Categories
Politika

Potemkinova sela i Sanaderovi zaseoci…

S pozornošću pratim priču o Pelješkom mostu. Za one malobrojne koji nisu znali, to je most koji bi povezao poluotok Pelješac s kopnom, tricky part je u tome što je Pelješac kako sam to i napisao poluotok te je ionako povezan s kopnom, no pojedini političari smatraju kako to nije dovoljno, te je nužno potrebno povezati ga jednim poštenim i kako stvari stoje, grandioznim mostom, toliko velikim i lijepim da bi ga uz malom sreće mogli uvrstiti na neku od novčanica EURa u času kada hrvatska napokon, preko veze i prije reda završi u europskoj uniji (vjerojatno nakon za EU uspješno dovršenih pregovora ;).

Iskreno, ne razumijem tu logiku, unatoč argumentima kako je zbog Neuma jugoistok hrvatske odijeljen od matice zemlje. Nekako ne očekujem da bi BiHovci jednoga dana sagradili zid ili nešto, ili kako se kroz kvalitetni sporazum ne bi mogla napraviti autocesta preko njihovog teritorija koja bi (u nekom krajnjem scenariju) mogla izgledati poput autoceste koja je svojevremeno povezivala Berlin s zapadnom njemačkom (ako se netko još sjeća minskih polja i bodljikave žice).

Dapače, mislim da bi se gradnjom jednog takvog pravca samo mogla osnažiti naša međusobna komunikacija, da bi mogli uštediti nešto novaca s kojima bi mogli sagraditi još jednu malu autocesticu preko cijelog Pelješca (ako nas to baš veseli), vjerojatno bi i svakom stanovniku Pelješca mogli kupiti novi novcati auto i uz to bi mu mogli subvencionirati koju litru benzina od sada pa do 2050te, a jedini stvarni downside kojeg vidim je taj da bi HDZ ostao bez jednog spomenika svojoj vlastitoj gluopsti, no na sreću, takvih do sada imamo dovoljno tako da to i ne bi bio neki gubitak za kulturni život zemlje.

Naravno, da bi komedija zabune bila kompletnija, cijeloj priči su se priklonili i naši susjedi koje je naša zemlja tako lijepo zemljopisno opkolila, pa su zatražili kako visina mosta bude barem 60 metara te da bi uz to bilo dobro da most bude pomični, unatoč činjenici da je dubina zaljeva takva da malo veći skuter ima problema s nasukavanjem. Očigledno je da niti njihovi političari nisu puno pametniji od naših (no u ovome slučaju se poigravaju našim novcem što ipak ukazuje na kakvu-takvu inteligenciju).

Misao dana:
Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down
You are a little mystery to me
Every time you come around

We talk about it all night long
We define our moral ground
But when I crawl into your arms
Everything comes tumbling down

Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Your face has fallen sad now
For you know the time is nigh
When I must remove your wings
And you, you must try to fly

Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down
You are a little mystery to me
Every time you come around

14 replies on “Potemkinova sela i Sanaderovi zaseoci…”

Slažem se, iako je očekivano težiti cjelovitosti države, auto-cesta bi taj “problem” riješila mnogo lakše i jeftinije od mosta. Ako već moraju imati kapitalne projekte na kojima će zaposliti svoje ljude i ostaviti ih za povijest, nek grade most Split – Brač. :)

Nasa zemlja je njihovu tako lijepo opkolila,a mi smo njihovoj dali komad da se mogu kupat,i taj komad nismo oslobodili i ko nam kriv.
A kad smo kod mosta ja sam za tunel ,samo zato sto je puno puno jeftiniji,inace sam za cestu preko Bosne jer je to normalno,pa nismo u 16. stoljecu!
Netreba ni most ni tunel nego cesta kroz Bosnu bez ikakvog preseravanja!

Spomenuti most i neki drugi projekti nisu Potemkinova sela, to su više grandiozni spomenici gluposti. Kako je u sve to opet upleten J.Radić moglo bi nam se dogoditi da cijeli projekt bude 3x skuplji i da dobijemo dva mosta. Sanader na nacionalnom nivou radi ono što rade njegovi ministri na lokalnom. Šuker je tako kumovao obnovi zgrade POU-a u Velikoj Gorici koja su građani tog grada u konačnici platili 37.000.000 kn. Interesantno je da i nakon toliko potrošenog novca zgrada nema sve funkcije koje je imala prije obnove (knjižnica ne radi, podrumski prostor zjapi prazan, naknadno su mijenjane stolice u kino dvorani, a i vijećnici se bune na premali prostor između stolica). Za taj novac mogla se izgraditi nova zgrada s više kvadrata i boljom iskorištenosti prostora. A ostalo bi novca i za novi vrtić i za još ponešto. Ali onda ispred zgrade ne bi bili kameni oblutci koji vrijede milijune.

