Zemlja znanja

Nadam se da vam nisu promakli naslovi od prije nekoliko dana koji govore o tome kako na našim sveučilištima možete kupiti diplomski rad za svega 500 kuna? To znači da ako ste pred diplomskim radom i malo ste ustrašeni ili možda niste savladali petogodišnje gradivo na zadovoljavajući način, možete pribjeći angažiranju profesionalca (ili barem profesionalnog fušera) koji će vam pomoći da napišete taj dokument uz čiju ćete pomoć dobiti diplomu i napokon zaploviti u more radno sposobnih građana ove države. Ima nekoliko problema s tim konceptom.

Zakoni tržišta (oni nepisani), kažu kako će neka roba ili usluga biti jeftini u dva potencijalna slučaja. Jedan je kada postoji ponuda, no nema potražnje; dakle postoje ljudi koji bi rado pisali diplomske radove no nema onih kojima ta usluga treba (zato jer su savladali gradivo i zato jer kao odgovorni članovi ovog društva ne žele odmah u startu prevariti društvo kupljenim diplomskim radom). To je situacija kada primjerice prodajete cipele i na skladištu vam je ostao neki stari model od prošle sezone kojeg nitko ne želi kupiti pa ga potom stavite na prodaju za jako nisku cijenu u nadi da ćete naići na naivca koji nije u modnim tokovima i koji će odlučiti kupiti taj zaostatak. Drugi mogući scenarij kaže da postoji potražnja ali i ponuda, pa je zbog otkrivene tržišne niše konkurencija vrlo velika i pritisak ponude tjera cijenu robe ili usluge prema dolje. To bi značilo da mnogi kupuju diplomske radove pa budući da je tržište detektiralo potrebu ima i puno ljudi koji takvu uslugu nude. Ili, da se vratimo na analogiju s cipelama, to je situacija kada u jednoj ulici imate mnogo dućana s cipelama i iako kupci neumorno stižu u vašu ulicu, primorani ste sniziti cijene cipela kako bi bili konkurentniji jer u okolini u kojoj je ponuda velika samo je cijena razlikovni faktor.

Nažalost, nije teško primjetiti koji je od gornja dva ponuđena scenarija vjerojatniji.

Daljnji problem koji proizlazi iz cijelog tog koncepta prodaje i kupnje diplomskih radova je cijena. Naime, ako kažemo da je cijena jednog diplomskog rada 500 kuna, a da za njegovu izradu morate utrošiti barem tridesetak radnih sati (iskreno se nadam da je to daleko više, ali recimo da je za nekog stručnjaka tridesetak sati dovoljno), to bi značilo da je trošak izrade tog diplomskog rada nešto malo više od 16 kuna po satu uloženog rada što je otprilike na razini Bugarske produktivnosti (ako govorimo o Big Mac indexu iz prošlotjedne kolumne). Istovremeno, tih 16 kuna je otprilike cijena nisko kvalificiranog rada; ako trebate nekoga da vam počisti podrum, pomete dvorište, razbije neki zid ili obavi sličan posao za koji očito nije potrebno poznavanje diferencijalnih jednadžbi, tada takvu osobu morate platiti 16 kuna po satu, a sasvim je izgledno da ćete morati to platiti i više.

To nas dovodi do slijedećeg problema; ignorirajući činjenicu da je diploma stečena na nemoralan način (platili ste nekoga da vam je napiše), kolika je doista tržišna vrijednost jedne diplome ako jedan njezini iznimno bitni dio kupite za 500 kuna? Ako ste vlasnik takve diplome, koliko je vjerojatno da će vas ta diploma služiti i osiguravati radno mjesto tijekom cijelog vašeg četrdesetogodišnjeg radnog vijeka? Ili, ako ste poslodavac, što mislite da možete dobiti od djelatnika koji se pojavi na vašim vratima s diplomom za koju znate da ju je moguće kupiti za nekoliko stotina kuna? Koju razinu sposobnosti možete očekivati od takvog djelatnika i kakvu on dodanu vrijednost on može stvoriti za vašu organizaciju?

Odgovori na sva gore postavljena pitanja su u najmanju ruku zastrašujući, no umjesto da se pravimo da problema nema, možda bi bilo vrijeme da se s njima suočimo i počnemo ih rješavati, jer ako ova cijela priča nešto dokazuje, to je da jedan radni sat diplomanta u Hrvatskoj vrijedi oko 16 kuna, a s tom dodanom vrijednošću nećemo daleko stići.

p.s. ovo je moja četrdeseta i sedma kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 21. svibnja 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
… if you trust yourself and believe in your dreams and follow your star you’ll still get beaten by people who spent THEIR time working hard and learning things and weren’t so lazy.

10 Replies to “Zemlja znanja”

  1. Diplomski rad je, na velikoj većini naših faxeva, najnepotrebnija karika u lancu diplomirane osobe. Tu si se okrenuo na njega kao da je ona kamen temeljac cijelog studija, a ne samo onaj ukrasni pjetlić na vrhu krova.

    Sam diplomski rad je u velikoj većini slučajeva jednostavno prepisan sa Wikipedije, eventualno je nešto malo bilo istraživano, no uglavnom se svede na “daj da se toga riješim i da odem više sa faxa u potrazi za poslom”. Postoji i druga strana medalje diplomskog rada sa kojom sam ja osobno upoznat, a to je da se osoba ZAISTA potrudi napisati nešto iznimno dobro, samo da bi mu mentor na kraju rekao da on (mentor) nije kompetentan takav rad prosuditi, “daj ti nama radije nešto napiši jednostavnije.”

    Nećemo se zavaravati, diplomski radovi u HR su svedeni na pisanje zadaćnice na hrvatskom u srednjoj. Svaka čast izuzecima, ali oni su samo to – izuzeci.

    Nadalje, “Ako ste vlasnik takve diplome, koliko je vjerojatno da će vas ta diploma služiti i osiguravati radno mjesto tijekom cijelog vašeg četrdesetogodišnjeg radnog vijeka?” – u ovom današnjem svijetu koji se iz temelja promjeni svakih 5 godina, otkud ti uopće ideja da jedan komad papira može osiguravati radno mjesto ČETRDESET godina? Ti ako danas izađeš sa FERa sa diplomom, za 10 godina ti znanja koja stoje samo iza te diplome malo znače. Eventualno je diploma medicine dugoročna(ija). Sve ostalo brzo zastarjeva.

    1. poanta je ilustracije, po meni, jer ako je netko u stanju platiti za diplomski onda to nije samo “ukrasni pjetlić na vrhu krova” nego vrh ledenog brijega koji prijeti ispod

      ja apsolutno ne očekujem da diploma bilo koga služi 40 godina, niti magisterij, niti doktorat; samo kažem da fakultet nije garancija bilo čega, osim da si bio uporan, a to i nije neka osobito rijetka kvaliteta ili garancija bilo čega

  2. marko, mislim da ste promasili nogomet na puno razina. prvo, diplomski nije diploma – diploma se zaradjuje na ispitima – diplomski rad je cista formalnost. drugo, diplomski radovi su cista prepisivacina (doduse, ne od rijeci do rijeci) i imaju znanstvenu vrijednost odokativno kao i maturalni radovi – dakle, nikakvu. prije jedno pedesetak godina, diploma je znacila da si vrhunski strucnjak – tada su diplomski radovi imali mnogo vecu vrijednost (tu i tamo neki pametniji student je imao i sto napisati). danas si samo strucnjak za neko polje (daleko od vrhunskog) – s obzirom da se granice nekog polja danas dostizu tek na magisteriju, tek magisterij ima neku pravu vrijednost. doduse, uvijek postoje iznimke, i zbog toga mislim da bi ih trebalo zadrzati.

    meni je za moj trebalo cca 8 sati (nakon skupljanja literature) da to uoblicim u nesto s glavom i repom (najvise vremena otislo na graficku pripremu). niti sam imao iluzija da je moj rad vrijedan citanja, niti je komisiju on uopce zanimao (diplomski ispit se barem kod mene sastojao od dva dijela – diplomski rad i provjera znanja iz 8 kolegija – pogodite na cemu smo proveli vecinu vremena). uopce ne bih imao problema zaposliti nekog ko je u stanju razdjeliti bitno od nebitnog (isplativo od neisplativog, intelektualno od kopanja) i nebitno outsourcat. nikad nisam imao problema raditi nesto korisno bez naknade, ali beskorisno i bez ikakvog izazova bez naknade ne ako ne moram. ako je to nemoral, onda sam valjda nemoralan.

  3. Ali meni se čini da je stvaran problem iza te kupnje diplomskih radova — kao i onih kupovanja ispita koja su kao riješena akcijom Index — jest da pojam fakulteta i sveučilišta time gubi i predzadnji smisao svojeg postojanja — certificiranje znanja. jedino što im preostaje jest istraživačka aktivnost, koja je ionako na našim fakultetima (čast izinimkama!) na jako niskim granama…

  4. Nas sustav “obrazovanja” je anomalija . Jednostavno receno , fakulteti tehnickih znanosti i onako nemaju nikakvog smisla jer nam je industrija nepostojeca , dakle kadrovi tog tipa su nepotrebni . Ekonomija nam je u banani pa se covjek pita kojeg k uopce ljudi uce na ekonomskim fakultetima. Pravna drzava ne postoji dakle pravni fakulteti se svode na proizvodnju pohlepnih korumpiranih pijavica . Balkan treba jednostavno zaliti betonom uz zrtvovanje prirodnih ljepota za opce dobro ;))

  5. @Marko
    isti problem kao kad platis nekom da ti okopa vrt pa kazes da si ga ti okopao. big deal. ili kad se parkiras u prvoj zoni sat i 10 minuta. ili kad te policija zaustavi nevezanog pa ti ne naplati kaznu – jel onda treba zahtjevati da ti ipak naplati? ako, ne, pa zaboga, to je vrh ledenog brijega, tako se pocinje itd itd. ili se drzimo zakona ili ne drzimo. to je bar teorija. u praksi, imas sitne prestupe i krupne. kupovina ispita je krupan prestup, i sankcije su ozbiljne (i trebaju biti). kupovina diplomskog nije. to je shvacanje i studenata i profesora – bas iz razloga sto je diplomski formalnost. cak i da sad nekako magicno natjeras profesore da diplomski shvate ozbiljno, kako ocekujes od njih da skuze koji je kupljen a koji nije, kad su svi copy/paste s wikipedije? ako smatras diplomski rad ozbiljnim dijelom fakulteta, onda ga treba uciniti ozbiljnim (originalno istrazivanje itd). ako nije ozbiljno, kako mozes ocekivat od ljudi da ga shavacju ozbiljnim?

Leave a Reply

Your email address will not be published.