I’m not worried at all… (4:13, Moby, 18, 2002)

Čisto kako se ne bih gužvao u komentarima na moj prethodni post o obračunu s blogerima dajem svoja dva centa kroz još jedan post (možda bi samo bilo dobro napomenuti kako nijedan od priloga nisam vidio, nego vidim kroz reakcije o čemu se radi).

Blog po mom mišljenju nije ništa drugačiji od bilo kojeg drugog medija ako govorimo o odgovornosti za objavljenu informaciju i mislim da je svako inzistiranje ili pokušaj da se napravi razlika unaprijed osuđen na neuspijeh.

No problem nije toliko u samome blogu kao mediju koji je pojedincima omogućio da svoju poruku na jednostavan način distribuiraju neograničenoj publici, koliko u sadržaju koji se objavljuje s jedne strane, odnosno nenaviknulosti aktera cijele priče na povećalo javnosti. Papir (a osobito internet) trpi svašta, i kako ja često citiram “on the internet no one knows you are a dog“, tako i putem interneta možete donositi svoje stavove, konstrukcije, insinuacije i koješta drugoga daleko lakše nego u drugim medijima u kojima će svaka takva objava proći kroz jednu ili više razina uređivanja ili općenito odlučivanja o tome hoće li prezentirana vijest uopće ugledati svjetlo dana. Nešto što se meni čini kao sjajna ideja (o kojoj mogu na blogu raspravljati danima), može biti iznimno dosadna tema ili pak uvredljivi sadržaj za nekog drugog – u nekom klasičnom mediju poput novina, radije ili televizije između mene kao autora i objave nalazi se urednik čiji je posao (između ostalog) da osigura kako je prezentirana informacija relevantna. Na internetu a osobito na blogu takve strukture odlučivanja nema i na blogu ja sam i autor i urednik i lektor.

Problem je naravno i u tome što su školske klupe dugo vremena funkcionirale poput ispovjedaonica, te ono što se događalo iza zatvorenih vratiju učionice vrlo je rijetko izlazilo van jer je očekivani autoritet nastavnika, uza sve njihove nepodopštine vrlo često veći od problema koji se povremeno iza tih vratiju događaju. Danas je to (čini se) daleko teže napraviti ne samo zato što praktički svatko danas ima mobitel s fotoaparatom ili snimanjem, nego i zato što se o pravima učenika daleko više raspravlja nego ranije, a učeničko samo-organiziranje i razmjena informacija je lakša nego ikad.

Kada u sve to ubacimo malo pretjeranog i ponekada bezrazložnog mladenačkog bunta u kombinaciji s konzervativnim i na pažnju javnosti nenaviknutim školskim učiteljima, nastavnicima i profesorima; nije teško za očekivati ne samo burne reakcije nego i sustavnu identifikaciju medija kao potencijalnog izvora svih problema, iz jednostavnog razloga što se prije bloga ovakve stvari jednostavno nisu događale.
Dakle normalno je da su stavovi koje osnovnoškolci i srednjoškolci (pa i studenti) obogaćeni epitetima i karakterizacijama koji možda nisu primjereni, no isto tako činjenica je da se blog napada uglavnom zato što ga se ne razumije – a tada se koriste sva moguća i nemoguća sredstva pa tako i u komentarima spomenuta “trivijalizacija” jer se najlakše obračunati s nečim što je samo po sebi nebitno i nevažno.

A glede onih koji misle da su na internetu anonimni, jedino što mogu reći je da ne razumiju kako sve to skupa funkcionira – nikada manje privatnosti niste imali nego onda kada ste odlučili krenuti na internet jer se svaki vaš klik bilježi i nije pitanje da li je vaše postupke moguće ili nemoguće rekonstruirati nego postoji li dovoljno veliki interes da se to učini. IP adrese, log dokumenti, cookies… Pitanje je samo truda…

Sada mi je primjerice palo na pamet da Google koristi jedan te isti cookie za sve vaše pretrage, ikad i ako ne brišete cookije redovito, ako nitko drugi onda oni imaju popis svih vaših pretraga i onih koje želite podijeliti sa svijetim baš kao i one koje ste upisali u osami svoje sobe misleći da vas nitko ne promatra.

