Moje je generalno razmišljanje da ne treba previše vremena trošiti na sponzorirane članke, no prije nekoliko dana (a danas opet) sam prozvan u jednom takvom sponzoriranom sadržaju pa je red da se osvrnem malo na njega. Prvih par paragrafa je uvod u priču a tek onda kreću detalji oko GDPR-a i bankarskim tajnama.
Članak na kreativne načine, uz često korištenje navodnika i puno upitnika, razvlači površno razumijevanje prava i elementarnu logiku, te problematizira akciju koju provodi Druga fundacija a čiji sam direktor. To trgovačko društvo je osnovano s vrlo jednostavnim i jasnim ciljem, a to je da pomogne jednoj iznimno velikoj i po mojem mišljenju izmučenoj društvenoj skupini da iskoriste svoje zakonsko pravo na obeštećenje zbog štete koju su im nanijele banke prilikom ugovaranja i potom naplate kredita i leasinga koji su bili denominirani u švicarskim francima. O toj cijeloj problematici se posljednjih petnaestak godina puno pisalo, donošeni su zakoni kako bi barem dijelom riješili problem, država se sudila s bankama (i vjerojatno lagala u svojim odgovorima pred međunarodnim tijelima), te nagađala u tajnim nagodbama.
Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, po danas poznatim brojevima, znamo da postoji oko 120.000 građana koji su u tom procesu oštećeni i koji imaju pravo na obeštećenje od banaka. Banke istovremeno (totalno pogrešno ali jako uporno) ponavljaju neistinitu mantru kako je konverzija CHF kredita u EUR ujedno i obeštećenje. Ono što jest istina je da je Vrhovni sud u prosincu 2022. donio pravno shvaćanje kako oštećeni potrošači koji su konvertirali svoje kredite imaju pravo na obeštećenje po osnovi zateznih kamata; preciznije “potrošač/korisnik kredita ima pravo i na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita.”. Ovo pravno shvaćanje u konačnici nije prošlo sudsku evidenciju i očekuje se nova odluka doslovno u danima prije nastupanja zastare, tako da postoji objektina mogućnost da će odluka Vrhovnog suda biti drugačija (nadajmo se sveobuhvatnija i povoljnija za oštećene građane).
Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se pojavio problem s kreditima u švicarskim francima. U drugim zemljama su sudovi u konačnici redom donosili odluke o ukupnoj ništetnosti ugovora (dakle smatra se da do posla uopće nije došlo, o efektima takvog rješenja se mogu pisati još veći i duži tekstovi), posljednji primjer toga je Slovenija, gdje je ništetnost nedavno proglašena. Naša pozicija je ovdje donekle specifična jer u vrijeme kada su se izdavali krediti u CHF nismo bili dio Europske Unije, a čini se i da je naša Vlada odigrala jednu ne nužno čistu igru na tu temu tako što je stala na stranu banaka u času kada je bio podignut spor pred EU tijelima.
Zemljišne knjige, GDPR i legitimni interes
Banke (kroz udrugu banaka) i native novinar Večernjeg očekivano problematiziraju naše korištenje podataka, no ono što smo napravili je utemeljeno u zakonima i uredbama.
Za početak, treba skrenuti pozornost na Zakon o zemljišnim knjigama, on naime u članku 7. jasno kaže kako su zemljišne knjige javne u cijelom svojem opsegu. To znači da bilo koja osoba može, bez da navede razlog (pravni interes) napraviti neograničeni uvid u zemljišne knjige. Javnost podataka iz zemljišnih knjiga između ostalog osigurava pravnu sigurnost u prometu nekretnina i štiti prijenos prava na nekretninama od mogućih rizika. Zaštita publiciteta zemljišnih knjiga jedno od temeljnih načela zemljišnoknjižnog prava. Načelo javnosti u materijalnom smislu podrazumijeva da zemljišne knjige, izvadci i prijepisi iz nje uživaju javnu vjeru da je njihov sadržaj potpun i istinit, dok načelo javnosti u formalnom smislu znači da su zemljišne knjige javne jer je njihov sadržaj svima dostupan. Svatko može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu i sve pomoćne popise i iz nje dobiti izvatke i prijepise. Pravo uvida u zemljišnu knjigu potpuno je neograničeno, ni za ostvarivanje uvida u zemljišne knjige ni za njihovo razgledavanje, kao ni za zahtijevanje ispisa, prijepisa i izvadaka iz zemljišne knjige, nije potrebno dokazati ili učiniti vjerojatnim postojanje pravnog ili bilo kojeg drugog interesa (detaljno o tome možete pročitati u znanstveno-stručnom radu ovdje). Javnost zemljišnih knjiga nije nikakva hrvatska specifičnost, to je jednostavno europska stečevina i na sličan način možete pristupiti zemljišnim knjigama (skoro) bilo gdje u svijetu.
