Priča o Frnteku i Njuškici…

Totalno neočekivano slijedi autobiografski detalj iz srednje škole, s nastave hrvatskoga jezika.

Kaže priča kako su jednom postojala dva praščića koji su se zvali Frntek i Njuškica i koji su zajedno živjeli u istome svinjcu. Jednoga dana su načuli seljaka kako govori kako se bliži vrijeme Božića i kako im treba pečenka. Njuškica si je pomislila da što je tu je, i ako je njezin red onda neka tako i bude; Frntek je pak bio lukaviji pa je mislio da ako prestane jesti i bude mršav onda će seljak zgrabiti Njuškicu onako lijepu i okruglu, praktički pečenku koja hoda.

I tako su prolazili dani, Njuškica se debljala, a Frntek mršavio i kada je seljak stigao odabrati pečenku pogledao je jednu i drugu te si pomislio kako je Njuškica lijepa zdrava a Frntek nekako kržljav i čini mu se boležljiv pa je možda mudrija odluka da Frntek završi kao pečenka.

Uglavnom, ispričala nama profesorica gore navedenu priču (uz vjerojatno više detalja) i pita kakva je to priča, a ja kao iz topa ispalio da je to socijalna drama. Sjetio sam se toga prije neki dan i lijepo nasmijao.

Misao dana:
“Twelve voices were shouting in anger, and they were all alike. No question, now, what had happened to the faces of the pigs. The creatures outside looked from pig to man, and from man to pig, and from pig to man again; but it was already impossible to say which was which.”

3 Replies to “Priča o Frnteku i Njuškici…”

  1. Genijalni ste! Dopada mi se gotovo svaka Vaša misao, no, nažalost, spadam u onih 1% ljudi, kojima je engleski, strani jezik. To mi radi stanovite teškoće, jer kad Vi poentirate, ja samo blejim. Ako bi to preveli, za nas lajbeke(barem u zagradi), bio bi to mali korak za Vas, a veliki za…

  2. Problem je u tome što je kvalitetni prijevod s engleskog na hrvatski doista teško napraviti osobito ako se radi o nekim jezičnim trikovima koji se u mojima mislima dana vrlo često koriste, a kako ja nisam osobito kvalificirana osoba za kvalitetan prijevod onda se suzdržavam od takvih pokušaja.
    Gornja misao je skinuta iz Orwellove životinjske farme i glasi (u mojem, nestručnom i slobodnom prijevodu) ovako;

    Dvanaest je glasova vikalo u srdžbi, i svi su bili slični. Nema dvojbe, više, što se dogodilo s licima svinja. Stvorenja izvana su gledala sa svinje na čovjeka, s čovjeka na svinju i ponovno sa svinje na čovjeka; ali već je bilo prekasno da se shvati koji je koji.

  3. Profesorica je prepričala “Basnu o dva prasca” od Slaminga iz knjižice Čudovište… Špićku i Frnteku…poanta je u tome da nisu čuli seljaka…već se priča razvija u stilu da je jedan od njih ( ne sjećam se više koji) svinja u punom smislu (uživa u kocu žderuči napoj) dok drugi kroz rupu na ogradi promatra livadu i sanjari o životu u prirodi, slobodi…tako jednog dana odluči da neće više jesti napoj kako bi se mogao provući kroz ogradu i pobjeći u “bolji život”..pokušava nagovoriti kolegu, ali ovog boli k…za poetski pristup životu…postaje sve mršaviji, a onda Bara i Štef dolaze do ograde i Bara kaže: nam je taj prasec sve mršaviji, na što Štef dodaje: morte je betežni bume ga sutra zaklali….
    Pisac daje i poantu basne, koju sam dobro upamtila:”Ako vas tove za kobasice, ne gurajte se u kremenadle”.
    U svakom slučaju slažem se s tobom (iz školskih dana)da je to socijalna drama…

Leave a Reply

Your email address will not be published.