Categories
Politika

Pravo i pravda…

Nemam puno vremena, a popodne prašim put Krka na dva dana edukacije, a biti će vjerojatno i nešto alkohola, vidim da su neki podrumi predviđeni planom, a i neko maslinovo ulje, a očekujem i obavezno besmisleno gledanje u more… Idem se educirati malo o lean manufacturingu, i priupitati kako to izgleda umalobrojnim hrvatskim tvrtkama koje su krenule istim putem (ako vas to interesira s desne strane kliknite na Toyota ili TPS kategoriju i dobiti ćete popis dosadašnjih tekstova na tu temu). Imam nekoliko brzih i kratkih (tm by borja);

  • Priča o Branimiru Glavašu se bliži svom donekle logičnom završetku. Pojma nemam tko je koga i donekle je lijepo gledati da se nakon toliko vremena neka pravda sprema na svoju egzekuciju – no mislim da u konkretnom slučaju ne treba živjeti previše u iluziji kako je pravda spora ali dostižna, nego treba prepoznati kako su se interesi pravde i neke dnevne politike u ovome trenutku poklopili.
  • Nešto sam se jučer dopisivao s Quintanom pa smo krenuli pretresati političku scenu u hrvata i došli smo do otužnog zaključka kako u ovome trenutku ne postoji snaga koja bi HDZu mogla preoteti poziciju na slijedećim izborima. HDZ mudro manevrira s HSPovcima i HSSovcima, i kako se god okrenulo, ovi će zbrojeno dobiti recimo 40-45% glasova, a nakon odbijanja ovih koji nisu prešli prag plus malo manjina i njima sličnima eto ponovno natpolovične većine. To je tužni zaključak ali je jednostavno takav.
  • Gledam ovaj porez na tajkune koji se predlaže. Veću glupost nisam čuo već godinama, kako se očekuje nametnuti nekakav takav porez na temelju nekih navodno kriminalnih djela koja se nikada na sudu nisu dokazala? Tko tu koga zeza?
  • Ovih dana je završilo prikupljanje godišnjih prijava poreza na dobit, očekujem kako će vrlo brzo izletiti Šuki s podatkom o ever_growing profitu domaćih tvrtki. Vjerojatno će propustiti reći kako su u 2004 promijenili pravilnik o porezu na dobit kroz koji su značajno ograničili manevriranje tvrtkama kroz stavke amortizacije. Iako je takvo manevriranje uvijek vremenski ograničenog trajanja, oni ima konkretne pozitivne efekte na novčani tok svake tvrtke, pa ako će država ubrati u kasu ove godine više, utoliko će novčani tok gospodarstva biti lošiji.
  • Nije li jučer trebao biti termin promjene cijene nafte?
  • Izašao je danas kratki tekst o Bestseleru 2.0, prvoj hrvatskoj blogerskoj mreži u poslovnom dnevniku; urednik je po meni lošom opremom totalno rasturio bit članka, no sve što unutra piše i stoji. Bacite pogled (članak je dostupan i na webu). Thanks Borja.

Misao dana:
Don’t buy a single vote more than necessary. I’ll be damned if I’m going to pay for a landslide.

Categories
Ostalo

V za osvetu…

Ne da mi se pisati na široko u ovaj kasni sat, a tema o kojoj sam bio odlučio pisati nikako da se iskristalizira (a ima dvije u planu) pa sam odlučio napisati nešto o nekim filmovima. Ništa osobito važno.

Kako se u zadnje vrijeme dosta družim s Quintanom oko Bestselera 2.0 zanimala me i ta njegova fascinacija s Big Lebowskim, a koju dijeli zajedno s Lebowskim. U jučerašnjem dopisivanju uočio sam koincidenciju Quintane i Lebowskog kao dva bloga koja su nastala u (čini im se) donekle istome trenutku (Leb je naime svoj blog brisao više puta pa je malo teško rekonstruirati time_line), a oba su poprilično popularna, a i po javnom priznanju se međusobno poznaju – pa je stoga logično pitanje da li se uopće radi o dvije osobe ili samo jednoj, ili je to pak (kako kaže Quintana da su ga već pitali) neki sociološki eksperiment nad hrvatskim internetom?

Anyway, pogledao sam Lebowskog i film nije loš, istovremeno nije baš (prema mojem ukusu) antologijski kao što je to recimo Usual suspects, ili Shawshank redemption; ima sjajne karakterne glumce i očigledno je razina detalja na visini i to volim, jer ponekada samo kroz detalje imate u drugome, trećem, petom planu sasvim drugu priču koja se paralelno odvija.

Drugi film kojeg sam danas pogledao, a koji mi se poprilično dopao unatoč donekle rezerviranim kritikama je V for Vendetta kojeg je neki genije ingeniozno preveo kao O za Osvetu. Film ima sjajne dijaloge koji su dorađeni do granice kada ih nije moguće prevesti na hrvatski jezik – što je kvaliteta koja se vrlo rijetko susreće, i općenito iako se radi o ekranizaciji stripa, istovremeno se film i dijalozi između likova uredno mogu koristiti kao udžbenik o politici i kako bi se stvari trebale ili ne bi smjele rješavati. Jednoga dana kada napokon odlučimo dignuti kuku i motiku protiv vladajuće garniture, možemo iskoristiti V for Vendetta radi metodologije.

Treći film nije u stvari film nego najava Supermenovog povratka, a njega spominjem nakon asocijacije na zadnji post na blogu Zrinsko pismo o sukobu generacija. Naime, došao sam do zaključka da jedan od znakova po kojima možete shvatiti da starite je kada idete u kino gledati film koji je u stvari remake filma kojeg ste u kinu gledali kada ste bili mali (silne novogodišnje i ostale reprize na TVu se ne računaju). Ja sam gledao Supermena u kinu kada sam bio mali.
p.s. Bestseler zadnjih dana ima velikih problema s svojim serverom, a zbog niza događaja koje je tragikomično uopće spominjati do današnjeg dana nismo to uspjeli riješiti (problem će na vrlo spetakularni način biti riješen kroz dan-dva), tješimo se kako je i blog.hr svojevremeno imao problema sa severom i to ih nije spriječilo da budu najveći ;)

Misao dana:
Evey Hammond: Who are you?
V: Who? Who is but the form following the function of what, and what I am is a man in a mask.
Evey Hammond: Well I can see that.
V: Of course you can. I’m not questioning your powers of observation, I’m merely remarking upon the paradox of asking a masked man who he is.

Categories
Business Politika

what have I done to deserve this?… (4:20, Pet Shop Boys, Discography: The Complete Singles Collection, 1991)

Gledao sam jučer (preko oka) Nedjeljom u 2 i gledam onog lika kako se izvlači. Činjenica je da niti Stanković nije u cijelosti znao o čemu razgovara što se moglo zaključiti kroz neke od odgovora g. Zeca – no dotični se do kraja emisije nije pokazao kao osobito mudra osoba, više možda kao idealista i igrač pojedinih struktura koje su te iste strukture odbacile u času kada im više nisu bile potrebne.

Ono što je zabavno je kako je lik na vrlo javni način priznao kako su mu poslovi bili “namještani” kroz veze i poznanstva odnosno poziciju pojedinih političara.

Ono što je tragikomično je priča o nogometu, stadionu i svemu ostalome; jer je bilo vidljivo kako ovaj lik ima neracionalnu fiksaciju na nogomet i kako je strašno važno da imaju taj nogometni klub iako nema jasne vizije što s njime žele postići ili koju korist mogu iz njega izvući osim što je riječ o očiglednom rashodnom centru.

Kada sam prije neki dan napisao računovodstveni haiku, nisam napomenuo kako postoji realna mogućnost da tvrtka svoj kapital (ili tuđi) utroši na sasvim neracionalne načine. Jedan način je da npr. sagradite veliki stadion usred ničega (odnosno tamo gdje mu definitivno nije mjesto). U takvoj situaciji imate jasnu disproporciju između knigovodstvene vrijednosti te imovine (stadiona) i njegove realne tržišne vrijednosti (jer on objektivno nikome ne treba, barem ne u tom obliku).
Taj njihov stadion je spomenik jednom razdoblju na lokalnoj razini na isti način kao što je i Dinamov stadion spomenik jednog razdoblja na državnoj razini.

Kao što je to Quintana napisao na bestseleru revolucija ždere svoju djecu i g. Zec očigledno nije iznimka.

Misao dana:
Once you’ve seen one shopping center, you’ve seen a mall.