U posljednjih petnaestak dana nastalo je nekakvo političko zatišje, i ako zanemarimo događanja u Crnoj Gori malo se toga dogodilo, no danas je u Slobodnoj izašao članak u kojem Ivica Račan malo detaljnije objašnjava što misli pod ponovnom revizijom pretvorbe i privatizacije te o nekakvom porezu na ekstra dobit koji bi se naplatio tajkunima koji se bogate na radnicima.
O pretvorbi i privatizaciji sam pisao već ranije i moji stavovi se očito ne poklapaju sa stavovima većine, no stojim i dalje da je na današnji dan postalo nemoguće kazniti kriminal koji se dogodio u tom razdoblju iz jednostavnog razloga što su rokovi zastare prošli. Nadalje, temelji prava ne poznaju kategoriju u kojoj bi se moglo primjerice oporezovati nešto što se desilo u prošlosti, dakle zakone nije moguće retroaktivno primjenjivati neovisno o tome kolika je naša želja za tako nečime.
(to je zanimljiva stvar jer će primjerice u slučaju DTK infrastrukture o kojoj se u posljednje vrijeme puno piše, kada se napokon dokaže tko je vlasnik DTK kanalizacije moći fakturirati najam kanala samo određeno vrijeme u prošlost [čini mi se tri godine, po zakonu o obveznim odnosima], i da sam ja čelnik lokalne vlasti počeo bih već danas fakturirati svima kako bih što više zagrabio u prošlost, jer je sasvim izvjesno kako će T-HT koji navodno polaže prava na tu kanalizaciju učiniti sve da to bude jako, jako dugotrajan proces – a sve zato kako bi jednoga dana kada odluka napokon padne, T-HTu troškovi mogli biti odgođeni)
Dakle, osim nekih hipotetskih moralno/etičkih konsekvenci, danas više nije moguće kazniti propuste iz pretvorbe, a sve da je to i moguće napraviti prvo ih morate dokazati, a obzirom da je zakonska obveza čuvanja dokumentacije 5 godina, tih dokumenata više jednostavno niti nema. Ivica bi takve stvari morao znati i jedini motiv zbog kojih bi takve gluposti mogao spominjati je neko dodvoravanje onima koji misle da je tako nešto moguće, a takvih je iz dana u dan sve manje.
Koncept poreza na ekstra dobit je također zanimljiv. U hrvatskoj postoje dva osnova poreza na primanja, prvi je porez na dohodak i to je porez koji se obračunava na plaću koju primate. Porez na dohodak je porez kojeg plaćaju fizičke osobe koje su negdje zaposlene i obrtnici. Porez na dobit je porez kojeg plaćaju tvrtke (i neki obrtnici) na iznos koji ostane na kraju godine kada oduzmete sve troškove od prihoda (koji se zove dobit ili profit).
Porez na dobit je jedna minorna stavka u državnom proračunu jer tvrtka na kraju godine tipično ostvari dobit od 3-5% svog ukupnog godišnjeg prihoda (a prihod bi bio zbroj svih izdanih računa). Dobit tvrtke je svojevrsni prinos na kapital, dakle ako zamislite hipotetsku situaciju u kojoj imate milijun kuna i uložite taj novac u banku dobiti ćete nekih 5-6% kamate ili 50-60.000kn kamata godišnje. Ako odlučite taj novac investirati u neki posao, pretpostavka je da možete zaraditi više od tih 5-6% i to je obično jedna od mjera koja se koriste kako bi se izračunala isplativost nekog pothvata. Naravno, nije čista dobit jedino mjerilo uspjeha jer ponekada vlasnici svjesno odabiru niže razine dobiti (pa čak i gubitka) znajući da im vrijednost glavnice raste. Primjer toga bi bilo trgovanje dionicama, naime rijetko tko kupuje dionice radi dividende (a dividenda je dobit tvrtke proporcionalna vrijednosti jedne dionice), nego se svi radujemo rastu vrijednosti glavnice, jer u nekome trenutku možemo prodati te dionice i zaraditi bitno više nego čisto zbrajajući pojedinačne godišnje profite.
