Tag: Slovenija

Danilo Turk – državnik

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

Stipe Mesić u svom mandatu ima jedan jedini državnički potez i to je bilo umirovljenje generala, danas Mesić nema državničku pozu a njegovi govori (iako bi mogli upasti u gornje kriterije) nisu poduprti konkretnijom akcijom i Mesić svoju popularnost crpi iz jeftine opozicijske pozicije vlasti. Ivo Sanader do današnjeg dana nije napravio niti jedan jedini potez koji bi ga mogao okarakterizirati kao državnika. Njegov govor je govor najjeftinijeg populizma čiji je vijek trajanja otprilike onoliki koliko očekujemo da se i 24sata zadrži na kioscima.

Danilo Turk je novi slovenski predsjednik koji je nedavno (donekle neočekivano) osvojio predsjedničku poziciju. Vlada Janeza Janše je pak na odlasku i baš kao što to radi i HDZ u Hrvatskoj, i oni su krenuli zbrinuti neke svoje kadrove na sigurne pozicije. Tako je uobičajeno prije izbora imenovati brdo veleposlanika što je pokušao i Janša, no u tome ga je Turk spriječio.

Sa slanjem novih veleposlanika ne treba se žuriti jer za to nema nikakva razloga, a uz to treba uvažavati da se Slovenija već nalazi u predizbornom ozračju što je realna okolnost o kojoj treba voditi računa, kazao je danas Türk odgovarajući novinarima na pitanja o tim slovenskim vrućim kadrovskim događanjima kojim Janšina vlada namjerava uhljebiti svoje odane kadrove. (večernji)

Pojma nemam koja je pozadina njegove odluke i da li postoji neka krupnija igra od ove koja je iskazana, no meni se čini kako je to potez državnika i predosjećam kako će Turk biti popularni i uspješni slovenski predsjednik.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?

Tags Danilo Turk, Franjo Tuđman, Janez Janša, Seth Godin, Slovenija, Stipe Mesić

Politika

Još malo o alpskim hrvatima

Post author By Marko
Post date 19 June, 2007
4 Comments on Još malo o alpskim hrvatima

Priča oko dogovaranja Janše i Sanadera se nastavlja. Jučer je izašao jedan novi i daleko detaljniji članak u slovenskom Dnevniku. Kao što znate, osnovna je teza koju je izjavio Anton Rop da su se Janez Janša i Ivo Sanader dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu. Obojca su navedenu tvrdnju ocijenili kao lažnu, a Ivo (kakav on već je), ubacio je Ropovu tvrdnju u antologiju političke gluposti (koju je već koristio za neke druge slične sive situacije). Bilo bi zanimljivo da se audio zapis negdje pronađe u nekom mp3 obliku.

Tri majmuna Ono što je zanimljivo je da Anton Rop nije bilo tko i osim što je bio na poziciji da tako nešto zna, on je i osoba koja je u prošlosti pokazala nekakav integritet. Zanimljivo je i da je Sanader odbacio ideju o razgovorima između njega i Janše, no prihvatio je kao vjerodostojnu informaciju da ga se prisluškivalo. SOVA, slovenska špijunska agencija smije djelovati prema vanjskim prijetnjama sloveniji te je stoga sasvim jasno da je upravo Sanader bio meta prisluškivanja a ne Janša (što mi se čini logičnim).

Da je komunikacija između Janše i Sanadera postojala svjedoči i slijedeća rečenica:

K temu gre dodati še fotografsko dokumentirana srečanja med ljudmi iz Sanaderjevega kroga z ljudmi iz Janševega kroga, ki so jih po naših podatkih leta 2004 naredili agenti Sove. V Sovi so ta srečanja poimenovali kot srečanja kurirjev. Ali so tako obsežne operacije Sove imele ustrezno zakonsko podlago? Anton Rop: “Po mojem vedenju je Sova v času mojega mandata delovala v skladu s svojimi pristojnostmi.”

No najzabavniji je dio s kriptiranim telefonima:

Zanimiv je najnovejši podatek, da je Sova po nastopu sedanje vlade kupila 14 mobilnih telefonov z napravami za kriptiranje glasu, kar zelo otežuje prisluškovanje. Po en takšen telefon so dobili premier Janša in izbrani pomembni ministri, druge pa je Sova obdržala v rezervi. Eden od teh telefonov naj bi v zadnjih dveh letih večkrat deloval na Hrvaškem. Zaradi enakega kriptirnega programa se lahko uporabnik tega telefonskega priključka varno pogovarja z nekaterimi člani slovenske vlade in tudi s premierom Janšo.

