Mato Arlović (aka. emajl)

U jučerašnjem izdanju Brisanog prostora Gorana Milića gostovao je SDPov Mato Arlović.

Mato Arlović nije neki osobito zanimljivi lik no u posljednjih nekoliko mjeseci u više je navrata skrenuo pozornost na sebe. Kako sam vrlo intenzivno pratio medije u posljednjih godinu i pol dana došao sam u jednome času do zaključka kako se rijetko kada stvari događaju slučajno. Tako je primjerice i Mato Arlović počeo izranjati negdje u ljeto ove godine sa različitim ispadima koji su potom kulminirali njegovom odbijenicom na treće mjesto u petoj izbornoj jedinici, čestitanje Sanaderu nakon izbora ali i forsirano pojavljivanje u posljednjih nekoliko tjedana po medijima (Hrvatska uživo, intervju u Večernjem i sada Brisani prostor).

Ono po čemu su izjave Arlovića zanimljive i u stvari simptomatične su ne toliko odudaranje Arlovićevih stavova od službenog stajališta stranke koliko činjenica da su njegovi stavovi postali u stvari dijametralno suprotni, pa stoga nije niti čudo kako neki u Arloviću prepoznaju novoga Zdravka Tomca, SDPovog disidenta koji je u bizarnom religioznom prosvjetljenu od istaknutog ljevičara ideologa u nekoliko mjeseci prošao kompletnu transformaciju do zadrtog desničara.

Ako pogledate gornji video isječak, vidjeti ćete kako se Mato (ali i Goran) obračunavaju s “instrumentaliziranim” blogerima na programu nacionalne televizije, a Mato mudro upućuje na svoje saborske rasprave i općenito lik&djelo koje ga prati (zanimljivo, kaže Milić da misli da će samo jedan bloger actually krenuti to i raditi pa si nekako laskam da misli na mene :). Iskreno, osim što Arlovića smatram antipodom Šeksa u gotovo svim elementima, Arlovića smatram i direktno odgovornim za šlampavo napisan saborski poslovnik koji direktno omogućava Vladi da manipulira i voza Sabor i njegove zastupnike kako im god drago.

Mato, cjenim tvoj rad i stručnost, volim te čak i slušati jer doista lijepo govoriš (lijepo ali ne i tako da bi se kasnije sjetio o čemu si pričao) no jedna vrlina te nikada nije krasila a to je vizija, osobito ova dugoročna.

p.s. update: eto napisao i feral tekstić na sličnu temu

Misao dana:
Great and good are seldom the same man.

O Haaškim presudama

Vidim da mnogima nije jasno što se to oko Haaga događa (eto primjerice Vladimiru Šeksu koji jučer s pozornice proziva Haaški sud). Iskreno, nisam niti ja znao ali zato svima preporučam da bace pogled i pročitaju posljednjih nekoliko dnevnika autora opinioiurisa na pollitici.

Svi smo gledali brdo američkih court_drama serija i svi znamo da se nedjelo mora dokazati beyond_reasonable_doubt, no spin koji je dobila haaška presuda ide u smjeru kako sud nije odradio svoj posao kako spada. No, malo pažljivijom analizom totalno je jasno nekoliko stvari:

  • tužiteljstvo nije uspjelo dokazati navode optužnice
  • sud je prilikom određivanja kazne koristio zakone koji je najpovoljniji za optuženike

Haaška presuda nije dakle problem suda, nego tužiteljstva koje je loše obavilo svoj posao. Postavlja se naravno pitanje zašto su to tako napravili. Jedan od mogućih odgovora je taj što je cijela Haaška priča unaprijed dogovorena, svi moraju dobiti malo po prstima i to je to. Iskreno sumnjam u tako nešto. Drugi mogući scenario je da je tužiteljstvo doista zabrljalo s optužnicom i dokaznim materijalom, te su optužnice koristili kao sredstvo pritiska filajući ih nedokazivim djelima i tvrdnjama koje na sudu nisu jednostavno prošle. Postavlja se ovdje naravno i pitanje odgovornosti hrvatske vlade, budući da je upravo ona zadužena za suradnju sa sudom (i tužiteljstvom).

Moje je mišljenje kako je Vlada koristila Haaški sud isključivo kao politički alat u domaće svrhe, dok je suglasje s Haagom uglavnom napravljeno radi pristupanja EU budući da je Carla del Ponte koristila Haag kao polugu pritiska na Hrvatsku. Zajedničko i Carli i Sanaderu je to što Haagu pristupaju kroz političku dimenziju, a ne kroz nekakvu kriminalno-pravno-praktičnu suradnju, pa se stoga jako dogovaraju putem novina i vidljivih press konferencija na kojima se dogovaraju velike stvari, dok u pozadini se ne događa ništa ili vrlo malo toga, te stoga teret dokaza pada na ono čime je tužiteljstvo raspolagalo a truda s naše strane da se zločini dokažu je bilo vrlo malo ili ništa. Može biti da se s time slažete ili ne, no činjenica je da je Vlada surađivala s Haagom na ovoj problematici, onda bi odavno znala da teret dokaza nije dovoljno dobar da bi osigurao pravičnu i očekivanu presudu. Danas svi glume iznenađenje, iako su plaćeni da taj posao obave i po svoj prilici morali su ga znati odavno.

