Imam nekolicinu prijatelja koje politika frustrira otprilike jednako kao i mene, i u pricipu cijela akcija oko pisanja ovog bloga i guranja pollitika.com-a je u stvari u tome da pokušamo na nekom mikroskopskom nivou gurnuti još ljudi da počnu razmišljati o tome, te da svatko u svome djelokrugu krene mijenjati svoju okolinu (po mogućnosti na pozitivno).
Naravno, to se ne čini osobito teškim, jer postoji toliko impresivno veliki broj žarišta (društvenih, ekonomskih, socijalnih) koja se mogu gasiti (relativno jednostavnim metodama) , a naši vlastodršci se dojimlju toliko impresivno glupima da se sam po sebi nameće zaključak da taj posao nije osobito težak jer ga inače oni ne bi mogli obavljati. Ako mi ne vjerujete, pogledajte snimku jučeršanjih Opasnih veza sa Z1 televiziji gdje je ministar financija Ivan Šuker uspio izreći toliko ekonomskih hereza da je totalni misterij ne samo tko ga je pustio na faksu, nego kako to da jutros nismo u njihovim sobama pronašli mrtve sve njegove profesore ekonomije koji su jednostavno bili prisiljeni skratiti si muke i ne živjeti od sramote da su mu u nekome času bili profesori (ha, sada je neugodno što ste mu dali te dvojke koje je iskamčio iz vas jer je bio bezobrazan i ko fol atletičar – a vidi ga sada).
Anyway, da se vratimo na originalnu temu. Dakle, nije sporno da su naši vlastodršci objektivno idioti i da je u stvari totalni misterij i prkos statistici da nam ne ide bolje od ovoga (Sanaderova vlada je u tome smislu daleko najbolja, jer se povodi po onome starom vicu kada pošalju Muju u svemir i jedina instrukcija koju su mu u NASAi dali je “nahrani majmuna i ništa ne diraj“).
Ukratko, svuda oko sebe vidim neke propuste i u stvari prilike da se posao obavi bolje, efikasnije, brže ili jeftinije ili u krajnjoj liniji drugačije.
Eh, i sada razgovaram s jednim od svojih politikom frustriranih prijatelja i diskutiramo o tom oceanu mogućnosti i onda me po prvi puta ulovi jedna totalno zastrašujuća misao – Što ako je ovo najbolje što imamo? Što ako su ovi vladajući doista najpametniji koje imamo? Što ako je ovo naš vrh, i sve dalje idemo samo nizbrdo?
Eto vam zastrašujuće misli preko ovog produženog i neproduktivnog vikenda.
Misao dana:
Anyone desperate enough for suicide…should be desperate enough to go to creative extremes to solve problems: elope at midnight, stow away on the boat to New Zealand and start over, do what they always wanted to do but were afraid to try.
17 replies on “Što ako bolje od ovoga ne može?”
Pogodak u sridu, frende.
Ovo šta imamo zasigurno nije najbolje, jer svatko od nas poznaje minimalno dvoje ili troje pametnih ljudi koji bi znali odraditi posao puno bolje nego sadašnja garnitura. Moje mišljenje da nas najviše koči mentalitet koji njeguje kult prosječnosti, podobnosti i neisticanja. Sjetite se malo kako su u našim sredinama prolazili ljudi koju su bili iznadprosječni ( svejedno da li je to bilo u doba mraka ili slobode ). E sad zamislite da u ovakvoj vladi postoji jedan kompetentan ministar koji zna što radi…
Kao što uvijek može gore isto tako uvijek može i bolje, samo što za to bolje treba napraviti puno, puno više napora.
Sposobni ljudi nisu podobni, to se najbolje vidi po ovim našim partijama gdje u svakoj od njih postoji veliki vođa koji tolerira samo poslušnike čije ambicije nisu veće od njihovih.
Da bi se stvari promijenile treba mijenjati izborni sustav, ovakav kakav je i dalje potiče takvu partijanu gdje caruju partijske liste.
Nisu oni ni blizu najpametnijih koje imamo.
Ti, koji nisi ekonomist, si shvatio Šukerov mizeran potencijal. Dakle, već imamo jednog boljeg od Šukera.
Od Kire je teško ne biti pametniji, Primorcu treba EU reći da u predloženom programu seksualnog odgoja nema ni z od znanosti…
Sve u svemu, jadni ti smo ako je ovo najbolje što imamo.
Mrak, znaš li gdje se može pogledati snimka? Kasno sam se bila uključila, taman toliko da vidim da Šuker nema pojma što su klasteri. Nažalost ne zna on ni puno bitnije stvari, a kroji nam sudbinu :(.
Složila bih se s madmanom, a djelomično i s vukom, kod nas se njeguje kult prosječnosti od najranijeg doba. Svi se sjećamo profesora koji su tražili da štrebamo, a ne da mislimo svojom glavom. Danas je većina ucjenjena poslom jer od nečeg mora živjeti, a narod je neobrazovan i ne kuži osnovne stvari. Bagra se infiltrirala u sve pore društva, pa pojedinci samostalno teško mogu promijeniti neke stvari. No, ne treba odustati, sigurno je da se može bolje, i sigurno imamo boljih.
Ovo sasvim sigurno nije najbolje što imamao, ali pitanje je da li bolje zaslužujemo? Mi ih biramo i trpimo… i nakon 4 godine umjesto da tražimo nekoga ko ima znanja, neku ideju i viziju umjesto jednostavno pristajemo na izborne slogane ‘glasajte za nas jer smo mi protiv ovih’…
Na našu sreću, nemoguće je da je ovo najbolje što imamo. Na našu veliku nesreću, svaka budala može glasati, pa čak i ona koja ne plaća poreze hrvatskoj, tako da ćemo ih se svakako još nagledati. Ne nužno u ovom krugu, ali nekom od idućih svakako…
helena,
radim na tome da nabavim snimku te da je stavim u public domain
osim toga, mislim da ću ovoga puta izrezati samo šukera van i objasniti za rečenicu po rečenicu gdje je ispričao glupost jer je ovo fakat najniže što je dosada išao
totalna sramota da imamo takvog ministra, ne samo što je bezobrazan i bahat nego je tip totalno needuciran o temi o kojoj govori a navodno bi sve morao imati u malome prstu
razina ignorantnosti kod njega je impresivna
inače izbjegavam ovakav tip rekreacije, ali evo baš je bila repriza na telki – nevjerojatno! ali lijepo za gledati kako se jurčić i voditelj smijulje :) jurčić se previše oslanjao na to da gledatelji razumiju koliko je šurek u krivu, trebao je ubaciti koju rečenicu u stilu: “nemate pojma, kolega ministru”
gle, s jedne strane je to OK jer nije u redu da se na tako primitivne provokacije uopće odgovara, s druge strane je i dobro da ga je pustio da tako istrči i pred stručnom javnosti od sebe napravi većeg idiota nego što stvarno je
s druge strane, trebao ga je češće poklopiti, nekoliko puta je to napravio, no teško je uvijek reagirati doskočicom baš odmah
potruditi ću se napraviti jubito samo sa šukerom i ispravcima netočnih navoda
Super! To zaista treba vidjeti veći broj ljudi, a posebice ekonomisti.
dodaj nespososbnosti i manjak političke volje da se stvari mijenjaju – što zbog interesa, što zbog inercije, što zbog straha od biračkog tijela koje ne razumije promjene od prve…
Samo naprijed majstore.Jedva čekam
za jedan manji dio biračkog tijela je kul da je jurčić toliko nadmoćan u pameti, ali nažalost, onaj veći dio gleda neke druge atribute. Sad, ja se pitam jel’ u pitanju zurka ili obujam.
A propo toga zašto imamo tako loše političare, čudim se kako nitko u komentarima nije uočio jednu, po meni očitu, činjenicu.
Sposobni ljudi se, naime, u životu bave drugim stvarima, a ne politikom :-).
Nisu dovoljni sposobni ljudi, treba političkih vizionara, ljudi koji izgaraju za promjenama, jer ih žele zaista za dobrobit zajednice kojoj služe. Sposoban čovjek, ako je k tome i pošten, odustat će od takvog posla jer će nailaziti na previše nesavladivih prepreka. Netko se mora htjeti tući s bezbrojnim protivnicima. Naravno, demokratski, a ne nekim klanjem. Ovo je nažalost samo utopijska mogućnost demokracije kako se ona prakticira i imaginira. Možda i hegemonijski trik da se potrošačka raja drži u uvjerenju da postoji negdje tamo neka politika, u kojoj je sve javno, sve demokratski – narodski. U ovom sustavu, takvom kakav jest – predstavnička demokracija – nema nade za “nas”. “Mi” ćemo rađe biti oni manje/više sposobni, ali svakako oni koji “gledaju svoja posla”, a “naša” posla ovo nisu. Postoje doduše i drugačije varijante demokracije. Ali sve one imaju razvijen osjećaj poštivanja zakona. U najljepšoj našoj ovo je naravno prva među nesavladivim preprekama.
Nisu dovoljni sposobni ljudi, treba političkih vizionara, ljudi koji izgaraju za promjenama, jer ih žele zaista za dobrobit zajednice kojoj služe. Sposoban čovjek, ako je k tome i pošten, odustat će od takvog posla jer će nailaziti na previše nesavladivih prepreka. Netko se mora htjeti tući s bezbrojnim protivnicima. Naravno, demokratski, a ne nekim klanjem. Ovo je nažalost samo utopijska mogućnost demokracije kako se ona prakticira i imaginira. Možda i hegemonijski trik da se potrošačka raja drži u uvjerenju da postoji negdje tamo neka politika, u kojoj je sve javno, sve demokratski – narodski. U ovom sustavu, takvom kakav jest – predstavnička demokracija – nema nade za “nas”. “Mi” ćemo rađe biti oni manje/više sposobni, ali svakako oni koji “gledaju svoja posla”, a “naša” posla ovo nisu. Postoje doduše i drugačije varijante demokracije. Ali sve one imaju razvijen osjećaj poštivanja zakona. U najljepšoj našoj ovo je naravno prva među nesavladivim preprekama.