Borislav Škegro

Sunčano je danas na Hvaru

CNN (blog.hr da ga ne zamijenite s TV postajom) objavio je prije dva dana vrlo zanimljivi dioničarski ugovor kojime se regulira tzv. javno privatno partnerstvo između države i luksemburške ORCO u projektu Sunčanog Hvara.

Sunčani Hvar je jedna zanimljiva priča jer je na njemu zube polomio još i Slavko Linić 2002 godine kada je zbog pritisaka javnosti privatizacija morala biti obustavljena. Dolaskom HDZove vlasti sunčani Hvar se na fini način htio ugurati Škegrinom Quaestusu, da bi se ponovno zbog pritiska javnosti raspisao natječaj kojeg je dobio luksemburški Orco property group.

Po meni, najzanimljiviji dio cijele priče je u stvari to javno privatno partnerstvo. Naime, JPP nije hrvatski prizvod i to je model suradnje države i privatnog kapitala koji se koristi (osobito u europi) već godinama. No, najbitnija značajka svakog JPPa je da se ono odnosi uvijek i isključivo na neki javni interes društva, a to bi mogle biti škole, bolnice, vrtići, ceste, komunalna infrastruktura ili neka slična javna usluga. JPP se ne koristi u slučajevima poslovnih subjekata koji posluju na otvorenom tržištu, a Sunčani Hvar je definitivno takav primjer i stoga je tzv. JPP u Sunčanom Hvaru jedinstveni hrvatski proizvod. Ukratko, poanta JPPa je javni interes, i on mora biti jasno definiran – Sunčani Hvar je čisti ekonomski interes. EU posjeduje cijeli niz propisa koji reguliraju i definiraju JPP, a i hrvatska vlada je u više navrata diskutirala o tome te postoje čak i smjernice za JPP koje možete i sami pročitati i potom usporediti sa stanjem u Sunčanom Hvaru.

Orco je ovih dana krenuo u novu dokapitalizaciju društva što im je omogućeno dioničarskim ugovorom. HANFA je odobrila prospekt i ono što smatram da je netočno preneseno u medijima je tvrdnja kako je dokapitalizacija otvorena za svakog ulagača. U dioničarskom ugovoru jasno piše da jedino Orco smije upisati dionice – da li su se oni odrekli tog prava nije totalno jasno, ali ako su u osnovi kupili društvo za tako malo novaca, uz vrtoglav rast cijena nekretnina to bi s njihove strane bilo nerazborito. Bottom line cijele priče je činjenica da se u slučaju Sunčanog Hvara ne radi o JPPu, no isto tako u sam ugovor su ugrađene obveze koje država mora ispoštivati a koje direktno omogućuju Orcou da postane većinski vlasnik društva, te po isteku dioničarskog ugovora može slobodno istisnuti državu iz vlasničke strukture.

Pitanje koje bih ja postavio, a vidim da HSP i Tonči Tadić postavlja slično je slijedeće: koji je mogući motiv prodavatelja (dakle države) da napiše takav ugovor? Da li je to obećanje nekog političkog sponzorstva (gle koincidencije, ugovor s Orcom je potpisan u 2005 godini taman u vrijeme luksemburškog predsjedanja unijom??), ili je u igri neki novac koji je izmijenio neke džepove (i npr. omogućio kupovinu nekih ručnih satova)?

Misao dana:
Thieves respect property. They merely wish the property to become their property that they may more perfectly respect it.

Još malo o Venture kapitalu

Iako očekujem PDF dokumente prezentacije, mogu navesti nekolicinu Venture kapital tvrtki i fondova koje sam uspio zapamtiti. Prvi od njih je SAEF (koji je čini mi se bio uključen i u Iskon internet), Copernicus capital (koji ispada da posluje uglavom u poljskoj ali i u hrvatskoj i rumunjskoj), i jedini u cijelosti hrvatski fond Quaestus (poznatiji po tome što ga vodi Škegro). Postoji i pilot projekt HBORa odnosno BICROa, a navedeno je i još nekoliko tvrtki koje nisam zapamtio.

Venture kapital je jedan od uobičajenih metoda kroz koje osiguravajuća društva i banke plasiraju svoj kapital, no zakonskog okvira do sada nije bilo pa se tek očekuje razvoj VC tržišta, koje je također jako ograničeno tendencijom vlasnika da vlasništvo nad tvrtkom ljubomorno čuva ili se opire partnerskim odnosima.

Berislav je spomenuo i Business angels, što bi trebali biti pojedinci koji investiraju u pojedini projekt i za razliku od VC fonda direktno sudjeluju u formiranju tvrtke. Zamislite to kao situaciju u kojoj imate koncept i ideju, no nedostaje vam kapital kojeg će pružiti business angel no nedostaje vam i neophodno znanje koje je nužno da bi tvrtka profunkcionirala. Business angeli su obično bogati pojedinci koji se posvete nekolicini projekata kroz ovakav sustav financiranja.

Pitanje cijene venture kapitala je zanimljivo. Naime, ciljan rast vrijednosti tvrtke je nekih 30% godišnje, što je ujedno i jedan od važnih kriterija za ulazak u kapital tvrtke. Ako posjedujete tvrtku ili proizvod kroz kojeg možete ostvariti taj rast od 30% godišnje imate prvi preduvjet za ulazak VC fonda u svoju vlasničku strukturu. Drugi kriterij bi bio management, dakle management koji može osigurati takav rast (s time da VC fondovi ne sudjeluju u dnevnom funkcioniranju tvrtke nego u strateškim odlukama) i vjerojatno najvažniji kriterij je exit strategija, dakle kada VC fond odradi svoj dio posla u razdoblju od 3-7 godina tada želi izići iz vlasničke strukture. Ako imate tvrtku koju nitko osim eventualno vlasnika ne želi kupiti tada ste automatski neatraktivni jer će VC fond biti u najnepovoljnijem položaju.

Iako je venture kapital po definiciji rizični kapital, nije baš totalno točno kako se ulaže bez ikakve garancije. Naime prilikom odluke o ulasku (baš kao i u svakoj slijedećoj godini poslovanja) kreira se poslovni plan kojeg uprava društva mora poštivati (i po mogućnosti prebaciti), unaprijed odrediti rast od 30% nije jednostavno i tu treba biti vrlo oprezan. Nadalje, u slučaju neispunjavanja plana, ulagač ima pravo nekih odluka koje im možda suvlasnički odnos ne bi dozvolio (primjerice promjena direktora), a u slučaju da stvar ode van kontrole imaju opciju konvertiranja ulaganja u potraživanje (čime u nekom stečajnom postupku imaju više šanse za naplatu nego kao čisti ulagaču).

Misao dana:
Everyone’s a pacifist between wars. It’s like being a vegetarian between meals.