Posljednjih četiri dana sam proveo u Kopenhagenu (što je glavni grad Danske :). Boravio sam tamo na jednoj konferenciji s iznimno zanimljivim predavačima između kojih je bio i Poul Nyrup Rasmussen. Poul Nyrup Rasmussen je bivši danski premijer (zanimljivo je da i novi premijer također dijeli isto prezime), šef je socijalističkih stranaka u europskom parlamentu, no ja sam ga gledao u drugome svojstvu i to dok je govorio o globalnom zatopljavanju, izazovima koji slijede i konferenciji o globalnom zatopljavanju koja će se održati u Kopenhagenu za godinu dana. Ako imate prilike, svakako poslušajte što Poul ima za reći jer je čovjek sjajan govornik (mali jubito u prilogu), Rasmussen ima i svoj vlastiti web site pa možete baciti pogled. Ovaj čovjek je ukratko prototip političara kakvog bih volio vidjeti u hrvatskoj.
Mimo ovoga, moram reći kako je Danska poprilično skupa zemlja (za nas), očito je otvorena svim novim idejama i u indeksima inovacije i fleksibilnosti je jedna od vodećih u svijetu. Nezaposlenost je praktički nula.
Objasnili su mi kako primjerice njihova djeca imaju garantirani džeparac, kada napune 18 tada ga dobijaju direktno na svoj račun i vrlo se rano odvajaju od roditelja. Novac koji dobijaju od države je dovoljan da prežive, no ne i za mnogo više od toga tako da je rad u vrlo ranim godinama stimuliran. Jedan od zanimljivih koncepata je i slobodna studijska godina, gdje se od studenata doslovce očekuje da uzmu ruksak na leđa i odu negdje daleko i nauče nešto o svijetu koji ih okružuje (ta godina im je plaćena jednako kao i školska, a i vrednuje se na neki način na fakultetu).
U ovih nekoliko dana koliko sam bio bilo je sunčano (što je dancima očito odličan i sasvim dovoljan razlog da proglase neformalni nacionalni praznik), a da ne kažem kako je jučer u gradu izmjereno impresivnih 28 stupnjeva za što apsolutno nisam bio pripremljen.
Misao dana:
The World is a book, and those who do not travel read only a page.