Categories
Priroda i društvo

Moja poruka njima

Prije nego što krenete čitati tekst dalje, ako to niste učinili svakako pročitajte Jedan vrlo osobni tekst o politici.

Prošloga tjedna je krenula izborna kampanja i sada je vrijeme da i ja pokušam argumentirati zašto je potrebno smijeniti postojeću vlast. Ako ste pročitali gornji tekst (koji je nastao prije svih ovih velikih promjena u SDPu) tada znate koji je moj odabir, no puno je bitnije razumjeti zašto je promjena nužna.

Ja bih sada mogao o tome pisati danima i u osnovi jedini parametar koji je bitan za mjerenje uspjeha neke adminstracije je gospodarstvo. Gospodarstvo je to koje generira dodanu vrijednost, zapošljava ljude i koje puni državni proračun čijim se mudrim managementom rješavaju problemi poput socijale, zdravstva, mirovina i općenito podizanja kvalitete života u zemlji. Hrvatska ima specifičnu situaciju i osim gospodarstva ima jedan jednako veliki prioritet rješavanja a to je korupcija koja je razgranala svoje krakove. Korupcija nije uvijek pitanje da je netko nekome nešto platio, korupcija je i kada nazovete poznatoga u bolnicu i zamolite ga da neku pretragu obavi brže ili s osobitom pažnjom, kada nekom referentu zaposlite kćer na školsku praksu ili kada date ekstra 800kn svojem odvjetniku kako bi ovaj osigurao upravo ono ime tvrtke koje ste željeli…

Po oba kriterija postojeća vlada je totalni promašaj. Pratim gospodarstvo na dnevnoj bazi i 100% sam siguran kako ova vlada nije apsolutno ništa učinila za gospodarstvo u ovom mandatu. Pokušajte nabrojati zakone koji se direktno dotiču gospodarstva i poduzetničke klime? Jednostavno ih nema, vlada je krenula s postroženjem pravilnika o amortizaciji, ukinula je poticaje za zapošljavanje, ukinula je stimulativno priznavanje troškova istraživanja, razvoja i školovanja djelatnika. Apsolutno ništa nije učinila po pitanju rasterećenja poduzetnika od suvišne administracije ili nepotrebnih taksi kojima ste zasipani. Jedini imalo hvalevrijedni projekt koji je propao je Hitrorez, no preporuke koje su dane su više nego razočaravajuće u odnosu na početna obećanja, a da ne kažemo da se u posljednjem koraku (usvajanju hitrireza na vladi i saboru) odustalo. Katastrofa! Vanjski dug raste i ako postoji razlog zašto se njegov rast smanjuje to je isključivo radi napora HNBa koji je apsolutno jedina institucija u ovoj državi koja (barem se tako čini) je apsolutno neovisna od centralne vlasti. Vanjski dug bi bio i daleko veći da nije tog HNBa koji je svojim mjerama natjerao apsolutno sve banke da se dokapitaliziraju u posljednje dvije godine (pribrojite tako dugu i iznose dokapitalizacija pa će vam biti jasnije o kojem je novcu riječ). Izvoz nam raste pužjim tempom (da, vladajući će reći kako izvoz raste s 15-18% a uvoz s 8-9%), no uvoz je više nego dvostruko veći od izvoza i jaz između uvoza i izvoza svakodnevno raste. Gospodarski rast (onih famoznih i nepostojećih 7%) je najmanji u regiji i više je rezultat inercije i onoga što bi se ionako dogodilo nego stvarnog napora države da se nešto sustavno radi. Nezaposlenost nam pada kako nas sada svakodnevno podsjećaju, no jedno je evidencija zavoda za zapošljavanje, a nešto sasvim drugo stopa zaposlenosti, dakle stvarni broj zaoposlenih ljudi u državi. Te brojke nikako da vidimo? Državna uprava (koju apsolutno svaka vlada želi smanjiti) nezaustavljivo raste. MUP je ovo ljeto raspisao natječaj za 1700 novih zaposlenika u zemlji u kojoj ima više policajaca nego učitelja, a proporcionalno ih ima više nego u npr. Njemačkoj.

