Categories
Politika

Revolucija koja neće biti spomenuta na televiziji…

Tijekom besanih Baškanskih noći, negdje nakon druge boce nekog crnog vina i neposredno prije just_in_time isporuke druge boce Bavarie od strane konobara pala je teorija o tome kako pobijediti na slijedećim izborima? Teoriju je podijelio s nama konspirator koji Brojanje glasovase povremeno javlja na nekim postovima na ovome blogu i cijeli koncept se čini zabavnim.

Teorija je začuđujuće jednostavna i počinje s Milijunašem. Naime teorija kaže da bi trebalo osvojiti barem pola milijuna kuna na milijunašu i medijsku pažnju koju dobijete tim potezom iskoristiti kao podlogu za političku platformu. Iako pobjeda na uzborima nije realna, moguće je dobiti desetak posto glasova, a tu tvrdnju potkrepljuju neka neovisna istraživanja koja ukazuju na to da bi se pojavom moderne, poviješću neopterećene stranke u kojoj djeluju nekorumpirani ljudi moglo vrlo brzo molbilizirati 30 i više postotaka biračkog tijela. Kada jednom uletite u sabor, cijelu priču bi trebalo dovoditi kontinuirano do apsurda i na inteligentan i publici razumljiv način razotkrivati pojedine inicijative i poteze onih na vlasti, a sve kako bi na prvim slijedećim izborima (ili uz malo sreće isprovociranim prijevremenim) postigli još bolji rezultat i preuzeli vlast u zemlji.

Ja imam jednu drugu ideju, jednako ludu ali duboko sam uvjeren i izvedivu. Dao sam si truda i pogledao izborne rezultate u parlamentarnim izborima održanim u 2003 godini, te nije teško zaključiti kako je za prelazak izbornog praga ovisno o izbornoj jedinici potrebno 10-15.000 glasača; ili ukupno negdje oko 120-150.000 glasova. Ukupna populacija koja koristi internet procijenjena je na nekih milijun ljudi od kojih su većina glasači i za koje i bez neke pretjerane demografske provjere sam sklon vjerovati kako su to mlađi ljudi kojima klasična partijska indoktrinacija ne znači previše.

Nadalje, mišljenja sam da bi organiziranjem ljudi putem interneta mogli sakupiti dovoljno široku bazu simpatizera koji bi bili okosnica virtuelne političke organizacije za vrijeme trajanja kampanje; a uz kvalitetnu komunikaciju s internet publikom mogli bi koristiti internet kao sredstvo distribucije informacija, prikupljanja novca odnosno mobiliziranje novih simpatizera. Postoje slični primjeri u inozemstvu i svi su redom bili vrlo uspješni (no isto tako su barem neki od njih neslavno pali iz sasvim nepovezanih razloga). U svakome slučaju, uvjeren sam kako bi centralno mjesto kampanje mogao biti internet.

Ima li to smisla? (ili samo lupetam gluposti)

Koji je vaš scenario za dobijanje izbora?

Misao dana:
There is only one tool, one platform, one medium that allows the people to take their government back, and that’s the Internet.

Categories
Politika

Psi rata…

Glavaš aka. Osiječki šerif našao se na udaru tužiteljstva kao osoba koja je direktno sudjelovala, bila nadređena ili je propustila reagirati u slučajevima zlostavljanja ili ubojstava Osječana za vrijeme domovinskog rata. Glavašu su lađe naizgled krenule tonuti u času kada je pao raskol unutar HDZa neposredno prije prethodnih lokalnih izbora, pišem naizgled, jer Glavaš potencijalno raspolaže informacijama, a ako je imalo pametan (a on djeluje kao jedan prepredeni tip) posjeduje i dokaze koji će sasvim sigurno u slučaju potonuća povući za sobom i još ponekoga.

Počeci hrvatske države i prelazak iz socijalističkog u kapitalističko okruženje prošlo je kroz godine rata i javna je tajna da su pojedinci koristili situaciju kako bi promovirali sebe, svoje ili njimPsi rataa bliske interese. Da su u tome procesu lova u mutnome nestajali totalno nedužni ljudi koji su se iz ovog ili onog razloga našli na putu pojedinaca koji su “stvarali državu”, također je dio istine, baš kao i činjenica da pravda u velikom broju slučajeva nije niti blizu svog izvršenja, a za mnoge se istina nikada neće niti saznati. Baš kao što je TZombix napisao za privatizaciju, čini se da su osim gospodarstva i neki drugi temelji ove države, barem dijelom nastali na zločinu koji je do nedavno bio marljivo sakriven ispod tepiha i ta mrlja je tek sada počela izbijati na vidjelo unatoč tome što je većinu vremena bila svima na očigled. Stoga ne treba pretjerano čuditi današnja Butkovićeva kolumna koja na donekle čudno specifičan, a opet neinformativan način govori o navodnom prijekom sudu i trojci koji su krojili samo njima znanu pravdu u tim godinama.