A da ne spominjemo pitanje samih presuda, koje su određene prema mjerilima hrvatskih zakona te da su isti ti ljudi suđeni u hrvatskoj, sva je šansa da ne bi dobili niti dana više nego što su dobili u Haagu. Bizarno, zar ne?

I danas, Ivo Sanader inzistira na odlasku u UN, ignorirajući pritom činjenicu da nije obavio svoj dio posla kada se to od njega očekivalo, a sada mu je to taman došlo ko naručeno da digne malo retoriku kojom je vladao u vrijeme svojeg oporbenog staža (pa mu je i Milanovi stoga lijepo rekao da im samo pošalje govor s rive). Manje-više Sanader je napravio puni krug i s radikalnih stavova splitske rive, preko totalne prodaje suvereniteta neposredno se pred izbore vraća na one iste pozicije s kojih je krenuo u osvajanje vlasti. Primitivno, ali efektno, moram priznati.

Eh, i sada kao zadnje, promatrajući odjednom silnu potrebu Sanadera da se producira u UN-u, podsjetio bih ga na jedan intervju kojeg je dao Jutarnjem listu, a koji je uredno objavljen i na stranicama Vlade, a koji kaže doslovce slijedeće:

Tko će u Vladi biti zadužen za odnose s Haaškim sudom?

Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, jer smo odlučili depolitizirati taj posao. U Savjetu će biti još nekoliko ministara i stručnjaka. Suradnju s Haaškim sudom treba svesti u okvire pravne suradnje i u skladu s tim smo i Ured za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom ukinuli kao samostalno tijelo. Taj ured sada djeluje u okviru Ministarstva pravosuđa kao zasebna uprava, a vodi je Jakša Muljačić, kao pomoćnik ministra, čovjek koji je i do sada radio taj posao u Uredu.

Kada Carla Del Ponte dođe u posjet Zagrebu, sigurno će željeti sastati i s predsjednikom Vlade i s ministrom vanjskih poslova.

Nema razloga da se i to ne ostvari, ali njezin službeni partner u razgovorima bit će ministrica pravosuđa

Kako to da ste tako osjetljivo i važno političko pitanje kao što je suradnja s Haaškim sudom prepustili ministrici Vesni Škare-Ožbolt koja nije član vaše stranke?

Državom ne upravlja stranka, nego Vlada, a ministrica pravosuđa je članica ove vlade i radit će ono što u Vladi dogovorimo.

Toliko o tome. Ako ste shvatili što je time rečeno.

Misao dana:
Law and justice are not always the same. When they aren’t, destroying the law may be the first step toward changing it.

Sveti Krševan

Vruće mi je zadnjih dana, u glavi mi se kuha neka predizborna analiza HDZovih kadrova ali nikako da se stvar privede kraju. Dok čekate, ovo što slijedi spada u “vjerovali ili ne” rubriku.

HRT uredno javlja kako je:

20. srpnja – U trajektnim pristaništima u Korčuli i Orebiću danas su održane svečanosti u povodu uvođenja Jadrolinijinog trajekta “Sveti Krševan” u redovan linijski putnički promet između Korčule i Orebića. Trajekt je izgrađen u Brodogradilištu “Kraljevica”, kapaciteta je 100 vozila i 600 putnika.

Što ste pročitalu gornjoj vijesti? Na “prvu loptu” mogli bi reći kako je na gorespomenutoj dionici počeo prometovati novi trajekt izgrađen u glasovitom brodogradilištu u Kraljevici (istom onom gdje je Drago Maček sa svojim Icebergom uspio skršiti nekih 80 milijuna dolara, no to je bio dobar posao u odnosu na Brodosplit i tamo nedostajućih 6 milijuna). Stoga, veselje i svečanost je sasvim primjerena, a i predsjednik uprave Jadroniline se ukazao također, promotivne vožnje su se vozile i zaključilo se kako se između ostalog ovim trajektom pomladila Jadrolinijina flota.

I bili bi totalno u krivu. Naime, taj trajekt je već nekoliko godina uredno plovio između Zadra i Preka na otoku Ugljanu. Objektivno gledano, nema nikavog razlog za svečanosti, promotivne vožnje pa čak niti za pojavljivanje predsjednika uprave Jadrolinije kako bi proslavio odluku dispečera da promijeni rutu trajekta. No, izborna je godina i potrebno je pokazati rezultate, pa makar oni bili i četiri godine stari. Ovakvih stvari ćemo se u slijećih nekoliko mjeseci nagledati.

I dok čekamo novi PR biser, podsjetimo se kako je to kad državna tvrtka (koja se bavi linijskim prijevozom, koja je subvencionirana od države) časti. Tek sada sam skužio da nije Sanader jedini koji zaboravlja račune.

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.