Državni proračun je u posljednje četiri godine narastao 30% (ako ne i više) i taj rast ne prati rast gospodarstva, istovremeno porezi nisu smanjeni, niti vidim da se živi 30% bolje (ili da su mirovine veće, zdravstvo manje zaduženo). Odgovor ove vlade na skoro pa svaki problem je “gradnja”, ako nešto sagradimo sasvim sigurno ćemo riješiti problem…

Korupcija je posebni problem, možemo mi sada govoriti o tome kako je otkriven cijeli niz potencijalnih korupcionaških afera koje su novinari manje ili više uspješno razvalili po medijima, no od početne ostavke Žužula i Hebranga, odustajanja od Bechtela i Liburnije ništa se drugo nije dogodilo. Imamo nekakve ljude po pritvorima, no istrage nikako da okončaju i rezultati nikako da se vide. Ono što je osobito zanimljivo, vlast prelazi preko tih prozivanja kao da se ništa nije dogodilo. Zašto primjerice Kalmeta ne otvori sve arhive za tu famoznu i u tajnosti otvorenu cestu do Gaženice pa neka se 3-4 poslovna novinara udubi u problematiku i jednom za svagda napiše što se u tim knjigama nalazi? Zašto Brodosplit nekoliko godina nakon otvaranja afere nije priveden kraju?

I sve to skupa me dovodi do finalnog argumenta za promjenu vlasti. Argument se čini površnim i nevažnim, no smatram da u stvari sažima cijeli problem u jednoj jedinoj rečenici. No prije toga, da objasnim kako sam do tog zaključka/argumenta uopće došao. Prije dvije godine u Zagrebu je boravio Mart Laar, estonijski političar koji je neko vrijeme bio i premijer Estonije i koji je direktno zaslužan za streloviti razvoj te zemlje. U svome govoru kojeg je imao na Zagreb summitu, govorio je o korupciji i pričao je o tome dosta. No sve se svodi na tu jednu jedinu rečenicu koja glasi: “Borba protiv korupcije počinje tako da sam nisi korumpiran!”.

To je rečenica na kojoj mi padamo, ne zato što smo mi svi korumpirani (jer vjerojatno nismo, makar smo skloni otići liječniku preko veze, ili se izboriti preko reda za neku dozvolu ili da nam barem progledaju kroz prste u nekom urpavnom postupku), nego zato što su oni koje smo odabrali da ovu zemlju učine sređenom i progresivnom državom korumpirani.

Pitanje sudbine cijele ove zemlje možete svesti na pitanje Sanaderovog ručnog sata. Doslovce. Naime, ako imamo predsjednika Vlade koji nije u mogućnosti objasniti svoje bogatstvo (budimo realni, koliko novaca morate imati da bi bili spremni odvojiti cijenu jednog žestoko opremljenog BMWa da vam visi na ruci?), kako od njega možemo očekivati da se ponaša transparentno s imovinom koja mu je dana na upravljanje?

Nema odgovora na to pitanje, baš kao što nema niti argumenata ili dokaza (pa čak i neuvjerljivih) koji bi opravdali tu njegovu imovinu.

Možemo mi sada diskutirati o tome tko je najbolji izbor u ovome trenutku, da li je to SDP, HNS ili netko treći; da li nam nedostaje neki najnoviji “treći put”. I to je više pitanje ukusa ili nekih osobnih naklonosti i svjetonazora – no sigurno je da se postojeću vlast MORA promijeniti. Da li će oni biti bolji? Vjerojatno hoće, jer svaka nova iteracija, svaka nova promjena unosi neku novu kvalitetu u sustav ili barem u okoštale korumpirane strukture barem na neko vrijeme unosi nered dovoljan da barem neki udahnu malo zraka. Svi mi, pa tako i političati oporbe su uvjetovani okolnostima u kojima žive i u kojima su sticali svoje iskustvo. Ako ste odrastali u korumpiranom društvu, sigurno je da ćete i sami biti skloni (ponekad, ne uvijek) iskoristiti prečac, makar znate da to nije dobro, ali u tom konkretnom postupku je šteta malena ili ne postoji i baš bi mogli… Neki novi političar će možda ponovno naručiti cestu do svog rodnog sela, ali ovaj puta bi to mogla biti uža cesta, manje kilometara… Možda pod pritiskom medija se od te ceste odustane, možda se novinari malo osokole pa i slijedeći puta kada pronađu vrući krumpir naprave pritisak pa upali dva puta za redom…

