Jučerašnji dan sam proveo na jednodnevnom izletu koji je između ostalog uključivao i posjet Zelenom viru i Vražjem prolazu. Ove dvije lokacije smještene su jedne pokraj druge u omanjem parku prirode u neposrednoj blizini Skrada. Skrad se pak nalazi na staroj cesti za Rijeku i možete do njega doći ili izlaskom s autoceste u Vrbovskom, pa u smjeru rijeke, ili pak možete izići u Ravnoj gori i vozite se prema Zagrebu. Od rotora u novom zagrebu do Zelenog vira trebalo nam je manje od sat vremena ne pretjerano brze vožnje.
Skrad danas izgleda zapušteno, promet je očigledno u cijelosti ili barem velikom većinom preusmjeren na autoput i neki dućani su zatvoreni a glasoviti motel, odmorište svih autobusa se čini zatvorenim (nisam siguran ali izgleda kao da je). U samom centru Skrada postoji skretanje za Zeleni vir do kojeg vozi doista uska i na mjestima poprilično oštećena cesta do izletišta koje je dobrih nekoliko kilometara udaljena od samog naselja.
Samo izletište je vrlo dobro uređeno, jelovnik je solidan a štrudla od borovnica je bila sasvim OK. Od izletišta možete se uputiti na dvije strane, nekoliko stotina metara uzbrdo nalazi se Zeleni vir, izvor smješten na otvoru pećine od kojega voda odlazi u munjaru (električnu centralu, usput rečeno, do jučer jedina munjara koju sam ja znao je ona u Ozlju) koja se nalazi odmah pokraj izletišta. Pokraj Zelenog vira se nalazi i prekrasni vodopad visok 70m (meni se nije činilo da je to 70m visoko, ali tako kaže literatura). Ako od izletišta odete drugom stazom prolazite kroz klanac između dvije planine koji je na mjestima vrlo uzak (možda 2m) i u čijem dnu se nalazi potok, a stijene idu okomito u zrak tako da na dijelovima samo vidite uske trakice neba.
Ulazak u park košta 15kn i smatram da je sat i pol laganog pješaćenja koje ćete tamo provesti više nego opravdalo cijenu, a da ne kažem da tako nešto još nisam imao prilike vidjeti (u hrvatskoj). Šteta je što i električna centrala nije otvorena za posjetitelje jer bih ja vrlo rado platio još 10kn po osobi samo da vidim kako električna centrala izgleda iznutra. Malo više o ljepotama Gorskog kotara i još zanimljivih lokacija koje možete posjetiti pronađite na službenim stranicama Gorskog kotara.
Nakon Zelenog vira odlučili smo otići do Opatije u šetnju, a do mora smo se provozali starom cestom. Na ručak smo svratili u krčmu kod Bujana (ona se nalazi na jednom od raskršća na cesti prema Crikvenici/Krku). Bujan je navodno poznata gastronomska lokacija s vrlo ograničenim jelovnikom i osobljem koje je s vama na ti od samog ulaska u krčmu. Nisam siguran da li je takav pristup dio folklora ili lošeg odgoja no u svakom slučaju mi ne odgovara. Ručak je bio prihvatljiv iako ne i spektakularan, no za cijenu od 318kn teško je na drugome mjestu dobiti poprilično obilni obrok i piće za četvero ljudi.
Opatija ovih dana ugošćuje skup internista i još uvijek je poprilična gužva (mene očekuje službeni boravak u Opatiji kroz dva tjedna i nisam siguran da li se tome veselim ili ne). Malo smo prošetali prema Ičićima, vratili se nazad i u Mileniju popili rundu sokova i nešto kolača.
Svakako bih spomenuo mjesto Jablan. Naime vozeći se lokalnim cesticama prošli smo kroz Jablan koji je poseban po tome što na tabli na početku i kraju sela osim velikog naziva mjesta piše i www.jablan.biz. Ako bacite pogled na ove web stranice vidjeti ćete kako u tom malenom mjestašcu očigledno postoji ekipa mlađih ljudi koje izolacija njihove zemljopisne lokacije nije bacila u depresiju, tako da se ekipa tamo očigledno dobro zabavlja baš poput ekipe iz života na sjeveru.
Poanta cijele priče bi bila da na jedva sat vremena od zagreba imate cijeli niz sjajnih lokacija koje vrijedi vidjeti i posjetiti. Za vrlo malo novaca možete provesti prekrasan dan u prirodi i na svježem zraku; ako netko ima još kakvih zanimljivih lokacija u Gorskom kotaru ili Lici neka mi dojavi.
Misao dana:
I see my path, but I don’t know where it leads. Not knowing where I’m going is what inspires me to travel it.