sympathy for the devil… (5:09, King, Return to splendor, 2000)

Tijekom jučerašnjeg blogerskog druženja, aljoša aka. marketingservis/blog u jednome času je pitao da li uočavamo razliku između svijeta u kojem dominiraju naftne i rudarske kompanije u kojem se svi nešto mlate ili ratuju, za razliku od interneta na kojem se događa jedna poluneslužbena renesansa i na kojem rasturaju tvrtke koje imaju moto koji glasi Don’t be evil?

To me pak podsjetilo je jedan drugi dobro poznati tekst od dosta nepopularnog autora, tekst u jednome svojem dijelu kaže slijedeće:

No social order ever perishes before all the productive forces for which there is room in it have developed; and new, higher relations of production never appear before the material conditions of their existence have matured in the womb of the old society itself. Therefore mankind always sets itself only such tasks as it can solve; since, looking at the matter more closely, it will always be found that the tasks itself arises only when the material conditions of its solution already exist or are at least in the process of formation.

Ukratko i na hrvatskom, autor kaže kako; Nijedno društveno uređenje ne nestaje prije nego što se sve produktivne snage koje postoje ne razviju do kraja, a novi, viši odnosi se nikada ne pojavljuje prije nego što su materijalni uvjeti njihovog postanka nastali u utrobi starog društva. Iz toga slijedi da ljudsko društvo postavlja sebi samo one zadatke koje može i riješiti, jer, ako gledamo malo pobliže, uvijek će zadaci izroniti u času kada materijalne pretpostavke za njihovo rješenje već postoje ili su u procesu formiranja.

To bi ukratko moglo značiti kako se postojeće kapitalističko društvo u kojem trenutno živimo nalazi pri kraju i kako će iz nove internet kulture koju je isfinancirao taj isti kapitalizam proizaći sasvim novo društvo – nadajmo se samo da će biti bolje od ovog sadašnjeg :)

Druga stvar o kojoj smo bili razgovarali je pitanje prisutnosti na internetu, no o tome malo više sutra.

Misao dana:
When the age of the Vikings came to a close, they must have sensed it. Probably, the gathered together one evening, slapped each other on the back and said, “Hey, good job.”

Leave a Reply

Your email address will not be published.