Tijekom besanih Baškanskih noći, negdje nakon druge boce nekog crnog vina i neposredno prije just_in_time isporuke druge boce Bavarie od strane konobara pala je teorija o tome kako pobijediti na slijedećim izborima? Teoriju je podijelio s nama konspirator koji 
se povremeno javlja na nekim postovima na ovome blogu i cijeli koncept se čini zabavnim.
Teorija je začuđujuće jednostavna i počinje s Milijunašem. Naime teorija kaže da bi trebalo osvojiti barem pola milijuna kuna na milijunašu i medijsku pažnju koju dobijete tim potezom iskoristiti kao podlogu za političku platformu. Iako pobjeda na uzborima nije realna, moguće je dobiti desetak posto glasova, a tu tvrdnju potkrepljuju neka neovisna istraživanja koja ukazuju na to da bi se pojavom moderne, poviješću neopterećene stranke u kojoj djeluju nekorumpirani ljudi moglo vrlo brzo molbilizirati 30 i više postotaka biračkog tijela. Kada jednom uletite u sabor, cijelu priču bi trebalo dovoditi kontinuirano do apsurda i na inteligentan i publici razumljiv način razotkrivati pojedine inicijative i poteze onih na vlasti, a sve kako bi na prvim slijedećim izborima (ili uz malo sreće isprovociranim prijevremenim) postigli još bolji rezultat i preuzeli vlast u zemlji.
Ja imam jednu drugu ideju, jednako ludu ali duboko sam uvjeren i izvedivu. Dao sam si truda i pogledao izborne rezultate u parlamentarnim izborima održanim u 2003 godini, te nije teško zaključiti kako je za prelazak izbornog praga ovisno o izbornoj jedinici potrebno 10-15.000 glasača; ili ukupno negdje oko 120-150.000 glasova. Ukupna populacija koja koristi internet procijenjena je na nekih milijun ljudi od kojih su većina glasači i za koje i bez neke pretjerane demografske provjere sam sklon vjerovati kako su to mlađi ljudi kojima klasična partijska indoktrinacija ne znači previše.
Nadalje, mišljenja sam da bi organiziranjem ljudi putem interneta mogli sakupiti dovoljno široku bazu simpatizera koji bi bili okosnica virtuelne političke organizacije za vrijeme trajanja kampanje; a uz kvalitetnu komunikaciju s internet publikom mogli bi koristiti internet kao sredstvo distribucije informacija, prikupljanja novca odnosno mobiliziranje novih simpatizera. Postoje slični primjeri u inozemstvu i svi su redom bili vrlo uspješni (no isto tako su barem neki od njih neslavno pali iz sasvim nepovezanih razloga). U svakome slučaju, uvjeren sam kako bi centralno mjesto kampanje mogao biti internet.
Ima li to smisla? (ili samo lupetam gluposti)
Koji je vaš scenario za dobijanje izbora?
Misao dana:
There is only one tool, one platform, one medium that allows the people to take their government back, and that’s the Internet.
25 replies on “Revolucija koja neće biti spomenuta na televiziji…”
Kako ljudi sa fakultetom ima 7%, nisu zanimljivi kao glasaci, ali su glasni – ljudi ih znaju slijediti. Druga skupina su oni bez osnovne skole – ima ih vise ali nekako ne glasaju. Mladih ima malo – ne glasaju ako nemaju 18 a ta skupina je najvise na blog.hr -u pa nema smisla tamo provoditi politicku kampanju osim ako nije za “mladez i skaute”. Ostaju nam naravno penzioneri, kojih ima puno i uvijek glasaju za istu stranku (ako vide zaokruziti). Dakle treba IME – koje ce prepoznati ali ce ih zbuniti. Nezavisni kandidat ili koalicija, to je pitanje. Nezavisni treba imati nadimak (nesto kao Jambo) mora napraviti skandal u pijanom stanju (nesto kao Bandic) mora biti u novinama optuzen za korupciju (nesto kao Granic) moraju ga optuziti da tuce zenu, a onda ga zena mora podrzati (nesto kao Miksic) mora se kratko sisati da mu brada bude duzine kose, (bradati politicari uvijek dobivaju) i konacno… mora reci emajl (kao zastupnik koji uvijek dobija na izborima, ima najduzi staz u saboru od svih). Ne smije trositi previse na marketing (Granic je utrosio duplo od Mesica pa je propao) i naravno, moraju ga prethodno “izabrati” oni koji uistinu vladaju regijom pa i sire. Ili mozda ne moraju, mozda to ipak bira narod, ali sto je narod? Guske u magli?