Nema dakle nikakve dvojbe kako je naš izvor podataka ne samo legitiman nego i u cijelosti zakonit, ali i u potpunom skladu s duhom i namjerom zakona.
Opća uredba o zaštiti podataka (glasoviti GDPR) regulira na koji je način moguće prikupljati i obrađivati osobne podatke građana. Temeljni princip koji nas ovdje zanima je pravni osnov kojeg koristimo a koji se naziva legitimni interes. Smatramo da je informacija o pravu na obeštećenje 1001% u skladu s zaštitom prava oštećenika i legitimni interes korisnika CHF kredita čija prava se ovim vidom obrade ne ograničavaju niti ugrožavaju, već se ispunjava dio njihovih prava koja s obzirom na njihov interes imaju prednost nad drugim i možebitno “tuđim”pravima. Naprosto postoji legitimni interes Druge fundacije da kao voditelj obrade podataka pokuša uspostaviti ili uspostavlja na temelju javnih izvora podataka kontakt s ispitanicima kako bi ostvarili njihova prava, zaštitili ih na način da im pružaju informacije, savjete – bez obveze da sklope neki poslovni odnos. O tome da je pravni osnov legitimnog interesa primjenjiv u ovom slučaju pročitajte mišljenje AZOP-a iz prosinca 2022. godine.
Nadalje, članak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR direktiva) propisuje i navodi koji se sve pravni osnovi kod obrade podataka mogu primjenjivati. Tako možemo reći i da je obrada kroz registar zemljišnih knjiga zakonita i zato jer:
- je potrebita kako bi se zaštitili interesi fizičkih osoba, konkretno, građana oštećenih od strane banaka kroz sporne kredite u CHF,
- jer štiti i javne interese Republike Hrvatske i svih građana da ostvare svoje pravo na obeštećenje, a ujedno i RH da ne trpi štetu niti će istu nanijeti vlastitim građanima kršeći njihova temeljna prava,
- pruža informacije i savjete građanima kako bi ih se dodatno informiralo o njihovim pravima s obzirom da im se isti ne daju od drugih institucija, a čime se ne ugrožavaju druga prava građana niti ih se stavlja u nepovoljniji položaj, upravo suprotno od toga, omogućava im se da ukoliko to žele ostvare prava za koja nisu znali,
- nije zabranjena niti jednim zakonom RH,
- obradu omogućava i PSI direktiva.
Zabranom obrade tih podataka stvorila bi se nesrazmjerna korist od strane banaka (najmanje 330 milijuna EUR), a na štetu građana. Štoviše, radilo bi se o nesrazmjernoj koristi banaka u slučaju koji je u mnogobrojnim sudskim postupcima dokazan kao prekršaj banaka na štetu velikog broja građana. I posljednje, korištenje podataka je u suglasnosti s Europskom PSI (Public Sector Information) direktivom koja potiče ponovno i kreativno korištenje podataka iz javnih izvora.
Ipak, zamislimo na trenutak da ova obrada nije dopuštena, tada bi došlo do nekoliko neodrživih situacija:
- građanima oštećenim od strane banaka kroz sporne kredite u CHF bi se uskratila mogućnost da im informacije, savjete, ili poslovni odnos prijenosa obeštećenja ponudi bilo koja fizička ili pravna osoba koja
taj podatak uoči kroz registar zemljišnih knjiga, - bilo koja fizička ili pravna osoba koja u svojoj djelatnosti
pretražuje registar zemljišnih knjiga za potrebe svog poslovanja ne bi
više te podatke smjela koristiti. To uključuje i banke i agencije za
naplatu potreživanja koje taj registar koriste u svojem redovnom
poslovanju bez da traže dopuštenje svake osobe čije podatke su
pretraživali, - građani bi bili zakinuti za čitav niz usluga koje se temelje na
korištenju podataka prikupljenih kroz javni registar zamljišnjih
knjiga, a također se temelje na pružanju informacija, usluga, i
poslovnih odnosa temeljem podatka iz registra zemljišnih knjiga
(poput npr. tvrtki za poslovanje nekretninama), - uvid u potencijalnu koruptivnu spregu političara, javnih
djelatnika i banaka bio bi otežan ili u potpunosti onemogućen ukoliko nije dopuštena obrana podataka o CHF iz registra zemljišnih knjiga, - nastao bi konflikt s intencijom zakonodavca da kroz pružanje javnih
podataka kroz registar zemljišnih knjiga omogući građanima zaštitu
svojih prava (u ovom slučaju prava građana oštećenih u slučaju franak da im se pomogne u stjecanju obeštećenja u situacijama kada nisu
dovoljno informirani o svojim pravima ili nemaju znanja ili vještina ilifinancijskih preduvjeta da konzumiraju pravo na obeštećenje).
Da pojednostavim, Udruga banaka i native novinar Večernjeg lista tvrde kako nije dopušteno informirati građane da imaju pravo na obeštećenje. Zamislite da vam na parkingu trgovačkog centra ispadne novčanik, ja sam to uočio, podignuo novčanik i u trenutku kada sam pokušao otvoriti novčanik kako bih pokušao pronaći vašu adresu ili broj telefona da vas obavijestim o tome i vratim vaš novac i novčanik, čuvar parkirališta (inače zaposlenik trgovačkog centra, vjerujatno u duši PR-ovac ili marketingaš) viče preko razglasa da mi GDPR zabranjuje da otvorim novčanik!?
Dodatak originalnom tekstu: obzirom da Večernji svaki dan piše o nama, u posljednjoj instalaciji (od 2. svibnja) problematizira se i odakle nam ažurne adrese građana, no neupućeni novinar očito nije pročitao nekoliko godina stari tekst gdje je jasno navedeno kako se podaci automatski ažuriraju u registrima po službenoj dužnosti.
Najveća bankarska tajna
Razlog zašto smo uopće pokrenuli Drugu fundaciju je zaključak kako mnogobrojni oštećeni građani uopće ne znaju da su oštećeni i kako imaju pravo na obeštećenje od banaka koje su ih kreditirale. Iako se o problematici CHF kredita (ali i leasinga) puno pisalo, zbog očigledne asimetrije između PR odjela banaka i malobrojnih oštećenih građana koji su govorili o tome (gdje je najveću ulogu nesumnjivo odigrala Udruga Franak). U javnom diskursu je uvriježeno mišljenje kako su građani činom konverzije ujedno i obeštećeni od strane banaka te nemaju nikakvo drugo pravo. Ako pročitate priopćenje udruge banaka, oni poput papige ponavljaju tu tvrdnju iako vrlo, vrlo dobro znaju da je ona apsolutno netočna i u sukobu sa sudskom praksom, a osobito s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca prošle godine. U proteklih nekoliko dana smo dobili stotine poruka ljudi koji su po prvi puta shvatili da imaju pravo na obeštećenje.
Informativna akcija koju provodimo je akcija koju su banke morale provesti samostalno i ponuditi svojim klijentima obeštećenje sukladno sudskoj praksi, ili akcija koju je država trebala provesti na način da npr. FINA doznači novac na račune građana o trošku banaka, ovako sve što stoji između oštećenih građana i banaka su Udruga Franak i Druga fundacija (svaka sa svojim pristupom problemu).
Podaci o tome koliko građana ima pravo na obeštećenje je vrlo teško pronaći (u godišnjim izvješćima banaka ti podaci, kao i podaci o započetim sporovima, nagodbama i dovršenim sporovima nisu objavljeni jer bi “njihova javna objava mogla imati materijalne efekte na poslovanje banaka“, no javni je podatak da je izdano oko 120.000 kredita koji su bili denominirani u švicarskim francima. Njih sedamdesetak tisuća se odnosilo na nenamjenske kredite (adaptacije, gotovinski, auto krediti), dok se preostalih pedesetak tisuća kredita odnosi na kupnju nekretnine. Druga fundacija kontaktira samo ovih pedesetak tisuća koji su imali upisane CHF hipoteke, i to zato što su to jedini korisnici kredita koje je moguće identificirati iz javnih izvora, no ako ste u ovoj drugoj grupi, također vas želimo čuti.
Po trenutnoj sudskoj praksi, ovih pedeset tisuća obitelji ima pravo na obeštećenje koje je po našim procjenama veliko najmanje 330 milijuna eura. Nažalost i s tim obeštećenjem, naši sugrađani neće biti ni u kakvom profitu jer je mnogima od njih jednostrano ponašanje banaka proteklih godina nanijelo trajnu i nenadoknadivu štetu i uništile ljudske živote. Banke protestiraju jer smo javno objavili tajnu koju su pažljivo sakrivali ovih godina i obavijestili pedeset tisuća ljudi da imaju pravo na odštetu i to nekoliko tjedana prije nastupanja zastare (16. lipnja 2023.).
U dokumentu HNB-a iz 2015. godine, korisnici kredita u švicarcima se nazivaju “subprime” (sjetite se američkog filma “Big Short”), subprime nositelji kredita su oni za koje se razumno može pretpostaviti da će imati poteškoće u otplati kredita. U trenutku kada je Švicarska centralna banka odlučila ukloniti indeksaciju s EURom (naša Kuna je od prvog do svojeg posljednjeg dana bila indeksirana na isti način), rate kredita su se nerijetko udvostručile i preko noći postale neotplative. Motivacija za kredite u švicarcima su bile kamatne stope, ali vrag je u detaljima, hipotekarni krediti se dižu na dugi niz godina i otplatni planovi su posloženi na način da u prvo vrijeme mjesečna otplata velikim dijelom otpada na kamatu, manji dio na glavnicu, a da bi se taj balans s vremenom mijenjao. Ako ste htjeli kupiti nekretninu vrijednosti 100.000EUR, zbog akumulacije troška kamate na dugi vremenski rok, uz veću kamatnu stopu na EUR kredite mogli ste npr. zadužiti se za samo 70.000EUR, dok bi isti taj otplatni plan kredita ali u CHF-u mogao osigurati novac za punu vrijednost nekretnine. Banka promatra vrijednost kolaterala (nekretnine koju kupujete) i vaše mogućnosti otplate. CHF krediti su vam bili opcija da kupite željenu nekretninu u okviru vaših otplatnih mogućnosti (ili ste kupili veću nekretninu za ono što ste mislili da je isti novac).
Do sredine 2016. godine, čak 63% kredita u švicarskim francima su bili “impaired quality”, što prevedeno znači da je čak 63% svih nositelja kredita imalo problema u otplati (što su banke genijalno pokušale riješiti jednostranim dizanjem kamate kako bi one reflektirale povećane rizike). Delikvencija je bila devet puta viša nego kod EUR kredita, ako vam treba definicija “subprime”, to je to.
Ipak, najveća bankarska tajna u koju su nas sve skupa uvjerili je to da je Zakon o konverziji velika pobjeda “malog čovjeka”, dok je u naravi to bio manevar banaka kako bi spasili sebe u situaciji oko dramatičnog rasta rizičnih plasmana denominiranih u CHF.
Burna reakcija banaka je razumljiva i očekivana, jedva su se spasili zakonom o konverziji, nevjerojatnim PR naporima su uspjeli sve ove godine očuvati mit kako je “konverzija obeštećenje” i svega nekoliko tjedana prije zastare, Druga fundacija im je pomrsila račune, a ako bankari nešto ne vole to je da im netko dira u bonuse i produžetke managerskih ugovora koji su odjednom upitni. Svi znakovi upozorenja su cijelo vrijeme bili tu, sakriveni u fusnotama godišnjih izvješća banaka ili izvješćima kompanija koje im dodjeljuju kreditne rejtinge (pročitajte, zanimljivih detalja ima u fusnotama, osobito austrijskih banaka, možda bih trebao pisati i o tome).
I posljednje, da adresiram dva detalja koji se ponavljaju. Niz naslova netočno navodi kako “otkupljujemo potraživanja”, Druga fundacija je tvrtka čija je funkcija da oštećenim građanima osigura pravo na obeštećenje – doslovno smo suprotnost/antiteza bilo kakve “agencije za naplatu potraživanja”.
Neki pitaju i zašto ne utužujemo kompletnu ništetnost ugovora umjesto obeštećenja po osnovi zateznih kamata? Moja životna praksa me naučila da treba biti iskren i paziti da nikome ne obećajem ništa u što nisam razumno uvjeren da mogu isporučiti, pa je stoga i ponuda Druge fundacije ograničena na ono što smatramo da na današnji dan možemo isporučiti. Naravno da smo razvili i pripremili pravne taktike za svaku predvidivu situaciju, pa tako i eventualnu odluku o ništetnosti. Naravno da želimo na najbrži mogući način naplatiti i maksimalizirati svako obeštećenje ali to nikako ne znači da neobjektivnim ili naivnim pristupom problemu i pretjeranim obećanjima po svaku cijenu želimo prikupiti veliki broj ugovora. Naša ponuda je neobvezujuća, svatko svoju odluku mora donijeti sam konzultirajući se s ljudima i stručnjacima u koje ima povjerenja. Ako ste jedan od primatelja našeg pisma i odlučili ste samostalno ostvariti svoje pravo, to je apsolutno OK i svaki euro kojeg naplatite od banaka je i naša malena pobjeda.
Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared, and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.