Krajnje interesantno, zar ne? ZNA li SE tko je vlasnik slovenskog telefona u Banskim dvorima? I još bolje: Zašto?

In other news:

Jučerašnje Otvoreno je bilo krajnje zanimljivo, Polančec je u jednome času ustvrdio kako o cijeloj istrazi u HFPu nije ništa znao, nije smio znati i dobro je da nije znao, da bi pola minute kasnije ustvrdio kako nisu radili smjene u HFPu radi istrage. Moram pregledati snimku da si nacrtam što je on to točno rekao kako bi bolje razumio logičku konstrukciju koju je pokušao upotrijebiti.
Zanimljivo je da su i Šuker i Polančec negirali da su znali bilo što (a to me tako podsjetilo na onaj spot sa Zoranom “nemam pojma” Milanovićem), nevjerojatno je da oni dakle pojma nemaju, da se čeka rezultat istrage, da pravna država radi svoje, da… ali je to svejedno trijumf. Dakle, nije sporno da je super što su napokon pohapsili malo ekipe (navodno je jedan od njih vlasnik neke prekrasne zgradice s pripadajućim bazenom u Istri), no imam taj nevjerojatni osjećaj kako sve te istrage uvijek stanu jedan korak prije kraja, imate li i vi sličan osjećaj?
Bacite pogled na rezultat Pulsovog istraživanja koje je napravljeno za potrebe jučerašnjeg Otvorenog, rezultati su krajnje zanimljivi.
Radi Thompsonova koncerta sada i židovi traže Kirinovu smjenu!? Može li taj čovjek bilo što napraviti kako spada?

Misao dana:
When I was a boy I was told that anybody could become President; I’m beginning to believe it.

Tags Anton Rop, Damir Polančec, HDZ, Ivica Kirin, Ivo Sanader, Janez Janša, Otvoreno, Slovenija

Politika

Kada kiši onda pljušti

Nisam gledao novine od danas ujutro, no pazite što je izašlo u slovenskim Financama:

Nekdanji predsednik vlade Anton Rop je zanikal, da bi Slovenska obveščevalno-varnostna agencija (Sova) pred volitvami leta 2004 prisluškovala predsedniku SDS in sedanjemu premieru Janezu Janši. Potrdil pa je, da so se prisluhi nanašali predvsem na incidente v Piranskem zalivu, za katere naj bi se dogovarjala Janša in predsednik hrvaške vlade Ivo Sanader.

Za Vas koji ne znate čitati slovenski, ono što ovdje piše je da su se Janez Janša i Ivo Sanader (aka. hrvatski premijer) dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu, a kada kažemo dogovarali ne da su se dogovarali kako će riješiti krizu, nego su se dogovarali KADA i KAKO će organizirati neki incident valjda za dnevno-političke potrebe. Moj needucirani pravnički stav je da rješenjem problema morske granice Slovenija može samo izgubiti jer su svi pravni alati na našoj strani, stoga i njihova taktika odugovlačenja. S druge strane, obzirom da Slovenci nemaju prevelikog interesa riješiti problem (postoji naravno načelni interes koji se iskazuje, no nijedna vlada ne želi da se problem riješi dok je ona na vlasti), a Hrvatska je tu nemoćna bilo što ubrzati – zašto se onda ne igrati malo mačke i miša. Malo mi preko crte, malo oni, malo se glisiramo policijskim gliserima, TV kamere su tamo i eto ti cjelovečernje zabave (a u pozadini, možda je protekla koja vijest o uspješnoj prodaji u HFPu)…

Ovo je katastrofa međunarodnih razmjera prve kategorije i ako se pokaže istinitom… (ako se pokaže istinitom onda treba ugrijati malo katrana, pribaviti perja i Sanadera okupati i uvaljati), no nemojte se previše veseliti.