Misao dana:
Another possible source of guidance for teenagers is television, but television’s message has always been that the need for truth, wisdom and world peace pales by comparison with the need for a toothpaste that offers whiter teeth and fresher breath.

13 Replies to “I’m not worried at all… (4:13, Moby, 18, 2002)”

  1. hmm. meni je pak prvo da potrazim original. bio to isjecak iz dnevnika ili sama vijest, bio spot sevine stikle, bilo istrazivanje, …kajgod. nema sanse da o necem napisem rijec ako prethodno nisam vidjela/procitala o cem se tocno radi. da sporni prilog nisam pogledala, vjerojatno bih stala na stranu vecine u ovom slucaju. no, sem prve izjave onog ucenika o blogu kao dnevniku osobe bez javnog zivota (ali jelte, i o tome ce se u buducnosti moci), ne vidim ama bas nista lose u svemu. pace. i cinjenica da postoji jos tisucu gorucih problema te krsenja zakona RH na hr webu (govor mrznje, promicanje fasistickih obiljezja, pornografija) ne umanjuje niti malo vaznost ovog slucaja niti bi ga po meni trebalo staviti na kraj liste. jok. mislim da je ovo zapravo isto ok nacin da se uci o odgovornosti i opjevanoj “slobodi govora.”

  2. Ne znam zašto svi toliko pričate o profesorima i i učiteljima kad nemate pojma o čemu se radi. Nemate pojma da su oni tu zbog V A S i da V A S oni uče kako ćete se boriti kroz život i da će vas naučiti nešto. Zar ne bi bilo malo bolje da im priđete i malo ljudskije i da ih pitate i skupa s njima komentirate, a ne samo iza leđa. Nisu oni babaroge, ima ih i koji se ubiju radi V A S, ima ih i koji vole taj svoj posa i ne bi ga mijenjali za ništa drugo na Svijetu. Znam da ima i onih drugih koji nisu dobri i koji su tamo zbog redovite plaće, ali ja mislim da je takvih malo. Da li itko od vas zna kad je njegov pofesor sretan zbog vašeg ponašanja ili zbog vašeg dobrog odnosa prema njemu??? meni se čini da baš i ne. Probajte malo popraviti svoj odnos prema profesorima i vidjeti ćete kakav je rezultat.

  3. Mrak, jesi cuo kaj ti profesor veli? ;) :-)))

    A glede tvog posta – da bi rec rekel … drago mi je da si malo ublazio stav – ja zbilja u prilogu nisa vidio nista sporno.

    Cak ni ovo sto je zli_girl napisala ne vidim kao neki problem. Mali je iznio svoje misljenje – imenom, prezimenom i svojom facom stao iza svog stava.

    Ako mu je stav groteskan i pogresan to je njegov problem, ali njegova mi je izjava vaznija od izjava cete profesionalnih i amaterskih pljuvaca (jesi li primijetio da je bas svaki internetski clanak nasao za shodno popljuvati ga?). On ima pravo na svoj stav i treba mu dati priliku da ga brani. A citajuci neke blogove i neka razmisljanja danas i jucer, neke opsjednute face – sve vise se pitam da nije mali slucajno u pravu?

  4. Ah da, zaboravih te pitati – kako komentiras najnoviji potez blog.hr-a (poznatih pod parolom BEZ CENZURE) da obrisu u cijelosti nekoliko blogova svojih “cool” blogera?