ako je mogao howard dean… http://www.wired.com/wired/archive/12.01/dean.html
Top Time je bitan,a novo ime i prebitno,Miksic ima i dalje velike sanse za daljnji napredak,takvi novi ljudi su potrebni i imaju sansu.Tu na webu Blog zajednica je ogromna i populacija siroka i moze se sigurno nesto napravit,sama imicijativa mi se svida;))
Ovo drugo. :)
Internet kao centralno mjesto? Tesko. Interent kao neiskoristeni nacin komunikacije s biracima koje su “up for grabs”? Mozda, ali koliko ih ima? Cinjenica je da postoji dosta populacije koja je razocarana i da ce, ako stvari ostanu priblizno iste kao danas (a u politici je godinu i pol jaaako dugo), mali broj zastupnickih mjesta odlucivati o vecini. Te “ideje” smo vec nabacivali na internetu (npr. , a i Cadez je za T-Zombixa).
p.s. Miksic ima sanse kao i 2003. (tad su ga i zafrkvali sa http://www.šanse-ko-glineni-golub.net, link vise ne radi) Svoju sansu da iskoristi image nekog novog i svjezeg je prokockao. No, netko nov bi imao sansu doci do malog broja zastupnickih mjesta.
Mora biti koalicija, jer jedan sam poslije izbora ne može ništa napraviti, pogotovo ako je predsjednik, ali nekih 5-10% sabornika može biti jako glasno.
Osim interneta, treba napraviti dobru kampanju po kladionicama, tamo je većina nezaposlenih hrvata, branitelja i ostalih koji samo mudruju, ali su iznimno veliko glasačko tijelo.
@borja: i mislio sam na howard dean-a (naručio sam si i knjigu od njegovog direktora kampanje da vidim kako su oni to napravili, iako su na kraju izgubili)
@igy/winston: mislim da je Mikšić potrošena osoba jer se na nekoliko vrlo nespretnih poteza nepovratno prezentirao kao lud čovjek (ne govorim samo o onoj šali s Mesićevom vilom nego s izjavom o 20% gospodarskog rasta); na kraju krajeva ima poziciju u zagrebačkoj skupštini i morao bi malo rovariti na tu temu ako želi da ga birači ne pitaju što je radio
@mladen: plan i uključuje dva mandata; mislim da bi s malim brojem zastupnika mogao napraviti stravičnu buku; mislim da je cijeli koncept komunikacije naših zastupnika s “bazom” totalno pogrešan, a da ne kažem kako bi npr. podrška kvalitetnih prijedloga pozicije i oporbe sama po sebi bila dosada nezabilježena (ne znam da li ste primjetili, no naša oporba nikada ne glasa za pozicijine prijedloge osim ako je riječ o nečem iznimno bitnome što je najčešće ujedno razvodnjeno do neprepoznavanja nepotrebnim amandmanima ili je pak plod neke žešće trgovine)
@mrak: nešto slično sam ja govorio mladima na jednom velikogoričkom forumu. U gradu ima negdje 15 različitih udruga koje okupljaju mlade. Da su se oni organizirali, izašli na izbore i poradili na mobiliziranju mlađe populacije, koja je uglavnom apolitična, zacijelo bi dobili koju stolicu u gradskom vijeću jer je za istu trebalo nešto više od 1.000 glasova. U gradu ima cca 17.000 mladih od 18-35 godina. Da je samo trećina izašla i glasovala za tu listu postali bi ozbiljan politički element.
Meni se već neko vrijeme slična ideja vrzma po glavi. Zašto ne bi blogeri krenuli u organizaciju svoje liste? Oni bi činili jezgro, okosnicu kampanje…
Ima li to smisla? (ili samo lupetam gluposti)
Mislim da ima smisla. Samo naprijed.
Koji je vaš scenario za dobijanje izbora?
Mislim da metoda građenja “od dna” ne može fulat. Ako za osvojiti jedno saborsko mjesto treba ~10 000 glasova (nije to tako puno), onda treba izaći na teren i upoznati što više potencijalnih glasača osobno. Od vrata do vrata, kao Jehovini svjedoci :)
Pametno korištenje interneta može pomoći ali sumnjam da je dovoljno samo po sebi.
Inače, od promotivnih trikova sviđa mi se jedan iz Estonije. Svi članovi jedne nove stranke su se u crkvi zakleli da neće krasti :). Osvojili su vlast.
Što se tiče Howarda Deana, način na koji je on izgubio stranačke izbore je vrlo zanimljiv. U tim izborima se svi kandidati približavaju centru i izabran bude netko umjeren – Dean je na jednom skupu malo vikao, a na snimci je zvučalo kao da vrišti. Mediji su to prikazali masu puta i ta jedna pogreška ga je koštala izbora.
zasto ne bi imalo smisla? svaka promjena ima smisla.
a moc interneta nije zanemariva jer ima prednost u brzini sirenja informacija jedino je pitanje da li dovoljan broj domacinstava u Hrvatskoj posjeduje komp kako bi te informacije zaista i dospjele do biraca
Ono sto nema smisla je pokusavanje dolaska na vlast. Stefov gradonacelnik (ili nije? vise ne znam tko je vise na vlasti u ovim zbrkama) je najbolji primjer — spominjao ga je onaj bivsi veleposlanik u Japanu, ne sjecam se imena, u jednom intervjuu (covjek je bio novinar paga postavili za ambasadora, pa je objavio knjigu kako je sve to izgledalo pa su sve strukture, bez obzira na predznak, popizdile).
Vlast sa sobom nosi dvije stvari: povlastice, i odgovornost. Kod nas ovo drugo ne postoji, svi samo zele ono prvo, uz malo ili nimalo rada. Oni koji pri dolasku na vlast imaju zelju nesto promijeniti ili odustanu kad vide da to nije moguce, ili se uhvate one “if you can’t beat them, join them”. A promjena nije moguca jer smo generalno nesposobni za bilo sto na “nacionalnoj” razini.
Da citiram gospodina Mršića: Evribodi kers samo za svoju guz’četinu!
Jel’ sagradio Mikšić onu svoju ekološku tvornicu u Baranji u koju je rek’o da će ulupat 20 milijuna dolara?
Inače mrak, tema je zanimljiva, ali ne znam koja ti je politička platforma.
Koja bi bila moja politička platforma?
Hm, dobro pitanje; liberalno/lijeva je vjerojatno najbolji opis, no ja inače smatram kako smo mi jako daleko od pozicije u kojoj bi se mogli uopće razlikovati na lijeve i desne.
Moj stav bi bio poprilično jednostavan, a to je da se netko napokon počne baviti rashodnom stranom proračuna a ne samo prihodnom – a to bi prvenstveno značilo konsolidacija i racionalizacija državne vlasti (to je ionako rupa bez dna). Volio bh ulupati brdo novaca u školstvo jer sam siguran da je to novac koji bi se najbrže vratio i poukidao bi valjda polovicu zakona i propisa koja trenutno postoji (slično ili identično konceptu kojeg je ponudilo vijeće za konkurentnost).