Tu negdje i leži problematika Račanovog koncepta, jer je nemoguće dokazati što bi to ekstra profit u stvari trebao biti? A još je manje jasno kako bi ga trebali oporezovati. Naime, Kerum kojeg se spominje u članku možebitno i je donekle degutantna osoba koja očigledno posjeduje maybach-a, odnosno skupocjenu jahtu dok njegovi zaposlenici imaju plaće od po 2.000 kuna; no ništa od toga samo po sebi nije nezakonito; dapače, dobar dio troškova gorespomenutog automobila i jahte su porezno priznati troškovi, a dok je plaća iznad zakonskog minimuma sve je i dalje legalno. Osim toga, mala je šansa da su imenovana prometala vlasništvo samog Keruma, ona su najvjerojatnije vlasništvo nekog od poduzeća koje su pak u njegovom vlasništvu. Dakle ta ekstra dobit (ako uopće postoji, jer je između ostalog umanjena za troškove tog automobila i jahte) sasvim sigurno nije toliko “ekstra” kako se očekuje, nego je ona više sadržana u rastu ukupne vrijednosti neke investicije koju je Kerum u nekome času napravio.
A kada bi išli dodatno oporezovati pretjerani profit tvrtki (primjerice izračunamo da je državni prosjek 5% i odlučimo dodatno opteretiti sve tvrtke koje imaju više od 10% dobiti) , znate li uopće koje bi tvrtke bile prve na udaru? Ako mene sjećanje ne vara, pojedinačno najveću dobit (u postotku) iskazuje T-HT, Pliva, INA i njima slični giganti. Ukratko, to je toliko besmislena ideja da ju je teško uopće i objasniti.
Misao dana:
The Social Democrats seem to be basically nicer people, but they have demonstrated time and again that they have the management skills of celery. They’re the kind of people who’d stop to help you change a flat, but would somehow manage to set your car on fire. I would be reluctant to entrust them with a Cuisinart, let alone the economy. The right wing politicians, on the other hand, would know how to fix your tire, but they wouldn’t bother to stop because they’d want to be on time for Ugly Pants Night at the country club.
10 replies on “Račanov porez na ekstra dobit…”
Ako se ne varam, negdje vani (UK ili US) imaju koncept “windfall tax”, što bi bilo upravo “porez na ekstraprofit”.
Račanov koncept je demagogija, to je više-manje jasno, ali baš fino sjedne pročitati ovakav tekst u kojem je detaljno secirano zašto je to tako. Tvoj blog bi trebala postati obavezna školska literatura :)
Ono što je žalost jest da velika većina građana Hrvatske nema najblažeg pojma o temeljnim pravilima tržišnog sustava, već se u najboljem slučaju maglovito sjećaju nečeg čto su učili u doba samoupravljanja, ili pak primjenjuju neke vlastite ideje moralnosti i “prava” koje jednostavno nisu primjenjive u praksi.
Nažalost, ne znam što se današnju dječu uči u osnovama ekonomije (i vjerojatno neću znati još desetak godina, dok mi sin ne krene u gimnaziju), no ako je to iole suvislo čeka nas još najmanje nekoliko desetljeća dok ta generacija dođe u priliku donositi odluke, pa da se osjete značajnije promjene. I to je optimistički gledano…
“rokovi zastare”hahaha,pa to je cjela poanta,te rokove su “oni”izmislili,na nama je da ih na izborima “srusimo” i onda zakonom rokove unistimo i eto ih u bajboku:))
glede prvog komentara – simune, u pravu si. US i canada imaju tzv windfall profit tax (excess profits tax for windfall profits) no to oporezivanje se uglavnom provodi specificno vezano za vrtoglavi porast cijena u nekoj industriji. primjerice, zadnjih mjeseci se kod nas moguc porez na extraprofit spominje u kontektsu rasta cijena benzina i naftnih derivata (+ prirodni plin i osiguranje u canadi). naime, rastom cijena rastu troskovi zivota dok kompanije zaradjuju grdnu lovu. novac prikupljen od extra poreza, obicno se raspodjeljuje natrag narodu – sto kroz djecje doplatke, razne refunds (kad je “podivljala” cijena elek energ, low income domacinstva od drzave su dobili refund – cek na 250$). cilj oporezivanja extra profita je uspostava socijalne ravnoteze.
a ‘ko još zaozbiljno treba uzimati u obzir predizborne pamflete (ili naprosto čovjek daje do znanja da “radi nešto”) / (zli_girl) ovakav model oporezivanja extra profita po meni itekako ima smisla.
sreća za političare i njihove ekonomiste da većina ljudi u Hrvatskoj ne razumije kapitalizam niti ekonomske zakonitosti.
Kad čujem gluposti tipa “mi smo za stabilne cijene (niska inflacija) i za povećavanje zaposlenosti” onda mi krene para na uši. Inflacija i zaposlenost su obrnuto proporcionalni u ekonomiji, tako da se može žrtvovati stabilnost cijena radi povećavanja zaposlenosti, ili žrtvovati zaposlenost radi stabilnosti cijena.
Isto vrijedi i kada govore o povećanju državnih investicija i smanjenu poreza. Ako ćeš povećati investicije moraš povećati prihod države (tj. poreze). Ako želiš smanjiti poreze onda ćeš imati manje love u državnoj kasi pa zaboravi na veće investicije.
Hvatam takve nelogičnosti na dnevnoj bazi što od političara što od stranačkih ekonomista. Načelno zalaganje za oba pozitivna efekta je ili namjerni obmanjivanje javnosti ili trabunjanje gluposti.
Račan priča neizvodive gluposti. Kerum će ionako postati državljanin Monaca ako situacija postane prevruća i opet izbjeći plaćanje poreza. Radnicima će biti isto.
Kao i uvijek, od političara se gotovo nikad ne može čuti nešto pametno. Svi građani bi htjeli da netko mazne Kerumu, Todoriću i tim tipovima nešto love; druga je stvar što se to neće nikad dogoditi. Čitava stvar je postavljena naopako a naši političari su, ipak, samo političari.
Mislim da je na kraju glavno pitanje, od kojeg svi bježe, što zapravo želimo napraviti u ovoj državi. Ako želimo povećati zaposlenost onda trebamo napraviti to i to, ako želimo socijalni mir onda trebamo napraviti to i to itd. E sad, naša bad luck u svemu tome jest što nitko ne zna i nema hrabrosti napraviti dramatične rezove – pa makar i porez na extra profit. To Račan samo priča; svi znamo kakav je kad je na vlasti. Neću ništa reći, ne bi bilo nimalo pohvalno za njega.
Ma, mene u stvari zanima sljedeće: “Da li Račan doista vjeruje u ono što priča, ili je i sam svjestan da mlati praznu slamu”.
Kako god okreneš, ne valja. Jer ako doista vjeruje u to, onda znači da stvarno pojma nema o elementarnim stvarima vezanim uz funkcioniranje države (kao što se izvrsno objašnjava u postu i kasnijim komentarima).
A ako ne vjeruje, znači da je lažac koji ljudima priča ono što oni žele čuti (a s obzirom da prosječni Hrvat o tim stvarima ne zna baš puno, i to je blago rečeno, možda mu i prođe).
Doista ne znam koja mi se od ove dvije opcije manje sviđa.
P.S. Misao dana ti je +5 :-)
Koliko sam ja razumio Račanove intervjue, taj porez bi se naplaćivao na ono za što se ne može dokazati da je čisto/uredno stečeno i da je podmireno sve što je trebalo.
Priča s Kerumom spada u drugu kategoriju (moralnost, ugled), no zakon i država se ne bave time, nego društvo i religija.
@Berislav: “tržišno natjecanje” je apstraktan pojam, ne nešto čvrsto poput građevine, ovisi o pravilima i prilikama, te se razlikuje među državama (regijama). U kapitalizmu nema apsoluta kao u samoupravnom socijalizmu, gdje nije smjelo biti prosvjeda niti negodovanja jer je sve bilo “zajedničko” – sad je sve relativno i podložno dogovoru, lobiranju, natezanju, ucjenama.