  5. Hm, sad sam i ja provjerio i sad mi nista nije jasno … znao sam da je leb presao na mojblog, ali sam pomislio jutros da mu je blog.hr pobrisao arhivu. Onda sam vidio da se kemo zali da su ga obrisali pa nisam ni provjeravao njegove blogove na blog.hr-u … (blogmobil mi se ipak cini obrisan, ali nije ni vazno)…

    Nis ja tu vise ne kuzim … ko tu koga i zasto …

    Ovo za naslovnicu i listu isto ne kuzim, ali jezi ga, valjda mi nije dano …

  6. @neutrino: ne bih ja rekao da sam ublažio stav nego da sam objasnio svoju poziciju. u jednoj od knjiga terry prattcheta ima ti lik koji se zove twoflower i u jednome času kaže kako on misli da bi se puno konflikata izbjeglo kada bi ljudi umjesto da se potuku i viču jedni na druge izvadili svoje novčanike i pokazivali slike svojih unuka. mišljenja nam se možda razlikuju no to ne znači da ja ne moram poštivati tuđe, dapače to i moram napraviti ako očekujem da netko drugi poštuje moje stavove – trudim se da to radim svaki dan. nema isprike za kako to ovi kažu klevetanje i psovanje, no isto tako treba razumjeti okolnosti u kojima su stvari nastale i od koga, ja sam bio sličan prije nekih 15 godina, danas sam puno smireniji, što ćeš, čovjek se rodi kao palikuća a umire ko vatrogasac

  7. @neutrino: koliko ja vidim nijedan blog nije pobrisan, maknuti su sa cool liste (eto, provjerio kemoterapiju maloprije, vidio lebov ili quintaning blog jutros). diskrecija što će biti i kako na naslovnici bloga je u cijelosti unutar blog.hr-a i kako si došao gore tako s liste i nestaješ, da postoje jasni i mjerljivi kriteriji onda bi se mogli buniti, no ovako budući da je to slobodno sudačko uvjerenje… inače, prljavi veš se pere u samoći četiri zida i javna pisma nisu metode za rješavanje konflikta (osim ako ga želiš potencirati), kemo mi je simpatičan i iako ga nisam previše čitao cijenim ga kao autora, s anderlonom se znam dugo i surađivali smo i surađujemo i dalje ugodno, dariusa poznajem iz viđenja i preko nekolicine mailova koje smo razmijenili i jedino što mogu reći je da ima malo godina i razinu hormona primjerenu starosnoj dobi pa su mu takve i reakcije; ukratko ne vjerujem svemu što piše i za punu sliku očigledno treba čuti obje strane a sumnjam da će se to dogoditi; glede migracije na mojblog ne mislim da je to nešto strašno ili da će se sada desiti nešto jako bitno, doći će novi ljudi i to je to, a možda i malo konkurencije uđe u cijelu priču pa svima bolje… eto i kada sam ja prešao na vlastitu domenu nije se svijet srušio (ok srušio se blog.hr ali sam skoro siguran da je to bila koincidencija :), move along, move along

  8. ja sada otvorio http://blogomobil.blog.hr/ i sve ok? ne kužim o čemu se radi osim da su skinuti s cool liste, no ta lista je diskrecija uredništva i ne vidim kako bih se ja mogao buniti ako mene skinu s tog popisa obzirom da nisam na temelju poznatih kriterija uopće došao na popis; jel kužiš razliku – da postoje jasni kriteriji koje sam ja udovoljio i bio stavljen na popis i nakon toga me netko skine onda mogu reći da sam oštećen, no ako je popis diskrecija uredništva/darijusa ili pere perića tko sam ja da utječem na to?

  9. Ugovorene obveze se moraju poštivati ma koliko one u nekom trenutku bile nepovoljne jer si ih potpisao prije početka projekta; ugovori i služe zato da reguliraju takve odnose i ono što se svi skupa moramo naučiti je da ih moramo poštivati ne samo kada nam odgovara nego i onda kada to više nije tako.

  10. Hm – mislio sam da sam vec komentirao … daklem slazem se s tobom.

    Ja sam pomislio da su im obrisani blogovi. Valjda mi je nekaj stekalo s posla.

    Ne bih ulazio u Kemine ugovorne odnose … nisam vidio cjeloviti dokument, a ono sto sam vidio nije me bas odusevilo jasnocom …

  11. prosto se moram nasmijati glasno kad vidim kak se konkurencija u rvata brine o vatrici. a da smo barem bolji, a da smo barem mrvu bolji. eeeh. mrak, sorry for spamming i evo ti tema – poslovna etika i dobro poslovno ponasanje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.