Može biti da Vam je promaklo, no George Bush nije baš najpopularniji predsjednik kojeg je Amerika imala i ako uzmemo u obzir minijaturnu mogućnost da je on ipak vizionar koji vidi dalje od svih nas ostalih (bili mi amerikanci ili ne), preostaje nam još samo mogućnost kako je riječ o predsjedniku koji proizlazi iz naftaško/vojno/industrijskog lobbya koji je doslovce izmanufakturirao ratove kako bi proširio svoj utjecaj, odnosno utjecaj onih koji su mu pomogli da postane ono što jest.
Mnogi ljudi u americi nisu baš previše zadovoljni upravljanjem zemljom i trenutno je Bushov approval rating na all_time_low razini, a jedna posve nepoznata osoba se zapitala jednoga dana što se desilo sa svim onim sjajnim protestnim pjesmama koje su se pjevale šezdesetih i sedamdesetih kada se narod nije slagao sa svojom administracijom? Ta nepoznata osoba pod imenom Alicia Sherman vodi svoj blog, te je prije nekoliko dana na njemu objavila post koji je zaokupio pažnju mnogih.
Naime, Neil Young odlučio je napisati ponovno jednu protestnu pjesmu te mu je trebao zbor od stotinjak pjevača, a jedan od onih kojima je ponuđena ta uloga bila je i Alicia. Nova Neil Youngova pjesma govori o tome kako bi trebalo Busha maknuti iz predsjedničke fotelje zbog toga što je lagao narod, a Alicia objašnjava kako je pjesma snimljena i što o tome misle ljudi koji su u tome sudjelovali.
Ono što je mene zaustavilo na njezinom blogu je post s uokvirenim rupcem na kojem piše “Promjena režima kreće od kuće”. I dok ne bih bio sklon nasilnoj promjeni režima, mislim da bi svi skupa morali poraditi na svojim stavovima i dobro razmisliti tko je taj kome treba pokloniti svoje povjerenje na slijedećim izborima.
Misao dana:
A great war leaves the country with three armies – an army of cripples, an army of mourners, and an army of thieves.