U ovo pred_vikend jutro htio bih se osvrnuti na jučerašnje izglasavanje (ne)povjerenja navodnom ministru Branku Vukeliću za kojeg se M. dobro pita koja on to postignuća ima iza sebe da ga Sanader zove najboljim ministrom (osim što je možda za stranačku blagajnu mrknuo 6mil usd što je sasvim solidna cifra). No ono čime bih počeo je u stvari jedan tekst koji se pojavio u Jutarnjem prije nekoliko dana a koji kaže kako neki SDPovci ne žele Jurčića za premijera – a i jučerašnje glasanje i tekst se u osnovi bave istom stvari.
Naime, kaže tamo neki neimenovani izvor kako se pojedini SDPovci bune radi nepotrebne “radikalizacije” (štogod to značilo ako ste oporbena stranka) a koja se manifestirala tako što su SDPovci napali premijera (onom izjavom kako štiti “mafiju”) te pokrenuli proces izglasavanja povjerenja Vukeliću. Eh, i sve to skupa se onda preslikava na unutarnji ustroj SDPa i tko gdje želi sjediti nakon dobivenih izbora (koji su prema anonimnom izvoru čini se gotova stvar).
Daklem, funkcija oporbe u svim mogućim situacijama je da bude korektiv vlasti, da (kako je to jedan poznati lijepo rekao prije neki dan) vodi “knjigovodstvo” dobrih i loših poteza te da viče kada se nešto dogodi krivo. Vlast, prevrtljiva kakva je, ima tendenciju deformirati ljude, njihova načela i ljestvicu vrijednosti pa se neka bogatstva čine bližima nego što doista jesu i ponekad uhvatimo nekoga s prstima u pekmezu kao što se desilo u slučaju Brodosplita.
Upravo zato ovakve akcije imaju smisla, jer skreću pozornost na nepravilnosti koje se događaju i daju do znanja vladajućima da ima netko tko ih promatra. Mnogi (čitajući komentare po jutarnjem i večernjem) se smiju akciji SDPa koja je unaprijed bila osuđena na neuspjeh i pitaju se čemu dragocjeno gubljenje vremena za cilj koji je od početka bio nedostižan (a taj je izglasavanje nepovjerenja ministru)? Sada je vrijeme da vas podsjetim na pjesmicu koju sam već nekoliko puta citirao:
When the Nazis came for the communists,
I remained silent;
I was not a communist.When they locked up the social democrats,
I remained silent;
I was not a social democrat.When they came for the trade unionists,
I did not speak out;
I was not a trade unionist.When they came for me,
there was no one left to speak out.
Oporba u saboru su ljudi koji prenose naše stavove vladajućima i koji bi se morali brinuti da vladajući izvrše svoj program temeljem kojeg su dobili na izborima. Diskusije po saboru, saborskim hodnicima ili medijima su poput rovovske borbe i koji je smisao da imate s jedne strane vladajuću vojsku koja puca na sve strane, a da s druge strane imate oporbenu vojsku koja sjedi, šuti i ne puca nego samo sebi mrmlja u bradu kako je ona bolja i kvalitetnija samo kada bi dobili priliku da počnu pucati?
Oporba je uostalom oporba zato jer ima drugačiji program i drugačiju viziju kako voditi zemlju i normalno je da kada god može iskazuje svoje nezadovoljstvo potezima vladajućih, a još više zbog propusta vladajućih.
Uostalom, što bi vam više odgovaralo; da li da oporba sjedi i šuti i kada ih god nešto pitate kažu “čekajte da pobjedimo na izborima” (kao što to neke oporbene stranke i rade) ili pak da imate oporbu sa stavom koja svjesno ide u borbu za ono u što vjeruje (ili želi vjerovati, ili je motivirana da vjeruje ili…) kako bi postigli svoj cilj? Da li je šutnja oporbe uopće prihvatljiva neovisno o tome što znamo da ministar neće biti smijenjen ili da nijedan amandman na državni proračun neće biti prihvaćen i da nijedan oporbeni zakon neće proći? Smije li oporba šutjeti? Ja mislim da ne.
I da vas ne davim dalje, samo da jasno napišem da se sramim svih onih koji su jučer izglasali povjerenje Vukeliću ne zato što je možda on mrknuo 6mil usd (i time poboljšao saldo svoje pokretne imovine) nego zato što je certificirano glup i zato što po zapovjednoj odgovornosti mora odgovarati za ono što se događalo u Brodosplitu, a krajnje je vrijeme da se predstavnici države počnu odgovorno ponašati prema imovini kojom upravljaju. Jedan otkaz insignifikantnom ministru ne bi riješio problem ali bi barem malenim dijelom pokazao da vladajući brinu o nečemu.
https://www.youtube.com/watch?v=7QrW3yKlIvM(da li ovaj gornji jubito daje bolje značenje riječi “radikalizacija” ili riječi “politikanstvo” koju je taj isti govornik jučer upotrijebio opisujući SDPov zahtjev za smjenom)
Misao dana:
No Pasaran.
