Što motivira političara?

Znam da sam napisao jučer kako je o političkim strankama, programima, izborima i vladanju (barem zasada) dovoljno napisano, no eto još nekoliko, post scriptum napomena.

Kao prvo, ja nisam političar, ja sam samo građanin i po definiciji bih morao biti zainteresiran za zemlju u kojoj živim i prosperitet koji u njoj želim ostvariti a ne vidim načina da to ja napravim sam bez da i društvo u cijelosti prosperira (postoje načini i za to ali nisu nužno legalni, a sasvim sigurno nisu moralno ili etički opravdani). No ispravno je pitanje što u stvari motivira političara da se bavi politikom? Imam nekoliko odgovora;

• Pretražujući malo po internetu za ovaj tekst, pronašao sam citat Bon Jovija koji ukratko kaže kako ga je u politiku privukla mogućnost da obznani svoj stav i objasni ljudima u što on u stvari vjeruje. To je ono što su moji komentatori naveli kao idealizam i mislim da je idealizam sasvim legitimna motivacija za ulazak i život u politici. To je vjerojatno vjera u opće dobro, mišljenje da se zajedničkim snagama može učiniti više i vjera da je dobrobit zajednice barem ponekad ispred dobrobiti pojedinca. (činjenica je da je isti Bon Jovi u rečenici kasnije napisao kako je zaključio da će u politici biti i 50% ljudi koji će te zamrziti i prije nego što uopće iziđeš van)
• Druga potencijalna motivacija je čisti profesionalizam, mi imamo vrlo malo profesionalnih političara, iako nominalno gledano ako gledate sabor i ekipu koja hladnokrvno diže ručice na razno razne prijedloge ili kroz namještena pitanja pozicionira ove ili one da daju željeni odgovor ili imate ministre koji hladnokrvno i bez razmišljanja odrađuju dane im zadatke. Činjenica je da izgleda kao da su skupa s partijskom knjižicom dobili i besplatnu lobotomiju, no uz malo zdravoga razuma, ubrzanog tečaja morala i etike dalo bi se tu nešto napraviti.
• Treći i bojim se vrlo često vrlo važni motiv je cijeli niz prednosti koje dobijate sa svojom političkom pozicijom. Počevši od besplatnih večera i ručkova, besplatnih kazališnih predstava, otvaranja izložbi, pa preko zapošljavanja rodbine preko telefona, do od lobista plaćenih odmora (sjetimo se samo Šukija i incidenta s gliserom), pa do direktnog guranja ručice u pekmez ovisno o poziciji na kojoj se nalazite i povlaštene mirovine ako preživite dvije godine i jedan dan na odgovarajućoj politici. Ljudi slaboga karaktera, ljudi koji žive na sitnim prevarama i općenito ljudi na koje se možete okliznuti su ljudi koji zgrabe političku poziciju i onda je pretvore u generatore vlastitog bogatstva, ovisno o poziciji i konkretnim interesima to može biti uživanje sitnih povlastica ili već vrlo konkretni kriminal.

Kakvo je moralno tkivo hrvatskih političara? Hmm, dakle moj je sud da mi na vlasti imamo vrlo konkretnih kriminalaca, a očigledno imamo i dizača ručica kao u priči. Priča mi jedan visoko pozicionirani lik koji je u svojoj osnovi siva eminencija (dakle jedan od onih likova koje vidiš uvijek u kadru ali ih nikada ne predstavljaju: posvetite ubuduće malo pažnje promatranju tih likova) kako se saborske fotelje dijele po zaslugama, dakle netko je nekome nešto osigurao i onda je dobio poziciju u saboru, prođe mandat, čovjek dobije svoju mirovinu i objektivno je zbrinut doživotno i onda netko drugi dođe na red… Postoje i tvrtke u koje se bave zbrinjavanjem političara, ameri imaju Halliburton, a ako pogledate nadzorne odbore i uprave naših tvrtki onda možete indetificirati neke domaće.

Jučer sam naletio na zanimljivi blog koji se zove Digresije (pozivam vas sve da posjetite ovaj novonastali blog jer ima rijetko dobar i u cijelosti tipografski dizajn), skužio sam ga jer je napravio trackback na moj prethodni tekst (živio ping i trackback), a novopečeni bloger se potrudio sumirati neke od razloga zašto mnoge od ideja koje sam iznio ne bi mogle zaživjeti u praksi. Ako ste pročitali gore linkani tekst onda pročitajte i ovih nekoliko odgovora:

1. Samo loši manageri nemaju smisla za komunikaciju. Manager koji je u stanju podijeliti svoju viziju samo s vlasnikom je loš manager. Manager mora biti u stanju svoju ideju podijeliti sa svima onima koji moraju njegovu viziju provesti u djelo. Manager je u stvari trgovac, jer trguje idejama i mora te uvjeriti kako je upravo njegova ideja najbolja stvar koja ti se dogodila u životu. Mislim da je dobar manager u stvari bolje kvalificiran za politički posao od političara, jer ako manager loše proda svoju ideju ima vrlo mjerljive konsekvence (gubitak tržišta, manji profit i ružni razgovor s vlasnikom u kojem za razliku od politike nema previše sentimenta, zaboravljanja ili opraštanja).
2. Mislim da bi birači skužili političku opciju koja bi im obećala krv, znoj i suze, jer svi mi duboko u sebi shvaćamo da je to nužno i da smo taj dio u kreiranju države i prosperitetne ekonomije u cijelosti propustili. Naravno da nije moguće biti popularan kod svih struktura, no uz suvisli program i kvalitetne odgovore na teška pitanja mislim da je to realno.
3. Ne bih rekao da je mračni osobiti liberal; više bih se pozicionirao kao ljevičar, no obzirom na posao koji se bavim očigledno sam paralelno i klasni neprijatelj ljevice i samim time konfliktna osoba :). Ono što samo želim ukazati su strukturni problemi koji vladaju u našoj zemlji i može biti da se moji stavovi u tom kontekstu smatraju liberalnima, no to je samo prihvaćanje tržišnih mehanizama i deregulacije koji su vani totalno normalni. Za razliku od slobodnog tržišta kojeg snažno zagovaram, imam ja i stavove o poljima u kojima država mora voditi strogu kontrolu i politiku, poput npr. školstva i zdravstva, poljoprivrede…
4. New entry u politici je doista teško za postići jer je postojeća struktura toliko ukorijenjena i sustav je toliko zatvoren za pridošlice da je to vrlo težak zadatak – no da li je to samo po sebi dovoljan razlog za odustajanje (vratimo se na prethodni tekst)? Imali smo dosta iznenađenja na izborima, poput npr. stranke umirovljenika, da li se itko sjeća njihove kampanje ili je to ekipa koja se samo provukla slučajno? Imamo doista i Mikšića (o kojem imam iznimno loše mišljenje), koji da je bio samo malo mudriji mogao ući u drugi krug predsjedničkih izbora i potencijalno promijeniti tijek (recimo da nije na vrlo primitivan način ispričao onu priču o Mesićevoj vili u francuskoj, ili da mu nije izletilo onih 20% gospodarskog rasta ili da je bio malo pristojniji prema svojoj bivšoj supruzi…).
5. Ne bih ja rekao kako su trenutni političari na vlasti tamo samo zbog osobne koristi. Mjerljiva i glasna količina političara doista je tamo s tim motivima, no mi imamo i brdo nesposobnih političara, još veće brdo glupih političara koji su se tamo našli čisto inercijom drugih, pa imamo nekolicinu pametnih koji ne znaju oblikovati svoje stavove ili su pak prepristojni da ih nametnu… I na kraju, mi smo prebogati političarima koji objektivno ne znaju ništa drugoga i koji su bez politike doslovce nula; nekolicina su ispala iz političke igre i osim povremenih neuspjelih pokušaja da se vrate natrag kao da su i nestali s lica zemlje.

Misao dana:
You have to remember one thing about the will of the people: it wasn’t that long ago that we were swept away by the Macarena.