Sjećam se da sam jednom negdje na starom blogu (http://mracniblog.blog.hr) napisao kako je bolje imati korumpiranog ali sposobnog političara od poštenog ali nesposobnog (misleći na Čačića), koju godinu kasnije došao sam do zaključka da to nije točno. Nikako si ne smijemo dozvoliti korumpirane političare (bio Čačić korumpiran ili ne) i danas mi je žao što sam to tada napisao.

Korijenite i prekonoćne promjene su moguće samo uz velike ljude, ljude skromne i nezamjetne poput Mart Laar-a koji je vjerojatno greškom došao do svoje pozicije ali koji nije bio iskvaren godinama politiziranja i imao je samo zdrav razum oko toga što se smije a što ne. Čovjek je podvukao crtu i preko nje (za razliku od naših političara) nije preskakao. Nažalost, takvi ljudi se događaju rijetko, i nacija može biti sretna ako na njega naleti u 50-100 godina, a mi smo svoju kvotu vizionara ispucali i pitanje je kada će naletiti slijedeći, no to ne znači da smijemo prestati tražiti, a u međuvremenu, od onih koje svake četiri godine stavljamo na vlast moramo tražiti sve više i više, i što je bitnije, jasno im dati do znanja koje ponašanje prolazi a koje ne.

Kada u nedjelju dvadeset i petoga odete na biralište, u onaj kartonom ograđeni prosto, htio bih da imate samo jednu jedinu misao na pameti: Ručni sat!

Tužan sam, ali 17 godina nakon osamostaljenja, mi i dalje moramo glasati PROTIV a ne ZA!

Misao dana:
Truth is not determined by majority vote.

27 replies on “Moja poruka njima”

Ja ću ipak glasati za, i to za one za koje procijenjujem da im je (deklarirani) program najbliži mojim stavovima. Ako ništa drugo, možda osiguram da i njihovi stavovi budu uzeti u obzir u vladi i u Saboru — vjerojatno neće biti najjači, ali dovoljno je da budu prisutni u nekoj koaliciji i da imaju nekakav utjecaj.

Ovo sve stoji, problem glasanja se ne svodi samo na ručni sat. Svodi se na lokalne šerife koji jesu možda u nemilosti šefa stranke, možda je rano se s njima obračunati i možda taktički to ne bi bilo ispravno, ali jednostavno ne mogu progutati priču dok Miki hara po Zagrebu. Sve se to na kraju svodi na trgovinu. Moram priznati da nisam siguran za koga ću, siguran sam protiv koga ću. Iako sam po uvjerenju za SDP, moram priznati da im porez na kapitalnu dobit nije trebao. OK, možda je to sebičnost, ali sve moje slobodno vrijeme, ljetovanja, skijanja, izvlačenja iz minusa i sitni gadgeti su bili plaćeni novcem koji sam okrenuo na burzi. Računaj da osobna potrošnja u RH je velikim djelom potaknuta zaradama od investicijskih fondova i dionica. Ulaskom u EU, tako i tako ćemo prodavati naša poduzeća (što i nije loše), ali ako to već radimo što je bolje – ako dionica loše kotira ili ako dobro kotira. Ja kaže, ako prodajemo, prodajmo barem skupo. Dodatno, burze u Srbiji i ostalim zemljama nestabilnom političkom situacijom počinju odvlačiti investitore, dio te love dolazi kod nas. Činjenica, to je prilično napuhano tržište, ali ekonomski je održivo dok traje likvidnost. U takvom tržištu psihologija je ključni element, dirni nju, i srušio si likvidnost, sruši likvidnost i ode sve u k… Tržišna kapitalizacija ZSE je otprilike oko 320 milijardi kuna. Sruši to za 10%, relno si izgubio 32 milijarde (usput budi rečeno koliko će ono donijeti porez na kapitalnu dobit?). Samo administriranje takvog poreznog sistema košta cca 100 miliona kn. Osobno mislim da je izjava o kapitalnoj dobiti bila ishitrena. Mislim da taj porez stvarno i ne bi bio uveden.

Ja cu glasat za jednu marginalnu stranku koje i ovako nema sanse uci u vladu ni u sabor ne samo zato sto se njeni stavovi u potpunosti poklapaju sa mojim vec i zato kao sto si vec i ti rekao, jedino sto mogu je glasati PROTIV SDP-a i HDZ-a.

Na kraju se sve svodi na naš mentalitet i na istinu da mi nikad nismo sazrijeli kao društvo i kao narod koje zna izraziti i braniti svoje interes.

Mislim, stvarno smo jadni i patetični ako mislimo da će se nešto promijeniti nakon ovih izbora. Neće se promijeniti ništa, jer suštinski naš mentalitet ostaje isti – sretni što imamo sunce i more, nekakav sitni poslić preko reda, prijatelja i/ili rođaka koji uvijek može nešto srediti preko reda u državnoj upravi, dionice i/ili nekakvu imovinu za prodati, kladionice sa primamljivim koeficijentima i kafiće i trendy mjesta, gdje uvijek možemo fino pročakulat i ubit’ pola dana.

Mrak, dok se ne bude počelo nešto mijenjati u našim glavama, onda, vjeruj mi, sve će ostati po starom.

iako sam po defaultu (i po nekim prijašnjim postovima) protiv izlaska na izbore, sadašnja je situacija točno onakva kakvom ju opisuješ i slažem se s tobom 100 posto. Stoga ću i ja glasati protiv.

Mrak, s mnogim tvojim primjedbama se mogu složiti, samo moram dodati da stvari oko ukidanja poticaja nisu crno-bijele. Postoje poticaji za zapošljavanje, neki stari poticaji su išli u druge zakone i ponešto su “skresani” (kažu, zbog procesa usklađivanja s EU).

Jutros sam postao baš o tome, tako da pa mi je to s poticajima još svježe :)
SoftBiz u “ekonomiji znanja”

Mislim da je Mrak pogodio bit stvari i činjenica jest da postojeću vlast treba smijeniti. Naravno, ne samo zbog famoznog sata nego radi čitavog niza propusta, grešaka, afera, nedostatka vizije, a što se mene osobno tiče, najviše radi bezočnog i besramnog laganja. Kojim smo zasuti posljednjih dana. Ne želim nametati mišljenja tko je zaslužio priliku a tko ne, ali sam svakako siguran tko je ne zaslužuje. I to na duže vrijeme. Nemojmo biti sebični i praviti se da se nas izbori ne tiču. Ako ne zbog sebe, onda zbog naše djece.

Meni je Bandic olicenje totalitarizma *i* korupcije, a Milanovic – sef SDP-a – je jasno izjavio da ga podrzava. Tu su se istopile i zadnje simpatije koje sam imao prema SDP-u.

Slazem se: treba mijenjati vlast, no mijenjati izmedju SDP-a i HDZ-a svake cetiri godine bas i nije neka sustinska promjena.

neznam zašto,ne sviđa mi se Jurčić,ti si mrak bolji od njega deset puta, Milanović je brzoplet,
drivos će pobijediti jer je na vrijeme shvatio tko odlučuje o izborima : umirovljenici, crkva, dijaspora – na vrijeme ih je vrbovao…resume, blogeri će imati o čemu pisati slijedeće 4 god.
Blogeri su anonimni i ne mogu ništa, oni koji se potpisuju imenom i prezimenom i pokušaju nešto – odu u zatvor i sve im pokradu iz kuće, Peratović je gadno pogriješio što nije anonimac !

Izgleda da je i Milanović shvatio što mu je činiti…
http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,11,8,GUP_glasovanje,97347.jl

Milanovićevi ljudi bojkotirali Bandića

ZAGREB – Sjednica Gradske skupštine danas je odgođena jer gradonačelnik Milan Bandić u svojim redovima nije imao dovoljan broj vijećnika koji su mu bili potrebni za nesmetano izglasavanje izmjena i dopuna GUP-a.

Na sjednici se nije pojavilo šest SDP-ovaca, bližih predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću (njihovu bliskost potvrđuje i to što su se svi našli na izbornim listama), koji su, čini se, zagrebačkom gradonačelniku odlučili pružiti otpor. U kuloarima se danas moglo čuti da je to zapravo prvi Milanovićev potez usmjeren protiv Bandićeve politike u Zagrebu. Naime, Milanović se, podsjetimo, već jednom javno izjasnio kao protivnik gradnje u donjogradskim blokovima, koja bi bila omogućena ovim GUP-om.

– GUP je važna stvar, ali u ovom trenutku nije najvažnija. Ali zašto nije bilo kvoruma, pitajte gradonačelnika. Spekulacije odbacujem jer zastupnici SDP-a nisu pijuni. I dalje sam protiv prevelike izgrađenosti u donjogradskim blokovima, ali upravljanje gradom je posao gradonačelnika – rekao je Milanović.

U vrhu SDP-a nisu zadovoljni mnogim Bandićevim potezima i odlukama. Nakon izbora, kažu, mora se promijeniti način upravljanja Zagrebom

Ako krenem izbirati metodom eliminacije, prekrižit ću cijeli listić.
Sve nezavisne će kupiti HDZ, možda ponekog i SDP. 0 bodova.
HDZ – nisam nikad bio za njih, a poslije svih ovih afera i laži još su mi “draži”. 0 bodova.
SDP – za vrijeme pok. Račana odlična stranka, sada me razočaravaju, svaki dan sve više. Prvo nitko ne želi biti premijer, svi bi bili ministri, pa onda izborne liste sa svim novim i nepoznatim ljudima. Lijepo je kad netko gura mlade naprijed, ali treba malo i iskustva u politici, nekog iza kojeg stoje i djela, ne mogu svi biti novi. Pa onda otpor Bandiću što je šlag na kraju. Kao da žele izgubiti izbore, to me uvijek ljutilo kod SDP-a.

Ovi izbori mi kao nikad prije izgledaju kao izbor
manjeg od dva povelika zla.

Ima li kod nas stranka zelenih? 1 bod.

pothjeh, u pravu si….ali, nije li prestrašno da Miki reagira s tolikim zakašnjenjem? a što je onda s onom njegovim podrškom Banditosu još do jučer? nisam baš najsretnija što moram citirati Sankija ali fakat ispada da je ispravno dijagnosticirao Milanovićev problem: on ne zna bi li piškio ili kakio..

Evo malo o SDP-ovom talentu za transakcije i kombinatoriku; nije samo Banditos spretan i fletan, bogme se ni Milankica O’ Pičić – kako ju ja od milja zovem – nema što sramit. Prava majstorica :))

