Prije nešto dana sam napisao kraći osvrt na Huaweijev top “napravili smo jer možemo” Mate Xs model mobilnog telefona, a danas evo nešto da napišem o praktički lower end modelu Huawei P40 lite, a kojeg danas možete kupiti za svega malo više od 2.000kn.
Ovaj telefon uspoređujem prvenstveno s mojim već pomalo “starim” (nešto malo više od godinu i pol) iako i dalje vrhunskim Mate 20pro. dimenzijama, P40lite je jedva malo veći od Mate20pro i nekoliko grama lakši. Po količini memorije i prostora za pohranu su istovjetni, kao i većina drugih parametara koja je ista ili vrlo uporediva s Mate20pro. Razlika, a koja je očigledna, je u tome što P40lite ima nešto slabiju selfie kameru (“samo” 16 mega pixela), stražnja kamera je nešto bolja na P40 lite ali je zato širokokutna slabija od Mate20pro, nema NFC-a (za kojeg vjerojatno ni ne znate čemu točno služi), i ima 3.5mm priključak za slušalice makar možete koristiti i USB-C ako ih imate. Oba smartphonea podržavaju brzo punjenje i oba posjeduju osmerojezgreni procesor s time što P40lite ima oko 10-15% niži takt po jezgrama pa je i ponešto sporiji (što ja nisam uspio osjetiti). P40lite podržava dvije SIM kartice (kao i većina drugih Huawei telefona) i spaja se na praktički sve što možete zamisliti ili kroz 4G ili kroz WiFi. Baterija je iste veličine (4.200mAh) iako je moj subjektivni dojam da P40lite bolje upravlja i duže traje sa svojom baterijom. Ima sličnosti i razlika – ipak je ovo jeftiniji model pa je i ekran nešto manje rezolucije ali i dalje bitno više od FHD-a, možda je staklo ekrana nešto lošije, ne bih znao jer mi telefoni ne ispadaju iz ruke pa mi to nije kriterij, a skener za otisak prsta je integriran u prekidaču a ne u ekranu kao na Mate20pro – ali mislim da bez neke pretjerane dvojbe možete zaključiti kako ono što je bilo top model prije godinu i pol danas spada u nižu kategoriju pametnih telefona (ja promatram P seriju kao premium seriju consumer uređaja, dok su Mate više namijenjeni nekoj corporate/business okolini, P40lite je u tom sustavu “najslabiji” Huaweijev telefon, iako sam Huawei ima i niz drugih telefona nižih karakteristika i još povoljnije cijene – zato je možda pogrešno reći kako je P40lite niža kategorija jer je definitivno riječ o pametnom telefonu vrlo raskošnih karakteristika ali niske cijene). Sažeto; telefon je brz i cjenovno povoljan, baterija traje a kamera je vrhunska (i na kakve smo inače navikli kod Huawei pametnih telefona).
I sada kada smo obavili cijelu diskusiju oko hardware-a, red je da se pozabavimo “slonom u sobi” i popričamo malo o softveru jer situacija ovdje nije toliko jednostavna (makar daleko da je od komplicirane). P40 serija telefona je ona koja nema u sebi google play services, to ukratko znači da ne možete iz google play storea downloadati aplikacije, u biti ne samo to nego s P40 smart phoneima uopće nemate google play store. To možda zvuči alarmantno ali situacija je u biti vrlo jednostavna za riješiti na puno međusobno različitih načina.
Primjerice, ono što me jako začudilo jest to da u Huawei App Gallery (ekvivalentu gore spomenutog Google App Storea) imate cijeli niz aplikacija koje bi možda tražili na google-u. Recimo, ja koristim MS Office na svojem Mate 20pro i Office možete downloadati iz Huaweijevog dućana. Zanimalo me dosta što je sa Facebookom, Whatsappom ili Instagramom i oni su također dostupni ili kroz dućan ili kao direktni download (to me u biti skroz zateklo, jer je WhatsApp ponudio download aplikacije koju potom samo pokrenete i to je to; možemo diskutirati da li je to klik više ili manje ali aplikacije su tu). Huaweijev dućan uključuje i da se “predbilježite” za trenutak kada aplikacija bude dostupna a nudi i potencijalne zamjene za popularne aplikacije, a sam Huawei tvrdi (a to nije osobito teško provjeriti), ako sve bitne top aplikacije postoje i u Huawei app storeu.
Problem može nastati kada krenete u neke malo egzotičnije ili u našem slučaju lokalnije vode, a konkretni problem može biti recimo internet bankarstvo. Na sreću, i tu je lagano doskočiti problemu i to tako da instalirate na svojem i bilo čijem drugom telefonu Huaweijevu aplikaciju “Phone Clone” i jednostavno prekopirate aplikaciju s bilo kojeg drugog Android telefona. Nekada davno je migracija s telefona na telefon bila totalna gnjavaža i veliki rizik no PhoneClone funkcionira besprijekorno i brzo, vrlo malo klikanja i konfiguriranja i aplikacija je kod vas. Probao sam i pokrenuo i Zabino i PBZovo internet bankarstvo i oba funkcioniraju.
I zadnje, ako vam čak ni sve to nije dovoljno i baš vam treba google play store i pripadajući servisi, postoji cijeli niz raznih metoda kako ugraditi naknadno play store i nastaviti koristiti uređaj kao da je i bilo koji drugi Android telefon. Prva metoda uključuje download i instalaciju sa USB sticka (USB-C stick nije baš široko dostupan svima po džepovima, makar ih možete kupiti u bilo kojem dućanu koji prodaje informatičku opremu), po svemu sudeći, jednom kada google play odluči da je riječ o autoriziranom uređaju (a to je ono kada se ulogirate svojim google accountom) daljnjih poteškoća više nema. Metoda ima još i redovito se pojavljuju nove (koje su uglavnom jednostavnije od gornje) i one uključuju direktni download i instalaciju aplikacija koje potom obave proces instalacije svih potrebnih aplikacija i servisa.
Kako ja i inače preferiram alternativna rješenja i izbjegavam Google kao platformu (što ne znači da sam totalno u tome uspješan), iznenadio sam se koliko je jednostavno i “trouble free” instalirati sve aplikacije koje me zanimaju. Najviše sam brinuo o Facebook/Messenger/WhatsApp kombinaciji (s time da ne koristim Messenger), a potom za internet bankarstva. Sve je proradilo iz prvog pokušaja. Jedine aplikacije koje vidim da neće raditi su aplikacije tipa Netflix ili HBO GO koje se oslanjaju na DRM kojeg Huawei jednostavno nema (ima vjerojatno svoj ali ga Netflix ne prepoznaje, barem zasada). Naravno, nitko normalan ne gleda filmove na mobilnom telefonu, ali ako koristite uređaje tipa ChromeCast onda ste u problemu (meni je taman Amazon Echo u dolasku pa me zanima kako će to raditi s Huaweijem, ekipa po internetu kaže da možete downloadati i Amazonov app store što nisam pokušao). Američko Kineska borba oko 5G-a će sasvim sigurno trajati neko vrijeme, ali može se lagano dogoditi da ameri počnu popuštati u času kada shvate da je Huawei počeo graditi svoj vlastiti eko sustav u kojem oni nisu pozvani. Promatrao sam razvoj Huawei app store-a posljednjih nekoliko mjeseci i app store iz primjerice prosinca prošle godine opsegom i odabirom nije ni na koji način usporediv s daleko širom ponudom koju imate danas i koja je definitivno adekvatna za veliku većinu korisnika.
Ako vam treba solidan uređaj za razmjerno malo novaca Huawei P40lite je solidan i dobar izbor (i sasvim sigurno ga treba ozbiljno razmotriti bez obzira na koji ste se uređaj namjerili). Vjerojatno će vas prijatelji i Samsung ljubitelji plašiti s nedostatkom Google Play Store-a, što može biti problem ako ste neki bazični korisnik telefona a često koristite neku od aplikacija koje nema u Huaweijevom dućanu aplikacija, no uvijek imate tech-savy kćer, sina ili kolegu koji će se s time izboriti bez velike muke. Ako koristite standardne društvene mreže, WhatsApp, Viber i slične aplikacije za razmjenu poruka te koristite neko od domaćih internet bankarskih aplikacija onda uopće ne morate brinuti (nešto slično je napisao i zaključio urednik Bug-a Dragan Petric prije nekoliko dana).
Misao dana:
The good news about computers is that they do what you tell them to do. The bad news is that they do what you tell them to do.
p.s. u duhu transparentnosti; morate znati da surađujem s Huawei-jem koji mi je i osigurao ovaj uređaj, nadalje – Huawei nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave