Categories
Literatura Politika

village people… (3:18, Village People, Fire)

Slijedom okolnosti završio sam jučer ponovno na interliberu u kasnijim večernjim satima. Ispalo je kako je jučer (i danas) interliber otvoren do deset sati navečer i čini se kako je taj potez dobrodošao i vrlo dobro primljen jer je u halama 5 i 6 bila poprilična gužva. Sreo sam (očekivano) puno ljudi iz izdavačkog miljea, nekima samo mahnuo ili se rukovao, a s nekima i porazgovarao. Kažu mi ljudi da knjižarstvo ponovno staje na noge i da nakon inicijalnog bombardiranja knjigama, CDovima i DVDovima od strane novinskih nakladnika – stvari se polagano vraćaju na svoje mjesto. I to je OK, ja inače jako volim knjige i čitanje i to je navika koju sam imao od malena, a koju sam osobito stekao za vrijeme fakulteta gdje se to pretvorilo u donekle nezdravu ovisnost (u odnosu na moju sasvim sigurno nezdravu ovisnost informatikom, tako da je to na jedan čudan način sve ispalo OK).

Na sajmu sam dobio na poklon i knjigu, i to ne bilo koju knjigu nego knjigu od Borisa Mikšića koja se zove “Moralni pobjednik”. Ovo je u stvari njegova knjiga koja se prije zvala “američki san dečka s trešnjevke” (ili tako nekako), a koja je obogaćena njegovim političkim iskustvima u posljednjih nekoliko kampanja u kojima je sudjelovao. Knjigu je mogao dobiti bilo tko, tako da ja nisam do knjige došao posebnom zaslugom, no činjenica je kako knjige nitko nije htio uzimati pa sam barem po tome poseban :). Na prvoj stranici knjige piše kako sav prihod knjige ide u korist djece s invaliditetom, što je čudno, jer se knjiga očito dijeli. Tisak je loše kvalitete, ali je zato tekst prilično čitljiv iako sam u jučerašnjem površnom čitanju naletio na nekoliko kontradiktornih činjenica.

Boris Mikšić je jedan zanimljivi o kojem teško da mogu imati dobro mišljenje iz više razloga. Prvi razlog su “havajke” košulje u kojima sam ga imao prilike vidjeti u nekolicini tv priloga, a koje teško podnosim. (Sva ekipa koja nosi takve košulje, kupuje mesingane lustere, te nabavlja namještaj od (odabranih) domaćih proizvođača morala bi po meni biti evidentirana i poslana na promatranje). Nadalje, iako to do novina nije došlo, ili je došlo pa je zataškano na brzaka (jer opet nikome to ne odgovara), način na koji dotični gospodin radi business nije nužno najkorektniji, te se moglo naslutiti da je nekolicina partnera koji su trebali iznjedriti njegovu kampanju ostala kartkih rukava.
Činjenica je kako je Mikšić u jednom času bio iznimno blizu drugome krugu predsjedničke kampanje i kako bi u tom okršaju (da se dogodio) Mesić bio vjerojatno u lošijoj poziciji nego što je bio sa Suzanom, no to se nije desilo, a dječačka galama koja je uslijedila nije baš pomogla da se pronađe zavjera koja je to omogućila, a Mikšić je u istome potezu izgubio dosta na svojoj ozbiljnosti. Naravno, tu je i priča o njegovoj obitelji, a detalji koji su iscurili nisu baš odavali dojam brižnog obiteljskog čovjeka koji niti muhu ne bi zgazio.
U predsjedničkoj trci, Mikšić je imao izgleda, no u parlamentarnoj trci su druga pravila i drugi kriteriji pa stoga nije čudo kako nije prošao (no kada gledam onaj saborski zvjerinjak, čini mi se da bi se dobro uklopio).

Noseći ponosno knjigu u ruci, naletio sam na jednog kolegu koji je u jednom času po određenoj liniji bio zaposlen u državnoj upravi, a sada mu kada je postao ponovno nepodoban po managerskom ugovoru kojeg ima moraju isplaćivati 12 mjeseci punu plaću iako ne radi niti sekunde mjesečno (ovo je bitan podatak kako bi imali uvida u njegov karakter koji se djelomice određen ovakvim njegovim nesretnim stanjem “ne”zaposlenosti). U svakom slučaju, komentiramo mi sabor (na liniji mojeg posta od prije nekoliko dana) i kažem kako bih ja (da sam u saboru, što očigledno nisam) da sam u toj saborskoj fotelji svima vadio mast do ruba plakanja (tada bi se svi semestri logike, retorike, dijalektike i koječega drugoga napokon isplatili), no on kaže kako to nije točno, već bih došao do govornice i rekao: “Uspio sam!”, izblejio jezik svima i dobro se nacerio.

(ipak mislim da bih bio trn u oku svima, no isto tako mislim da bi više koristi mogao dati u nekoj operativnoj funkciji gdje se actually očekuje neki pomak)

Misao dana:
The point to remember is that what the government gives it must first take away.

One reply on “village people… (3:18, Village People, Fire)”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *