije ustaše u emigraciji bili udbaši, tako i AH fingira desnu poziciju, istovremeno je kompromitirajući, uzurpirajući prostor da ga ne popuni neki autentični desni tribun, ali i raubajući argumente koji bi doista mogli pogoditi eventualnu “ljevicu”, ma što to značilo.
Na desnici takvih raubera ima više, od karnevalske pojave Mladena Schwartza, pa eto do dobrog dokotra AH, koji točno usred nemotivirane antifašističke kampanje Stipe Mesića naglo toj kampanji konačno, post festum doduše, daje pravi objekt i razlog. Sada Stipe može odahnuti i kazati: Jesam li vam rekao da sam i dalje neophodan, kao jedini autentični jamac antifašističkog kontinuiteta RH!
Kužiš, stari moj!?
Hebrang je dio tog kazališta: njegova je pojava autentična koliko i njegovog pokojnoga oca: kao što je senior bio borac za Hrvatsku u okviru komunističkog pokreta – bio je moj k****, budući da je bio Staljinov čovjek i konkurent Titu! – tako je i junior lider HDZ-ovih hardlinera: koliko se sjećam, njega su takvi za hodniku MORH-a koncem devedesetih ošamarili, pa je doktor AH dao dr.Tuđmanu ostavku!
Poslije su se, eto, Stipe, Joža i Andrija dogovorili oko njegove dugovječne i dugotrajne uloge, pa Andrija sada fungira kao protuteža Stipi, proganjajući antifašiste ne kao totalitariste, nego raubajući taj argumenta henikepa hrvatskog antifašizma koji nije bio i antitotalitaran, time što se antifašiste proganja s, kao što i sam pišeš, fašističkih pozicija!
Pritom, jasno, kompromitirajući i Hrvatsku, no, tko to jebe: kao da je njima do Hrvatske ili općeg dobra!
Zanimljivo je da je posljedica cijelog igrokaza suspenzija svakog mogućeg prigovora komunistima za zlodjela 45-godišnjeg režima koji je, po samorazumijevanju, bio diktatura proletarijata! Pisneš li nešto protiv njih, oni vele da si protiv antifašista, kao što se recimo Bancu predbacuje iz pera Miljenka Jergovića, i to ni manje ni više nego da je – fašist!
Nevjerojatno, ali, eto, istinito.
Zato Andrija, mili moj Marko, ni dan nakon Sanaderove ostavke, daje kao slučajno intervju srpskom NIN-u, k tome ni manje ni više nego baš o – Maksu Luburiću.
Jasno, jer zna se da je 2009. godine najpreći hrvatski posao skrb oko enigme Luburić, i vječnog pitanja je li se Maks borio za hrvatsku nacionalnu stvar!? Hahahahha, kakvi foliranti, kakva bagra! Pa ti ljudi žrtvuju državu samo da bi smjestili guzica na stolice, i zaštitili svoju biografiju od ispitivanja prošlosti u nenarodnom režimu.
Jedan, Stipe, kao predsjednik, vapi pred cijelim svijetom da mu u borbi protiv fašizma ne pomaže – vlastita država, dok drugi, Andrija, u borbi za državu Hrvatsku početkom 21. stoljeća priziva – ustaškog koljača!
Ne, naravno da nije slučajno, jasno da su oni inteligentni, naravno da znaju što rade, ali rade to i dalje. Cinici, of course.
Nažalost ja u Hebrangovom odgovoru ne vidim ništa sporno. Pitanje je da li se Luburić borio za Hrvatsku (njene interese). Pa zar se nije borio? Na totalno pogrešan način, koji nikad neće bit prihvatljiv, ali ipak se borio za hrvatske interese, koji su u njegovoj glavi ipak bili drugačiji nego što su ih imali antifašisti.
Tako da ja u Hebrangovom odgovoru nisam vidio odobravanje Luburićevog lika, djela i njegove vizije Hrvatske.
ĆIRILICA, NE ČIRILICA :)
On je suviše inteligentna osoba da ne bi razumio konsekvence svojih djela… – INTELIGENCIJA I OPCENITO INTELEKT SE PREČESTO DOVODI U VEZU SA SVIM I SVAČIM, NO REKLA BIH DA SU EMOCIJE I NJIHOV UTJECAJ NA STRUKTURU OSOBNOSTI I OPĆENITO OSOBNOST PUNO ZNAČAJNIJI FAKTOR.
“Bandić nema tu vrstu širine kakvu ima Hebrang” – danas Kosor.
Ovo je biser stoljeća! Hebrang i širina? Ovo je oksimoron za plakati.