Prije izbora će otvoriti i radove na izgradnji auto ceste prema Sisku. Studije pokazuju da ta cesta neće biti isplativa jer samo 30% automobila koji prođu kroz Goricu nastavljaju put prema Sisku. Kad se i napravi auto cesta velik broj vozača neće plaćati cestarinu već će ići po ‘staroj cesti’. Bolje bi rješenje bilo da se napravio još jedan prometni pravac prema Gorici, riješio problem gužvi u gradu, a da se prema Sisku napravila brza cesta. I dok se tako planira auto cesta lokalne ceste su u komi. Sumnjam da su toga postali svjesni ministri iz Vlade koji su se ovih dana uputili na turneju po turopoljskim selima kako bi pomogli Šukiju u promociji. Naime, oni su se vozili u službenim automobilima (Audi i ostala visoka klasa) koji ipak ne prenose potpuni doživljaj razrovane ceste.

Bilo je prijedloga da se kod Neuma napravi tunel koji bi riješio problem cjelovitosti, a bio bi i osjetno jeftiniji.

Meni je poprilicno iritantno da moram prolaziti carinsku kontrolu i pokazivati svoje isprave sluzbenicima tudje drzave kada idem do Dubrovnika ili na Mljet ili na Korčulu. A integritet teritorija se ne moze postići bilateralnim sporazumom i cestom preko Bosne. I kome treba most Brač-St?

@Ve: Na autocesti ne bi pokazivao dokumente sluzbenicima, osim auto-ceste koju je Mracni spomenuo, ima jos nekoliko slucajeva gdje autocesta prolazi kroz teritorij druge drzave. Tako da “probleme” mogu izazivati samo oni kojima to odgovara. Meni je potpuno svejedno isao auto-cestom do DU ili preko mosta, dapace, auto cestom bi sigurno bilo brze, krace, a na kraju krajeva ionako ce tuda proci auto cesta, bez zaustavljanja na carini, ili s carinom na izlazu/ulazu s autoceste. Za most Brač-St sam se šalio po principu “kad već bacamo novac na nepotrebne stvari, bacajmo ih u stilu”, makar, s obzirom na broj turista koji svake godine posjete Brač, ne bih se začudio kad bi se taj most isplatio prije nego most prema Pelješcu, koji će ionako zaobilaziti svaki normalan čovjek.

Bolje most na Peljescu nego Dinamov stadion u Zagrebu, ili jos gore – skijaska staza na Sljemenu – kome je to tek trebalo?!. Ja bih se dragovoljno odrekao svog nemalog zagrebackog prireza u korist peljeskog mosta, samo kad bih mogao. Drzavni novci se ionako bacaju na kojekakve budalastine, htjeli mi to ili ne, u svemu tome peljeski most i nije tako strasan. Sasvim m siguran da mu se veseli vecina stanovnika Peljesca, Korcule i Dubrovnika s okolicom. A sto se tice novih auta i subvencija za gorivo, koje spominje Mracni, to bi u startu kostalo 200-injak milijuna eura, a uz minimalne subvencije do 2050-te od jos dodnih desetak milijardi kuna. Koliko je ono bila cijena mosta?

pokušao sam pronaći broj stanovnika na pelješcu pa nisam uspio tako da doista ne znam koliko bi automobila trebalo kupiti niti koliko bi subvencija koštala – to sam spomenuo više radi dramaturškog efekta nego radi neke stvarne protuideje; no ne vjerujem da na pelješcu živi više od par tisuća ljudi i ne postoji ekonomsko opravdanje za taj most i što je najbolje, ne postoji niti scenarij u kojem bi to ikada bilo rentabilno; taj most je isključivo politička ambicija koja će (možda, a možda i ne) upotpuniti nečije privatne džepove kao što se to kod nas običava činiti

glede dinamovog stadiona, to je također jedan spomenik HDZovoj gluposti i niti sam ne znam kako bi se prema tome postavio, sjetimo se samo kako su utakmice izgledale u devedesetima i zašto je to bilo važno; s druge strane ako se već krenulo u nešto i ulupali su se ogromni novci (koji su se očigledno oprali za nekog drugog) glupo je posao ne završiti, iako bih u tom slučaju ja forsirao da privatni business pronađe neki interes u tome umjesto gradskog novca koji je dosada trošen
glede skijaške staze, pojma nemam koliko je koštala, no prema ono malo podataka koje imam znam da je naše natjecanje napravljeno da bude veće i skuplje od bilo kojeg drugog u inozemstvu, osim liječenja nečijih frustracija ne vidim drugog mogućeg razloga