(“no pasaran” u grubo je prijevod sa španjolskog i znači “oni neće proći”, izgovorio ju je prvi puta francuski general Robert Nivelle u bitci kod Verduna u prvome svjetskom ratu a kasnije se pojavljivala kao slogan u više navrata i dobro je poznati ljevičarski slogan)
6 replies on “Fitilj je zapaljen”
Da bih riječ rekla.
Zanimljivi su ti medijski natpisi i analize: ako oporba šuti – nije dobro; ako radi svoj posao – opet nije dobro.
I ja mislim da bez obzira na to što unaprijed zna rezultate svojih prijedloga, oporba se jako govorljivo mora za njih zauzimati mada se to nekima činilo kao uzaludan posao.
Sabor je zapravo gotovo jedina pozornica za oporbu da iskaze svoje stavove.
A ovaj JUBITO (joj, sad cemo svi tako poceti govoriti) pokazuje kako ima oporbe i “oporbe”. Sanader je bio jako neodgovorna oporba. Jer ima razlika i u oporbenom djelovanju – jedno se boriti u parlamentu, a jedno je pozivati na državni udra na cesti. Još je zanimljivije što je Sanader te stavove radikalno promijenio kad je došao na vlast. I tu je neodgovornost.
Meni se kod SDP-a sviđa što ima iste stavove u oporbi i na vlasti. Ljudi piče svoje, a ne ovi – okreću se kako to trenutak nalaže. Pa ti skuži koji je njihov program i interes – po recentnim događajima ispada da im je interes osobni probitak.
to ti ja i govorim,
zašto je legitimni zahtjev za smjenu ministra koji je javno priznao da ne prati što se događa u brodogradilištu, ministru koji je odobrio štetne ugovore na koje je bio upozoren – dakle zašto je neprimjeren ili “politikanski” dok je istovremeno splitska riva bila legitimni glas naroda?
koja je razlika? i zašto?
(i što ti ljudi koji su bili na rivi misle danas o Sanaderu koji se uselio u banske dvore i mrtav_ladan dodijelio avionsku kartu za hag svakome koji je dobio pozivnicu? nije da i ja ne bi napravio isto, jer je takva obveza i svoju čast u ovome slučaju moraš braniti na sudu, no kako jedan HDZov birač može podnijeti taj skok u stavovima s splitske rive do banskih dvora a da pritom ne razvije šizofreniju?)
ako si ti onaj na kojeg ja mislim javi se na andjeocuvar.blog.hr
Apsolutno mi je jasno zašto je došlo do te teme u saboru, pogotovo nakon Vukelićeve izjave o svojim saznanjima tj. pomanjkanju istih te potpunog negiranja bilo kakve odgovornosti.
Ali i dalje će biti tako, na odgovorna mjesta ne dolaze sposobni, odgovorni nego podobni i dovoljno niskog morala ili s pomanjkanjem znanja da mogu “biti slijepi kraj zdravih očiju”.
Vidim da si zamijetio broj spominjanja riječi “politikanstvo”. Varira samo od “politikanstva” do “jeftinog politikanstva”
Certificirano glup – svidja mi se sintagma. Inace, HDZ ovom biraču je najvažnije da njegovi pobijede na izborima i uopće mu nije važno jel se pri tome lagalo i mažnjavalo. On poludi od gubitka izbora a ne od neispunjenih obećanja i folirantske jamstvene kartice
cijela afera brodosplit otvorila je pitanje opravdanosti članstva ministara u nadzornim odborima. umjesto ministara, vlada tamo može imenovati koga hoće i bez obzira koga imenuje, opet će biti politički odgovorna, ako ni za što drugo onda zato što je imenovala one koje je imenovala. samo, ne shvaćaju svi odgovornost na isti način. podsjećam, gospođa stavljenić-rukavina podnijela je ostavku na dužnost ministrice zdravstva u račanovoj vladi nakon izbijanja afere baxter. nije ona ni proizvodila ni naručivala te baxterove filtere, ali, izbila je afera u njezinu resoru i ona je odstupila. točka. kraj priče. taman se čovjek ponada da će to postati standard ponašanja, a ono ništa. s vukelićem opet po starom.