U međuvremenu, cijela frka se složila oko HFPa, ovo je c&p maila koji mi je jedan prijatelj napisao:

Ja sam konsterniran (sjajna riječ) ovim sranjem u Fondu. Ne plaši me toliko to što se dogodilo, već mogućnost da sve ostane isto i nakon očiglednog kriminala za kojeg su ministri morali znati. Ukoliko to nije tako, vjerujem da u Zakonu o trgovačkim društvima postoji odredba koja povlači odgovornost uprave za ozbiljne propuste u radu, pa bi slično trebalo vrijediti i za državne institucije. Jer ako neko uzima gutu za posao kojeg ne radi, to je direktna šteta državi najmanje u iznosu njegove plaće, a u ovom slučaju i puno više od toga. Ako su znali… ima država u kojima se za to ide na vješala.

Budite pametni i lijepo, bez grča narodu objasnite zašto Polančec, Šuker, Kalmeta, Čobanković, Matijašević i Ivezić moraju odgovarati. Ovo je naš Watergate, sad pokažite da ste bolji. I SAD to stavi u strane medije i SAD postavi pitanje: s obzirom na ovo sranje, može li ijedan građanin RH čestitati sam sebi sa zadovoljnim osmjehom na licu (uključujući i Bajića) kad je jasno kao dan da nas više niti jedan pošten, kvalificiran i ozbiljan investitor neće nazvati u dogledno vrijeme.

(1) O prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 10.000.000,00 kuna (deset milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu odlučuje Kolegij Fonda. Odluka Kolegija Fonda je pravovaljana ako je donesena jednoglasno. O prodanim dionicama Kolegij Fonda podnosi izvještaj Upravnom odboru Fonda na prvoj sjednici.

(2) Ako odluka o prodaji dionica ili udjela iz stavka 1. ovoga članka nije donesena, odluku donosi Upravni odbor Fonda.

(3) Odluka o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu donosi, na prijedlog predsjednika Fonda, Upravni odbor Fonda većinom glasova svih članova.

(4) Odluku o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti iznad 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu, donosi Vlada, na prijedlog Ministarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje Upravnog odbora Fonda

Dakle, uočite što se događa i što se dogodilo, za početak ministar policije (to je onaj lik koji je poznat na youtubeu) i pravosuđa (to je ona ženska koja otvara gogo klubove) uopće nisu bili obaviješteni o akciji (toliko o povjerenju u institucije i prve ljude države). Potom, istraga misteriozno staje ispred prvog čovjeka HFPa koji je u subotu na kameri HTVa bio zabilježen vrlo ozbiljnom i namrgođenom facom, da bi već u nedjelju bio snimljen na sjednici GO HDZa s osmjehom od uha do uha (valjda je dobio jamstva). Slične facijalne ekspresije je imao i Ivo u subotu, s time što bih dodao da sam uočio i dozu iznenađenja. Nisam stručnjak za body language pa bih se s analizom ovdje i zaustavio.

Ono što je zanimljivo je da se čini kako se istraga ograničava na poslove koji su ispod ranga upravnog odbora (jutarnji), valjda kako se ne bi prelilo predaleko.

Eh i sada da kažem što ja mislim o Sanaderovoj izjavi “o jalu i zavisti oporbe” , a to je slijedeće: Mona Sahlin je poziciju u vladi izgubila zbog toga što je jednu tobleronu kupila državnom kreditnom karticom (novac je refundirala). Mene zanima što se mora dogoditi, koliko se novaca mora pokrasti, koliko se nekretnina, tvrtki, dionica mora uništiti, koliko poddobavljača se mora podmiriti, tj. kolika je šteta potrebna da bi se počelo govoriti o političkoj odgovornosti vlade? Zašto vlada ne prihvaća odgovornost za učinjeno tijekom njezina mandata? Zašto nema elementarne volje da se istraže načete afere i da se “oporba koja laže” (kako je Sanader jučer rekao za Jurčića) zaspe vjerodostojnim i lagano provjerljivim informacijama?

Ovo što se dogodilo u HFPu nije kriza vlade, ovo je kriza cijele države i dok možda neki od nas priželjkuju smjenu vlade u studenome, sasvim sigurno nitko ne želi izazvati krizu u državi.

A ako gornju premisu ozbiljno shvatite, onda se postavlja slijedeće pitanje; Tko to smješta Ivi Sanaderu?

Misao dana:
How many crimes are permitted simply because their authors could not endure being wrong.

Tags Anton Rop, HFP, Ivo Sanader, Janez Janša, Mona Sahlin, Slovenija