Home > Muzika, Politika > Promjena režima kreće od kuće…

Promjena režima kreće od kuće…

Može biti da Vam je promaklo, no George Bush nije baš najpopularniji predsjednik kojeg je Amerika imala i ako uzmemo u obzir minijaturnu mogućnost da je on ipak vizionar koji vidi dalje od svih nas ostalih (bili mi amerikanci ili ne), preostaje nam još samo mogućnost kako je riječ o predsjedniku koji proizlazi iz naftaško/vojno/industrijskog lobbya koji je doslovce izmanufakturirao ratove kako bi proširio svoj utjecaj, odnosno utjecaj onih koji su mu pomogli da postane ono što jest.

Mnogi ljudi u americi nisu baš previše zadovoljni upravljanjem zemljom i trenutno je Bushov approval rating na all_time_low razini, a jedna posve nepoznata osoba se zapitala jednoga dana što se desilo sa svim onim sjajnim protestnim pjesmama koje su se pjevale šezdesetih i sedamdesetih kada se narod nije slagao sa svojom administracijom? Ta nepoznata osoba pod imenom Alicia Sherman vodi svoj blog, te je prije nekoliko dana na njemu objavila post koji je zaokupio pažnju mnogih.

Naime, Neil Young odlučio je napisati ponovno jednu protestnu pjesmu te mu je trebao zbor od stotinjak pjevača, a jedan od onih kojima je ponuđena ta uloga bila je i Alicia. Nova Neil Youngova pjesma govori o tome kako bi trebalo Busha maknuti iz predsjedničke fotelje zbog toga što je lagao narod, a Alicia objašnjava kako je pjesma snimljena i što o tome misle ljudi koji su u tome sudjelovali.

Ono što je mene zaustavilo na njezinom blogu je post s uokvirenim rupcem na kojem piše “Promjena režima kreće od kuće”. I dok ne bih bio sklon nasilnoj promjeni režima, mislim da bi svi skupa morali poraditi na svojim stavovima i dobro razmisliti tko je taj kome treba pokloniti svoje povjerenje na slijedećim izborima.

Misao dana:
A great war leaves the country with three armies – an army of cripples, an army of mourners, and an army of thieves.

Categories: Muzika, Politika Tags:
  1. April 17th, 2006 at 12:24 | #1

    jos od prije obozavam neil younga, drago mi je da sam procitao za njegovu ovu novu pjesmu

  2. April 17th, 2006 at 12:50 | #2

    Jedna od reklama koje će mi ostati u sjecanju je ona kad za obiteljskim/poslovnim ruckom jedan clan ustane da odrzi govor, ali taman kad treba reci sto zeli, on zapocne zamuckivati i smete se. Ostali za stolom se zacudjeno pogledaju i nastave s svojim chit-chatovima. Poruka reklame je “govori kad imas priliku”. Ameri su imali priliku, rekli su sto su imali, i upravo imaju vlast kakvu zasluzuju. Samo, imho, Amerima nista ne nedostaje, nezaposlenost 4.7%, presjek vrijednosti ind. kompanija na all time high.

  3. Igy
    April 17th, 2006 at 21:13 | #3

    Hm,zgodno je sve to s pjesmom,zamislite da se kod nas netko drzne tako nesto otpjevati,odmah bi ga “izbacili” u dijasporu jer mu kod nas nebi radi pokusaja bilo zivota.
    Usput, o izborima,ja volim svima rec da je najgorje ako ne odu na izbore.GLASAJTE MAKAR ZAOKRUZILI SVE NA LISTICU,AL SE POJAVITE JER CE VAS GLAS,INACE ,NETKO ISKORISTIT!
    Ugodan “kraci” radni tjedan!

  4. April 17th, 2006 at 22:43 | #4

    Upravo to, bitno je da se ljudi mijenjaju, ne režimi. Nema savršenog režima dok se ljudi ne opamete. A onda je sve moguće.

  5. April 18th, 2006 at 04:18 | #5

    Navodno svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Pustimo Amere sa strane, što to onda govori o nama?

  6. April 18th, 2006 at 06:09 | #6

    Često čujem komentare o tome kako su Amerikanci glupi kad su Busha mogli izabrati, a ja se pomislim baš to – a koga mi biramo. ili zapravo kako. Prije smo se igrali partizana i nijemaca a sad hdza i sdpea. Moram priznati da sam prestala izlaziti na izbore. a želim izaći. Samo kome čiste savjesti dati glas? Prije recimo pet godina, isto mi se činilo da je najgore ne izaći. U međuvremenu sam upoznala par saborskih zastupnika i shvatila do kraja kako to sve ide. Farsa koju imam osjećaj podržavam ako glasam. Prije svakih izbora pratim što se događa i nadam se da će se nešto novo dogoditi ali na koncu zaključim kako ću najbolju poruku poslati ako ne izađem.

