Categories
Politika

Neka organi pravne države rade svoj posao

Prije nekoliko dana otkriveno je kako je prijatelj Milana Bandića uspio kupiti neko zemljište u zagrebačkom Resniku koje je prije nekoliko dana pretvoreno u građevinsko čime je vrijednost tog zemljišta narasla nekoliko puta (nekoliko znači više od dva, a u konkretnom slučaju faktor uvećanja vrijednosti je blizak broju osam).

Jučer je taj komad zemlje, opet spletom vrlo sretnih okolnosti, odlukom Gradske skupštine, sada čvrsto u rukama partnera postao “kao stvoren za gradnju šoping-centra” i time je vizija, koja je bila dokučiva samo trojici, došla na korak do ostvarenja.

Sva ta čista posla pokvarile su ipak jedne dnevne novine kada su objavom slike Milana Bandića i Darka Turopoljca ispred otvorenih škrinja s blagom potpuno nes(p)retno stvorile dojam da gledamo gusare koji upravo dijele plijen. Priču o podjeli škrinja s blagom akteri su odmah proglasili samo šalom. Štoviše, oglasom preko pola stranice u novinama morali su objašnjavati šalu, koja nikome nije bila smiješna. (business.hr)

Ono što je strašno zanimljivo (barem meni) u cijeloj toj priči, kao uostalim i u svim ostalim pričama koje se vežu za lik&djelo Milana Bandića je njegov standardizirani odgovor na takvo pitanje koje kaže “Neka organi pravne države rade svoj posao”, naravno nije M.B. (podaci poznati redakciji) jedini koji koristi ovu blesavu ispriku, nego se identična rečenica često citira iz ustiju nekih od naših ministara ali čak i trenutnog premijera.

Dakle, kako je to jedan moj kolega primjetio, Bandić je u cijeloj priči ili totalno čist pa nema nikakvog pa niti najmanjeg razloga za brigu te stoga poziva pravnu državu (ako je imamo) da odradi svoj posao i službeno mu izda certifikat da nije ništa skrivio, ili je pak riječ o nečem sasvim drugome a to je da je dotični toliko uvjeren u nesposobnost pravne države ili pak njegovu sposobnost opstruiranja postupka i zatiranja tragova da mirne duše može reći takvu rečenicu, praktički se rugajući sustavu znajući kako iz cijele priče neće biti apsolutno nikakvog efekta.

Problem s koruptivnim djelima je što u njima u pravilu nikada nema svjedoka, a oni koji možda postoje o njima ne žele govoriti iz jednostavnog razloga što su u njih i sami “umočeni”.

Postoji naravno i treći scenarij, po općem mišljenju u cijelosti nevjerojatan, a taj je da je dotični lik, jedan od 800.000 najbližih prijatelja Milana Bandića zahvaljujući izoštrenom poslovnom njuhu i osjećaju za rizik mudro investirao novac i danas kupi za to nagradu.

Misao dana:
It’s about time law enforcement got as organized as organized crime.

Categories
Toyota TPS

Još malo Lexusa

Sorry, naletio sam na ovaj video kojeg vrijedi pogledati, a koji jakoooo dobro ilustrira što znači Toyota Production System.

Misao dana:
Quality means doing it right when no one is looking.

Categories
Gadgets Priroda i društvo Toyota

Lexus IS 220d

Lexus IS 220d

Protekla tri dana dobio sam na korištenje Lexus IS 220D. Lexus je onošto ljudi ponekad nazivaju japanski Mercedes, no mislim da to nije u cijelosti ispravan izraz. Naime, Toyota veliki dio svoje prodaje ostvaruje na svejernoameričkom tržištu, no japanci kakvi jesu nikako nisu uspjevali prodavati malo veće automobile jer njihova filozofija kaže kako je automobil samo prometno sredstvo koje vas odveze iz točke A u točku B. Tipičnom (neiskvarenom) japancu, dugo je godina bila u cijelosti izmakla koncepcija luksuznog automobila kao produžetak imagea kojeg želite projicirati prema društu (a što je karakteristika koju vozači BMWa, Audija ili Merceseda koriste svakodnevno).

Krajem osamdesetih japanci su došli do zaključka kako im je potreban luksuzni automobil te su stvorili sasvim novi brand automobila nazvan Lexus. Lexus se u hrvatskoj prodaje od sredine prošle godine i najpopularniji model je ujedno i najmanji u Lexusovoj gami i dolazi s oznakom IS (ili intermediate saloon). To je ukratko auto smješten kao premium odabir u visokoj srednjoj klasi i namijenjen je tržišnoj utakmici sa automobilima poput BMWa trojke, Audija A4 ili Mercedesa C. U Hrvatskoj možete kupiti dva (tj. tri) modela IS-a, i to Lexus IS220d (jedini diesel u Lexusovoj gami koji koristi 180ks motor posuđen iz Toyote Avensis), Lexus IS 250 (s benzinskim motorom) i IS-F što je ultra-sportska verzija ISa sa više od 400ks.

IS je drugi auto koji je napravljen po Lexusovoj L-Finesse filozofiji. Ukratko, automobil ima poprilično agresivan i sportski izgled i u tome smislu je daleko dinamičnijeg izgleda od vojih gore navedenih konkurenata. Iznutra, riječ je o sjajno opremljenom automobilu, no kako je riječ ipak o agresivnijem vozilu od primjerice Avensisa, činjenica je kako u unutrašnjosti ima manje mjesta (na zadnjoj klupi), a i tunel za kardansku osovinu zauzima središnji dio konzole i umanjuje prostor na zadnjem sjedištu. Iako je auto registriran za petero putnika, činjenica je kako će na dužim putovanjima u ovome autu ugodno putovati najviše četvero putnika (što je uostalom točno za praktički svaki auto ove kategorije). U vozilu koje sam imao prilike voziti ugrađen je tzv. sportski paket koji uključuje impresivne 18″ kotače na kojima se gume čine vrlo tankima što pridonosi poprilično tvrdoj vožnji. Daleko o toga da je vožnja neudobna ili da auto nije zalijepljen za cestu, no jednostavno auto registrira svaku neravninu na cesti. Također, u autu se nalazio i vrhunski Mark Levinson audio sustav i navigacija. To ukratko znači da se primjerice moj BlackBerry vrlo brzo sporazumio sa ugrađenim bluetoothom (iako, nisam uspio transferirati adress book, no nisam se niti previše trudio), navigacija nažalost ne dolazi s kartom Hrvatske pa stoga i nije pretjerano upotrebljiva, no zanimljivi feature je kamera koja se uključuje prilikom vožnje unazad. Na ekranu se potom iscrtava veličina automobila i očekivana pozicija automobila nakon manevra (a koja se korigira ovisno o tome kako okrenete volan). Sve u svemu vrlo zanimljivo. Donekle me smetalo to što je subwoofer toliko dobro riješen da neke frekvencije (koje u mom automobilu uopće ne čujem) rezoniraju sa unutarnjim retrovizorom. Vrijedi spomenuti i kako su sva sjedala “na struju” i pamte pozicije do tri vozača (ali i suvozača), iznimno su udobna i sa sjajnom podrškom za donji dio kralježnice tako da je vožnja doista ugodna. Upravljačka ploča je vrlo jasna i pregledna i praktički jedina stvar koja nikako ne odgovara tom automobilu je sat koji izglea kao da je izvađen iz Mitsubishi Lancera iz sredine osamdesetih (u obranu, sat je vrlo malen i nalazi se u donjem lijevom dijelu srednje konzole pa ne bode oči baš previše).

Za razliku od Toyote Avensis D-4D 180 koju sam vozio prošle godine, IS je bitno drugačiji automobil makar s Avensisom dijeli i segment u kojem se prodaje (i 460cm dužine), te motor. Prva i osnovna razlika je mjenjač koji je u IS-u jednostavno drugačiji, prva brzina služi samo za pokretanje automobila i vrlo je kratka, dok su ostali stupnjevi poprilično dugački, da bi šesta brzina bila upotrebljiva tek nakon 100km/h iako je možete koristiti za crusing već od 80km/h. IS je i nekih 200kg teži od Avensisa i najteži je automobil u svojoj klasi pa u kombinaciji težine i mjenjača možete doći do dojma kako se radi o donekle tromom automobilu (što u stvari nije točno). IS ipak nije automobil predviđen za sportsku vožnju nego je to executive saloon dizajniran za ugodne i dugačke vožnje.

U nekih 600km koje sam izvozio u protekla tri dana (nažalost nisam imao vremena niti energije za više, iako je bilo u planu) prosječna potrošnja je bila 8 litara na 100km. Ovo je prilično dobra brojka iako će mnogi reći kako će Audi ili BMW trošiti manje što je donekle i točno. Razlika dolazi zbog motora koji je predviđen za iznimno čiste ispušne plinove koje zasada ovi proizvođači ne nude. Primjerice, dok motor ne postigne radnu temperaturu (a na 2.2 litara diesel motoru to ipak traje neko vrijeme) on nikada neće pustiti rad u praznom hodu na manje od 1200 okretaja u minuti (što pridonosi potrošnji ali smanjuje onečišćenje zbog nedovoljne temperature katalizatora). Više o ovome motoru sam pisao kada sam testirao Avensis prošle godine.

Lexus IS je impresivan automobil i ako ga usporedim sa gore spomenutim Avensisom, mogao bih zaključiti kako je IS u stvari sofisticirani Avensis s možda nešto boljim interijerom i agresivnijim eksterijerom. Automobil ima cijeli niz različitih techno štoseva koji nisu dostupni u Avensisu (primjerice od keyless ulaska, osvjetljenju automobila kada mu prilazite, daljinskom spuštanju prozora, preklapanje retrovizora kod gašenja ili spuštanju retrovizora prilikom vožnje unatrag). Tu je naravno i priključak za iPod (ili nešto treće), šesterostruki DVD/CD player impresivnih karakteristika (a koji prima i mp3/wma diskove). Ukratko, IS mi se iznimno dopao kao automobil primjeren za nekakav executive management u odnosu na Avensis kojeg bih nazvao konzervativnom obiteljskom limuzinom.

Ako želite dakle kupiti auto u tom rangu cijene (osnovi Lexus IS 220d košta oko 33.000eur, no već metalik boja i prvi paket opreme diže cijenu na 35-37.000eur) tada je Lexus sjajan izbor jer nema oznaku masovnosti kao BMW 3 (koji se uzgred rečeno prodaje u istim količinama kao i WV Passat!), i dalje je jeftiniji od svojih konkurenata, a ima geek faktor kojeg konkurenti jednostavno nemaju.

Disclaimer: moja suradnja s Toyotom počela je nakon što sam objavio seriju tekstova o Toyota Production System-u, nakon toga sam testiraoToyotin hibridni Prius, a prošle godine sam se dokopao i Toyote Avensis. Ovaj prikaz nije plaćen.

Misao dana:
Stupidity is not a handicap. Park elsewhere!