Sredinom 2005 godine otkrilo se kako je Sanaderova vlada na zatvorenom dijelu sjednice odobrila nagodbu između Dom holdinga i SN holdingom te je na njih prenijela dionice Liburnia rivijera hotela kao naknadu za pogrešne procjene tržišnih vrijednosti tvrtki koje su bile predmet kuponske privatizacije. Na taj način su Darko Ostoja i George Eltz vukovarski postali najveći hotelijeri u hrvatskoj ako ne na najboljim hrvatskim hotelima onda barem na ekonomski najiskoristivijima. Vrijednost nagodbe se tada procijenjivala na oko 600 milijuna kuna. U cijeloj priči je važno spomenuti ulogu potpredsjednika vlada Damira Polančeca koji je svojevremeno za vrijeme svog 
članstva u upravi Podravke bio potčinjen Ostoji koji je pak bio član nadzornog odbora.
Smiješno je i objašnjenje današnjeg HFP-ova šefa Damira Ostovića da on prije donošenja odluke o davanju Liburnije Eltzu i Ostoji nije pročitao nalaz Državne revizije. Darko Ostoja pak kaže: “Nalaz Državne revizije jest činjenica, ali oni nisu u pravu i ljudi iz Državne komisije koji su pisali taj nalaz jednostavno nisu dovoljno pravno potkovani. Prije nekoliko godina vidio sam dijelove tog nalaza i u njemu se ne govori o kuponskoj privatizaciji nego samo o zamjenama dionica. U nalazu su zaključili da je HFP bivšim PIF-ovima dao veću vrijednost, a od njih primio dionice manje vrijednosti, što po njima nije u skladu s propisima. No upravo je to i bila bit tih zamjena – da se kompenzira dio štete koju je HFP nanio PIF-ovima ne stavivši na kuponsku listu ono što je trebao. HFP nam je dao samo ono što nam je pripadalo i nikakav zakon nije prekršen, što smo i dokazali na sudovima. Dakle, sudionicima kuponske privatizacije štetu, i to u visini većoj od 1,5 milijardu DEM, nanijela je država, a ne PIF-ovi”. Pritom je Ostoja dometnuo da se ne boji da će mu predsjednik Stjepan Mesić, koji je potkraj prošlog tjedna i sam oštro kritizirao nagodbu oko Liburnije, osujetiti planove o preuzimanju LRH. (piše Nacional)
U trenutku kada je afera puknula, vlada pod vodstvom bezgrešnog Ive Sanadera spornu je odluku brzo povukla (odluka je donesena na zatvorenom dijelu sjednice vlade početkom kolovoza 2005) pritom optuživši HFP i posebice Damira Ostovića koji je na kraju i odletio s posla zbog Liburnije.
Nacional posjeduje MUP-ovu Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koju su 19. kolovoza 2005. djelatnici Odjela za gospodarski kriminalitet Policijske uprave zagrebačke izdali Mariji Vučko, djelatnici Fonda za privatizaciju. Djelatnici MUP-a toga su dana posjetili Fond za privatizaciju na temelju naloga Državnog odvjetništva, da privremeno uzmu svu dokumentaciju relevantnu za aferu Liburnia. To su učinili nekoliko dana nakon što je premijer Sanader povukao suglasnost Vlade za realizaciju nagodbe Fonda s Darkom Ostojom i Georgom Eltzom, da pokušaju ustanoviti tko zapravo snosi odgovornost za cijeli slučaj, nakon što je premijer izjavio da je shvatio da je prilikom priprema nagodbe bilo propusta i proceduralnih pogrešaka.
MUP je tom prilikom za svaki oduzeti dokument izdao i potvrdu o njegovu privremenom oduzimanju. U potvrdi koju posjeduje Nacional stoji da je MUP od Fonda oduzeo i sljedeće dokumente:
“Original Obavijesti o stavljanju van snage Odluke Upravnog odbora HFP-a, Klasa 024-04/04-03/9, Urbroj: 563-01-01/01-2004-4, od 10. rujna 2004., Klasa 740-2/03-02/6, Urbroj 563-03-0401/01-2004-38 od 30. studenog 2004. HFP-a naslovljen na Vladu RH, sa poštanskom povratnicom ovjerenom prijamnim pečatom Vlade RH od 10. 12. 2004., koji dokument je pronađen u spisu HFP-a KLASA:740-02/03-02/6 u prostorijama HFP-a, soba 249.”
Taj relativno teško razumljiv tekst zapravo otkriva da je policija iz Fonda za privatizaciju 19. kolovoza uzela originalni primjerak odluke koju je prošli tjedan na svojoj naslovnici Nacional objavio kao dokaz da je Vlada lagala u aferi Liburnia.
Osim toga, iz tog se teksta vidi i da je Fond za privatizaciju dobio poštansku povratnicu ovjerenu prijamnim pečatom Vlade, koja dokazuje da je taj dokument stigao u Vladu. To se dogodilo 10. prosinca 2004. Ta se poštanska povratnica nalazila u jednom spisu u Fondu za privatizaciju u sobi 249 i policija ju je također privremeno oduzela. Do Fonda je došla, zato što je taj dokument Fond Vladi poslao kao preporučenu pošiljku. To je uobičajena procedura koja osigurava da se dokumenti slučajno ne zagube, te da i u knjigama pošte, odnosno urudžbenim zapisnicima Vlade i Fonda ostane dodatni trag o kolanju pošte ako netko pokuša manipulirati dokumentom, što se u ovom slučaju i dogodilo.
Riječ je o dokumentu koji otkriva da je Ostović obavijestio Vladu da je Andrija Hebrang u studenome 2004. poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom. Sanaderova vlada Ostovića je javno prozvala za aferu Liburnia dan nakon što je Nacional tu aferu okarakterizirao kao najveću hrvatsku pljačku. Premijer je 17. kolovoza odlučio povući suglasnost Vlade za spornu nagodbu s Ostojom i Eltzom, ali je tada odlučio i smijeniti Ostovića, navodeći da je bilo proceduralnih pogrešaka tijekom pripreme i realizacije nagodbe.
Pokraj Liburnije, priča o Sunčanom hvaru se čini kao kikiriki. Eh, zašto sve ovo pišem, naime osvanulo je opskurno priopćenje Arbitražnog suda HGK koje kaže:
Arbitražni sud Hrvatske gospodarske komore presudio je kako je svojedobni sporazum SN holdinga i HFP-a kojim su u sklopu nagodbe holdingu prenijete dionice Liburnia riviera hotela pravovaljan. Vlada je nakon prosvjeda lokalne zajednice odustala od nagodbe o obeštećenju bivšeg PIF-a, prema presudi koja se tiče starog spora oko vrijednosti dionica iz kuponske privatizacije, a kasnije je Opatiji obećala prepustiti 25% i jednu dionicu LRH, na račun rješavanja imovinskog spora. Opatija se nada kako će se to ipak provesti, a SN holding obeštetiti na drugi način.
Arbitražni sud HGK je taj koji je i u prvom navratu sudio u korist Ostojinih fondova, a njegova odluka navodno ima snagu pravomoćne presude. Kako će se vlada postaviti u novonastaloj situaciji krajnje je nejasno, osobito ako se uzme Sanaderovo obećanje o prebacivanju 25% + 1 dionice lokalnoj samoupravi (što je recept kojeg je istjerao Tonči Tadić na sada već antologijskom slučaju Sunčanog Hvara).
Pa sretan uskrs svima, Ostoji definitivno je.
Misao dana:
Ben Stone: Better to light a match than curse the darkness.
Adam Schiff: Be careful you don’t light a fuse.
Mislim da je početna premisa kolumniste Jutarnjeg u cijelosti točna, te da postoji očita fiksacija Ive Sanadera da upravo on bude taj koji će uvesti Hrvatsku u Europsku zajednicu. I doista, ako se gledaju rezultati vladavine Ive Sanadera, praktički jedino što ostaje vrijedno spomena, a da nije u cijelosti uništeno suprotnom akcijom iste te vlade – to je pristupanje EU. No međutim i ovdje se uočava zamor materijala, jer kao što je na početku mandata Ivo letao po cijeloj europi ne bi li prikupio simpatije za hitri ulazak u EU, u posljednjih godinu dana su se i ta putovanja značajno prorijedila.