  7. April 18th, 2006 at 08:09 | #7

    odlazak na izbore je elementarna dužnost i ako ne odeš gubiš pravo na kritiziranje; pa makar tamo zaokružila sve brojeve, dopisala Ante Gotovina na listiću ili jednostavno sve skupa prekrižila u znak svog građanskog protesta

    puno sam razmišljao o toj problematici i iako se borba protiv sustava kakav trenutno postoji može lagano karakterizirati u one borbe koje su besmislene, mislim da svejedno ne smijemo stati jer ako nećemo pokušati sami donijeti neki napredak onda tko hoće? da li je mudro prepustiti apsolutno svaki izbor ovima koji su trenutno na vlasti? mislim da je povijest pokazala da su upravo oni osobe kojima vlast nikako ne bi smjela biti u rukama, no indiferentnost glasača koji procijene da ne mogu napraviti razliku u odnosu na energiju onih koji su fanatično zaljubljeni u svoju partiju neovisno o tome što ona govorila i/ili radila je očigledno u disproporciji i nešto se tu mora promijeniti ako želimo ići naprijed

  8. April 18th, 2006 at 08:18 | #8

    da…..prije svakih izbora sama sa sobom tako razgovaram, pa sam čula sve argumente i za i protiv. sviđa mi se ideja da sve prekrižim.

  9. April 18th, 2006 at 08:50 | #9

    postoji naime odredba u izbornom zakonu da ako ima ukupno više od x% listića koji su nevažeći da se cjelokupni izbori moraju poništiti; dakle treba nam mislim 2% biračkog tjela koje bi sustavno poništavalo listiće kako bi isprovocirali ponovljene izbore

  10. April 18th, 2006 at 09:52 | #10

    ja poništavam u zadnja dva izlaska. Problem je demokracije to što “upravljanje” nestaje, a sve se svodi na natjecanje u popularnosti.

    Neki dan sam na jedno uho slušao saborske rasprave… pa ti ljudi samo pričaju o sebi samima – tko je kad gdje bio, što je rekao, i u vrijeme koje vlade. I onda unedogled jedan drugoga ispravljaju, repliciraju – kao dječji vrtić!

    Trebali bi doći na tu razinu demokracije da možemo zastupnike šutat u guzicu po ulici ako nam se ne sviđa kako rade.

  11. torrente
    April 18th, 2006 at 10:12 | #11

    problem u HRVATSKOJ je što su svi isti!!!!!
    Mene bi 90 % ljudi svrstalo u “blagu desnicu” po političkom uvjerenju, ali iskreno neznam za koga da glasam!! svi su lopovi i lijevi i desni i gade mi se!!!! Nemamo postenih politicara (čast iznimkama) jer svi čim dodu do vlast riješavaju svoje osobne probleme.

  12. April 18th, 2006 at 12:17 | #12

    Mrak nisam to znala. Ja ću sad ozbiljno zagovarati tu ideju. Kad je Mikšić dobio one silne glasove za predsjednika, mislim da su to sve bili ljudi umorni od kauboja i indijanaca i da su svi oni, plus gomila nas koji smo ostali doma, blizu toga da sve prekriže. Svako novo lice koje se pojavi ima šanse. Ajde ti u političare. Ima nas tu na blogu prilično koji bi glasovali za tebe. Još da staviš koji smajlić na blog, koju sličicu…. :)

  13. April 18th, 2006 at 13:04 | #13

    problem je u tome što su postojeće strukture toliko jake da je nastup bilo koga novoga praktički onemogućen, tako da se revolucija može napraviti samo iz unutrašnjice već postojeće stranke

    glede mikšića, taj čovjek je u najmanju ruku čudan, a definitivno ima i elemenata ozbiljnijeg poremećaja koji bi zahtjevali promatranje. jedan političar, koliko god on pametan ili lud bio si jednostavno ne smije dozvoliti da priča gluposti kao što je on rekao gospodarski rast od 20%, da se nije uspio diskvalificirati s onim havajka košuljama i nekim drugim glupostima, onda bi se diskvalificirao samo na toj jednoj jedinoj rečenici

  1. No trackbacks yet.