i zadnje, i stadion i staza su izgrađene gradskim novcem za razliku od mosta koji ide državnim – i to je velika razlika sama po sebi, a osim toga mislim da zbog gluposti koje su se desile ranije ne bi smjeli tolerirati nove

mislim da će povijest o našim trenutnim vođama pisati jako, jako ružne stvari, a tvoje i moje je “prokletstvo” što u tom vremenu moramo živjeti

poluotok Peljesac 7.761 stanovnika prema MMTPR-u, prema http://www.peljesac.org – 9 000. vjerovatno je ministarstvo blize. ekonomski mi se ne cini bas opravdan. ipak, za prikloniti se ideji ili ne, nedostaje mi informacija. no da zivim dolje, i moram prelaziti granicu…da, vjerojatno bih podrzala i sama izgradnju.

ali postoje rješenja za takve stvari, taj komad ceste doista nije dugačak, mogli bi se dogovoriti npr. da cesta koja ionako mora biti ograđena bude samo bypass kroz BIH i da carina bude samo na izlazu u neumu

jasno da postoje. uvijek postoji alternativa. sve je samo pitanje oportunitetnog troska. anyway, ne bih se stela mesat i pricat sto je bolje jer mi fali inf glede “projekta”. offtopic: laku noc. konacno!

Recimo da Pelješac ima oko 7.500 stanovnika, Korčula ih ima oko 18.000, za Mljet pretpostavljam da ih nema više od 3.000 – to je već previše da se kupuju auti, ili da se samo radi neki dramaturški efekt :-)

Slažem se da je bitna razlika između trošenja državnih i gradskih novaca, ali iskreno bih volio da mojih 18% prireza odu na izgradnju pelješkog mosta.

Most kojim se Pelješac “povezuje” s kopnom nije samo zaobilaženje teritorija susjedne države – on je bitno više od toga. Svi oni koji moraju zbog geografske konfiguracije Pelješca raditi i do 100 km više, znat će cijeniti ovu investiciju.

Nije li maslenički most ista stvar? On povezuje kopno s kopnom – koštao je bitno manje nego što će koštati pelješki (koliko je meni poznato, troškovi izgradnje pelješkog mosta procjenjeni su na nekih 250-280 mil €). Stvar je da maslenički most značajno olakšava pristup određenom dijelu obale i da je kao takav više nego koristan. Možda ne nama koji u Zagrebu sjedimo i mlatimo (praznu) slamu, ali onim ljudima koji dolje žive, svakako jest.

Možda na Pelješcu, Korčuli, Mljetu i ostalim područjima kojima će ovaj most biti koristan živi samo 20-ak tisuća ljudi, ali što je realno naša država *IKAD* učinila za tu regiju? No njihov novac slijeva se u državni proračun, a troši se ponajviše u Zagrebu (uz časne izuzetke).

Na sličan bi način mogli kritizirati i most Oresund koji povezuje Dansku i Švedsku, tj. Skandinavski poluotok s ostatkom Europe. Čekaj, opet sam nešto propustio, nije li Skandinavski poluotok isto tako poluotok i kao takav spojen s ostatkom Europe? Čemu je bio potreban taj most?

Okej, pustimo Švede i Dance, oni imaju para pa si mogu priuštiti most od skoro 8 km. Mi smo mali narod, nemamo para, jadni smo, i zašto bi pobogu gradili most koji će pogodovati ne samo onim ljudima koji žive na Pelješcu i okolici, čiji novac uredno curi u državni proračun (baš kao i moj u gradski iz kojega se financiraju uistinu glupi projekti), veće pogodovati i razvoju turizma – ako se ne varam, trenutno najprosperitetnije gospodarske grane u Hrvata.

ja samo mislim da mi nismo u poziciji da trenutno govorimo o tome mostu, mislim da bi na druge načine ostvarili veći ekonomski efekt nego gradnjom mosta

da li je to gradnja brze ceste, gradnja neke gospodarske zone ili nekolicine hotela, da li je to subvencije maslinarima ili vinogradarima…

taj most neće stvoriti nova radna mjesta, on neće napraviti pozitivni ekonomski učinak na stanovnike pelješca, dok će istovremeno utrošiti ogromna financijska sredstva koja bi mogla biti utrošena na projekte koji bi kreirali radna mjesta ili generirali neku financijsku dobit

kada jednog dana dođemo do faze kada nam to neće biti bitno i par sto milijuna eura neće biti neki novac onda možemo graditi most i do jabuke kako bi onaj svjetioničar mogao nekuda otići na kavu, u međuvremenu svaku teško zarađenu kunu moramo deset puta okrenuti prije nego je potrošimo

Leave a Reply to Igy Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *