Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.
Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.
U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.
Pollitika.com je kreirana da bude demokratična platforma i u nju je ugrađen sustav samoadministriranja koji ima svojih prednosti i mana, no koji je uglavnom dugo vremena uspio održavati koliko-toliku suvislu razinu rasprave. Naslovnica se dugo kreirala automatski po broju pozitivnih glasova redovnih posjetitelja, a komentari se nikada nisu brisali (makar sam mnogo puta bio optužen za cenzuru i još koješta) nego su umjesto toga bili uklonjeni samoglasnici (što je i danas prilično rijetka moderatorska tehnika), a ponekada kada bi rasprava postala suviše burna i puno previše osobna bio sam prisiljen nekolicinu (i vrlo često jedne te iste ljude) udaljavati s pollitike na nekoliko mjeseci hlađenja. Osim toga, bio sam prozivan više puta zbog pollitika.com, u nekoliko navrata (otprilike jednom godišnje) bi mi prijetili kojekakvi odvjetnici zbog nečega objavljenog na pollitika.com, a dosta dugo sam morao i na skoro pa redovite obavijesne razgovore u policiju zbog tekstova objavljenih na pollitici.
Danas, jedanaest godina kasnije vrijeme je da pollitika.com “umirovimo”. Softver koji pokreće pollitiku je zastario, zahtjeva server boljih performansi a istovremeno broj posjeta se dijelom smanjio i preselio na društvene mreže koje nisu postojale u času kada je pollitika.com nastala. Moderiranje ne postoji već duže vremena i sve češće diskusije odu izvan granica dopuštenog ili onoga što ja smatram primjerenim tonom razgovora.
Iz svih tih razloga, od današnjeg dana (25. listopada 2017.), pollitika.com postaje read_only web stranica i više neće biti moguće kreirati nove sadržaje, već samo pregledavati ove postojeće.
Pollitika.com do daljnjega ostaje na internetu kao svojevrsni spomenik vremena i to na način da će se na naslovnici izmjenjivati sadržaji iz prethodnih godina.
Hvala svima koji su sudjelovali u kreiranju sadržaja na pollitika.com, bilo je zabavno, mnogo toga je pollitika.com pokrenula ili gurala – a po putu je stvoren i cijeli niz prijateljstava. Hvala!
Share the post "Pollitika.com postaje online muzej i odlazi u povijest"
Državni proračun je nakon Ustava pojedinačno najbitniji dokument koji definira i opisuje funkcioniranje jedne države. U našem slučaju, riječ je o dokumentu s nekih 14.000 stavaka gdje su na primjer plaće državnih službenika definirane na nekoliko stotina međusobno različitih mjesta pa je stoga vrlo teško pratiti što se točno u državnom proračunu događa.
Kako bi to riješili, napravili smo grafičku vizualizaciju kroz državni proračun.
Državni proračun moguće je pregledati na dva načina, prvi pogled je po korisnicima proračuna (dakle po ministarstvima, agencijama i uredima, a unutar toga po vrsti troška), a drugi pogled je po vrsti troška (pa unutar toga po korisnicima). Sve što treba učiniti je kliknuti na korisnika ili trošak i stranica će iscrtati dodatnu razinu detalja, natrag se vraćate pritiskom na desnu tipku miša. Veličina grafikona označava ukupnu veličinu državnog proračuna, dok je veličina svakog pojedinog kvadrata pokazuje relativnu veličinu stavke u odnosu na ukupni proračun. boje su posložene na načinda slični troškovi ili korisnici budu obojeni srodnom bojom.
Pregledom proračuna na ovaj način moguće je na vrlo jednostavan i vizualan način vidjeti odnose među stavkama, veličine pojedinih troškova kao i grupirati pojedine vrste troškova a koje su raszasute na puno lokacija po proračunu.
U okolini poput naše gdje je svaku kunu potrebno dobro odvagnuti, alati poput ovoga mogu se koristiti za jednostavnu i brzu identifikaciju anomalija u proračunu i kao podloga za ispitivanje veličina pojedinih stavki. Primjerice, ako pogledate izdatke za prijevozna sredstva koja su ove godine predviđena u iznosu od 191 milijun kuna, očito je da praktički 75% iznosa otpada na vozila MUPa i vozila ministarstva obrane, no jednako tako ministarstvo poljoprivrede ima predviđenu kupnju 8.7 milijuna kuna vrijednih vozila. Također, nije teško uočiti kako se puno različitih subvencija dodjeljuje iz različitih ministarstava i pod različitim nazivima (kapitalne pomoći, subvencije trgovačkim društvima i sl). Ako promatrate plaće koje se nalaze na nekoliko mjesta (jer se odvojeno vode plaće, odvojeno porezi i doprinosi a odvojeno naknade zaposlenima), nije teško uočiti da u masi plaća uopće ne postoje plaće zdrastvenih radnika koje su pak sakrivene u transferima HZZO-u ili da naknade zaposlenima nisu proporcionalno zastupljene po ministarstvima.
Da bi se moglo racionalno trošiti potrebno je učiniti državni proračun transparentnijim a to trenutna razina detalja ne dopušta, također treba napraviti povratni mehanizam između planiranja i stvarne potrošnje. Naime, dešava se da je pojedina jedinica državne uprave (ministarstvo, agencija, ured) za određenu svrhu predvidjela određenu sumu novaca, a koja je prošla i bila prihvaćena od strane ministarstva financija prilikom sastavljanja proračuna, a da bi onda tokom godine s te proračunske stavke bio uzet novac i preusmjeren na neki drugi trošak. Ovo je tipična metoda manipulacije jer Vlada dopušta tijekom godine nekoliko takvih “mini-rebalansa” koji su dopušteni zakonom, a uopće nisu podložni saborskoj kontroli gdje je moguće premještati stavke unutar proračuna jedne jedince vlasti.
Primjer: Agencija za istraživanje ruda ima sistematizacijom predviđeno 200 radnih mjesta te u prijedlogu svog proračuna traži puni iznos plaća za svih 200 djelatnika iako ih imaju samo 150. Ministarstvo odobrava taj iznos, a potom agencija tijekom godine u mini rebalansima sa stavke plaća taj novac prebaci na npr. intelektualne usluge. Ili, trošak održavanja objekta (primjerice kupovina novih prozora ili trošak klimatizacije) koji je bio trošak samo u jednoj godini, provuče se ponovno u slijedeću, a potom se u mini rebalansu preusmjeri na drugu stavku.
Da bi se riješio gornji problem, potrebno bi bilo uspoređivati prvobitni proračun (dakle onaj koji je usvojen) i usporediti ga sa stvarnim stanjem o izvršenju proračuna (a koji je dostupan s velikim vremenskim odmakom) i na taj način identificirati institucije i stavke koje imaju značajne razlike i koje troše novac suprotno naputku sabora.
Tek u izvršenjima proračuna dostupna je puna klasifikacija troškova, a ona nisu dostupna u samom prijedlogu tj. proračunu.
Nadalje, količina povratne informacije od korisnika proračuna koji u stvari odlučuju o troškovima je minimalna ili nepostojeća.
Veliki države poput primjerice USA imaju posebne mehanizme za predlaganje ušteda.Američki predsjednik Obama ima posebni dio web stranice i nagradu za one koji predlože najkreativniji i najbolji način za stvaranje ušteda.
Nešto bliži primjer je Velika Britanija gdje je premijer David Cameron zamolio je državne službenike da predlože načine za smanjenje proračuna. Tijekom prikupljanja prijedloga, predloženo je više od 100.000 ideja kako uštediti u proračunu. (vidi: ), a samu molbu je David Cameron direktno uputio službenicima putem youtubea.
Ovo nije alat za kritiku Vlade, dapače, ako mislite da je razina transparentnosti državnog proračuna niska, onda niste vidjeli što se događa na lokalnim razinama. Ovo je alat koji pomaže u pronalaženju načina za stvaranje ušteda, alat koji pomaže dizanju svijesti kako se troši javni novac, te naravno alat koji promovira transparentnost što je najbolji i najučinkovitiji antikorupcijski alat koji postoji.
Ovaj mini-projekt ne bi se dogodio bez pollitičara i talentiranog ekonimiste Marka Krištofa koji je pomogao u pribavljanju podataka i interpretaciji, te nekolicine drugih a nespomenutih koji su pomogli da se ovo isprogramira, debugira i pripremi za objavu. Puno hvala svima.
Kratka napomena: Projekt vizualizacije državnog proračuna prvi je projekt udruge Vjetrenjača, a koja je izrasla iz web stranice pollitika.com.
Pollitika.com nastala je taman prije neke četiri godine i u toj predizbornoj godini uspjela je postići cilj koji sam tada imao, a to je da stvorimo mjesto na internetu na kojem svi oni koji su zainteresirani za politiku imaju mjesto na kojem mogu pisati i na kojem mogu komentirati i diskutirati. Nekako mi je ideja bila i da pollitika bude mjesto na kojem mogu razgovarati i oni lijevi i desni, i liberalni i konzervativni. Ako krenemo razgovarati, prije ili kasnije moramo doći do nekog kompromisa i zaključka, a ako nečega nedostaje Hrvatskoj to je definitivno malo timskog rada kako bi nam svima bilo bolje.
