Tvrtke i organizacije bore se u svijetu ekonomskih i tehnoloških promjena koje se događaju brže nego ikad. Kako se težište prebacuje prema intelektualnom radu i uslugama, sve više su potrebni ljudi koji su kreativni, inovativni i fleksibilni. Vrlo često takve ljude nije moguće pronaći. Istovremeno, zemlje širom svijeta sve više ulažu u proces koji je predviđen da razvije talente i sposobnosti – edukaciju. Političari naglašavaju potrebu za kreativnošću i inovacijama, nameću se sve viši i viši standardi i očigledno je kako standardi i očekivanja rastu. Zašto se onda čini kako je procjep između ponude i potražnje sve veći i veći? Što radimo krivo?
Pritisak na visoko školovanje rapidno raste. Pedesetih godina prošlog stoljeća svega 5% mladih se upisivalo na fakultete, danas je ta brojka bliže jednoj trećini, a vrlo uskoro će dostići polovicu. Istovremeno, da ste fakultetsko obrazovanje završili u sedamdesetima posao bi vam bio zajamčen, neovisno o tome koji ste fakultet završili. U ono doba, samo ako ste imali diplomu je bio dovoljni dokaz vašeg naprednog intelekta. Danas situacija nije takva, jer je očekivanje industrije drugačije. Više od 30% akademski obrazovanih ljudi rade na poslovima koji ne traže njihovu kvalifikaciju – jednostavno su prekvalificirani za svoj posao – u slijedećih trideset godina više ljudi će završiti formalno školovanje nego u cjelokupnoj povijesti školskog sustava. U ovome času u europskoj uniji postoji više od 15 milijuna nezaposlenih, a istovremeno otvoreni su milijuni radnih mjesta koje je nemoguće popuniti zbog nedostatka kvalificiranih zaposlenika. Andersenovo istraživanje pokazuje kako 90% predsjednika uprava 6000 anketiranih tvrtki širom svijeta smatra kako je privlačenje i zadržavanje talentiranih ljudi njihov najveći prioritet.
Postoji velika razlika između vještina i sposobnosti koje su potrebne poslovnom svijetu i onih kojima raspolaže radna snaga.
Mnogobrojni su razlozi zašto želite završiti fakultetsku naobrazbu. Osim što bi studij po definicij trebao biti zanimljiv (i najbolji fakulteti doista jesu takvi), pretpostavljamo da će nam fakultetska diploma pomoći da pronađemo posao. Akademska naobrazba je vrsta valute i poput novca ona ima svoju tečajnu listu na tržištu rada. No baš kao i novac, njezina vrijednost ovisi o tržišnim 
uvjetima i njezina vrijednost može rasti i padati. Danas živimo u vremenu kada sve više i više studenata završava akademsku naobrazbu i dok je vrijednost diplome na tržištu rada prije 20-30 godina bila velika jer je malo ljudi imalo takvu potvrdu, danas je situacija bitno drugačija i pritisak na dodatno obrazovanje je sve veće i veće. Neke pozicije već danas traže magisterije i doktorate.
I dok je pritisak na visokoobrazovane ljude velik, za niže kvalificirane je gotovo smrtonosan. U američkoj ekonomiji manje od 12% ljudi je zaposleno u industrijskom sektoru, sektoru koji zapošljava uglavnom srednje i niže obrazovane ljude. Sve više i više ljudi ostaje bez posla i šansa da ga pronađu je sve manja. U društvu u kojem vaša pozicija ovisi o tome da li imate posao ili ne, situacija u kojoj pojedine grupe ljudi nemaju posla mogu kreirati doslovce eksplozivne rezultate.
Ako to do sada niste shvatili, kontinuirano školovanje je nasušna potreba kako bi osigurali svoju konkurentnost na tržištu rada. Istraživanja u Britaniji kažu da 31% britanskih radnika nije imalo nikakvo dodatno školovanje od strane svog poslodavca, 5.7 milijuna britanaca uopće nema radne kvalifikacije, 26% odraslih nije se uopće educiralo u posljednje tri godine (na poslu ili mimo njega), 22% njih nije se uopće školovalo u zadnjih deset godina ili otkako su napustili školu. 20% svih britanaca ima problema s osnovnom pismenošću. Zamislite koja je situacija kod nas? Koji su Vaši odgovori na ova pitanja?
U informatici dobro je poznat Mooreov zakon koji kaže da se kapacitet čipova udvostručuje svakih 18 mjeseci – no ne postoji Mooreov zakon za tržište rada.
Sva je šansa da je su vaši djedovi i bake na istome radnome mjestu proveli cijeli životni vijek, vaši roditelji su promijenili dva-tri radna mjesta, no možete li vi zadržati svoje radno mjesto duže od desetak godina? Hoće li uopće Vaša tvrtka preživjeti slijedećih deset godina? Sposobnost prilagodbe, donošenje brzih odluka u situacijama visoke nesigurnosti i mogućnost adaptiranja promjenama je kritično – ne samo za zaposlenika nego i za tvrtku. Trgovanje internetom satrlo je tradicionalne strukture financijskih usluga; banaka, osiguravajućih društava, brokera…Ogromni rast financijskih usluga tijekom osamdesetih i devedesetih generirao je maleni broj vrlo dobro plaćene radne snage. A sve skupa je bilo moguće zahvaljujući rapidnoj informatizaciji i sinhronizaciji globalne ekonomije. IBM predviđa da će u slijedećih nekoliko godina tvrtke širom svijeta potrošiti milijarde dolara na internet poslovanje, no većina tog novca neće biti potrošena na računala ili softver nego na konzultantske usluge. Pitanje je dakle kako preživjeti u modernoj ekonomiji i odgovori se plaćaju velikim količinama novca.
Najvažniji resursi uspješnih kompanija su ideje i kreativnost njihove radne snage i to je razlog zašto postoji tako velika potreba za širenjem edukacije. No isto tako, traži se fleksibilnost i prilagodba. Međunarodne tvrtke (osobito ove koje se bave informatikom) pozicionirati će se tamo gdje se nalazi najbolje kvalificirana i troškovno najpovoljnija radna snaga. Natjecanje za radna mjesta više nije lokalno ili regionalno nego globalno. Iz svih tih razloga, pritisak na školstvo u edukaciju je sve veće i veće, a pritisak za akademski obrazovanim kadrom je došao do granice eksplozije.
I dok s jedne strane poslovni svijet vapi za novom generacijom zaposlenika, školski sustav ubrzano “štanca” novodiplomirane zaposlenike kao da se ništa nije dogodilo. Iako je pritisak na akademsku naobrazbu velik, čak i u našem riječniku kada nešto želimo označiti kao nerealno ili razdvojeno od stvarnog svijeta govorimo o “akademskoj raspravi”. Školski sustav kakvoga poznajemo danas kreiran je za potrebe industrijske revolucije kasnog osamnaestog stoljeća i skoro pa u cijelosti je nesposoban odgovoriti na izazove današnjeg vremena ili vremena koje tek dolazi. Prije pet šest godina internet je mnogima bila nepoznanica, a to je bilo vrijeme kada su se danapnji diplomanti upisivali u škole. Okolina u koju oni danas odlaze tražiti posao dramatično je drugačija od situacija koju su imali u vrijeme donošenja odluke o odlasku na fakultet. Predvidjeti što će se desiti i kako će tržište radne snage izgledati za pet godina dovoljno je teško, a što će se desiti u trenutku kada naša generacija počne razmišljati o školovanju svojih potomaka ili o našoj vlastitoj mirovini je gotovo nemoguće.
Jedina stvar koja je sigurna je to da se tempo promjena ubrzava i da je potreba tržišta rada za obrazovanim, fleksibilnim, kreativnim i inovativnim ljudima sve veća i veća.
Misao dana:
By mid-century, computers will be linked directly into our nervous system via nanotechnology, which is so small it could connect to every neuron in our brains. By about 2040, there will be a backup of our brains in a computer somewhere, so that when you die it won’t be a major career problem.