Categories
Politika

Odgovornost vlade

Po izjavama SDPovaca, Požeško-slavonska županija dužna je 340 milijuna kuna. Ovo je jako zanimljiva situacija koja barem na površinu nije isplivala do sada zato što je očigledno prethodna vlast dajući garancije ostvarila razne kredite kod različitih trgovačkih društava zadužila županiju iznad mogućnosti povrata.

Jedinica lokalne vlasti baš kao ni vlast sama po zakonu ne može završiti u stečaju (kako je to novizabrani župan često ponavljao, on je doduše govorio o bankrotu no ta kategorija koliko je meni poznato u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji), i obzirom da za njih u principu jamči država, banke su spremne preuzeti jamstva takve jedinice vlasti bez prethodne ili dodatne provjere budući da se smatra da je država idealni dužnik i sam po sebi vraća obveze uredno.

Županije su inače jedno čudno tijelo u hrvatskoj, i njihova funkcija mi nije totalno jasna. Naime imamo ih (mislim) ukupno 17 20i zanimljivo je da je proračun grada zagreba neusporedivo veći od svih županija zajedno. Ja razumijem potrebu da postoje lokalni uredi državne uprave, no da li je potrebno imati 17 nekakvih skupština, župana, sekretarica, vozača i automobila, zgrada i koječega drugoga što je potrebno to mi nije baš razumljivo a svakako nije racionalno, a ako želimo ići argumentiranjem da županije osiguravaju ravnomjerni razvoj države, s budžetima i utjecajem koje one objektivno imaju – mogućnost utjecaja je doista malen (osim za zapošljavanje dodatne, nikome osobito potrebne birokracije).

Postoji jedan koncept koji se zove državna riznica, i koliko ja razumijem, to je mjesto na kojem bi morale biti koncentrirane i evidentirane sve obveze države, pa tako i obveze koje imaju županije. Teško mi je razumljivo da je jedna osoba (župan) bila negativac u domaćem filmu i ispotpisala tolike silne zadužnice i mjenice bez znanja više osoba. Također, još je teže razumljivo objašnjenje (koje će sigurno uslijediti) kako se sve radilo po propisima i kako je sve to predviđeno – a totalno mi je nemoguće da se sve skupa napravilo bez prethodnog znanja državne vlasti a osobito ministarstva financija. Bilo bi nadalje zanimljivo vidjeti strukturu tih 340 milijuna kuna i kako je do te obveze došlo, odnosno koliko je od toga dospjelo a koliko nije, odnosno koliko je stvarno blokiran račun županije?

U travnju 2002 godine, tadašnja nizozemska vlada je dala ostavku zbog propusta koji su se desili u Srebrenici sedam godina ranije. Ostavku je dala vlada koja tada nije vladala i koja s tadašnjom vladom nije povezana niti po političkoj liniji, no unatoč tome su smatrali kako je odgovornost nizozemske vlade dokazana te su odstupili kao moralni čin nakon tadašnje istrage.

Iako bi u svakom normalnom društvu zbog ovoga letile glave – primjerice ministra financija, ureda za državnu upravi uli vlade u cijelosti (dakle ne govorimo sada o krivičnoj odgovornosti osobe koja je dokumente potpisala, nego o moralnoj i političkoj odgovornosti osoba koje su tako nešto omogućile ili previdjele), to se kod nas, kao i u dosada otkrivenim sličnim situacijama sasvim sigurno neće dogoditi. I to je tužno!

Misao dana:
I predict that someday our entire military will be gay. If people are shooting at you, it goes down a lot easier if you’re huddling in a foxhole with a chiseled 20-year old and you can use lines such as, “Bruce, we might die today. But before we go…”

Categories
Ostalo

Što je to interpelacija?

Danas se ponovno na vijestima provukla riječ interpelacija, pa ako se poput mene pitate što je to interpelacija tada možete definiciju pročitati na stranicama wikipedije. Ukratko, interpelacija je situacija kada primjerice parlament traži od vlade ili neke ključne osobe objasni neki akt ili politiku. Interpelacija je koncept nastao u marksizmu kao objašnjenje procesa u kojem ideologija objašnjava ili argumentira neku temu. Interpelacija se u osnovi ne razlikuje puno od pitanja koje bi zastupnik u saboru postavio članu vlade (iako je interpelacija možda malo općenitiji pojam).

Categories
Blog Priroda i društvo

Mi – Medij

Ulovilo me čitanje zadnjih nekoliko dana, krenuo sam tražiti malo više podataka o knjizi Joe Trippia “Revolution which will not be televised“, a koju čekam da mi je Algoritam isporuči i nekako tražeći više podataka naletio sam na zajednički intervju Trippia i Dan Gillmorea koji je napisao jednu drugu knjigu koja se zove “We, the Media“.

Čini se kako sam malo pogrešno shvatio bit ove prve knjige budući da sam na nju naletio analizirajući predsjedničku nominaciju demokratskog kandidata Howard Dean-a te iako se ona bavi usponom i padom Deanove kampanje, knjiga se u osnovi bavi novom medijskom scenom koja se dramatično promijenila nastankom interneta u posljednjih desetak godina. Bit cijele priče je u stvari teorija koja kaže kako ste dosada imali medij koji se obraćaju mnogima (novina, televizija), dok je na internetu moguće ostvariti jedan na jedan interakciju.

Revolucija o kojoj Trippi piše neće biti na televiziji jer ona oduzima poziciju koju je televizija sebi sagradila u posljednjih pedesetak godina, i kako statistike pokazuju, svaki sat pogledanog televizijskog programa direktno smanjuje želju gledatelja za aktivizmom ili bilo kakvim političkim angažmanom (a vjerojatno je situacija slična i u drugim područjima).

Gillmore (blog) je novinar koji je napisao knjigu “Mi – Medij”, u kojoj do u detalja i s zapanjujućom količinom podataka i primjera ilustrira snagu interneta i njegove mogućnosti u nadolazećem razdoblju, osobito s pozicije političkog angažmana i aktivizma. Ono što je možda najzabavnije, je da je knjiga objavljena s Creative Commons licencom, te da je u cijelosti možete doStadiji razvojawnloadati i pročitati sa svog ekrana (ili isprintanog komada papira). Knjiga u svojoj online verziji nalazi se ovdje. Knjiga veliki dio prostora posvećuje blogovima i da su primjerice sugovornici prošlotjednog Otvorenog pročitali ovu knjigu prije emisije, diskusija bi sasvim sigurno krenula u sasvim drugom smjeru.

Ako odemo korak dalje, postoji jedna druga knjiga, u stvari report koji se zove “We Media” a koju su napisali Shayne Bowman i Chris Willis, a koja također govori o razini demokracije na internetu, odnosno o cijelom konceptu građanskog novinarstva ili kako oni to zovu “grassroot journalism”, gdje su mase dobile kontrolu nad medijem i njime sada po prvi puta mogu upravljati (o čemu sam već pisao prevodio u tekstu “koliko su veliki blogovi”). We media report možete downloadati s ove stranice.

Misao dana:
Social software is the experimental wing of political philsophy, a discipline that doesn’t realize it has an experimental wing. We are literally encoding the principles of freedom of speech and freedom of expression in our tools. We need to have conversations about the explicit goals of what it is that we’re supporting and what we are trying to do, because that conversation matters. Because we have short-term goals and the cliff-face of annoyance comes in quickly when we let users talk to each other. But we also need to get it right in the long term because society needs us to get it right. I think having the language to talk about this is the right place to start.
– Nat’s notes on Tim O’Reily’s blog on Clay Shirky’s talk at ETech.