I dok se pollitika uspjela nametnuti kao mjesto na kojem diskutiramo o politici, pokazalo se da je jako teško okupiti više ljudi iz više različitih svjetonazora a kako bi djelovali u zajedničkom cilju, no bez obzira na to uspjeli smo napraviti nekoliko inicijativa od kojih je svakako najpoznatija ona o biračkim popisima. Bez obzira što su birački popisi dobili puno pozornosti u inozemstvu i u konačnici pollitici (i meni) osigurali svjetsku nagradu za eDemokraciju, pa čak i unatoč tome što problem biračkih popisa niti danas nije do kraja riješen – nekako sam siguran da je upravo ta akcija nekolicine zainteresiranih dovela do toga da je danas svima jasno kako se manipulira biračkim popisima i kako će ubuduće to biti daleko teže učiniti. Smatram to velikim i vrlo mjerljivim doprinosom ovoj zemlji. Mislim da ljudi okupljeni oko pollitike mogu iznjedriti još puno sličnih, možda nekada malenih i neshvaćenih, no definitivno vrijednih akcija koji će pomoći da svi skupa napravimo nešto pozitivno i za opću dobrobit.
Negdje tamo u doba “registra” imao sam dosta vremena da razmišljam o tome što dalje učiniti s pollitikom. Nakon promišljanja i razgovora s mnogim prijateljima i pollitičarima došao sam do zaključka kako je vrijeme da stvar pomaknemo korak dalje i da od pollitike pokušamo napraviti platformu za daljnje aktivnosti koje imaju svoje konsekvence na politički život. Da bi u tome uspjeli, prva stvar koju je trebalo učiniti je iz pollitike koja je protekle četiri godine bila samostalna web stranica jednog pojedinca, je dati joj pravnu osobnost. Tu osobnost smo pronašli u obliku nevladine i neprofitne udruge koja se zove Vjetrenjača.
Vjetrenjaču su zajednički osnovali Suzana Nevešćanin, Marko Rakar i Krunoslav Vidić (više detalja o nas troje možete naći na www stranici Vjetrenjače).
Puno je razloga zašto baš Vjetrenjača; i na prvome mjestu nameće se simbolika Don Quixotea (Don Kihota, ovisno o tome da li prevodite ime), koji je u svojem ludilu za kojeg i nismo sigurni da li je pravo ili nije ponekad jurišao na vjetrenjače. Borba protiv vjetrenjača je apstraktna, protiv nevidljivog neprijatelja i ta borba je po definiciji neravnopravna, no na vjetrenjače netko mora jurišati i koliko se god cilj činio uzaludnim ili besmislenim, nikada se ništa neće promijeniti ako ne pokušamo. U ovom slučaju, važno je napomenuti da se ne borimo protiv nego za. Udruga Vjetrenjača postati će instrumental u tom cilju.
Vjetrenjača će kao sredstvo svojeg djelovanja koristiti prvenstveno internet, dakle sve aktivnosti koje ćemo raditi biti će realizirane isključivo i jedino na internetu iz jednostavnog razloga što upravo putem interneta na najbrži i najjeftiniji način možemo doseći najveći broj ljudi. Vjetrenjača, kako sam naziv udruge kaže, ima namjeru baviti se promocijom prava na pristup informacijama. Pritom, ta informacija koju želimo približiti nije nužno samo informacija koja je u vlasništvu državne ili lokalne uprave, nego informacija kao takva – svaka informacija koja je predmet javnog interesa je ujedno i informacija za koju je Vjetrenjača zainteresirana.
Da bi postigli ove ciljeve, osmislili smo nekoliko projekata (malih, srednjih i velikih) na kojima već radimo neko vrijeme, a budući da je Vjetrenjača neprofitna organizacija, a htjeli ili ne za svako djelovanje je potreban neki novac ono što ćemo također pokušati učiniti je uvjeriti sve one koji koriste ili simpatiziraju neku od aktivnosti Vjetrenjače da doniraju udrugu. Ono što možete učiniti je donirati udrugu i dopustiti nama da odaberemo kako ćemo utrošiti taj novac, ili možete donirati neki od predloženih projekata (i to naravno u iznosu po želji i bez limita donjeg ili gornjeg). Možete predložiti i svoj projekt, ali možete nam se i pridružiti, treba nam puno informatičke podrške (php, mysql i tome slično), ekonomista i pravnika koji će se baviti analizom podataka kojima se želimo baviti.
Pogledajte stranice Vjetrenjače, ako ste u mogućnosti donirajte (do 2% prošlogodišnjeg prihoda obveznika poreza na dohodak ili dobit su porezno priznati rashodi), a svakako podijelite link s prijateljima na facebooku ili twitteru.
S današnjim danom aktivan će biti i prvi projekt Vjetrenjače i to grafička vizualizacija državnog proračuna. Pogledajte i taj, sasvim novi i u našim krajevima dosada neiskorišteni alat.
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.