Mislim, u gospodarstvu bi se puno toga dalo napraviti poprilično jednostavno i relativno brzo, uključivši ili ne smanjenje ili redistribuciju poreza…
Bio bih za EU ali jednim malo sporijim tempom, i vjerojatno protiv NATOa (osim ako me netko ne uvjeri da nam je to potrebno).
Smanjio bih broj branitelja na stvarne okvire a prava sveo na ona koja se stvarno mogu i iskoristiti.
Krenuo bih s bjesomučnom kampanjom za zaštitu okoliša i štednju odnosno stvaranje energije.
Pokušao bih decentralizirati državu jer postojeća koncentracija svega u zagreb nije zdrava na dugu prugu i to me smeta.
To bi ukratko bilo to.
[…] Mračni blog o aktualnim događanjima, medijima, politici, ekonomiji, kulturi, hrani, muzici, literaturi i društvu « Revolucija koja neće biti spomenuta na televiziji… […]
Evo jedan pogled sa marketinške strane. Kad uzmeš da 1 sec. u primetime-u hrt-a košta 2000-3000 kn, a standardni format poruke je 30 sec., dobijemo cifru za jednu poruku na kojoj se stara islužena lica smijulje prosjek oko 10 000 eur.
Na webu se već i za tu lovu može složiti respektabilna akcija ako se zna što se radi, tako da tvoje ideje uopće ne smatram suludima.
Mislim da web u kombinaciji sa par gostovanja kod Malnara (koji je inače bio no.1 sponzoruša u zadnjim predizbornim kampanjama) i uličnim akcijama (performansi, koncerti itd.) može stvoriti dobru podlogu s te strane.
Najvećim preprekama bilo kakvim ozbiljnijim akcijama mladih & pametnih vidim u kroničnoj pasivnosti, dezorganizaciji i nezainteresiranosti tog dijela “biračkog tijela”, prvo tu treba mjenjati stvari, stvoriti pozitivnu klimu…
Inače, mislim da je stvarno dobro da si pokrenuo ovu temu i nadam se da će se pretvoriti u plodonosnu diskusiju.
@Noebius: ne treba zanemarivati maloljetnike. To je slična stvar kao i u slučaju kad ljudi tvrde da klinci nisu potrošači jer oni ne troše. Ali imaju utjecaj na potrošnju, klinci govore roditeljima što hoće, a roditelji velik dio svojeg budžeta troše na klince.
Isto tako klinci s bloga mogu utjecati na svoje roditelje (pogotovo na majke koje apstiniraju jer ‘nemaju za koga glasovati’) da se odluče za jednu ili drugu političku opciju.
Od ovih milijun ljudi koje se spominje, dobar dio su glasači SDP-a i/ili hdZ-a. Iako se dio njih može preokrenuti, dobar dio se i ne može.
Prema tome, broj glasača koje se može angažirati preko neta je upitan. Ali, mislim da je i dovoljan.
Mislim da se ciljno ne bi trebalo ograničavati na internet, tj. ljudi koji su na netu stalno bi proširili vijesti i poruke na sve strane, a pri takvom pothvatu, ni mediji ne bi šutjeli dugo. To bi im bila udarna vijest preko nekoliko puta.
A što se tiče ideja koje bi trebalo progurati, potpisujem sve što si spomenuo, posebno trku na energetskom planu. Još bih dodao čiščenje “znanstvenih krugova” od nepismenih priležnica i rodijaka koji produciraju generacije nesposobnih školovanih ljudi. Uložit novce se može na sve strane, pitanje je što se želi postići tim novcima.
Ideja je super, no pitanje je što bi eventualno kad bi osvojili vlast, odakle svi ti ljudi koji bi trebali raditi vrlo odgovorne poslove….
[…] Revolucija koja ne�e biti spomenuta na televiziji… Moja politi�ka platforma… Demokracija, internet i prevrat bilo �ega… […]
Mikšić je dobar primjer da ljudi žele nova lica. I da je najvažniji timing. Mislim da on više nigdi nikad neće dobit 3%.
Ali, bojim se da platforma rezanja troškova, mrak, mora bit dobro skrivena.
Ako kažeš da 4 godine neće država nikoga zaposlit za stalno nego samo na ograničeno vrijeme, ljudi će te zamrzit.
Ako kažeš da ćeš otpustit državne službenike koji ništa ne rade, ljudi neće reć: “bravo, uštedićemo” nego: “fuj, baca ljude na ulicu”.
Bojim se da nema više šanse za liberalizam tamo gdje više ljudi uzima iz proračuna nego što ih ulijeva. Pritisak glasača je samo da se ulijeva sve više.
I to je jednosmjerna ulica.
Čudno da ti nisi primjetio da nije problem kako dobiti izbore, več kako prikupiti novac za dobiti izbore.
[…] Dakle u dosadašnjim mentalnim vježbama popričali smo o Revoluciji o kojoj se neće pričati na televiziji gdje sam načeo ideju osvajanja vlasti od strane dosada sasvim nepoznatih ljudi – koncept bi uključivao sasvim nove i neiskvarene ljude kojima s ene može ništa osobitoga prišiti (uvijek ima nešto, iskustvo pokazuje kako prijatelji dolaze i odlaze a neprijatelji se gomilaju), kada je već krenula rasprava postavilo se pitanje Političke platforme tj. političkog programa za kojeg su mnogi s pravom nazvali mlakim i općenitim i kako sam to i sam napisao ne razlikuje se bitno od deklarativnog programa kojeg imaju i druge etablirane tranke poput HDZa ili SDPa. A jučer smo pisali o vrlo konkretnim potezima nove vlasti koje bi imalo smisla raditi na globalnoj razini (primjerice redistribucija porezne presije), intervencionizmu na slobodnom tržištu (primjeri brodogradnje) i općenito identitetu kojeg bi političar nove generacije morao imati kako bi uopće bio prepoznat od birača. […]
[…] I recimo da iz svoje frustracije pokreneš vlastitu političku incijativu s željom da kroz svoj politički program preko vrlo konkretnog pristupa biračima i koristeći metode političke gerile dobiješ izbore. Što onda? […]
K R E N I !!!
Ne znam.
Iskreno govoreci ne vjerujem da je tih milion korisnika (ako ih je uopce toliko) zaista i mlado, pametno i sve drugo nabrojano.
Korisnici interneta postyaju sve slicniji ukupnoj populaciji cim vise internet postaje svakodnevna stvar. Moji starci su korisnici interneta pa ih ne bi opisao kao mlade i liberalne. I sigurno ce glasati po nekom drugom principu.
Svako toliko me iznenade neki tipovi … mislim, pise a cudim se kako je uopce znao upaliti kompjuter, a kamoli ulogirati se …
Tako da tu vidim glavnu zamjerku tvojem programu – nije intrenet nikakav garant otvorenosti …
[…] Posljednjih dana sam se na svome blogu bavio tematikom izbora, političkih programa i općenito kako prigrabiti vlast; a sve skupa je krenulo kada je konspirator (inače redoviti komentator poslovnih tema na mome blogu) iznio teoriju kako se do pozicije na vlasti može doći putem dobitka od pola milijuna kuna na Milijunašu. Ideja je doista zanimljiva jer je Milijunaš postao dio večernje kulture četvrtkom i nedjeljom i svaka osoba koja bi postigla imalo značajniji rezultat (a dobitak pola ili svih milijun kuna definitivno spada u takve rezultate) dobila bi puno prostora u medijima koji bi se mogao iskoristiti kao platforma za lansiranje političke platforme i krenulo u osvajanje vlasti. […]