Da li je obračun s Glavašem (jer djeluje tako), samo doista obračun s njime, ili bi se mogao pretvoriti u katalizator promjena kroz koje će i mnoge druge stvari izići na vidjelo (i na taj način opaliti u nogu istoga onoga koji je i ovaj postupak pokrenuo) vidjeti ćemo kroz vrijeme. U svakome slučaju, bilo bi dobro isplijeviti takve ljude iz domaće politike i javnoga života jer svojom pojavom u svakome slučaju zagađuju zdravlje ove nacije koja se ionako ne osjeća dobro. Zanimljiva mi je i Šeksova pozicija u cijeloj priči, budući da je on itekako imao prste u događanjima tijekom tih godina, a oko njegove uloge (ili još bolje nedostatka njegove uloge) postoji cijeli niz pitanja koja bi uskoro mogla izići na vidjelo. Jednako će biti interesantno promatrati HSPov stav oko cijele priče, budući da oni tamo koaliraju s Glavašem, dok istovremeno očigledno surađuju s HDZom.

p.s. u totalno nepovezanom događaju američki podpredsjednik Dick Hunter Cheney slijedeća tri dana boravi u Dubrovniku, razgovarajući između ostalog i s premijerom nam Ivom; Ivu sam prije nekoliko dana slušao na radiju kako govori na engleskom, iskreno, bio sam uvjeren da govori Arnold Schwarzenegger (očigledno sam bio u krivu) – Ivo, ne dozvoli da čuju kako govoriš engleski, prevoditelji postoje s razlogom!!!

Misao dana:
The Vice President is standing by his decision to shoot Harry Whittington. Now, according to the best intelligence available, there were quail hidden in the brush. Everyone believed at the time there were quail in the brush. And while the quail turned out to be a 78- year-old man, even knowing that today, Mr. Cheney insists he still would have shot Mr. Whittington in the face.”

Categories
Putovanja

Bašćanska ploča i Toyota production system…

Vratio sam se večeras iz Baške na Krku. Proveo sam tamo tri dana u sjajnom hotelu Corinthia,raspravljajući o tome kako kako bi tvrtka u kojoj radim postala “lean” tj. kako bi neke od Toyotinih mudrosti upotrijebili u našoj okolini (o tome više kroz slijedeći tjedan). Imam prilike podosta putovati i kako se moje oduševljenje restoranima i hotelima rastopilo prije barem dvadesetak godina vrlo sam kritičan na hotele, i restorantsku hranu tako da me ovaj hotel ugodno iznenadio, osobito za hrvatske standarde. Naime, danas su hoteli s tri zvjezdice neka norma i oprema u njima je manje više standardizirana i nema tu nekih iznenađenja; razina čistoće je očekivana, na TVu ima dvadesetak programa, ručnici su OK i namještaj u sobi je korektan. No osoblje hotela je iznimno pristojno te sam dobio osjećaj kako se doista trude ugoditi gostu, što nije baš osjećaj koji se često primjećuje. Činjenica je kako je još uvijek teška predsezona i da su svi vjerojatno još uvijek punih baterija te trenutno opslužuju relativno maleni broj gostiju no svejedno…

Bašku bih svakako preporučio kao destinaciju za recimo neki vikend odmor jer je vrlo blizu Zagreba (dva sata osam minuta od vrata do vrata) i bitno je različita od ostalih naselja u kojima sam na Krku bio (a to je Malinska i Krk). Hotel, osim ljubaznog osoblja krasi i wellnes centar koji se sastoji od nekolicine bazena, jacuzzija, sauna (nekoliko različitih tipova, a ja sam previše neuk da ih razlikujem) i masaže. Iskoristio sam kupanje u bazenu, opustio se nekih dvadesetak minuta u blagodatima jacuzzija i potom otišao na masažu. Masaža leđa je bila sjajna i nakon tko zna koliko vremena ponovno osjećam pojedine mišiće koji su stradali u uredskom poslu ili tijekom vožnje automobila.

Hotelski restoran u kojem smo se hranili ima švedski stol tako da je odabir hrane slobodan i neograničen i iako bih rekao kako smo to zloupotrijebili to se ipak nije dogodilo. Iako sam na sam pogled švedskog stola najavio da kada šveđani dođu da ću ja otići, kada su oni stvarno došli (ok, nisu bili šveđani nego norvežani, no za potrebe diskusije close enough) ipak smo ostali. Hrana u restoranu je bila korektna iako je neću pamtiti osobito dugo, osim po tortilji koja je bila ponuđena prvu večer a koja osim naziva nema stvarne sličnosti s tim prehrambenim proizvodom – taj obrok je vjerojatno ideja kako neki lokalni kuhar misli da bi tortilja mogla izgledati da je meksiko na mediteranu.

Drugu večer nam je Mario Bonifačić prije večere ispričao jednosatnu priču o maslinovu ulju, tako da sada znam mnogo više o toj meni dragoj namirnici. Prije večere smo posjetili i crkvicu sv. Lucije u kojoj je pronađena Bašćanska ploča za koju sam naravno znao, no cijela priča oko te ploče je daleko kompleksnija od jedne rečenice koliko sam do jučer znao o toj ploči.

Obzirom da mi je panika od proteklih nekoliko tjedana pri kraju i da su na bestseleru ostale samo kozmetičke promjene i poliranja nadam se da od slijedećeg tjedna vraćam blog na regular programming tj. na dnevno postanje.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?