Danas, u početku predizborne kampanje, mnoge stranke i njihovi nositelji lista pokušavaju slatkim riječima i obećanjima, pa i lažnim humanizmom, obmanuti glasače, ali pri tom ‘iza plota’ nastoje svoje stvarno lice i nepodopštine skriti pred neodlučnim biračima. Tako nam se ovih dana javio telefonom jedan čitatelj upozorivši nas da je SDP-ova zastupnica u Hrvatskom saboru Milanka Opačić svoju obnovljenu kuću prodala Vatrogasnom savezu Hrvatske. Tragom te informacije posjetili smo Vrhovine, rodno mjesto roditelja saborske zastupnice i nositeljice SDP-ove liste za 7. izbornu jedinicu. Tamo su nam mještani odmah potvrdili tvrdnju našega čitatelja. Stara kuća, u kojoj su nekada živjeli Jovo i Smilja Opačić, koju su napustili 70-ih godina davno prije rata, prazna je, a pogođena je i jednom granatom. Nakon dolaska SDP-a na vlast 2000. godine ta stara ruševna kuća među prvima je obnovljena. Doznali smo da je tako obnovljena već dvije godine kasnije, 2002. godine, prodana, a ove godine i srušena. Kako smo doznali od dužnosnika u Vrhovinama, odmah po dolasku SDP-a na vlast Milanka Opačić svojim zastupničkim utjecajem lobirala je uporno kod vodstva te općine da otkupe njezinu kuću, odnosno njezinih roditelja. I konačno, doista je Općinsko vijeće donijelo odluku o kupnji kuće za potrebe njihovih vatrogasaca. Ako je vjerovati Milanki Opačić, koja nam je to i potvrdila, Općina je platila kuću sto tisuća kuna. Naime, kako su nam rekli stanovnici Vrhovina, danas se u njihovu kraju doista može za sitan novac kupiti građevinsko zemljište od nekoliko tisuća četvornih metara. U to smo se i sami uvjerili. Mnogo je kuća na prodaju, baš kao što je i veliki broj takozvanih društvenih ih općinskih prostorija u derutnome i neobnovljenom stanju.

Seljenje u Park prirode Medvednica

Koliki je utjecaj SDP-a i njihove saborske zastupnice u kreiranju općinskih planova, vidljivo je i na primjeru Vrhovina. Općina je ‘morala’ kupiti skupu Opačićevu staru kuću usprkos tomu što naokolo leže neiskorišteni općinski i državni objekti koji su primjereniji za potrebe vatrogasaca. Usprkos siromašnoj općinskoj blagajni, kupljena upotrebljiva kuća je srušena kako bi se na tom mjestu izgradio za tu općinu još jedan skupi objekt, vatrogasni dom, makar u neposrednoj blizini postoji upotrebljiva prazna općinska zgrada, nekadašnji Društveni dom, veći nego što je cijelo Opačićevo dvorište. Uvjerili smo se da je gospodarski život u toj općini u očajnome stanju. Osim pilane koja radi, nema niti jednoga gospodarskoga subjekta, a sve što je zaposleno, nalazi se u državnoj službi ili uslužnim djelatnostima. Tisuće i tisuće hektara naokolo, kako smo vidjeli, stoji zapušteno i neobrađeno, a brojni nezaposleni u općini su na jaslama državne socijalne skrbi. Lobiranju saborske zastupnice Milanke Opačić nije ovdje kraj. Nastavak je slijedio u Zagrebu. Ubrzo po dobro obavljenom poslu u Vrhovinama, Opačićka prodaje i svoju rodnu kuću na zagrebačkoj Pešćenici i seli u Park prirode Medvednica. S obzirom da se u Parku prirode Medvednica ne smije graditi, baš kao i u svim svjetskim zaštićenim parkovima, ona ‘lobira’ kod svoga kućnog prijatelja Milana Bandića, poznatog po mnogim takvim prostornim makinacijama. S obzirom na njihovu dugogodišnju vezu, prekrasna kuća je ubrzo niknula u Slanovečkoj ulici u zaštićenom Parku prirode. Tko zna, zna, a tko je na izbornim listama, mora znati još i bolje.

Kad se izradjuju razne studije vezane uz razne projekte, često se koriste razne metode ocjena, procjena i odlučivanja. Zašto i vlast ne bismo birali jednom od tih metoda, na primjer AHP (Analitički hijerarhijski proces) metodom?

LJUDI MOJI JE LI TO MOGUĆE ?? Obavezno pročitati članak u business.hr. Pastam samo uvodnik uz moj komentar: Milanović doista sve čini da IZGUBI izbore? Nagradno pitanje: je li “tata” Linić procijenio da je “mali ipak još zelen” i da je ipak precijenio potencijal Lepog Zokija ili su se svi SDPovci na naglo prisjetili kak’ zapraff cool biti u opoziciji: lovica teče, beneficije su tu, odgovornosti nikakva….pa šta će se onda zajebavat 4 godine i trpit kritike plebsa za svaku sitnicu, zbog tih pet minuta slave i čaše šampanjca zbog pobjede?

SDP, koji je sredinom godine fantastičnim obratom javnog mnijenja u samo nekoliko mjeseci po rejtingu preuzeo suvereno prvo mjesto među hrvatskim političkim strankama, kako se približava izborni dan amaterskim pogreškama u nedosljednosti opasno je ugrozio do nedavno gotovo sigurnu pobjedu. Najnovije pismo glavnog tajnika SDP-a Igora Dragovana Udruzi za borbu protiv korupcije (BURA) samo je točka na i brojnim gafovima.

pardonček, nisam napisala koja rubrika. dakle, business.hr. Komentari; autor: Darko Baniček: SDP-ovci nemaju čiste ruke?

mrak, totalno je irelevantno tko je na vlasti…može taman biti i HDZ, I don’t fuckin’ care. Pitanje je: je li to Milanka napravila ili nije? Pitanje je bi li TI ili ja uspio to što je ona, ili, ako baš hoćeš, može i ovako: bi li Milanka da nije to što jest, uspjela “prijateljski nagovoriti” općinu da kupi BAŠ njenu kuću, jer da je najbolja i najljepša…
Odgovor valjda ne moram ni davati….

slažem se,
pitanje je da li joj se pogodovalo ili nije, ako je, to treba sankcionirati neovisno o kome je riječ (eto primjerice u slučaju sanadera je sada totalno jasno kome se pogodovalo :)

inače, izvor teksta je hrvatski list koji teško da se može svrstati u popis vjerodostojnih novinskih izvora

o mrače, predragi mrače, obožavam tvoje postove a najviše volim kada se – bez obzira da li to nečije pitanje ili sama tema zahtijevaju – usput očešeš i o Sankija i HDZ. Baš onako kako to radi Lepi Zoki (zovu ga još Cane Rošavi, hehe). Ajde, dečko je u kampanji, ne bira sredstva, gazi Sankija gdjegod stigne i naravno, MORA relativizirat, recimo, Bandićevu otimačinu, otimačinom jednog Sanadera..Ali zar i ti, sine Brute? Ne bi li ti trebao biti klinički hladan i gledati objektivno na stvari? My fuckin’ question je bio o jednom konkretnom slučaju, right? I prvi dio tvojeg odgovora je OK. No, ubacivanjem opaske u zagradi ti relativiziraš stvar, i.e. opet se vraćamo na ono moje od neki dan: da li je netko tko mazne 100 kn manje lopov od onog koji mrkne milijunčić? Dakako, prije galame, svakako treba provjeriti je li doista Milanka O’ Pičić učinila klasičnu zloporabu položaja jer, slažem se, HL nije baš neki listić. Ne znam, možda netko od čitatelja ima kakve informacije u svezi i glede nastambe dotične dame, ili se može provjerit na temelju adrese da li taj kvart spada pod Park prirode?

ja sam samo upozorio da za milanku imaš jedan tekst iz nepouzdane tiskovine, a za sanadera cijeli sijaset dokumenata i provjerljivih dokaza

svima jednako, 1, 100 ili milijun meni osobno sasvim svejedno; no isto tako nije mi jasno zašto bi se sada osobito koncentrirali na milanku opačić kada imamo predsjednika vlade čiji je moralni integritet u najmanju ruku upitan, osobna imovina neobjašnjiva a iza sebe ostavlja trag sumnjivih transakcija

moramo se dogovoriti za prioritete, a sanader je u ovome času prioritet, za 15 dana će to možda biti milanka ali ne smijemo gubiti perspektivu i redosljed

ok. ja sam uzela case Milanka jer sam, eto, o njemu pročitala jučer u business.hr. a uzela sam ga kao mogući example (ne)vjerodostojnosti i licemjerja SDP-a – što me, ponavljam, po iksti put, posebnice iritira jer su tako dobro bili počeli, mnoge ljude su naveli da misle kako, eto, dolazi neko novo, novo, novo vrijeme :)) – pa tim više iritira svaka sumnjiva informacija glede lika i djela bilo kojeg istaknutijeg SDP člana. jasno, prvo valja provjeriti informacije glede te Opačićke (probat ću se malo pozabavit s time, evo, obećajem, ovih dana ću imat nešto sitno vremena). ergo, ti si za to da uspostavimo listu prioriteta; ajd’ dobro, fokusirajmo se na Sankija. Samo ima li nešto što već ne znamo o njemu? Dok je SDP, slutim, još uvijek pun pikantnih tajni. A Lepi Zoki osobito :))

ako misliš da nema ništa o Sanaderu što se već ne zna, onda je prvi logični korak nakon toga odgovornost

uopće ne razumijem po kojem kriteriju pitanje njegove imovine može biti preskočeno, a istovremeno npr. se napada SDP jer je dobio chrysler u donaciju?

dakle nije dovoljno samo nabrojati nego i neke konsekvence moraju pasti

Znam da nije u redu i izgleda kao da ovo šta pišem zvuči kao propaganda jedne stranke, ali stvarno nije. Ja sam samo jedan totalno isfrustriran student koji više nije moga držati jezik za zubima.
Mogu početi sa izjavom: MRZIM HDZ!!! Gadi mi se cila stranka, njihova ideologija, sve odvratne face, najviše ona njihovog fuhrera Ive Sanadera. Čovika (?) bi tribalo zakonom zabraniti! A tek onda Primorca. Što ga majka nije zatukla kad se rodija! Što ga ćaća ne ispuca u čarapu!
Šta je povod ovom izljevu bijesa? Pa sve. Cila njihova zatucana, nacionalistička, lopovska politika. I na kraju kap koja je prelila čašu, ovaj novi zakon koji nas je, blago reći, SJEBA!!! Zakon koji krši naša ustavna prava. Zakon po kojem se nas koji smo završili 4 godine studija izjednačava sa onima koji su završili 3. A samo zato jer smo “stručni”, a ne “znanstveni” studij. Dakle, mi smo “stručni” ekonomisti, pa smo sada bakalari, a oni koji su diplomirali u Zagrebu, oni su “znanstveni” ekonomisti, pa mogu biti magistri. A i mi i oni smo završili isto! 4 godine fakulteta, smjer ekonomija. Gadljivo. A ovi gorespomenuti gadljivci se smješkaju u svojim udobnim foteljama i rugaju se u facu kretenima i idiotima koji uporno glasuju za njih iz godine u godinu. Istim onim kretenima koji, upravo zbog njih, nemaju prebijene pare u džepu i živu na kredit, anemaju para ni za kupiti nove gaće. Ali najbitnije je ZA VRANJU I RVACKU!
Stvarno nam je jadna i bijedna ova naša “država”. Zbog svega ovoga, i zbog svih idiota koje viđam oko sebe, mogu jedino reći: Sramim se što sam Hrvat!

P.S. Ovaj komentar će vjerojatno biti brzo izbrisan jer sadrži mali broj uvreda, ali jednostavno sam ga morao napisati. I nadam se da ovaj blog čitaju i ljudi izvan Šibenika. Posebno se nadam drugim studentima. Nisam SDPovac, smatram da su svi političari manje-više isti, ali ljudi, molim vas, progledajte! Nemojte glasati za SDP, glasujte protiv ovih kriminalaca iz HDZa! Samo da ih se makne.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *